Mlađa djeca ne bi trebala provoditi više od sat vremena dnevno gledajući televiziju i videa ili igrajući računalne igrice, a djeca mlađa od godinu dana ne bi uopće trebala biti izložena elektroničkim ekranima, rekli su iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)

Iz zdravstvene organizacije Ujedinjenih naroda, izdavši svoje prve takve smjernice, poručili su kako bi djeca mlađa od pet godina trebala biti fizički aktivna i dovoljno spavati kako biste razvili dobre životne navike i spriječili pretilost i druge bolesti kasnije u životu.

“Ono na što upozoravamo jest pretjerana upotreba elektroničkih ekrana kod mlađe djece”, rekla je stručnjakinja WHO-a Fiona Bull.

U smjernicama za države članice iz WHO-a kažu kako djeca između jedne i četiri godine trebaju tijekom dana provoditi najmanje tri sata raznolikih fizičkih aktivnosti.

Izbjegavanje ekrana

Djeca mlađa od godinu dana trebala bi se igrati na podu i izbjegavati sve ekrane, navodi se.

Neaktivnost potiče porast broja pretilih ili osoba s prekomjernom težinom diljem svijeta, poručili su iz WHO-a. Prekomjerna težina može dovesti do preuranjene smrti uzrokovane bolestima srca, dijabetesom, hipertenzijom i nekim oblicima raka.

“Sprječavanje takvih smrtnih ishoda mora početi vrlo rano u djetinjstvu”, rekla je Bull.

Jedna od tri odrasle osobe danas je pretila ili ima prekomjernu težinu, a jedna od četiri odrasle osobe ne bavi se dovoljnom fizičkom aktivnosti, rekla je.

“U dobnoj skupini do pet godina trenutno je 40 milijuna djece diljem svijeta koja su pretila. Od tog broja, 50 posto ih se nalazi u Africi i jugoistočnoj regiji Azije”, izjavila je Bull. Odnosno, riječ je o 5,9 posto djece cijelog svijeta.

Brzi razvoj

Rano djetinjstvo period je brzog fizičkog i kognitivnog razvoja tijekom kojeg se formiraju navike koje se u obitelji mogu prilagoditi, navodi se u smjernicama WHO-a, temeljenim na dokazima stotina studija, najviše iz Australije, Kanade, Južne Afrike i Sjedinjenih Američkih Država.

“Sjedilački način života, bila to vožnja motornim prijevozom prije nego hodanje ili biciklizam, sjedenje za stolom u školi, gledanje televizije ili igranje neaktivnih računalnih igara, sve se češće povezuju s lošim zdravstvenim ishodima”, poručuju iz organizacije.

Kronična neispavanosti kod djece povezuje se s povećanim nakupljanjem masnoće koja se mjeri indeksom tjelesne mase (BMI), navodi se u smjernicama.

Kraće trajanje sna povezuje se s više gledanja televizije i vremena provedenog igrajući računalne igre, dodaje WHO.

(index.hr)

Najgore sumnje roditelja o učincima prekomjernog vremena provedenog ispred zaslona njihovog potomstva djelomično su potvrđene preliminarnim rezultatima novog istraživanja – a učinci bi mogli biti puno dalekosežniji nego što se sumnja

Djeca koja provode više od dva sata ispred zaslona, svakim danom imaju niže rezultate na testovima vezanim za jezik i razmišljanje, prema najranijim rezultatima studije Nacionalnog instituta za zdravstvo.

Prva grupa podataka iz studije objavit će se iduće godine, ali kao preliminarni nalaz.

Ovi su rezultati zabrinjavajući, budući da prosječni tinejdžer troši do 6 sati na dan na svom telefonu ili tabletu.

Ambiciozna studija Nacionalnog instituta kognitivnog razvoja mozga vrijedna 300 milijuna dolara pratila je 11.874 djece u dobi od 9 do 10 godina, uključujući 2100 blizanaca ili trojčeka. Slijede ih mladi ljudi odrasle dobi na 21 istraživačka mjesta širom SAD-a.

Nisu svi raniji rezultati mogli biti potpuno shvaćeni dok istraživači ne dobiju više podataka.

Na primjer, djeca koja troše više od sedam sati dnevno ispred zaslona doživljavaju preuranjeno stanjivanje korteksa u usporedbi sa svojim vršnjacima koji provode manje vremena ispred ekrana.

Korteks je vanjski sloj mozga, mjesto osjetilnih impulsa i funkcije višeg reda koje nam nedvojbeno čine ljudima. Na prvi pogled, ovo prerano stanjivanje korteksa izgleda kao još jedan razlog za paniku.

No, istraživači su upozorili da ne možemo izvlačiti konačne zaključke iz ovog otkrića – korelacija ne podrazumijeva uzročnost, što znači da bi stanjivanje moglo biti uzrokovano nečim drugim nego samim vremenom provedenim ispred ekrana.

