Apsolutno nema načina da takozvane emisije stakleničkih plinova mogu izazvati zagrijavanje ili podići temperaturu Zemlje

To je fikcija koju šire tijela poput IPCC-a, a objavljuju je mainstream mediji poput BBC-a i CNN-a, a čak se podučava i u školama djeci koja u ništa ne sumnjaju.

Daleko je to sve od emisije stakleničkih plinova koji stvaraju toplinu, upravo je suprotno.

Što je u biti staklenički plin?

Vodena para čini 90% svih stakleničkih plinova. Kako nastaje? Odgovor: Kada infracrveno zračenje Sunca udari na površinu oceana, tekuća slana voda se isparavanjem pretvara u plin, vodenu paru. Isparavanje se hladi, a ne zagrijava – to zna svaki učenik 5. razreda osnovne škole.

Taj plin, ta vodena para, tada se konvekcijom podiže u visine i kondenzira u oblake. Oblaci se također hlade dok se raspršuju uslijed solarnog infracrvenog zračenja. Tada pada kiša, snijeg ili susnježica iz tih oblaka. Što je uobičajeno opažanje, ono najistaknutije ljeti?

Temperatura pada, kako se atmosfera brzo hladi. Dakle, ovdje vidimo da princip stakleničkih plinova dovodi do hlađenja na sve strane. Malo je iznenađujuće da ne čujemo izjave u medijima da se emisije vodene pare smanje.

Ono što je još ljepše jest da se slana voda oceana pretvara u slatku vodu da bi napunila naše rezervoare, jezera, rijeke i potoke, koji zauzvrat pronalaze svoj put do mora. Ovo je čudo vodenog ciklusa – zaista čudo pretvaranja vode u vino, slane vode u svježu.

Prijevoz brzo kvarljivih namirnica ovisi o hlađenju, bilo kamionom, zrakoplovom ili što je najvažnije kontejnerskim brodovima na moru. Što je glavno rashladno sredstvo?

To je ugljični dioksid koji ima najveći stupanj štetnosti od svih stakleničkih plinova.

Daleko od zagrijavanja planete, kao što pretpostavljamo da vjerujemo, da bistri bezbojni plin nije samo rashladno sredstvo, već je i vatrootporno sredstvo i rashladno sredstvo.

Ah! kažu neki fizičari, mudro kimnuvši glavom kažu da i ugljični dioksid apsorbira infracrveno zračenje. Na jeziku laika to znači da se ‘zagrijava’. Ali tada sve stvari ispod Sunca apsorbiraju infracrveno zračnje i zagrijavaju se osim tri stvari.

Dva osnovna plina iz atmosfere, dušik i kisik, prozirni su za infracrveno stanje, tako da se ne zagrijavaju infracrvenim zračenjem. Što je treća stavka, ako je netko može nazvati stavkom?

To je vakuum, to je ništa, ne može se ugrijati “ništa”, jer nema što za zagrijavanje.

Apsolutno je loše ne uzeti u obzir Ciklus vode, još je glupo zaboraviti ili pogrešno razumjeti Karbonski ciklus. Ugljični dioksid je hrana za zelene biljke na kopnu i moru.

Ne možemo živjeti bez kisika i zelenih biljaka i oceanskog planktona kojem je potreban ugljični dioksid kao hrana iz koje se kisik stvara kao nusproizvod pomoću fotosinteze.

Tretiranje ugljičnog dioksida kao zagađivača jedna je od najvećih pogrešaka koju je čovječanstvo moglo učiniti i učinilo je u ovih 30 ili više godina.

Doista, sav loš zrak u gradovima mogao bi se riješiti poticanjem zelenih površina, sadnjom više stabala.

Svi moramo razmišljati zeleno, istinski zeleno, a ne histerično i politički zeleno, što je sasvim druga vrsta “životinje”.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju slatke vode iz morske vode, Vodenog ciklusa.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju svježeg zraka iz lošeg zraka – Karbonski ciklus kroz fotosintezu. Dakle, ne trebamo spasiti planetu, jer planeta zna bolje od bilo kojeg klimatologa kako se spasiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Potreban nam je novi način gledanja globalnog zatopljenja – naročito što od toga radimo oluju u čaši

Znanstvenici kažu kako dok razine oceana i dalje rastu, stopa koja se povećala zapravo se usporila za 31 posto od 2002. godine, a 44 posto od 2004. za manje od 17 centimetara po stoljeću.

Jedva da je to kataklizmički događaj koji bi zaradio glasno predviđanje kraja svijeta.

Današnji porast razine mora uvijek se smatrao pokazateljem klimatskih promjena, ali usporavanje te brzine pokazuje “stanku” u globalnom zagrijavanju.

Radovi objavljeni sada pozivaju na poboljšane modele u kvantificiranju stvarnih učinaka globalnog zatopljenja i porasta razine mora.

Postoji mnogo znanstvenih dokaza koji sugeriraju da je volumen oceana bio izravno pod utjecajem industrijalizacije. Čim je počela industrijska revolucija, znanstvenici su primijetili kako se razina mora počela dizati.

Razlog: povećane koncentracije stakleničkih plinova su zarobile toplinu zraka i oceana. Morska se voda širi dok je toplija, a dodatni volumen vode doprinosi globalnom topljenju leda zbog topline.

To je ono što svako dijete vidi na TV-u. Staklenički plinovi dižu temperaturu atmosfere, led se topi i taj jadni polarni medvjed uči gimnastiku kako balansira na otopljenom ledenom brijegu.

Ipak, ono što ostaje neizrečeno je da postoje drugi čimbenici koje treba uzeti u obzir, kao što su velika godišnja razlika u razini mora zbog skladištenja vode na kopnu (bilo voda, bilo leda ili snijega).

Postoje godišnje fluktuacije koje se ne spominju u medijima i koje se oslanjaju na fenomen El Nino. Jednostavno rečeno, tijekom razdoblja fenomena La Nina, kiša obično pada na kopno, dok tijekom El Nina pada na oceanu. Tu su i vremenskih obrasci koji utječu na trendove razine mora ne samo u godinama već i u desetljećima.

Dok znanstvenici primjećuju da ovi promjenjivi vremenski uvjeti dugoročno ne utječu na razinu mora (dovoljno za potporu apokaliptičkoj prognozi), oni ne otkrivaju točan odnos između globalnog zatopljenja i porasta razine mora (tj. porasta globalnih razina mora kroz glacijalno topljenje i dugoročno zagrijavanje oceana).

