Drevna tradicija prakticira se i danas, obavljaju je svećenici posebno obučeni za takav posao

U brdima Toskane u Italiji, najistaknutiji vatikanski egzorcist bori se protiv pravog zla.

Otac Raffaele Talmelli bavi se prastarim običajima, drevnom tradicijom s kojom se odlučno i hrabro bori protiv demona. Kratki dokumentarac Ivana Olite Contra Dæmones pravi je pogled iznutra na posao kojeg obavlja otac Talmelli, moderni egzorcist.

Njegov je posao identificirati granicu između opsjednutosti i mentalne bolesti, a kako sam kaže, u javnosti se stvorila iskrivljena slika o ljudima opsjednutim demonima, koje je ‘napao’ vrag iz vedra neba. On sam pak smatra da se “opsjednutost javlja samo kod grešnika, i posljedica je nemorala”.

Važno je razlikovati grijehe, bolesti duše, i zla ljudska djela koja se čine svjesno i s namjerom.

Naglašava kako bi “prakticiranje egzorcizma na osobi koja pati od psihičkih problema bilo jako štetno”. Upravo zato razlikovati ta dva problema, bolest ili opsjednutost, smatra svojim poslom.

“Ljudi su u zabludi oko zla i demona, te posebno oko egzorcizma. Prvi demon kojeg sam morao istjerati zapravo je bio obična zabluda, pogrešna informacija”, rekao je otac Talmelli.

Kako priča u filmu, dan nakon njegova zaređenja biskup ga je zatražio da preuzme tu ulogu. Nikada nije očekivao da će postati egzorcist.

“Shvatio sam da je moja glavna misija riješiti se neznanja koje prati ove teme. Ljudi se bave pitanjima i sumnjama na mentalne bolesti bez da shvaćaju kako pravi demoni djeluju oko nas”, naglašava.

Prije nego pristupi egzorcizmu otac Talmelli mora biti siguran da njegov pacijent ne boluje od neke vrste mentalne bolesti.

“To nisu slijepa vjerovanja i fanatična uvjerenja, umjesto toga, radi se o dubokom poznavanju spisa i vrlo mudrom i filozofskom pristupu životu i temeljnim pitanjima koja ga definiraju”, kaže redatelj dokumentarca Olite.

Za razliku od uobičajenog mišljenja o egzorcistima, otac Talmelli je zapravo psihijatar. U njegovom pristupu religiji i zlu malo je tog folklora na kojeg smo navikli u filmovima, piše The Atlantic.

“Susresti se sa pravim demonom je strašno iskustvo. Oni su jako zdravi, mentalno, i svoju nadmoćnu inteligenciju koriste kako bi nekoga povrijedili. Kada se to dogodi, to je pravi sukob. Puno je poročnosti, a trag zla prati vas jako dugo. Moja sramota bila je pronaći demonske ljude u Crkvi” – kaže.

Spomenut će i kako je Isus svog prvog demona pronašao u sinagogi, a ti demoni postoje u prirodi.

“To nije zakon kojeg otkriva bilo koja religija, to je prirodni zakon. Problem je što ljudi vjeruju da je opsjednutost vragom poput udara groma za vrijeme sunčana dana, dolazi neočekivano, iz vedra neba, no stvarnost je zapravo drugačija. Kada je Isus susreo čovjeka opsjednutog demonom, bio je to muškarac koji je ušao u zli duh, a ne obratno”, naglašava.

Vrag nema nikakvu vlast nad osobom koja to ne želi, kaže. Sasvim je jasno kako pravi demoni bježe od Crkve, i od egzorcista.

“Naša je svrha pomoći ljudima da ne upadnu u zlo, i osloboditi ih ako ako ih zlo obuzme. Oslobađanje ljudi uz našu pomoć i intervenciju može se dogoditi jedino ako osoba tako zrači. Dok smo god živi možemo prakticirati našu slobodnu volju, kako i izreka kaže, dok god dišemo, imamo i nadu”, naglašava otac Talmelli.

Olita kaže kako ih je očarao njegov nježan i informiran pristup.