“Ne znamo još da li je to loša stvar” – ističe voditeljica studije Gaya Dowling, objašnjavajući kako je takvo stanjivanje korteksa obično povezano sa zrelijim mozgom nego sa onim mozgom kod 9 i 10 godina starih eksperimentalnih subjekata i nije poznato što to radi mlađem mozgu.

Ne čekaju svi znanstvenici rezultati da krenu davati smjernice roditeljima male djece. Američka akademija za pedijatriju preporučuje roditeljima da njihova djeca izbjegavaju potpuno korištenja digitalnih medija, osim video poziva, kod djece mlađe od 18 do 24 mjeseca.

Dr. Dimitri Christakis, glavni autor tih smjernica, objašnjava kako djeca ne imitiraju ono što rade na zaslonu u stvarnom svijetu.

Na mnoge načine, zabrinutost koju istražitvači imaju jest vezana za prirodni nekontrolirani ekpsriment na sljedećoj generaciji djece.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ljudi više ne napuštaju dom bez pametnih telefona, a mnogi od nas koriste računala na poslu tako da je napor očiju vezan za digitalne uređaje postao glavni problem vezan za posao

Oslanjanjamo se na naš vizualni sustav kako bi pomogli percipirati svijet oko nas kroz vizualne znakove koji se zatim šalju u mozak za obradu.

Ti znakovi uključuju boju, oblike, veličinu, udaljenost, dubinu, kretanje i temperaturu. Oči dnevno obrađuju tone informacija, a ove informacije uglavnom dolaze sa digitalnih zaslona kod kuće ili na poslu.

Ljudi više ne napuštaju dom bez pametnih telefona, a mnogi od nas koriste računala na poslu tako da je napor očiju vezan za digitalne uređaje postao glavni problem vezan za posao. Kada vaš vid postane progresivno zamagljen, može utjecati na većinu vaših aktivnosti.

Ako cijeli dan gledate u zaslon, možete razviti bolesti povezane s vidom, kao što su umor očiju, suhe oči, oštećene oči i dvostruka slika.

Dugi periodi izloženosti zaslonu ne utječu samo na vid, već i na druge dijelove vašeg tijela. Na primjer, glavobolje mogu biti uzrokovane mutnim vidom.

Zaštitite oči od naprezanja sa sljedećim savjetima:

Prakticirajte dobre navike vezane za telefone i računala – Danas nećete naći nikoga tko ne gleda u neku vrstu zaslona, bilo da je riječ o prijenosnom računalu, tabletu ili pametnom telefonu.

Znatna količina vremena provedenog ispred ekrana izlažu vaše oči umjetnom plavom svjetlu koji je glavni razlog zamagljenog ili oštećenog vida.

Važno je često prekinuti gledanje u ekran trepćući što češće i gledati u daljinu dvije do tri minute na svakih 15 do 20 minuta provedenih ispred zaslona. Osim toga, možete podesiti svjetlinu, veličinu teksta i temperaturu boje vašeg telefona ili prijenosnog računala kako bi slika postala manje intenzivna i preintenzivna za oči. Također možete nadograditi zaslon na jasnu razlučivost kako biste izbjegli naprezanje očiju.

Prilagodite životne navike – Učinite to svakodnevno svojim očima, i na kraju će to utjecati na njihove performanse. Kada ste vani, vaše oči mogu biti izložene štetnim zračenjima sunčeve svjetlosti.

Zaštitite oči nosivši sunčane naočale, ili možete odabrati naočale sa lećama protiv zasljepljivanja. Kada se nalazite u zatvorenom prostoru, budite sigurni da imate odgovarajuću rasvjetu za čitanje ili pisanje.

Jedite hranu koja je dobra za oči – Karotenoidi kao što su zeaksantin, lutein i astaksantin su spojevi koji promiču zdravlje očiju i vida. Mogu se mogu naći u zelenom lisnatom povrću kao što je špinat, kelj i brokula, kao i u crvenom, žutom ili narančastom povrću poput mrkve, paprike, rajčice i kukuruza. Astaksantin je prirodni crveni pigment koji se može naći čak i u nekim plodovima mora kao što su losos i škampi.

Odite na sveobuhvatan pregled očiju – baš kao što morate rutinski posjetiti svog stomatologa kako bi zubi bili zdravi, važno je provoditi rutinski pregled oka, osobito ako imate posao koji zahtijeva da gledate u zaslon računala satima, da bi utvrdili da li su vaše oči još uvijek optimalnog zdravlja.

Također možete pitati svog liječnika o tome kako dalje možete voditi brigu o svojim očima.

Jeste li znali da je i pušenje loše za oči? Pušenjem cigarete proizvodi se cijanid koji može oštetiti oči.

Oči su naši prozori u svijet.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dok se ljudi širom svijeta pripremaju za gledanje Svjetskog nogometnog prvenstva sljedeći mjesec, francuski navijači morat će to učiniti privatno kod kuće ili u kafićima

Zemlja je zabranila velike zaslone na javnim prostorima, navodeći zabrinutost od terorista.