Paradoks koji se mora prihvatiti

Istina je da nam je dano samo pola priče. Istina je da je globalna razina mora u posljednjem desetljeću (sasvim očito) porasla. Također je istina da se brzina primanja topline od strane oceana također povećala, i topljenje ledenjaka se ubrzalo.

Ipak, stopa porasta razine mora je opala. To je paradoks koji treba prihvatiti da se spriječi masovna histerija.

Imajte na umu da satelitske slike koje prikazuju trendove u razinama mora pokazuju da postoji očita “izbočina” u zapadnoj ekvatorijalnoj regiji Pacifika – uzorak koji se ne prikazuje u drugim dijelovima svijeta.

Znanstvenici zaključuju da lokalizirane “izbočine” ukazuje na ostale oscilacije vjetra ili oceana, a ne izravni učinak stakleničkih plinova koji bi stvorili generalizirani porast razine mora.

Potpuni odgovor na ovu zagonetku tek treba biti izrađen. Znanstvenici još uvijek rade na odgovoru na ovo pitanje u cijelosti. Sa oprezom, iako postoje mnoge godišnje i višegodišnje fluktuacije koje snažno utječu na kratkoročne trendove i podatke.

“Činjenični” zaključak ovisit će o tome koji vremenski okvir se ispituje. Bez obzira na to, znanstvenici su rekli da je do sada stvarni porast globalne razine mora bio konstantan 3,3 ± 0,4 mm godišnje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kako bi ubrzala napredak globalne ekonomije prema čistoj energiji, Svjetska banka je objavila u utorak da će zaustaviti financiranje eksploatacije i istraživanja nafte i plina počevši od 2019. godine

„Globalna multilateralna razvojna institucija, Svjetska banka nastavlja transformirati svoje poslovanje u znak ubrzane transformacije svijeta. Svjetska banka više neće financirati projekte vezane za naftu i plin, nakon 2019. godine„ – rekla je međunarodna financijska institucija u priopćenju na summitu o klimi u Parizu.

Korak je navodno usmjeren na pomaganju zemljama da što prije zadovolje plan suzbijanja efekta staklenika, kada su potpisale klimatski Sporazum o Parizu, usvojenu na kraju 2015. godine. Sporazum je postavljen radi ograničavanja globalnog zatopljenja.

„U iznimnim okolnostima, razmotrit će se financiranje projekata vezanih za plin u najsiromašnijim zemljama u kojima postoji jasna korist u smislu pristupa energiji za siromašne, a projekt se prilagođava svim zemljama”, dodala je Svjetska banka.

Institucija je sponzorirala jednodnevni događaj u organizaciji francuske vlade.

Summit je održan da bi se pribavila potrebna sredstva za financiranje projekata koji će se odmaknuti od fosilnih goriva prema manje štetnim izvorima energije, kao i poticanje nacionalnih napora u borbi protiv vremenskih nepogoda izazvanih klimatskim promjenama.

Klimatski sporazum iz Pariza ima za cilj usporiti globalno zagrijavanje te zadržati temperaturno povećanja manje od 2 stupnja celzijusa (3,6 ° F) do 2100. godine, što je razina koja će navodno pomoći spriječiti neke od najgorih učinaka klimatskih promjena.

Sporazum je trenutno potpisalo 195 zemalja sa Sirijom i Nikaragvom koje su obećale pridružiti se Sporazumu.

U lipnju, američki predsjednik Donald Trump je najavio da namjerava napustiti Sporazum, smanjujući sredstva za globalne klimatske projekte.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svjetski lideri sipaju osude, padaju i teške riječi, u Americi zabrinuti

Povlačenje Sjedinjenih Država iz Pariškog sporazuma pogrešno je za budućnost djece i danas je tužan dan za planet, poručili su svjetski lideri i znanstvenici u četvrtak pošto je američki predsjednik Donald Trump u Bijeloj kući objavio da se povlači iz obveza o smanjenju emisija štetnih plinova koji je osim SAD-a 2015. potpisalo još 194 zemalja.

Nakon višetjednog oklijevanja, sedamdesetogodišnji poslovni čovjek je ispunio svoje predizborno obećanje dato u ime očuvanja američkih radnih mjesta i najavio da “isupnjava svoju službenu dužnost, a to je zaštita Amerike i njenih građana” te povlači SAD iz Pariškog sporazuma što je u ružičnjaku Bijele kuće bilo popraćeno pljeskom.

Trump je opetovao da “ne želi da se bilo što ispriječi” u njegovu nastojanju da ojača gospodarstvo najjače svjetske sile i najavio da je spreman pregovarati o novom dogovoru o klimi.

Trumpova odluka da SAD istupi iz Pariškog sporazuma neće zaustaviti djelovanje kako bi se riješio jedna od najozbiljnijih problema s kojima se suočava naš planet, rekli su politički čelnici, znanstvenici, aktivisti i drugi stručnjaci.

UN i Obama uvjereni u predanost američkog businessa Pariškom sporazumu

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres “ostaje uvjeren u to da će američki gradovi, države i poslovni krugovi raditi na tome da smanje emisije fosilnih goriva”, rekao je njegov glasnogovornik.

Bivši američki predsjednik Barack Obama kritizirao je odluku svog nasljednika Donalda Trumpa o povlačenju, ali i izrazio uvjerenje da će američke države i poslovni sektor raditi snažnije na tome da zaštite planet.

“Čak i ako Amerika nije lider; pa čak i ako se ova administracija pridruži šačici zemalja koje odbacuju budućnost, uvjeren sam da će naše dražve, gradovi i poslovni krugovi iskoračiti i učiniti čak više da pokažu put i pomognu zaštititi za buduće generaciji ovaj jedini planet koji imamo”, rekao je Obama.

Mitt Romney, republikanski kandidat za Bijelu kuću 2012. rekao je da je u pitanju i “status Amerike kao svjetskog lidera”.

Europa i Kina uvjereni predani Pariškom sporazumu

Njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je nekoliko sati prije izjave da je Pariški sporazum “iznimno važan”, a odmah nakon Trumpove objave nazvala ga je te mu telefonom poručila da je napravio pogrešku.

