Cijepljenje, sveto nasljeđe alopatske medicine predstavlja zločin protiv čovječnosti. One ni u kom slučaju nije ni sigurno ni efektivno. Oni zaobilazi prirodne zakone imuniteta i sukobljavaju se zdravstvenoj etici. Ovaj groteskni ritual jedan od najvećih prijevara nametnutih građanima svijeta

Mnogi istraživači znaju da cjepiva sadrže brojne štetne sastojke: aluminij, polisorbat 80, formaldehid, aspartam, benzetonijum klorid, glutaraldehid, thimerosal, MSG (mononatrijev glutamat), skvalen, cetrimonijum bromid i fenoksietanol – to su samo neki od njih.

Na stranu aditivi, kako se dolazi do glavnog sastojka? Kako se virusi unose u ovu smrtonosnu mješavinu? Glavni sastojak se mora dobiti odnekud, da se uzgoji iz nečega. Zatim se njegova virulentnost smanji, pomiješa se s aditivima i nastane cjepivo.

Hajde da se nakratko osvrnemo na povijest inokulacije. Kada su boginje bjesnjele kroz drevnu Kinu u 16. stoljeću, smatralo se dobrom idejom da se sastružu kraste sa oboljelih pacijenata, a zatim usitne u prah i daju ljudima da ih ušmrkavaju kako bi se spriječilo širenje bolesti. Ova metoda, poznata i kao variolacija, prakticirana je u Osmanskom carstvu i Africi u 17. stoljeću prije nego što ju je Lady Montagu donijela u Englesku.

Cijepljenje je doživjelo procvat u 18. stoljeću zahvaljujući engleskom liječniku i znanstveniku Edward Jenner-u. Iako on nije bio prvi koji je uveo inokulaciju u Engleskoj, on se smatra “ocem imunologije”.

Jenner je krajem 18. stoljeća ustanovio da su žene koje su muzle krave i preležale kravlje boginje bile otporne na male boginje.

On je eksperimentirao sa gnojem krava, ali i inficiranih konja. Ti eksperimenti se odvijaju i danas i nisu ništa više “znanstveni” nego što su bili onda.

Jeste li ikada morali dati uzorak sputuma ili bris nosa, grla ili nekog drugog dijela tijela? Jesu li vam vadili krv, radili biopsiju ili uklanjali nešto kirurški? Sve su to klinički uzorci koji se šalju na testiranje u laboratorij.

Virusima je potreban neki medij u kojem će rasti. Nažalost, tu u igru ​​ulaze ljudski i životinjski uzorci.

Proizvođači cjepiva ih nazivaju kulture stanica, linije stanica ili supstrati.

Evo kako se klasificiraju ovi “supstrati”:

1. Diploidne stanice – dobivaju se iz abortiranih fetusa, koriste se za cjepivo protiv Vodenih kozica ili varicella.
2. MRC-5 stanice – diploidne stanice dobivene iz plućnog tkiva bebe abortirane u 14. tjednu 1966. godine, koriste se protiv hepatitisa A, bjesnoće, Vodenih kozica i za MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) cjepiva.
3. Hi-5 stanice – jajne stanice kupusne gusjenice, koriste se za HPV (humani papiloma virus) cjepivo.
4. Vero stanice – dobivene su iz stanica bubrega afričkog zelenog majmuna 1962. godine, koriste se za japansko cjepivo protiv encefalitisa, ali i za DiTePer (difterija, tetanus, veliki kašalj), hepatitis B, male boginje, rotavirus i trenutne cjepiva protiv poliomijelitisa. Interesantno je napomenuti da su Salkova cjepiva protiv poliomijelitisa inficirana virusom majmuna iskorištenog za njihovo pravljenje, zbog čega je danas visoka stopa oboljelih od raka.
5. MDCK (Medin Darby stanice iz psećeg bubrega) – dobivene su iz bubrega odrasle ženke koker španijela 1958. godine, koriste se za razvijenje cjepivo protiv sezonske gripe.
6. WI-38 stanice – dobivene su iz plućnog tkiva abortiranog tromjesečnog fetusa šezdesetih godina, koriste se protiv adenovirusa i za MMR cjepiva.
7. RA 27/3 stanice – dobivene su iz abortiranog fetusa čija je majka bolovala od rubele. Zatim su uzgojene na WI-38 stanicama da bi se razvila cjepivo protiv rubele.

Mislite li da se raspravljalo o tome koliko je opasno ubacivati ​​ove viruse u organizme ljudi? Naravno da nije. Čak je predloženo da se isto učini i sa stanicama raka.

Evo o kojim se staničnim kulturama raspravljalo:

1. CEM stanice – dobivene iz četverogodišnje djevojčice s akutnom limfoblastnom leukemijom.
2. HeLa stanice – najćešće korištene stanice na svijetu. Dobivene su (bez suglasnosti) od crnkinje po imenu Henrietta Laks, koja je umrla od karcinoma cerviksa 1951. godine.
3. A549 stanice – kancerozno plućno tkivo dobiveno iz pedesetdevetogodišnjeg muškarca 1972. godine.

Zašto se koriste ove stanice raka?

Zato što su besmrtne. Kao i sve stanice raka, one se množe i množe (dok god su na odgovarajućoj temperaturi i u odgovarajućem mediju – kiselom). To prilično odgovara znanstvenicima koji ne moraju trošiti novac na stanice koje su smrtne, povećavajući prinos virusa, a samim tim i cjepivo.

Liječnici su jedno vrijeme bili zabrinuti zbog viralnih fragmenata DNK koje se nalaze u cjepivima i koji bi mogli mutirati i uzrokovati rak. Međutim, postoje stroga ograničenja za ove fragmente DNK u svakoj dozi cjepiva. Oni ipak priznaju da stanice raka koje se koriste kao medij mogu uzrokovati tumore.

Kako oni uspijevaju to prodati javnosti?

Oni su shvatili da će, ako uvjere javnost da su cjepiva sigurna, moći prešutjeti činjenicu da se virusi uzgajaju na kancerogenim tkivima i ubacuju se u cjepiva.

Zar se to ne bi trebalo prvo testirati? Što ako se u konačnom proizvodu nalazi neka nepoznata tvar za koju još uvijek ne postoji test? Što ako ovi liječnici uopće ne znaju što rade?

Koliko bolesni morate biti da povjerujete da će vas zaraženi materijal izliječiti?

Kada normalna osoba vidi nešto mrtvo ili bolesno, ona ne može sakriti gađenje. Postoje razlozi zašto postoje voda i sapun, kante za smeće i odjela za sanitaciju. Taj otpad se treba sprati, baciti, zapaliti ili zakopati.

Ljudi ne izmišljaju injekcije kada se suoče s otpadom, to čine samo nekakvi inokultisti, patentirajući ga i prodajući kao “preventivna cjepiva”, dok ljudi čekaju u redu da taj isti otpad kupe.

Kancerozna tvar ili nekancerozna tvar?

Ako znanstvenici vole petljati oko zaraženog materijala, neka im bude. Oni su poslije silnih desetljeća “znanstvenih” istraživanja i silnog potrošenog novca došli do rješenja da ubrizgaju otpadne tvari izravno u ljude. Nisu odmakli dalje od Jennerovih eksperimenata s kravljim gnojem. To je za njih epitet kreativnosti.

Ako se žele cijepiti svojim otpadom, neka ih, samo neka ne uvlače normalne i zdrave ljude u to.
 
Svaki lijek je otrov!

 
(webtribune.rs,youtube.com/preveo:nsp)