“Podsjećam sve javno izabrane dužnosnike na činjenicu da su “veliki ekrani” potpuno zabranjeni na javnim prostorima”, izjavilo je ministarstvo unutarnjih poslova u utorak, navodi AFP.

Nadalje, navelo je da će se iste sigurnosne mjere koje su korištene na prvenstvu Euro 2016., održanom u Francuskoj, biti raspoređene tijekom Svjetskog kupa zbog “trenutne klime terorističkih prijetnji”.”

Iako se na ulicama ne smiju postavljati veliki ekrani, izjava kaže da gradski dužnosnici mogu organizirati svoje zone sa velikim ekranima. Međutim, “ti prijenosi će biti organizirani pod njihovom odgovornošću, mogu se održati samo na zatvorenim ili strogo kontroliranim područjima”.

Ta područja uključuju stadione, sportske dvorane i konferencijske centre, od kojih bi sve trebale imati “veliku sigurnosnu prisutnost” o “trošku organizatora”. FIFA Svjetski kup održat će se u Rusiji od sredine lipnja do sredine srpnja.

Francuska je na oprezu više od tri godine, nakon terorističkih napada u siječnju 2015. godine, u kojoj je poginulo 17 osoba u Parizu. U studenom iste godine, napadi u i oko glavnog grada Francuske odnijeli su živote 130 ljudi.

Međutim, napori zemlje da zaštite građane od daljnjih napada kritizirani su od skupina za zaštitu ljudskih prava koje tvrde da krše slobodu građana.

Jedan od najkontroverznijih poteza bio je u listopadu, kada je Francuska odobrila protuteroristički zakon za zamjenu dvogodišnjeg izvanrednog stanja.

Taj zakon daje policiji šire ovlasti za prikupljanje podataka i nadzor, potičući UN-ove stručnjake za ljudska prava da izraze zabrinutost zbog toga što će ograničiti građanske slobode.

U međuvremenu, dužnosnici kažu kako teroristička prijetnja u Francuskoj neće ubrzo završiti, dok je javni tužitelj u Parizu naveo u siječnju kako prijetnja ostaje “na vrlo visokoj razini”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prema nedavnom istraživanju, tinejdžeri koji troše previše vremena na svojim pametnim telefonima su nesretniji nego drugi

Znanstvenici sa sveučilišta San Diego State University (SDSU) savjetuje djecu i mlade ljude da provode manje od dva sata dnevno na digitalnim medijima, tako da mogu „potaknuti svoju sreću i samopoštovanje.”

To znači da smanjiti vrijeme provedeno igrajući igrice na računalu, na društvenim medijima, na SMS porukama ili na video razgovoru.

Istraživači vjeruju da adolescenti mogu biti sretniji kada bi počeli više vježbati i sastajali se više sa svojim prijateljima.

U studiji su istraživači utvrdili da tinejdžeri koji puno vremena provode na digitalnim medijima su nesretniji u odnosu na adolescente koji su više aktivni i provode više vremena na „aktivnostima koje nisu vezane za ekran poput sporta, čitanja novina i časopisa, te interakcija sa uživo sa prijateljima.”

Istraživači su dodali da vrijeme provedeno ispred ekrana smanjuje razinu sreće, te su oni više nesretniji.

Profesor Jean Twenge, glavni autor istraživanja je rekao da dok studija „ne može pokazati uzročnost”, ranija istraživanja su potvrdila da više aktivni tinejdžeri na društvenim medijima mogu imati nedostatak sreće.

Razumna ravnoteža između korištenja digitalnih medija i sreće se mora održavati kroz ograničeno vrijeme koje dijete provede ispred ekrana. Profesor Twenge dodaje da provođenje manje od dva sata dnevno na društvenim medijima može koristiti tinejdžerima u dužem vremenskom periodu. Trošenje više vremena na vježbanje i susrete sa prijateljima – dvije aktivnosti koje su pouzdano vezane za povećanje sreće – će učiniti čudesa za njihovo cjelokupno raspoloženje.

Sudionici istraživanja rođeni nakon 2000. godine bili su navodno manje zadovoljni životom, imali niže samopoštovanje, i bili nesretniji, za razliku od tinejdžera koji su odrasli u 1990-tim. Počevši od 2012. godine, prosječno zadovoljstvo životom tinejdžera, samopoštovanje i sreća su drastično pali.

Profesor Twenge upozorava da se najveća promjena u životima adolescenata dogodila od 2012. i 2016. godine kada su proveli više vremena na društvenim medijima i trošili manje vremena za spavanje i sudjelovanje u društvenim aktivnostima. On je zaključio: „Pojava smartphonea je najvjerojatnije objašnjenje za iznenadno smanjenje psihološke dobrobiti tinejdžera.”

Savjeti za „digitalni detoks”

Zabrinuti ste da vaša djeca provode previše vremena na svojim pametnim telefonima?