Kineski premijer Li Keqiang koji boravi u posjetu Berlinu, naglasio je da će njegova zemlja ispuniti svoje obveze. “No dakako, želimo to učiniti u suradnji s drugima”, dodao je.

Čelnici Europske unije bili su nešto oštriji.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker ocijenio je Trumpovu odluku “teškom pogreškom”.

“Ta je odluka teška pogreška”, napisao je na Twitteru na engleskom i na njemačkom, nekoliko minuta nakon očekivane izjave čelnika Bijele kuće.

Talijanski premijer Paolo Gentiloni pozvao je u četvrtak svijet da ne odustane.

“Ne smijemo se povući… Italija se obveza smanjivati emisije (stakleničkih plinova), na obnovljive izvore energije, na održivi razvoj”, napisao je Gentiloni na Twitteru.

Ovaj je četvrtak “tužan dan za svijet. Danska je spremna nastaviti bitku za klimu kako bi spasila buduće generacije”, napisao je danski premijer Lars Lokke Rasmussen.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron u izvanrednom obraćanju javnosti kasno u četvrtak rekao je da je Trumpova odluka pogrešna za američke interese, a dodao je da Francuska neće odustati od Pariškog sporazuma.

Bivša francuska ministrica okoliša Ségolène Royal nazvala je odluku “vrlo teškim zločinom protiv čovječnosti”, u izjavi za BFM TV.

Do danas je 147 zemalja ratificiralo Pariški sporazum.

Gradonačelnici, znanstvenici…

Anne Hidalgo, gradonačelnica Pariza gdje je sporazum o klimi i dogovoren u prosincu 2015., ocijenila je da je Trumpova odluka “greška koja će imati dramatične posljedice”.

“Bez obzira na odluku predsjednika Trumpa veliki gradovi svijeta, posebice 12 velikih američkih gradova iz skupine C40, odlučno ostaju predani činiti što treba kako bi se primijenio Pariški sporazum”, rekla je Hidalgo i dodala da “nema alternative za budućnost našeg planeta”.

I gradonačelnik Chicaga kritzirao je odluku svog predsjednika.

“Povlačenje iz Pariškog sporazuma kratkovidno je, a klimatske promjene ne čini ništa manje stvarnim. Od smanjivanja naše potrošnje energije do širenja mreže javnog prijevoza, Chicago neće izbjeći odgovornost da djeluje”, rekao je gradonačelnik Chicaga Rahm Emanuel.

Gradonačelnik australskog grada Sydney Clover Moore upozorio je da sat za planet otkucava.

“Ovog ljeta srušeni su brojni toplinski rekordi u Sydneyju. Vidjeli smo izbjeljivanje koralja u luci, a sat za klimatske promjene otkucava. Želimo da vlade rade s našim gradovima, podržavaju nas, donose svoje politike, ali ako ih ne donose trebaju se maknuti i pustiti nas da učinimo što treba”, rekao je Clover Moore.

“Ušli smo u svijet strahova i neznanja, kada predsjednik SAD-a ignorira znanost i dobrobit čovječanstva jer se ne uklapaju u njegov pogled na svijet”, rekao je Mark Maslin, profesor klimatologije s londonskog sveučilišta.

Gabi Hegerl, profesorica klimatologije sa sveučilišta u Edinburghu rekla ja da se “plaši za budućnost naše djece”. “Još više se plašim za budućnost djece u zemljama u razvoju koje nisu mnogo doprinijele nastanku problema ali koje će prve osjetiti posljedice. Gdje će oni ići?”
 
(vecernji.hr)

U filmu iz 2004. ‘Dan poslije sutra’ zbog globalnog zatopljenja doalzi do kolapsa morskih struja, što rezultira katastrofalnom olujom koja izbriše velike svjetske gradove

A stručnjaci vjeruju kako bi ovaj zastrašujuć scenarij uskoro mogao postati stvarnost, piše Daily Mail.

Pristranost prema stabilnosti trenutačnog modela morskih struja

Nova studija sugerira da bi način na koji cirkulira oceanska voda mogao propasti u bliskoj budućnosti, što bi bacilo sjevernu polutku ravno u ledeno doba.

Prijašnja su istraživanja pokazala kako bi se količine ugljik dioksida mogle udvostručiti na 700 ppm do 2100. Ako se to dogodi, oceanske bi struje doživjele kolaps do 2400. godine.

Znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu pokazali su kako klimatski modeli drastično potcjenjuju mogućnost kolapsa cirkulacije oceanskih voda. Pronašli su da u većini klimatskih modela postoji predrasuda koja preuveličava stabilnost sadašnjeg uzorka morskih struja.

Kada su znanstvenici uklonili tu predrasudu o garantiranoj stabilnosti oceanskih struja, došli su do zaključka da bi u budućnosti cirkulacija mogla prestati, što bi rezultiralo velikim hlađenjem Sjevernog Atlantika.

Kolaps bi zaustavio Golfsku struju, koja donosi toplu vodu prema Grenlandu a koja zatim tone u niže slojeve oceana kako se hladi te se zatim vraća natrag prema ekvatoru.

“Značaj naše studije je u tome što ukazuje na sistamatsku predrasudu u trenutačnim klimatskim modelima koja šteti pravilnoj klimatskoj projekciji”, kaže voditelj studije Wei Liu.

“Ispravljeni model stavlja cirkulaciju oceanskih voda u režim realne stabilnosti i predviđa daljni kolaps cirkulacije što će dovesti do hlađenja sjevernog Atlantika i okolnih područja.”

Prvo zatopljenje, a zatim ledeno doba

Povećane količine ugljikovog dioksida dovele bi do topljenja arktičkog i grenlandskog leda što bi povećalo količinu slatke vode u oceanu. To bi poremetilo cirkulaciju i strujanje oceanskih voda, koje se temelji na međusobnom odnosu slatke i slane vode.

Nakon 300 godina, struja bi u potpunosti nestala, s katastrofalnim posljedicama. Sjeverni Atlantski ocean bi se dramatično rashladio, i počeo širiti arktički morski led.

Površinska temperatura sjevernog Atlantskog oceana pala bi za 2.4°C, dok bi temperatura zraka nad sjeverozapadnom Europom mogla pasti i za punih 7°C.

“Radi se o jako provokativnoj ideji”, kaže Zhengyu Liu, autor studije. “Za mene, radi se o preokretu od 180 stupnjeva, jer sam do sada razmišljao poput svih drugih.”
 