“On vjeruje u postupke, namjere i posljedice. U svom se životu susreo sa istinskim zlom, no tu nema čudovišta koji izlaze iz ormara. Nema tu filma, riječ je samo o izboru”, naglašava Olita.

Prema katoličkoj vjeri egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života. I kao što je opsjednuće krajnji oblik djelovanja sotone, tako je egzorcizam krajnji oblik djelovanja u ime Boga. Egzorcisti vjeruju da prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. I svakoga treba istjerati posebno, što može produljiti vrijeme egzorcizma u kojima se, događaju strašni prizori puni mračnih neugodnosti.

Zato je potrebna čvrsta vjera egzorcista, jer ako je nema, po vjerovanju, može se dogoditi da demoni napadnu upravo osobu koja ih pokušava ‘istjerati’.

(express.hr)

Krist nas poziva da budemo budni, to sada čine i ljudi iz Vatikana!

Gabrielle Amorth je dugogodišnji službeni vatikanski egzorcist koji je između ostalog poznat po otvorenim izjavama u kojima se otvoreno suočava sa zlom ovoga svijeta. On je prvi objasnio ono što mnogi ne mogu shvatiti, a to je da se zlo preko masonerije uvuklo u sve pore društva pa tako i u sam Vatikan, jer zlo udara izravno na izvor dobra, a to je Katolička crkva koju stoljećima pokušava uništiti.

Amorth je tako nedavno izjavio da masonerija (slobodni zidari) preko svojih tajnih društava vladaju čitavim svijetom, kao i da namjerno blokiraju protok novca i popunjavanje radnih mjesta kako bi se kolapsirao sustav.

‘Među mnogim masonskim kontrolnim aktivnostima koje izvode u ovom trenutku je i financiranje dolaska brojnog muslimanskog stanovništva na prostore Europe, a sve u svrhu destabilizacije i uništenja kršćanstva‘ rekao je Amorth i tako potvrdio ono što podržava i većina geostrateških analitičara u ovom trenutku.

Međutim, ova izjava dolazi iz samog Vatikana i omogućuje nam da događaje koje smo prisiljeni gledati pogledamo iz jedne druge stvarnosti, odmaknuti od propagande koja sve ljude pokušava uvjeriti da dijabolična vrhuška ne postoji, da zlo ne postoji kao i da su masoni – priče za malu djecu. Međutim, oni su stvarni kao i njihovi ritali i težnje ka vladanju zbog kojih milijuni umiru, pate, i prolijevaju krv…u ovom trenutku.

Što možemo zaključiti na temelju izjave Gabriella Amortha, najjačeg živućeg egzorciste?

Možemo zaključiti da svjetski moćnici žele uništiti kršćanstvo, porobiti ljude, stvoriti svjetsku vladu i jedinstvenu valutu ali i ono što je najbitnije – jednu jedinu jedinstvenu religiju preko koje bi ‘ubili’ Krista ali i duhovnost mnoštva držali u šaci. Naravno, Gabrielle Amorth napominje da nema tog zla koje ne skviči pred Imenom Isusovim, pa je tako pobjeda masonerije u ovom duhovnom ratu posve nemoguća.

Ali, pozvani smo da budemo budni i trijezni te da mudro zauzmemo stranu pobjede, jer ideje masonerije će se mnogima svidjeti s obzirom na to da oni znaju što reći čovjeku da ga drže u poslušnosti. To čine i u ovom trenutku, preko medija, banaka i dugova koji su neotplativi, međutim ni ta prijevara, ni taj zločin nad čovjekom koji nas sve stavlja u poziciju ‘roba’ na vrlo očit i otvoren način nije dovoljan da se mase probude iz sna. Tolika je njihova moć, toliko je velika zavjera.