Pokušajte neke od savjeta za digitalni detoks u nastavku:

- Zamijenite vrijeme provedeno pred zaslonom sa zabavnim aktivnostima – vježbe se mogu činiti dosadnima za adolescenate, ali „zabavne” aktivnosti će ih odmaknuti od svojih telefona. Pridružite im se u vožnji biciklom i u šetnji.

- Izbacite ekrane iz spavaćih soba – Držite sve ekrane što dalje od spavaće sobe. Zvučni signal, vibracija ili svjetlo iz telefona mogu prekinuti ciklus spavanja. Dajte im običnu budilicu umjesto toga.

- Za vrijeme objeda ne upotrebljavajte mobilni telefon – Pobrinite se da provedete kvalitetno vrijeme sa obitelji za vrijeme obroka ostavljajući svoj smarphone daleko od stola.

- Postupno smanjujte vrijeme provedeno ispred zaslona – Odredite svojoj obitelji prosječno vrijeme koje oni smiju provesti ispred zaslona, a zatim smanjujte 30 minuta tjedno, sve dok ne dosegnete svoj cilj. Kada postavite čvrste „granice vremena provedenog ispred zaslona”, lakše ćete djecu poslati na spavanje na vrijeme.

- Budite primjer – ako vaša djeca vide da vi što manje vremena provodite na svojim telefonima, velike su šanse da će oni učiniti istu stvar.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Osnovna škola u kineskoj provinciji Hubei je stavila metalne okvire na stolove svojih učenika da bi spriječila “oštećenje vida”. 41 posto djece u kineskim osnovnim školama danas trebaju naočale

Osnovna škola je podigla letvicu za svoje učenike – doslovno.

Metalni okviri su postavljeni na stolovima radi zaustavljanja djece da budu previše blizu svojih knjiga i postanu kratkovidni.

U položaju na slici,okviri spriječavaju male đake da budu previše nagnuti preko svojih knjiga i bilježnica.

Okvir se također može pomaknuti naprijed, kako bi učenik mogao položiti svoju knjigu na njega, na odgovarajućoj udaljenosti za čitanje.

Ova ideja se počela provoditi u jednoj kineskoj školi. Dugi sati u razredu i nedostatak vanjske igre su krivi za „epidemiju kratkovidnosti” među kineskim učenicima, kojima udaljeni objekti izgledaju nejasna.

Nastavnici u osnovnoj školi Zhang Lin u Wuhanu, središnja Kina, rekli su da će metalni okviri pomoći djeci da razviju dobre navike čitanja i spriječe ih od oštećenja očiju.

Stalni rad na blizinu može doprinijeti kratkovidnosti, pa držnje knjige na većoj udaljenosti može održati oči zdravima.

Oko 41 posto osnovnoškolske djece u Kini sada treba naočale, a kad napuste školu, do 90 posto će biti kratkovidno.

S druge strane, jedan na tri građana Britanije je kratkovidno iako je i kod njih to u porastu, jer ljudi provode sve više vremena u zatvorenom prostoru pred računalom i TV ekranom.

Ren Weibing, koji savjetuje kineske roditelje o tome kako izbjeći probleme s dječjim vidom, rekao je: „Kad sam bio u osnovnoj školi 1970-tih, nitko nije nosio naočale.”

„Ali nismo imali televizore ili računala, i provodili smo svoje vrijeme igrajući se vani. Danas djeca provode puno vremena buljeći u stvari na maloj udaljenosti.

„Roditelji nisu svjesni ozbiljnih posljedica lošeg vida, već im je samo stalo do dobrih rezultata njihove djece u školi.”

Australski znanstvenik i profesor Ian Morgan, koji je objavljivao članke na ovu temu u časopisu Lancetu, rekao je da, dok dugi sati u školskim klupama rade pritisak na oči, izloženost dnevnom svjetlu može biti od zaštitnog faktora.

Smatra se da izloženost dnevnom svjetlu potiče oslobađanje kemikalija koja sprječavaju narušavanje očne jabučice i nastanak kratkovidnosti.

Dodao je i da dnevna drijemanja, koja su česta u školama jugoistočne Azije oduzimaju djeci velik dio dnevnog svjetla.

Ravnatelj Zhang Jianming, OŠ Zhang Lin, je rekao da su metalni okviri protiv kratkovidnosti instalirani od strane Gradskog Ureda protiv dječje kratkovidosti.

On je objasnio da će okviri koristiti kao pomoć djeci da razviju dobre navike čitanja.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

U srcu Silikonske doline (Kalifornija) postoji škola u koju zaposleni kompanija kao što su Google, Apple i Yahoo šalju svoju djecu. Ali, iako je u digitalnom središtu Amerike, u toj školi ne postoje ni jedan pametni telefon ili bilo koji drugi ekran

Umjesto toga, učitelji u Waldorf School of the Peninsula preferiraju iskustveni pristup učenju koji je u snažnom kontrastu s trendom da se učionica ispuni najnovijim elektronskim uređajima.

Pedagogija škole naglašava ulogu mašte u učenju i uzima holistički pristup koji integrira intelektualni, praktični i kreativni razvoj učenika.