 
(net.hr)

CIA je izdala zapanjujuće izvješće na svojoj web stranici koje potvrđuje postojanje američkog programa modifikacije vremena koji koristi Chemtrailse na nebu

Govor koji je održao direktor CIA-e John O. Brennan Vijeću za vanjske odnose prepisan je i objavljen na službenim stranicama CIA-e na 29. lipnja 2016. godine.

U govoru, Brennan priznaje da geoinženjering preko Chemtrailsa može pomoći u smanjenju globalne temperature u “borbi protiv globalnog zatopljenja”.

Cia.gov izvještava na svojim stranicama:

“Drugi primjer je niz tehnologija, koja se često skupno naziva kao geoinženjering – bi mogle pomoći preokrenuti učinke zagrijavanja globalnih klimatskih promjena. Ona tehnologija koja je pridobila moju osobnu pažnju je stratosferska injekcija aerosola ili SAI (Stratospheric aerosol injection), metoda zasijavanja stratosfere s česticama koje mogu pomoći reflektiranju sunčeve topline, na isti način na koji vulkanske erupcije to čine”, rekao je Brennan vijeću.
.
.
.

U 36 godina otkako sam prvi put ušao vladu, nikada nisam vidio vrijeme s takvim zastrašujućim nizom izazova po sigurnost naše nacije. Značajan među tim izazovima je da neke od institucija i odnosa koji su bili stupovi nakon završetka Hladnog rata pod ozbiljnim stresom.

SAI program (Stratosferska injekscija aerosola ili chemtrails) bi mogao ograničiti globalni porast temperature, smanjuje neke rizike povezane s višim temperaturama i pod uvjetom da je svjetsko gospodarstvo dobije dodatno vrijeme za prijelaz sa fosilnih goriva. Proces je također relativno jeftin.

National Research Council procjenjuje da će u potpunosti angažiran SAI (chemtrails) program koštati oko 10 milijardi dolara godišnje.

Kao što obećavajuće može biti, SAI će pokrenuti niz izazova za našu vladu i za međunarodnu zajednicu.

S tehničke strane, smanjenje emisija stakleničkih plinova i dalje će morati pratiti SAI da bi smanjilo učinke klimatskih promjena, kao što su kiselost oceana, jer SAI sami neće ukloniti stakleničke plinove iz atmosfere.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zračni promet je osobito štetan za klimu. Mi smo usporedili emisije štetnih plinova i pitali stručnjake: može li se smanjati štetni utjecaj avioprijevoza na klimu?

Zrakoplov je sve popularnije prijevozno sredstvo – za kratke i duge udaljenosti, zbog posla ili tijekom slobodnog vremena. Ako se ovaj trend nastavi, stručnjaci predviđaju da će se tijekom sljedeća dva desetljeća zračni promet u svijetu udvostručiti. Rezultat? Povećanje efekta staklenika.

Utjecaj zrakoplova na klimu dva do pet puta veći

Dok je zračni promet trenutno odgovoran za otprilike 2,5 posto globalne emisije ugljičnog dioksida (CO2), zrakoplovi u visinama proizvode emisije štetnih plinova koje znatno povećavaju efekt staklenika. Jer osim ugljičnog dioksida, u atmosferu se emitiraju i dušikovi i sumporni oksidi, čađa i vodena para. Dušikovi oksidi u atmosferi stvaraju osobito štetne ozone i magličaste tragove vodene pare koji prije svega noću povećavaju efekt staklenika.

Savezna agencija za okoliš (UBA) pretpostavlja da su ti štetni učinci zračnog prometa između dva do pet puta veći nego emisija ugljičnog dioksida. Dakle, udio zračnog prometa na globalni efekt staklenika iznosi najmanje pet posto.

Vlakom umjesto zrakoplovom

U smislu zaštite okoliša, zrakoplovi u odnosu na druga prijevozna sredstva, stoje posebno loše, stoji u izračunima Savezne agencije za okoliš. Emisije u avioprijevozu po osobi i kilometru u prosjeku iznose najmanje 196 grama CO2. Dok promet na velike udaljenosti vlakom uzrokuje samo 11 grama CO2 po osobi i kilometru, prema informacijama Deutsche Bahna. Pojednostavljeno: vožnja vlakom je najmanje 18 puta povoljnija za okoliš.

Zagađivači atmosfere – po osobi/grama po kilometru (željeznica 11, autobusi 30, javni prijevoz 73, osobna vozila 139, zrakoplov 196)

Nedostatak svijesti

Putnici u pravilu nisu svjesni štetnosti zrakoplova na klimu. Kod rezervacije leta, na aerodromima ili tijekom leta o tome nitko ne daje informacije. Korisne su specijalizirane internetske stranice poput , na kojima se na temelju podataka o tipu zrakoplova, liniji leta i najnovijih znanstvenih otkrića, može izračunati utjecaj štetnih plinova.

Tako se, na primjer, može izračunati da jedan povratni let Boeingom 747 od Berlina do New Yorka proizvede 6.530 kilograma CO2. Budući da ovaj zrakoplov veliki dio puta leti i iznad mora, prema izračunu internetskog portala, utjecaj na klimu je osobito velik: 507 grama CO2 po osobi i kilometru.

Savezna agencija za zaštitu okoliša savjetuje da se izbjegavaju putovanja zrakoplovom. Za putovanja srednje udaljenosti preporuča se vožnja autobusom i vlakom. Ako je nemoguće izbjeći let zrakoplovom, najbolje je izabrati najkraću moguću rutu bez presjedanja, budući da polijetanje i slijetanje znače dodatne štetne posljedice za okoliš.

Klimatskim pristojbama protiv zagađenja

Zračni promet je u velikoj mjeri oslobođen poreza na promet i kerozin. Prema podacima Savezne agencije za zaštitu okoliša, u Njemačkoj su zrakoplovne kompanije godišnje subvencionirane s više od 10 milijardi eura. Stručnjaci pozivaju na ukidanje subvencija i na preuzimanje troškova za zaštitu okoliša koje stvara zračni promet. To bi također trebalo rezultirati ravnopravnijim natjecanjem među prijevoznicima.

