Ostala područja svijeta također izvještavaju o pojavi ekstremnih hladnoća

Meteorološka stanica u državi Kolorado u Americi izmjerila je rekordno niskih -46°C samo nekoliko tjedana nakon što su se političari sastali u Parizu u borbi protiv “globalnog zatopljenja”.

Da podsjetimo da se Kolorado se nalazi na zemljopisnoj širini Grčke, južne Italije i Španjolske.

Meteorološka stanica Antero Reservoir, koji se nalazi oko 100 milja jugozapadno od Denvera, javila je da je temperatura bila treća najniža temperatura izmjerena u više od 50 godina.

“Temperatura je provjerena s drugim termometrom, od kojih su oba pregledaa i odobrena od strane Nacionalne Meteorološke Agencije”, rekao je glasnogovornik Travis Thompson, Sr.

Posljednji put je takva temperatura izmjerena 8. veljače, 1989.

Iako je područje Antero Rezervoara opisano kao “ekstremna mikroklima” zbog okolnih planina koje ga drže hladnim.

Sada to zapravo zvuči kao “globalnog zatopljenje?”

Ostala područja svijeta također doživljavaju ekstremne hladnoće.

“Tijekom posljednjih mjesec dana, Arktički led je doživio ogroman rast, što je dovelo do najvećeg porasta još od 2004. godine”, izvijestio Climate Depot.

“To je počelo sve na konferenciji o klimi u Parizu gdje se nekoliko tisuća kriminalaca srelo u nastojanju da vam ukrade novac, slobodu i energetsku sigurnost”

To je ključna točka: političari namjerno izazivaju strah javnosti preko “globalnog zatopljenja” da bi proširili veličinu i opseg vlasti kao dio svojeg “rješenja” za borbu protiv “čovjekom uzrokovanih klimatskih promjena.”

A kad ugledni promotor “globalnog zagrijavanja” poput Al Gorea viče kroz svoja propala predviđanja da su se polarne ledene kape rastopile do sada.

Oni su jednostavno zamijenili izraz “globalno zagrijavanje” s “umjetan klimatskim promjenama”, i uskoro će zahtjevati porez na ugljik.

“Točnost u tim predviđanjima neće biti važna; njihova svrha je zaplašiti, a ne informirati”, napisao je jednom Edward Griffin.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Oko 20.000 ljudi umre od raka svakog dana, odnosno više od 8 milijuna ljudi godišnje! Jedine priznate metode liječenja su zračenje, kemoterapija i operacija, a obje su, osim operacije, toksične i kancerogene. Niti jedan medicinski aparat nikad nije službeno priznat kao učinkovit lijek protiv raka

Početkom prošlog stoljeća od raka je oboljevala svaka dvadeseta osoba. Skoro 40 godina kasnije učestalost se povećala, pa je oboljevala svaka 16 osoba. Već sedamdesetih svaka deseta osoba bolovala je od raka, a danas je to svaka treća osoba, navodi se u filmu “Cancer – The forbiden cures” (Rak i zabranjeni lijekovi).

Svake godine samo u Americi rak je dijagnosticiran kod milijun osoba. Njihovo liječenje zahtjeva toliku količinu lijekova da je čitava industrija koja se bavi liječenjem raka zavisna od svojih pacijenata u istoj mjeri u kojoj su pacijenti ovisni od njih i lijekova koje proizvode.

Ljudi oboljeli od raka u prosjeku troše oko 50.000 dolara kako bi se pokušali izliječiti, odnosno oko 50 milijardi dolara se potroši na lijekove samo u Americi.

Međutim, u modernoj onkologiji rak je i dalje misterija. Iako je znanost napredovala u svakom smislu, u posljednjih sto godina rak je odnio pobjedu u duelu s medicinskom i farmaceutskom industrijom. Objašnjenje razvoja stanica raka nije se znatno mijenjalo u posljednjih 60 godina.

U međuvremenu, statistike se samo pogoršava. Jedan na tri pacijenta ima šansu da živi pet godina nakon dijagnosticiranja raka koristeći standardne metode liječenja: operaciju, zračenje i kemoterapiju. Dvije od tri metode liječenja su kancerogene.

Jedino je operacija sigurna metoda liječenja, ali je korisna samo ukoliko je tumor lokaliziran, što je činjenično stanje u manjini slučajeva. Radijacija, koja se najčešće koristi kao metoda liječenja, zapravo može izazvati rak, pa je kao takva i dalje kontroverzna metoda liječenja čak i među liječnicima.