Ali, činjenica da roditelji koji rade za najsnažnije tehnološke kompanije dovode u pitanje vrijednost računala u edukaciji, nameće pitanje – da li je futuristički san o visokotehnološkim učionicama zaista u najboljem interesu novih generacija ipak jedna velika obmana?

Globalni izvještaj OECD-a kaže da oni obrazovni sistemi koji su mnogo uložili u kompjutersku opremu „nisu doživjeli nikakvo posebno poboljšanje“ u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i nauke.

Najbolji obrazovni sistemi, poput onih u istočnoj Aziji, bili su vrlo oprezni u vezi s upotrebom tehnologije u svojim učionicama, navodi se u izvještaju. Učenici koji koriste računala vrlo često, postižu lošije rezultate od onih koji ih upotrebljavaju umjereno.

Udruženje Waldorfskih škola Sjeverne Amerike, objašnjava da njihov pristup koristi „s vremenom testirane istine o tome kako djeca najbolje uče“.

Učitelji potiču djecu da uče putem umjetničkog izražavanja i raznih aktivnosti poput slikanja, crtanja, umjesto da uče informacije s računara. Taj kreativniji pristup edukaciji oživljava lekcije pa je puno djelotvorniji od pokazivanja učenicima niza slika na ekranu.

„Lekcije vam prikazuju učitelji, a ne roboti, koji ne samo da se brinu o djetetovoj edukaciji, nego i o njima kao pojedincima“, kažu iz Udruženja. „Čega se sjećate iz učionice dok ste bili dijete? Čest odgovor je: razrednih izleta, eksperimenata u laboratoriji ili prelijepe priče. To su stvari koje ostaju s vama i 50 godina kasnije.“

Waldorfske učionice osmišljene su tako da se učenici osjećaju opušteno i ugodno, uz prirodne drvene stolove i biljke. Ideja je da se odstrane uticaji kompjutera i podstakne snažniji angažman učitelja i učenika tokom lekcija.

Jedan od razloga zbog kojih roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoje dijete biraju školu s niskim ili nikakvim udjelom tehnologije je taj što takve škole djecu uče vještinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtjevaju. Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često manjka sposobnost šireg razmišljanja i rješavanja problema.

Sara Torn, direktor škole Akorn u Londonu, takođe preispituje pretpostavku da će ograničavanje ili izbacivanje tehnologije iz učionice loše uticati na buduće zapošljavanje učenika.

Učenicima mlađima od 12 godina u toj školi je zabranjeno korištenje mobilnih telefona i računala, zabranjeno im je gledanje filmova ili TV-a u bilo koje vrijeme, uključujući i praznike.

Cilj je postepena integracija elektronskih uređaja u razvitku djeteta, a učenicima se dopušta gledati TV kada navrše 12 godina i to samo dokumentarne filmove koje su prethodno odobrili roditelji. Internet je potpuno zabranjen do 16 godina – kod kuće i u školi, a računari se mogu koristiti samo kao dio kurikuluma kod djece starije od 14 godina.

Sara Torn tvrdi da su učenici pozitivno reagirali na ograničenja. Mlađi cijene priliku za igru, a adolescenti koji su prešli u tu školu iz tradicionalnih škola priznaju da su sada sretniji.
 
(skolskiportal.hr/uredio:NSP)

Scenarist Paddy Chayefsky napisao je, kako su mnoga filmska udruženja zaključila, jedan od najboljih scenarija ikada preslikanih na veliko platno.

Bila je to godina 1976. kada je redatelj Sidney Lumet prihvatio ekranizirati rukopis, kojem će vrijednost, s godinama prestat biti satirična te postati opasna po gigantsko konsolidacijsko-korporativno, mediokratsko društvo 21. vijeka.

Film „TV mreža“ {Network} snimljen je prije 37. godina, u doba kada televizijski sadržaj nije bio konstruisan političkom retorikom vladajuće elite, niti je služio kao najefikasnije, manipulacijsko oružje koje je, cijelu jednu naciju usmjeravalo ka putu kojim se rjeđe ide.

Kontrola uma bila je tada, a mnogima je i dan danas, pojam koji se pripisuje paranočnim pojedincima i sljedbenicima teorija zavjera. Sadržaj ovog teksta bit će rezultat analitičko-kritičkog stava koji sam stekao o televiziji nakon gledanja filma „TV mreža“ ali i svih drugih dokumentiranih, literalnih i video uredaka. Također, bitno je naglasiti da ću u tekstu analizirati samo američko medijsko tržište, kao najbogatije i najutjecajnije u cijelome svijetu.

U 1983. godini, 90% američke medijske lepeze bilo je u rukama 50. kompanija. Od 2011. godine, 90% od svega onoga što Amerikanci čitaju, gledaju i slušaju kanališe svega šest medijskih konglomerata. Kao država, SAD su davno prestale postojati.

Danas za SAD možemo reći da su „biznis“ koji teži globalnom, kapitalističkom imperijalizmu. Da bi postali međusobno povezani, televizija se koristi kao glavni alat za ispiranje mozga, kako Amerikancima tako i ostatku svijeta.