Predlaže se uvođenje posebne pristojbe za avio-kompanije

Kako bi se promicala zaštita klime u zrakoplovstvu, koalicija njemačkih nevladinih organizacija predlaže uvođenje posebne pristojbe za zrakoplovne kompanije. Tako bi kompanije od 2020. trebale plaćati deset eura po toni emitiranog CO2, a do 2030. bi se ta davanja trebala povećati na 80 eura, jer bi tada u izračune bile uključene i druge za klimu štetne promjene prouzročene zračnim prometom. “Integriranjem i tih čimbenika koji nemaju veze s CO2, zrakoplovne kompanije dobivaju važne poticaje. Mogu promijeniti visinu i rutu leta i tako prouzročiti manje štete za klimu. Klimatske pristojbe bi ih nagnali na to”, objašnjava Werner Reh iz njemačke Udruge za zaštitu okoliša i očuvanje prirode (BUND).

Savez udruga za okoliš, promet i razvoj u svom planu za zračni promet predlaže da se prihodi od tih pristojbi prosljeđuju Zelenom fondu za klimu. “Time bi se mogli financirati programi za smanjivanje emisije štetnih plinova i mjere za zaštitu klime u siromašnijim zemljama”, objašnjava Annegret Zimmermann, referentica za klimatska pitanja.

BUND svojim prijedlozima želi potaknuti njemačku vlast da bolje štiti klimu u zračnom prometu. Ministarstvo prometa planira do početka 2016. godine napraviti sveobuhvatan plan za zračni promet. S druge strane, i nevladine organizacije iščekuju Konferenciju o klimatskim promjenama u Parizu.

Europska unija je htjela za zrakoplovne kompanije uvesti obvezu plaćanja klimatske pristojbe za letove unutar Europe još od 2012. Taj prijedlog je, međutim, propao zbog protivljenja Rusije, Kine i SAD-a.
 
(dw.de/uredio:nsp)

Klimatske promjene su prijevara iza koje stoje Ujedinjeni narodi s ciljem da dokinu demokraciju i uspostave autoritarnu vlast, tvrdi glavni poslovni savjetnik australskog premijera Tony Abbotta

“To je dobro čuvana tajna, ali 95 posto klimatskih modela za koje nam kažu da dokazuju vezu između ljudske emisije CO₂ i katastrofalnog globalnog zatopljenja su nakon dva desetljeća temperaturne stagnacije dokazano pogrešne. To nije iznenađujuće,” napisao je Newman.

Građani svijeta su podvrgnuti ekstravaganciji klimatskih katastrofičara već skoro 50 godina.

U siječnju 1970. godine, magazin Life je na osnovu “solidnih znanstvenih dokaza” tvrdio da će do 1985. godine zagađenje zraka reducirati sunčevu svjetlost za 50%. Ustvari, u tom periodu, sunčeva insolacija je pala između 3 do 5%. U govoru 1971. godine Paul Ehrlich je rekao: “Da mogu biti kockar, uložio bih sav novac u to da Engleska neće više postojati do 2000. godien”

Premotajmo mal naprijed do ožujka 2000. godine kada je David Viner, visoki znanstveni istraživač u Climatic Research Unit, Univerziteta Zapadna Anglia, za The Independent izjavio: “Snijeg je danas stvar prošlosti”. U prosincu 2010. godine, Daily Mail je objavio vijest: “Najhladniji prosinac otkada je mjerenja. Temperature su se spustile do minus 10C, donoseći putnički kaos u Velikoj Britaniji”

Meteorološki biroi tvrde da imaju “homogenizirane” podatke s kojima se mogu nositi u javnosti. NASA-ina tvrdnja da je 2014. godina bila najtoplija godina otkada je mjerenja u povijesti je bila revizionirana, nakon rasprave, na vjerojatnost od 38%, a to znači da je NASA “pecala u mutnome”.

Zašto onda Ujedinjeni Narodi troše milijarde dolara godišnje na uzaludnu politiku klimatskih promjena? Možda Christiana Figueres, izvršni tajnik UN-a o promjeni klime ima odgovor?

Savjetnik australskog premijera Abbotta: UN koristi klimatske promjene za uspostavu “Novog Svjetskog Poretka”

Maurice Newman, rukovoditelj Vijeća za biznis i poduzetništvo, svoj stav iznosi u kolumni za The Australian u kojoj piše da su znanstveni modeli koji povezuju ljude s klimatskim promjenama pogrešni i da je pravi plan preuzimanje svijeta od strane UN-a.

“Ovo nema veze s činjenicama ili logikom. Ovo je o novom svjetskom poretku pod kontrolom UN-a,” napisao je Newman.

Australski ministar okoliša se brzo ogradio od motrišta iznesenih u kolumni, prenosi WAtoday. To nije gledište “koje bih ja izrazio, ali svaka osoba ima pravo na svoja stajališta,” rekao je Greg Hunt.

“Dobro čuvana tajna”

Newmanova kolumna je objavljena u trenutku kad u posjet Australiji dolazi Christiana Figueres, vodeća dužnosnica UN-a za pitanja klimatskih promjena.

“To je dobro čuvana tajna, ali 95 posto klimatskih modela za koje nam kažu da dokazuju vezu između ljudske emisije CO₂ i katastrofalnog globalnog zatopljenja su nakon dva desetljeća temperaturne stagnacije dokazano pogrešne. To nije iznenađujuće,” napisao je Newman.

“Zašto onda, s tako malo dokaza, UN inzistira da svijet potroši stotine milijardi dolara godišnje na nepotrebne smjernice o klimatskim promjenama?

Možda Christiana Figueres ima odgovor?,” nastavlja Newman u osvrtu objavljenom u petak koji završava pozivom Abbottovoj vladi da se odupre “režimu koji je protiv kapitalizma i slobode” i ne potpiše sporazum o klimatskim promjenama koji bi trebao biti usvojen u prosincu ove godine u Parizu.

Prije nego što je imenovan za savjetnika, Newman je bio šef ABC-a i Australske burze vrijednosnih papira.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Proizvođač automobila Renew je napravio automobile od ugljično-negativnog materijala iz konoplje koji će se moći kretati na etanol iz konoplje

Naftna i automobilska industrija već godinama dominiraju na globalnom tržištu bez kajanja zbog ekoloških posljedica benzinske industrije i bez razmišljanja o neobnovljivosti energetskih izvora. Danas sektor prometa u najvećoj mjeri pridonosi efektu staklenika.

Srećom, proteklih godina se svijet sve više okreće održivosti i inovacijama u automobilskoj industriji i prometnom sektoru. Tvrtke poput Tesla Motors postavljaju temelje za održivu budućnost automobilske industrije.