Na primjer,  Charlie Hebdo u kojem se navodno dogodio pokolj, za vlasnika ima Rothschilda, masoneriju. Oni se nisu libili izrugivati ni Mariju ni Isusa na najodvratnije načine. Pokolj (ako ga je uopće bilo) njihove redakcije, urodio je milijunskom nakladom tog časopisa ali i još nečim, mnogo većim. Taj pokolj iskoristio se za ispostavu mnogih zakona koji su naposljetku svi imali samo jedan cilj – oduzeti čovjeku svu slobodu. Također to je bio i sociološki eksperiment. Jer su ljudi mahnito govorili : Je suis Charle Hebdo, a isti dan je izbio pokolj 2 tisuće Nigerijaca koji su zaklani zbog vjere u Krista i to nitko nije spomenuo.

Ljudi, u pitanju su zastrašujući rituali masonerije čiji su sljedbenici nakon 33 stupnja inicijacije izravno posvećeni sotoni, o čemu je pisao Albert Pike, mason, ali i mnogi drugi.

Krajnji cilj ovog međunarodnog slobodnog zidarstva je – morate uvijek imati to na umu – uništiti Katoličku crkvu, a to preko financiranja dolaska islama u prijestolnicu kršćanstva, po riječima Amortha radi upravo masonerija. I naravno tu se stvara lažni ekumenizam, lažna tolerancija i krivovjerje u koje se uvlače ljudi diljem svijeta zaluđujući ih idejama ‘slobode i jedinstva’, dok UN s poslušnicima uvučenim u Vatikanu, isti ruši i priprema svijet za uvođenje jedne religije.

Ne, u tome ne sudjeluje papa Franjo, kako bi mnogi htjeli već upravo suprotno. Njegov lik se namjerno medijski dijabolizira kako bi mnoštvo samo mislilo da je on s njima – a nije. Tako je ove godine po prvi puta zasjao i na naslovnici Rothschildova The Economista kao ‘jedan od njih’ iako je papa Franjo prvi čovjek koji se njima izravno obratio rekavši: ‘Dok vičete mir i sigurnost’ izazivate rat!’ A nedavno je rekao kako protiv zla ne možemo, nego samo riječi Božjom što je i učinio, upravo tim riječima!
 
Koliko je samo okrutno misliti o istrebljenju kršćanske civilizacije koja je u dvije tisuće godina napravila bogatu, slobodnu i lijepu Europu sposobnu da ‘prihvati’ sve različitosti.  Međutim, događa se upravo to, i po riječima Amortha i po riječima mnogih drugih. Cilj ove invazije nije ‘prihvaćanje’ već uništenje, to priznaje i sam UN koji je prije 10 godina na svojim stranicama najavio ovaj izbjeglički val kako bi se povećala populacija različitosti.

U isto vrijeme zaboravljamo da smo ‘svi mi Nigerijci’ čije pokolj jednostavno prešućen. A upravo tu, u tom prešućivanju je ključ svega – ključ pobjede. Jer samo upoznati sa stvarnosti, s neprijateljem koji je detektiran čak i u Vatikanu, samo u budnosti na koju nas i Krist poziva, možemo biti sigurni da ćemo u kaosu izabrati dobru bitku za nas – po volji Božjoj, a ne volji ‘boginje razuma’ kojoj će se uskoro pokloniti čitav svijet!

(dnevno.hr/uredio:NSP)

Kada u New Orleans-u uđete u supermarket, osim namirnica, možete “kupiti” i poštenje. Na pultu se nalazi mala, skrivena, crna kutija koja vam nudi baš to – poštenje.

Iz nje se čuje neprestani šapat, koji je toliko tih da mnogi kupci ni ne primećuju. “Ja sam pošten i neću krasti”, šapuće kutijica. Da li je zbog toga ili ne, u svakom slučaju, poslovođe tvrde da je poruka ostvarila cilj. Samo u jednom lancu prodavnica, kupci i prodavci su krali hrane za više od sto tisuća dolara godišnje. Sada to više nije slučaj, zahvaljujući nesvjesnoj percepciji. Čak ni djevojke koje pomažu na kasama više ne kradu po neki dolar od svakog računa.

Kako danas izgleda jedna od vrsta sublimiranih  poruka, najbolji je primjer naslovna strana danas sveprisutnog Facebook-a.

Mislite da se “Coca cola” slučajno našla na prstenu iz “Gospodara prstenova” na naslovnoj slici?