S tim u vezi, jedna od najvećih laži koja krasi svakog trećeg Amerikanca jeste demokratija, kao politički poredak unutar kojeg bi vlast {trebala} pripasti narodu, preko predstavnika kojeg su sami izabrali.

Demokratija je samo mrtvo slovo na papiru. Vlast ne pripada narodu. Vlast ne pripada predsjednku. Vlast pripada CBS-u, Time Warner-u, VIACOM-u, Disney-u, NEWS-CORP-u i General Electrics-u. Pomenuti konglomerati imaju kontrolu nad svim, prije svega političkim komunikacijama, putem kojih ostvaruju svoje ekonomske ciljeve, te drugim ništa manje bitnim društvenim aspektima.

Međutim, sve pomenute kompanije, posebnu pažnju poklanjaju televiziji kao jedinoj i apsolutnoj istini. Televiziju koriste kako bi opravdali svoje, u većini slučajeva, destruktivne ideologije, čiji rezultati idu samo u njihovu i ničiju drugu korist.

Putem televizijskog programa kreirat će istinu bez pružanja potencijalnog, alternativnog razmišljanja. U svojim programima, ne pružaju ništa više od onoga što misle da bi javnost trebala znati. Oni odlučuju kako će javnost razmišljati, kako će se oblačiti, kako će se ponašati, kako će svoju djecu odgajati. Oni odlučuju šta će javnost slušati i gledati. Oni odlučuju šta je moralno, a šta ne. Oni se služe indoktrinacijom šoka.
 

 
Proces dehumanizacije traje desetljećima, a humanoidi su jedan od najsavršenijih kreacija televizijske manipulacije. U jednoj od svojih pjesama, američki rocker Marilyn Manson otpjevao je: „Odgojeni smo da budemo glupi. Naučeni da budemo apsolutno ništa“.

Imam običaj reći, da je televizija najjače oružje masovne destrukcije. Istina, međutim u ovom slučaju, televizija ubija sve duhovne, moralne i međuljudske vrijednosti. Televizija je 9. 11. 2001. godine započela vjerski rat, kojeg je Amerika nazvala ratom protiv terorizma, koji je po mom mišljenju, hipokratski izraz za neobjavljeni Treći svjetki rat. Pomenutog datuma, televizija je pokazala svoju najveću, nikad ranije viđenu moć manipulacije masama.

Narod SAD-a uvjeren je da su islamske vođe odgovorne za smrt cca 3.000 civila koji su tog dana radili u Trgovačkim centrima i Pentagonu, te oni koji su se vozili Letom 93. Dokazi da je to laž monstruoznih razmjera, bili su svima ispred nosa, ali američki narod bio je emotivno slomljen te je kao takav očajnički tragao za Supermen-om koji će osvetiti najveći i najžalosniji dan u historiji te zemlje. Svaki slijedeći potez, tadašnjeg predsjednika Bush-a, dobijao je zeleno svjetlo.

Vlade u državama Bliskog Istoka, u kojima familija Rothschild nije imala kontrolu nad centralnim bankama, preko noći, poput domina padale su, sa sobom odnoseći tisuće ljudskih života. Za to vrijeme, u SAD-u kao i u drugim zapadnim mainstream medijima, Amerika je i dalje prikazivana kao žrtva i jedini gubitnik.
 

 
Mržnja prema Islamu i muslimanima bila je prisutna i u kinima, ali i u filmovima snimljenim za TV distribuciju. Lažima truju vlastiti narod, te blockbuster filmovima, jeftinom popularno-komercijalnom muzikom i senzacionalističkim novinarstvom obmanjuju i usmjeravaju javnost ka privilegovanom hedonističkom načinu života.

Sve to pojedincu, ali i cijelom društvu pruženo je, kako se ne bi probudili i počeli kritički, svojom glavom razmišljati te, poput Howard Beale {Peter Finch} gradom histeriziralii i vikali: „Kao pakao ljut sam i ne želim to više trpjeti!“

Novinarstvo prisutno u medijima SAD-a identično je poslu kojim se Wilson Smith bavio u Orwell-ovom romanu „1984“. Njegov zadatak bio je praviti korekcije novinarskih tekstova koji su, u bilo kojoj mjeri, narušavali ugled Partije te su kao takvi iz Ministarstva istine, puštani u javnost. Kad sam već kod romana „1984“, fiktivnu državu Oceaniju i njenu političku uređenost mogu i smijem uporediti sa današnjom američkom političkom propagandom, koja je cjelokupnu naciju načinila neonacističkim, Četvrtim rajhom.