Renew je nova automobilska tvrtka čiji je cilj iskorijeniti vozila koja koriste ugljovodnike i zagađuju okoliš.

Kako ona misli da premosti ovako veliku prepreku? Reći ćemo vam samo da planiraju to učiniti pomoću konoplje.

Zašto konoplja?

Konoplja se stoljećima koristi u brojnim industrijama, uključujući industriju papira, materijala, hrane, pa i građevine. Vlakna iz konoplje su jedna od najjačih i najizdržljivijih biljnih vlakana današnjice, te predstavljaju dobrog konkurenta mnogim umjetnim materijalima.

Ipak, jedna od najnevjerojatnijih stvari vezanih za konoplju pored lakoće, izdržljivosti i biorazgradivosti je činjenica da je ona ugljično negativna. To znači da ona uklanja ugljični dioksid iz atmosfere mnogo brže nego mnoge druge biljke. Drveću je potrebno oko 20 godina da izraste, dok konoplja sazrijeva za 3-4 mjeseca i može se presađivati ​​nekoliko puta godišnje.

Jakost konoplje potječe upravo iz tog ugljičnog dioksida koji apsorbira iz atmosfere u svoja vlakna. Kada se konoplja koristi recimo za pravljenje automobila, ona uklanja značajnu količinu ugljičnog dioksida iz atmosfere u procesu pod nazivom izoliranje ugljičnog dioksida. Primjenom ovog procesa, značajno se može smanjiti emisija ugljičnog dioksida iz automobila.

Etanolni motori

Vozila tvrtke Renew rade na etanol. Kada se usporedi s benzinskim motorima, automobili sa etanolom stvaraju značajno manje razine emisije.

Automobili tvrtke Renew su do te mjere usavršeni da se u njih može unesti bilo kakva mješavina etanola i plina od 0-100%, a motor se sam podešava.

Novi modeli CANNA 100 & 130 otkrivaju 10% manju emisiju nego prosječno vozilo na struju, dok CANNA EV model otkriva 22% manje emisije u odnosu na vozilo na struju, a posjeduje konjske snage u rasponu od 80 do preko 400.

Ono što je najvažnije jest da su Renew automobili opremljeni tako da mogu raditi na etanol iz konoplje, ukoliko tako nešto ikada dospije na tržište.

Da li su sportski automobili od konoplje iz 2015. godine automobili budućnosti?

Renew sportski auto je inspiriran europskim trkaćim automobilima iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Tijelo automobila je napravljeno od ugljično negativnih vlakana konoplje, umjesto od ugljično pozitivnih, čeličnih, aluminijskih vlakana ili fiberglassa, od kojih se inače automobili danas proizvode.

Renew kreće na turu diljem svijeta da bi se pojavio na raznim sajmovima i festivalima. Predsjednik tvrtke želi ohrabriti sve goste da sjednu iza volana i da naprave fotografiju, tako da svi njihovi prijatelji saznaju za nove automobile i rašire vijest putem interneta. Misija tvrtke Renew je da se do 2025. godine proizvode samo ugljično neutralna vozila.

“Priroda se može spasiti samo tako što će se stvari praviti od onoga što raste iznad zemlje, a ne od onoga što je zakopano”, naveo je Bruce Dicen, predsjednik tvrtke.

Dicen vjeruje da će u narednom desetljeću bar 75% automobilskih komponenti, uključujući i akumulatore, se praviti od ugljično-negativne konoplje, čime će se emisija ugljičnog dioksida smanjiti još više nego što je smanjena uporabom vozila na struju.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Klimatske promjene postoje, ali ne uzrokuju ih ljudi, već je to prirodni proces. I priča o tome da se nalazimo usred zatopljenja ne drži vodu, izvjesnije je da se radi o zahlađenju. A globalnoj samozvanoj Eliti ta je ideja iz nekog razloga očito užasno važna i prijeko potrebna

Da je po pitanju mantre o ‘globalnom zatopljenju’ (pa čak i kad pola svijeta obasipaju snježne mećave, uključujući i Saharu prije koju godinu, koje su također navodno posljedica ‘zatopljenja’) posrijedi medijska manipulacija, dosta je jasno već iz same činjenice o nepostojanju konsenzusa među stručnjacima.

No, u većini glavnih medija tema se predstavlja kao gotova stvar. Jasno je i iz činjenice da je smišljena etiketa koja bi, kao i sve druge, trebala ljude koji žele da ih se ozbiljno shvaća sprječavati da krenu u tom smjeru. Osobno mi se čini da kretanje u smjeru istine nema alternativu. No, danas ipak svatko tko kaže da globalnog zatopljenja nema dobiva smiješnu etiketu „global warming denier”, tj. „poricatelj postojanja globalnog zatopljenja”, bez obzira na to koju znanstvenu titulu ima, s koje ugledne ustanove dolazi ili koliko je stručan. Stoga predlažem da se u praksu uvede etiketa „sljedbenik kulta globalnog zatopljenja”, za aktivne svjetske promicatelje te ideje.

Da ne bi sve ostalo samo na usklicima „Lažu, lažu!”, prođimo radije kroz mehanizme i brojke vezane uz atmosferu kako bismo pokušali saznati kako stvari zaista stoje po pitanju grijanja i hlađenja atmosfere Zemlje.

Misterij o udjelu famoznog CO2 i učinak staklenika

Ako pokušate naći podatak koji je zapravo atmosferski udio famoznog CO2, namučit ćete se. A kad jednom nađete tu brojku, ona će biti nevjerojatno mala – tek oko 0,037 posto! Procjene malo osciliraju, ali da stvar bude još bizarnija, najveći dio CO2 proizvod je truljenja cjelokupne biljne mase na planetu i isparavanja svih oceana. Čovjekov udio je čak i u tako malom udjelu od 0,037 posto beznačajno malen. Drugim riječima, čovjekove emisije CO2 nemaju baš nikakav utjecaj na učinak staklenika. Ali smo pomalo zaboravili na to da je najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi – vodena para. Koja pak čini oko 96,5 posto atmosfere. Ako treba spriječiti navodno zagrijavanje Zemlje, svakako, molim, zabranite vodenu paru!