Kandidat za švedskog vojnog pilota mora gledati u sliku koja se mijenja svakih 0,004 sekundi. Mada teško može išta primjetiti, on odmah mora interpretirati značenje slike. To što je kandidat vidio od velike je važnosti da li će postati pilot. Ukoliko njegova podsvjest nije sposobna da sliku registrira i prenese njen smisao, onda nije podoban za letelje. Šveđani smatraju da će tako sačuvati mnogo života i opreme, pa takvo ispitivanje podsvjesti u Švedskoj polako postaje rutinski dio kandidacijskog postupka.

U Sauthemptonu u Engleskoj, postoji filmska sala  gde se prikazuju filmovi koje obična publika ne može  vidjeti. Gledatelji su bolesnici od agorafobije, straha od otvorenog prostora, a takvo gledanje je dio njihovog liječenja. Pojedini studenti matematike u Izraelu su pokazali mnogo bolje rezultate na testovima pošto su im, tajno, pokazivane velikom brzinom poruke dizajnirane tako da se osjete lijepo i sigurno. Na Univerzitetskoj bolnici u New York-u je na isti način efikasno vršeno mršavljenje kod žena.

Kako nešto može biti ostvareno pomoću šaputanja u ljudsko uho ili treptaja u ljudsko oko? Poslovni ljudi, vlade i naučnici pokušavaju uspostaviti direktnu vezu sa našom posvješću dodirujući rub naše svijesti. Namjera im je prenijeti sublimirane poruke, toliko brzo i nečujno da i ne osjetimo da nam se neko uvukao u mozak. U nedobronamjernim rukama ovakva tehnologija se može manipulirati diskutabilnim sugestijama i komandama u mozak drugih, a da to niko ne primjeti. Naučnici su, kao i obično, prilično sumnjičavi prema uspjesima takvih metoda. Istovremeno, vjerojatno da nema razvijene zemlje gde se takva mogućnost ozbiljnije ne proučava.

Prva primjena sublimirane percepcije je sredinom pedesetih godina u Americi. Vlasnik kino mreže, Forg Li, iz New Jersey-a je u munjevitom blicu preko prelepe Kim Novak, za vreme prikazivanja filma “Piknik”, pustio natpis: “Pijte Coca-Colu”. Inicijator takve reklame bio je James Vikari, stručnjak za prodaju coca-cole. Samo ta reklama sa Kim Novak donijela je povećanje prodaje za čak 58%. Ipak, vrlo brzo digla se velika prašina – čak je jedan kongresmen zahtjevao saveznu istragu. Raznorazna ženska udruženja žestoko su osudila takav postupak plašeći se za mladi naraštaj. Svi su se bojali da bi političari mogli utjecati na birače. Istražujući takvu bojazan, list “Saturday review” je u uvodniku pisao da sublimirana tehnika može biti “umješana u sam centar kontrole nuklearnog oružja u svrhu testiranja, ali i da izazove nekontroliranu upotrebu istog oružja”.

Mnogi psiholozi, u ime etike, napali su istraživanje o podsvjesnoj percepciji i tražili uvođenje moratorijuma na dalje naučno proučavanje. Njihova kampanja je uspjela pa su fondovi za dalja istraživanja presušili. Međutim, odmah poslije toga, malo po malo, raste interesiranje za sublimiranu percepciju i njenu praktičnu primenu.
Istraživanja psihologa i neurologa su osnažila “teoriju pažnje” – modele preko kojih mozak prihvaća količinu upotrebljivih informacija kao i one informacije koje se, nepotrebne ili tuđe, stalno ubacuju u slobodan prostor. U stvari, mozak sortira stimulativno i selektivno važne elemente informacija prema svjesti za “specijalnu pažnju”. Istina, i ostale informacije mozak sortira, ali ih odlaže u posebne rafove podsvjesti.