Baš kao što je i slučaj sa Oceanijom, i SAD su u konstantnom ratu sa nevidljivim neprijateljem, dok se paralelno, unutar samih granica države dešavaju psihološke i moralne implozije. U američkim mainstream medijima, unutrašnja problematika cenzurisana je i prekrivena trivijalnim temama kao što su „showbiz“ i žuta štampa, predstavljajući SAD idealističkim, utopijskim mjestom za življenje. I dok vojska SAD-a širi demokraciju tamo gdje potrebe za tim nema, malo ko se smije usuditi i Ameriku javno prozvati jedinom, najopasnijom i globalnom diktaturom, koja svoju ideologiju brani Machiavelli-ovom tezom „Cilj opravdava sredstvo“.

S tim u vezi, heroj i vođa naroda kao što je u filmu „TV mreža“ bio Howard Beale, nije poželjan u totalitarističkom društvu kao što je to SAD društvo. Čak i kada se pojavi neko utjecajan, ko svojim djelovanjem želi, i uspjeva promijeniti društvo na bolje, biva smaknut kao izmišljeni lik kojeg glumi Peter Finch, ali kao i mnoge stvarne ličnosti iz svijeta politike, muzike i filma.
 

 
(freshpress.info,youtube/uredio:nsp)

Radnici koji provode mnogo vremena pred kompjuterom imaju promjene u vlažnosti oka, kao ljudi koji imaju bolest poznatu kao “suho oko”, pokazala je studija iz Japana

Protein MUC5AC nalazi se u stanicama iznad gornje trepavice i čini oko vlažnim. Ali studija kaže da ljudi koji puno gledaju u kompjuter imaju suhije oči.

Kada zurimo u kompjutere, trepćemo mnogo manje nego kada čitamo knjigu – kaže dr. Kaeio sa Sveučilišta u Tokiju.

Ljudi koji gledaju u ekrane otvaraju oči šire nego oni koji rade druge stvari i zbog toga im se oči dodatno isušuju.

U Americi 5 milijuna ljudi pati od bolesti suhih očiju, u Japanu nekoliko desetaka milijuna ima iste simptome.

Simptomi suhih očiju su: iritacija, peckanje u očima, zamućen vid i loša kvaliteta živaca u oku, što mogu pokazati testovi.

Ljudi sa suhim očima su manje produktivni na poslu i mnogo su veće šanse da postanu depresivni, pokazale su brojne studije – kaže dr. Kaeio.

Ukoliko ste zabrinuti da imate simptome suhog oka promijenite par stvari i smanjiti rizik od ove bolesti.

Zaslon spustite da vam bude niže i nakrivite ga na gore.

Također izbjegavajte da klima tuče izravno u vas, i pokušajte treptati što više – kaže doktor Kaeio.

Treptanje i software za odmaranje očiju

Treptanje je zdravo za vaše oči. Kapci raspoređuju očnu vodinu preko cijelog oka i štite ga od sušenja i stanih materijala.

Zdrvo oko, normalnog očnog tlaka trepće 10-12 puta u minuti, otprilike svakih 5 sekundi.

Većina ljudi koji slabo vide nesvjesno mijenja frekvenciju svog treptanja. Oni se zagledaju u ekran ili objekt koji ne vide jasno i pokušavaju se fokusirati.

Tada nesvjesno trepnu manje puta nego što je oku potrebno. Kada ne trepćete dovoljno oko se napreže, oči se suše i brzo se zamore.

Eyes Relax je vrlo koristan računalni program. On će vas podsjetiti da redovno napravite pauzu i tako odmorite oči od nakupljenog stresa.

Program je potpuno besplatan i možete ga preuzeti sa ove web stranice: Eyes Relax

Predlažemo vam da program podesite tako da vam svakih deset minuta zacrni ekran na deset sekunda.
 
(24sata,pogledbeznaočala/uredio:nsp)

Hollywoodski filmovi krivci su za niz mitova u koje vjerujemo, čak i koji se nalaze u školskim udžbenicima, no činjenice su nešto drugo.

Donosimo deset razloga zašto ne biste trebali vjerovati u sve što vidite na ekranu i zašto je Hollywood tvornica mašte, a ne pravih činjenica, pogledajte u nastavku.

1. U svemiru ćete eksplodirati
Kao i većinu mitova koje ćemo navesti, i ovaj je kreirala filmska industrija. Filmaši se baš i ne zamaraju s činjenicama, već se pozivaju na umjetničku slobodu i scenu učiniti zanimljivijom. Iz filmova smo naučili da je sekunda u kojoj čovjek završi u svemiru bez zaštitnog odijela uglavnom posljednja sekunda njegovog života, jer će eksplodirati i pretvoriti se u mlaz krvi.

Činjenica je da će vas boravak u svemiru ubiti, ali ne iste sekunde i ne na tako brutalan način. Čovjek može u svemiru izdržati pola minute bez trajnih posljedice. Neće biti ugodno doduše, ali neće biti ni fatalno. Fatalan je pak nedostatak kisika.

Samo se jedan redatelj držao činjenica u svom filmu, Stanley Kubrick u 2001: Odiseji u svemiru iz 1968.