Mjerenja razine ugljičnog dioksida počela su sredinom 1890-ih kemijskim metodama, a tek 1957. je znanstvenik Keeling osmislio novu tehnologiju služeći se infracrvenim detektorom, koja je preciznija i lakše primjenjiva. Švedski kemičar Svante Arrhenius bio je taj koji je početkom 1890-ih shvatio da se s industrijskim razvojem, sagorijevanjem ugljena i nafte, u atmosferi povećava razina CO2 te da ugljični dioksid uzrokuje učinak staklenika. Proveo je neke eksperimente koji su pokazali sljedeće: udvostručite li količinu ugljičnog dioksida u atmosferi, ona će prouzročiti učinak staklenika od 5°C. To je bila alarmantna činjenica, ali njegova je rasprava potom zaboravljena te je ponovno otkrivena 1980-ih kad se s njome izašlo u javnost, usprkos tome što su ponovljeni eksperimenti pokazali da je Arrheius pogriješio u proračunu te da temperatura narasla tek za 0,22 stupnjeva Celzijusovih. Pretpostavlja se da je računao s vlažnim, a ne sa suhim zrakom, a vodena para je ta koja uzrokuje snažan učinak staklenika.

Razina CO2 u atmosferi kontinuirano pada tijekom četiri milijarde godina. Danas je to razina od oko 397 dijelova na milijun, blizu kritične razine kod koje biljke više neće moći preživjeti, a ona je oko 220 dijelova na milijun. Ispod te razine biljke ne bi više mogle obavljati fotosintezu te bi time nestao sav život na Zemlji. Rekao bih da nam je potrebno više CO2, ali ionako na to ne možemo utjecati.

Oceani i CO2

Nevjerojatno je slušati i gledati kako se olako prelazi preko činjenice da oceani hlađenjem apsorbiraju CO2 iz atmosfere, a ispuštaju ga kad se zagrijavaju. Drugim riječima, kada je klima toplija u atmosferi je više ugljičnog dioksida, a ako je klima hladnija, kao što je bila za vrijeme malog ledenog doba, tada je u atmosferi manje ugljičnog dioksida. I još drugim riječima – povećanje CO2 u atmosferi jest POSLJEDICA globalnog zatopljenja. Topivost CO2 u oceanima ovisi o temperaturi vode. U hladnoj vodi apsorbirat će se više ugljičnog dioksida, a ako je voda topla, ugljični dioksid odlazi u atmosferu.

U Zemljinu sustavu kruženja ugljika u prirodi Sunce zagrijava oceane oko ekvatora, pa voda isparava, a i oslobađa se CO2. Tada ga vjetrovi raspuhuju na sjever i na jug. Kada dođe u kontakt s hladnijim vodama sjevernoga Atlantika i sjevernog Pacifika te oko Antarktike, ocean ponovo apsorbira CO2.

Važno je znati i ovo: CO2 apsorbira dva vrlo vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona. No, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra, količina vodene pare u atmosferi jest 30.000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun.

Dakle, u atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare u atmosferi, a uz to ima jaču moć apsorpcije. Učinak staklenika najvećim dijelom stvara vodena para. Usto, količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi samo 4 posto od ukupne količine CO2 u atmosferi.To znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga ne možete izmjeriti. Podsjetimo još jednom i na to da je taj zloglasni CO2 zaslužan za rast biljaka. Bez njega, kao i bez učinka staklenika za zadržavanje topline, ovaj planet bio bi nepogodan za život.

Učinak zasićenosti, PDO – kruženje vode u Pacifiku

Spomenimo i učinak zasićenosti. Kad bismo udvostručili današnju količinu ugljičnog dioksida u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina ugljičnog dioksida bi ionako otišla u oceane. Čak i kada bismo u tomu uspjeli, povećanje temperature bilo bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja Celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Učinak staklenika nije linearan prema količini plina, nego je to logaritamska krivulja koja sada sve više stagnira. Većina kapaciteta ugljičnog dioksida u smislu učinka staklenika već je iskorištena. Tu činjenicu političko tijelo zvano IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) gotovo potpuno ignorira.

U Tihom oceanu postoji šezdesetgodišnji ciklus morske struje zvan pacifičkoj dekadnoj oscilaciji ili PDO. Trideset godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, zatim se kreće u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Razlog topljenja leda na Arktiku nije bio povećanje globalne temperature – jer topli zrak baš i ne topi mnogo leda, već ga topi topla voda.

Od 1977. do 2008. godine u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. No u travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana poslije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. Godini. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se koju površinu zauzima, ali ne i njegova debljina. 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

Sunce – upravljač klime

Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja našom klimom. Aktivnost Sunca vidljiva je kroz količinu sunčevih pjega. Kada je sunčeva aktivnost visoka, mnogo je sunčevih pjega, što znači da je i solarni vjetar jak, a on predstavlja tok elektromagnetskih čestica koji udara na Zemlju. U zadnjih stotinu godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila za jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao u atmosferu te tako povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 prije sto godina na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana.

Kada je Sunce vrlo aktivno ono pojačava snagu magnetosfere oko Zemlje. Magnetosfera tada jače odbija kozmičko zračenje, zbog čega na Zemlji ima manje oblaka. Oblaci zaklanjaju nadolazeću sunčevu svjetlost i time hlade Zemlju. To je važan regulator klime. Ako se količina oblaka poveća za 1 posto, Zemlja će se globalno ohladiti za 1 stupanj i obratno.

Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća, kada se zbilo malo ledeno doba. U sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vrlo hladnom razdoblju, iz dva razloga – zbog smanjene aktivnosti Sunca i promjene toka struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

Krivulja temperature – “hokejska palica”

Međuvladina komisija za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC), dio UN-a, 2001. je objavila krivulju kretanja temperatura posljednjih tisuću godina. Ta je krivulja pokazivala jednaku razinu do prije stotinjak godina, a tada krivulja skreće ravno prema gore. Zato su je nazvali “palicom za hokej”. No, ona nekim slučajem (na to ćemo se podsjetiti nekom drugom prilikom) ne prikazuje srednjovjekovno toplo razdoblje u doba Vikinga, kao niti malo ledeno doba koje je počelo u drugoj polovici 17. stoljeća i koje je trajalo do 19. stoljeća.

Krivulja globalne temperature kreće se gore i dolje. Od 1880. godine se spušta do 1910. (bez obzira što je tada bio značajan porast emisija CO2), a onda raste do 1940. Bilo je to doba prilično brzog zagrijavanja, kao rezultat PDO-a, tj. vode iz Tihog oceana.