Pomoću posebnih osobnih šifri, osoba može prizvati u svjest poneku od tih informacija duboko sortiranu u podsvjesti. Koliko je kompletno to “sortiranje” pokazuje slijedeća usporedba: ako ste na bučnom koktelu, može vam se desiti da čujete neko interesantno ime ili dio razgovora vođenog na drugoj strani prostorije. Kod takvih slučajeva, znate i sami, broj decibela određenog zvuka ne igra važnu ulogu u tome da li ćete to čuti i razumjeti.

Mogu li sublimirane kontrole natjerati nekoga da postane dobrovoljni rob? Zašto da ne, ukoliko određenu osobu dovoljno dugo “bombardirate” sa određenom porukom. U neku ruku, danas ima mnogo takvih “robova” koji, na primer, kupuju ono što im se servira sublimiranim porukama, a da oni o tome nemaju pojma.

Doktor Hall Baker je predsednik Korporacije Behavioral Engineering iz Melarija u Luisiani, u Americi. Ova kompanija pokušava dizajnirati bilo čije ponašanje. Travnja 1979. godine on je ponudio tržištu proizvod poznat kao “Bekerova crna kutija”: to je traka sa lijepom muzikom u koju je umetnuta sublimirana poruka. Prve trake su bile za “poštenjačine”, kao što sam rekla na početku ovog članka. Kasnije je napravio 35 različitih crnih kutija, uz ukupnu zaradu od nekoliko miliona dolara. Baker je tada tvrdio da će kazete sa ovakvim porukama biti sastavni dio svakog odgojnog procesa. Jer, tamo gdje obitelji, škole i crkve nisu uspjele, sublimirana komunikacija je spremna da preuzme odgojna zadatke. Slušajući Bakerove trake izgleda vrlo jednostavno biti uspješan i sretan.
Kako na primeru izgledaju sublimirane poruke u oglasima, možete vidjeti na primjeru slika dole.

Beker je tada govorio: “Kada budemo koristili trake po tvornicama, profit će biti povećan. To će, takođe, pomoći zaposlenima da shvate koliko su važni, ne samo za sebe već i za svoje poslodavce. Kad bismo koristili sublimirane poruke na televiziji, mogli bismo da reduciramo broj žrtava na autoputevima tako što bi sugerirali ljudima da pažljivije voze.”
Međutim, nisu svi Bakerovi potencijalni klijenti imali iste želje. Susretao je on pohlepne političare i religiozne fanatike koji su željeli potlačiti svet. Zbog toga je govorio: “Ne jurim ja da napravim traku čim mi to neko naruči. Biram one čiji je kredibilitet i integritet takav da ja u njih imam povjerenja. Uvjek se trudim da shvatim kako će određena aplikacija djelovati, jer dobro znam koliko je ovo moćno oružje”.
Interesantno je da mnogi kupci njegovih traka ne žele publicitet jer se boje da bi ih njihovi klijenti bojkotovali kada bi znali za ove “trikove”. Najveći broj poslodavaca “zaboravlja” objasniti svojih zaposlenim radnicima i službenicima da su pod uticajem “sublimiranih poruka”.

Naravno, danas sve televizije prešućuju kakvom bombardiranju sublimiranim porukama su izloženi njihovi gledatelji.
Tabu koji je bio prešućen vezan za “čeprkanje” po mozgu počeo je nestajati, bar kad je komercijalna upotreba u pitanju. Prva takva poruka, u vidu reklamnog spota, bila je emitirana na američkoj televiziji 1973. godine. Radilo se o igrački pod nazivom “Huster – Do” i sublimiranoj komandi “Get It” – Uzmite je. Godine 1978. na američkoj televiziji pokušali su, u okviru reportaže o ubojstvu, poslati poruku ubojici: “Javi se policiji”. Ubojica to nije učinio. Normalno, moglo se desiti da ubojica taj program uopće i ne gleda!
Hollywood se takođe bavi takvim porukama: u filmu “Egzorcist” prikazuje se sublimirani snimak “mrtvačke maske” u snu starog svećenika. Interesantno je da je kompanija “Warner Bros”, poslije tog filma priznala da se koristi podsvjesnom manipulacijom. Sublimirane poruke u filmovima strave i užasa mogu biti vrlo efikasne. To je zbog toga što gledatelji dolaze da bi bili uplašeni i što je tada podsvest mnogo osetljivija i prihvaća sve što se preporučuje kao obrana od straha.
Kada su filmovi u pitanju i sublimirane poruke u njima, nezaobilazno je ime Walt Disney, Da, da, baš toga Walt Disney-a čije smo filmove obožavali gledati i čitati stripove sa njegovim junacima, a i danas ih ljudi preporučuju kao nešto izvanredno za djecu, čisto i bezopasno. Kakva zabluda! Danas se zna da je Walt Disney obožavao umetati svakojake sublimirane poruke u svoje filmove, pogotovo one “nastrane”, a danas sa tom praksom nastavljaju njegovi nasljednici u njegovim studijima.