2. Venera i Zemlja su identične
Iako se Veneru često naziva blizankom Zemlje, to ne znači da su jednake. Ta ideja potječe iz vremena kad nismo znali kakva je površina tog planeta nevjerojatno guste atmosfere, ali kad smo poslali svemirsko vozilo otkrili smo koliko je površina tog planeta zapravo ubojita.

3. Sunce je vatrena kugla
Sunce zapravo sja, a ne žari. Iako se to ne čini velikom razlikom, vrućina koju Sunce isijava posljedica je nuklearne reakcije, a ne kemijske poput vatre.

4. Sunce je žuto
Još jedan mit o Suncu. Ako zamolite bilo koga da nacrta Sunce, prvo što će učiniti jest posegnuti za žutom bojom. Kako bismo to i dokazali, izaći ćemo, pogledati u Sunce i zaključiti da je definitivno žuto.

No nije. Žutu boju daje mu naša atmosfera. Vidjeli ste žuto Sunce na snimkama iz Svemira? Astronomi često promijene pravu boju Sunca kako bi ga se lakše prepoznalo na snimkama. Prava boja Sunca je bijela, što će vam potvrditi svaki astronaut koji ga je vidio.

Ipak nije potrebno vidjeti sunce kako bismo odredili koje je boje, dovoljno je pogledati temperaturu. Hladno počinje sa smeđom do tamnocrvenom bojom i mijenja se s povećanjem temperature. Na suprotnom kraju spektra je plava boja, a u sredini spektra nalazi se Sunce s temperaturom od 6000 Kelvina, što ga čini bijelim.

5. Zemlja je ljeti bliže Suncu
Iako se ovo na prvi pogled čini logičnim, jer je na našem planetu najtoplije Ljeti, ova ideja je posljedica nerazumijevanja što zapravo dovodi do godišnjih doba. To nije blizina Sunca, već naginjanje osi našeg planeta. Naime, ona je nagnuta na jednu stranu, a kad je nagnuta prema Suncu na toj je polutki ljeto. Kad nije, zima je.

Ipak mit nije ideja da se naš planet približava i udaljava od Sunca. Naš planet je eliptičan poput većine planeta. Udaljenost između Zemlje i Sunca iznosi 150 milijuna kilometara, no pri perihelu, odnosno točki u kojoj je Zemlja najbliža Suncu, udaljenost iznosi 147 milijuna kilometara, dok u najdaljoj točki, afelu, iznosi 152 milijuna kilometara. Dakle, udaljenost Zemlje od Sunca mijenja se za pet milijuna kilometara.

6. Postoji mračna strana Mjeseca
Ideja da Zemljin satelit ima stranu koja je stalno u mraku je pogrešna. Iako je uvijek ista strana Mjeseca okrenuta prema Zemlji, prema Suncu nije pa sve strane Mjeseca upijaju Sunčevu svjetlost u različitim trenutcima.

7. Zvuk u svemiru
Filmovi rijetko vjerno dočaraju zvuk u svemiru. Vjerojatno ako potrošite milijune na snimanje eksplozije ili brutalne smrti u svemiru, želite da je publika čuje, no činjenica je da svemir nema atmosferu u kojoj bi zvuk mogao putovati. Ponovno, samo je Kubrick to točno prikazao. To ipak ne znači da nema zvuka u svemiru uopće, ima ga svuda gdje ima atmosfere.

8. Ne možete putovati kroz pojas asteroida
Ovo nam je svima poznato iz Ratova zvijezda. Han Solo dokazao se kao vrhunski pilot kad je Millenium Falconom prošao kroz smrtonosni pojas asteroida, iako su šanse za to bile ravne nuli. Ono što u filmu ne možemo vidjeti jest da to može napraviti svatko sa svemirskom letjelicom.

Boljka svih filmova je točno prikazivanje veličine raznih tijela u svemiru. Kad prikazali pravu veličinu stvari, sve bi se svelo na veliku prazninu s par točkica. Čak i ako se u pojasu asteroida nalaze milijuni tijela, morali biste biti pravi pehist da pogodite neko od njih. Nije nemoguće, ali šanse su astronomski male.

9. Kineski zid možete vidjeti iz Svemira
Ovo je više puta demantiran mit, pa je čudno da mnogi još vjeruju u njega.

10. Čak četvrtina američkog proračuna ide NASA-i
Iako su Sjedinjene Američke Države najviše uložile u istraživanje svemira, njihovi su se napori smanjili posljednjih godina jer je pala javna podrška. Ljudi su sve manje zainteresirani za istraživanje svemira.

Najveći problem s kojim se NASA susreće jest javna percepcija da “guta” previše novca, no riječ je o preuveličavanju stvarnog iznosa. Prosječni građanin SAD-a vjeruje da čak 25 posto proračuna završi u NASA-i, što u vrijeme ekonomske krize nije baš lako podnijeti. Teško je vjerovati da NASA zapravo dobiva tek 0,5 posto proračuna, a u svoja najbolja vremena 1960-ih zauzimala je 4,4 posto proračuna

I još poneku laž pogledajte u videu…
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(index,youtube.com/uredio:nsp)