PDO se okrenuo 1910. godine, a onda opet 1940. godine kada je zahladilo, pa je od 1940. do 1977. bilo hladnije razdoblje. Pisale su se knjige o nadolazećem ledenom dobu. No, 1977. godine PDO se opet okrenuo i nastupilo je novo razdoblje zagrijavanja. Trajalo je do 2008. kad se PDO opet okrenuo. No, razdoblje globalnog zagrijavanja završilo je već i prije, jer je Sunce imalo svoj maksimum 2002. godine. Zato od 2002. temperatura polagano pada.

Problem mjerenja prosječne globalne temperature

Izmjeriti prosječnu globalnu temperature Zemlje nije nimalo jednostavno, a prisutne su i pogreške.

Kao prvo, broj postaja koje su korištene za izračun globalnog zagrijavanja značajno se promijenio. 1970-ih bio ih je petnaest tisuća, a oko 1988.-1990. broj je naglo pao na šest tisuća. Danas ih je oko tisuću i petsto. Naime, krajem 1990-ih raspao se SSSR pa je većina meteoroloških postaja u hladnim područjima Sibira zatvorena. Tako je ravnoteža između meteoroloških postaja u hladnim i toplim krajevima u svijetu dramatično izmijenjena, pa se prosječna temperatura odjednom vinula u nebo.

Drugo, meteorološke postaje su obično u blizini velikih gradova, počesto i usred njih, a gradovi imaju veću temperaturu nego što je ona u prirodi. 54 posto svih stanica za globalna mjerenja su zračne luke. No, ti podaci pak nisu objektivni jer se asfalt na aerodromima mnogo više zagrijava nego što bi to bilo drugdje, a zrakoplovni ispušni plinovi također zagrijavaju okolinu.

Treće, 90 posto mjernih stanica nalaze se na kopnu, koje čini samo 30 posto Zemljine površine. Sateliti su pouzdani jer stalno skeniraju cijelu Zemljinu površinu i računaju temperature, ali njihovi podaci sežu samo do 1979. godine.

Globalno zatopljenje u prošlosti

Na Antarktiku, u ruskoj bazi Vostok, bušili su kroz slojeve leda stare 600.000 godina i uz pomoć izotopa kisika 18 rekonstruirali izmjenu ledenih i međuledenih razdoblja i temperatura. Za vrijeme prethodna tri međuledena razdoblja u rasponu od 400.000 godina, globalna je temperatura bila viša za nekoliko stupnjeva nego što je danas. Dakle, ovo što se danas događa nije ni po čemu različito od onoga što se događalo prije. Ako se vratimo otprilike 800 godina u prošlost, u doba koje se u znanosti naziva „toplo srednjovjekovno doba”, vidjet ćemo da je temperatura tada bila znatno viša nego što je danas. Od tada zapravo neprekidno pada. A gdje su u srednjem vijeku bile velike tvornice, kamioni i vozila, i drugi izvori CO2? Ako je temperatura tada bila viša nego što je danas, očito za porast temperature nije zaslužan CO2. Uz to, toplo srednjovjekovno doba bilo je razdoblje obilja, a ne katastrofe za koju nas uvjeravaju da je donosi ovo zatopljenje.

Potom je Zemlja ušla u razdoblje koje se naziva malim ledenim dobom – od 17. do 19. stoljeća. To nije bilo doba obilja, nego doba velikih iskušenja i siromaštva. Završetkom malog ledenog doba, prema početku 20. stoljeća, temperatura je opet počela rasti.

UN-ovo izvješće iz 1996. sadržavao je dijagram razdoblja od 1000 godina koji je pokazivao da su temperature u srednjem vijeku bile više nego danas. No, u izvješću iz 2001. nalazio se novi dijagram bez srednjovjekovnog toplog razdoblja. U njemu se reklo da je 20. stoljeće najtoplije u posljednjih 1000 godina. Dijagram je izgledao poput palice za hokej na ledu – pogrešno ravna linija temperatura od 1000. – 1900. godine bila je drška, a porast od 1900. do 2000. bio je glava palice. UN je “hokejsku palicu” obilno koristio za zastrašivanje naroda. Odbili su je povući ili se ispričati čak i onda kad je razotkrivena kao apsurdna. Britanski pisac Christopher Booker, autor knjige „The Real Global Warming Disaster” opisao ju je kao „jedan od najtemeljitije diskreditiranih artefakata u povijesti znanosti”. Brojni su znanstveni radovi da je srednjovjekovno toplo razdoblje bilo i do 3° C toplije od današnjeg. Tada nije bilo ledenjaka u tropskim Andama: danas su tamo. Bilo je vikinških farmi na Grenlandu: sada su na trajno zaleđenom tlu. Bilo je malo leda na Sjevernom polu: kineska brodska eskadra oplovila je ravno oko Arktika 1421. i nije ga uopće našla.

Olof Palme i svijet za 25 godina…

Klimatske promjene postoje, ali njih ne uzrokuju ljudi, već je to prirodni proces. A svakako se ne nalazimo usred zatopljenja, izvjesnije je da se radi o zahlađenju. Globalnoj samozvanoj Eliti ta je ideja iz nekog razloga očito užasno važna i prijeko potrebna. Neki kažu – možda za uvođenje svjetske vlade, a ne bih potcjenjivao ni nagađanja o sasvim novoj vrsti elektronskog novca koja će sa sobom dovesti potpunu kontrolu svakodnevice pojedinca. Obratite u bliskoj budućnosti pažnju na pojmove “energetska valuta” ili “karbonski novac”.

Riječ je o dugoročnom planu, o čemu svjedoči sljedeća anegdota. Švedskog premijera Olofa Palmea su novinari 1976. godine pitali kako će svijet izgledati za 25 godina. Između ostalog, Palme je rekao da će oko 2000. godine najveća prijetnja u svijetu biti globalno zagrijavanje. U to vrijeme globalno zagrijavanje nije postojalo jer je počelo tek 1977., svi su govorili da se temperatura spušta i da se krećemo prema ledenom dobu, pa čak i The Clash je u pjesmi London Calling pjevao “Ice age is coming”, kao refleksija općeg mnijenja. Možda je Palme ponešto o tome načuo na sastancima operativnih skupina kao što je grupa Bilderberg, koje je pohađao…
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)