Da li su te poruke djelotvorne? Apsolutno da jesu! Uvek je postojala neizvesnost da li možete promjeniti ljudski stav. Teoretski, vi to ne možete uraditi. Ali, poruke su ipak djelotvorne i dugotrajno djelovanje, mada nedovoljno ispitano, može na neki način izmeniti predispozicije i eventualno, posredno, čak promeniti stav.
Čudni su efekti sublimiranih poruka. Poznat je slučaj u Americi lansirane sublimirane poruke “Jedi govedinu” koja nije povećala potrošnju govedine, ali je znatno uvećala potrošnju svih vrsta sendviča. Efekti sublimiranih poruka se obično proširuju na sve slične produkte.

Sublimirani inženjering, poput mnogih tehnologija, opasan je onoliko koliko je opasna osoba koja ga pusti u pogon. Neke ideje o načinu upotrebe te tehnologije došle su, kao što se moglo i očekivati, od vojska raznih zemalja. Oficiri se smatraju vrlo konzervativnim prema novim idejama i tu, na primjer, ni Švedska nije izuzetak, ali je ipak takav inženjering kod njih stekao pravo građanstva. Psiholog Ulf Krauf je sublimirani test za selekciju pilota predložio još 1960. godine, a prihvaćen je tek deset godina kasnije. Test se sastoji od brze izmjene slika na ekranu. Jedna, na primer, pokazuje dječaka koji svira violinu, a njega vreba čovek sa luđačkom facom. U istom momentu kada je slika prikazana, kandidatova podsvjest transformira sliku u cilju da zaštiti dečaka.

Njegova reakcija odaje informacije o vlastitom obrambenom mehanizmu. Ironija je u tome da dobar obrambeni mehanizam predstavlja, u stvari, lošu ocjenu. Naime, kako je Krauf otkrio, upravo oni koji demonstriraju visoki stupanj obrambenog mehanizma padaju na kasnijim ispitima, ruše avione i ginu!
Prema Loyd Silverman-u, profesoru psihologije na Univerzitetu New York, pomoću sublimiranih poruka se efikasno liječi strah od otvorenog prostora, pušenje, prekomjerna težina, a ponekad i razni oblici šizofrenije. Istovremeno, on ističe i probleme jer se nikad ne zna kako će pojedinac reagirati, čak i kad je poruka sasvim neutralna. U Rusiji se mnogo radi na sublimiranim testovima i porukama za svemirski program, ali nema informacija o stupnju njihove uspješnosti.
A da li smo mi opsjednuti seksom, pa ga svuda vidimo, ili smo toliko bombardirani porukama da smo zbog toga postali opsjednuti, pitanje je za diskusiju.

Skoro svaka propagandna poruka ima pažljivo isplanirani cilj. Izuzetno je teško povući liniju između prikrivenih poruka u reklamama i sublimiranih poruka, jer su oba tipa vješto prikrivena i izmiču svesti. U stvari, bili mi svesni toga ili ne, poruke nam svakodnevno utiču na ponašanje i raspoloženje. One se ponavljaju sve dok suština tih poruka neosjetno ne sklizne u svjesni dio našeg mozga. Kad se to desi, pitanje da li se može uticati na ljude, izgleda sasvim deplasirano.
Očigledno, to nam se sve vrijeme dešava.
 
/stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”/

 

 
(uslikaj.wordpress.com)