Danas se ove tri metode liječenja koriste kombinirano. Lijekovi za kemoterapiju su toliko toksični, da osoblje koje rukuje s njima mora poštivati ​​vrlo stroge mjere opreza. Osim toga, žene koje su koristile uobičajene metode pri liječenju raka dojke istaknule su da imaju promjene u pamćenju i poteškoće da se sjete “običnih” stvari. Nuspojave su počela prijavljivati i djeca, koja nakon susreta s lijekovima za kemoterapiju kažu da im se teško koncentrirati.

Ipak, tijekom godina liječnici su sistematski odbacivali druge metode liječenja nazivajući ih šarlatanstvom.

Sve što dolazi iz prirode ne može biti patentirano. Farmaceutski giganti se time, upravo zbog toga neće baviti. Ništa iz prirode, bez obzira koliko se dokaže da je učinkovito, nikada neće biti patentirano jer ne može se testira. To će ostati nedokazani lijekovi protiv raka – kaže dr Edward Griffin, autor knjige “Svijet bez raka”.

On je nedavno istaknuo i da je uzrok tumora avitaminoza, do koje dolazi uslijed nedostatka ključne hranjive tvari u prehrani. Ta esencijalna materija je identificirana kao vitamin B17, koji se u svom prečišćenom obliku, poznatom kao laetril, koristi za liječenje karcinoma.

Povijesti je poznata Rene Case, koja je početkom XX vijeka liječila ljude od raka biljnom mješavinom nazvanom “Esijak” koji je davala pacijentima u svojoj klinici. Međutim, liječnici su odbacili njezin lijek, govoreći da su ljudi koji su navodno izliječeni “Esijakom”, imali pogrešnu dijagnozu i zapravo nisu imali rak. Nakon što je poslije brojnih pritisaka dobila živčani slom, Rene je zatvorila kliniku u kojoj je pacijentima davala lijek.

Nakon što se oporavila, nastavila je sama proizvoditi lijek u svojem podrumu, ali je vlast nastavila s pritiscima, pa je nekoliko puta bila hapšena zbog brojnih razloga. Njezin lijek nikada nije uvažen kao djelotvoran protiv raka, unatoč velikom broju ljudi koji su svjedočili o njegovom pozitivnom djelovanju i izlječenju.

Ne samo njen, već je i lijek koji je radio Harry Hoxsey na bazi biljne mješavine, odbačen kao uspješan lijek protiv raka. Također, među osuđenim metodama liječenja je i ona koju je propragirao Maksimilijan Gerson. On je bio među prvim liječnicima koji je govorio da je zdrava prehrana bitna kako bi tijelo uspostavilo ravnotežu i izborilo se s bolestima koje ga napadaju. I on je bio obilježen kao šarlatan.

Nedavno je i talijanski doktor Tulija Simoncini koji je tvrdio da rak liječi sodom bikarbonom, završio u zatvoru. Simoncini, liječnik i stručnjak u području onkologije, dijabetesa i poremećaja metabolizma – tvrdi da je karcinom upravo infekcija kandidom i da se može izliječiti sodom bikarbonom.

Mnogim biljkama negirano je njihovo pozitivno djelovanje zbog “nedostataka dokaza”. Na isti način, medicinski i farmaceutski stručnjaci odbacivali su svako drugo objašnjenje i metodu liječenja raka. Unatoč mnogim dokazima da je rak izlječiv, promjene u njegovom liječenju se i dalje ne mogu vidjeti.
 

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)

Američki bogataši – John J. Astor IV, Isidor Straus i Benjamin Guggenheim bili su protiv osnivanja Federalnih rezervi. Svi su poginuli na Titanicu. Osnovani FED smatra se početkom Novog svjetskog poretka

Što je to FED? FED (Federal Reserve District) ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u.

Utemeljen je 1913. godine Zakonom o FED-u. Isprva nije bio dobro prihvaćen jer je smatran oblikom centralizirane vlasti. U to vrijeme SAD-om su vladali bankovni bankroti, gubitci deponenata, a 1907. bili su toliko izraženi da je potreba za stvaranjem središnje banke bila neminovna.

U vrijeme kad je osnovan FED, većina zemalja već je imala emisijsku banku (Engleska i Švedska od 17. stoljeća), ali su te banke bile različitog porijekla od FED-a. Te su banke bile privatne i bavile su se financiranjem problema kraljeva, da bi se tijekom vremena razvile u moderne emisijske banke, te postale javne institucije. FED je konstituiran u emisijsku banku koja vodi monetarnu politiku SAD-a decentralizirano koliko god je to moguće.

Titanic

Najpoznatiji putnički brod svih vremena, koji je tragično skončao u noći 15. travnja 1912., i stoljeće kasnije ne prestaje fascinirati ljude. U posljednjih 400 godina zabilježeno je oko 65.000 pomorskih katastrofa i to nekih i puno većih (u ljudskim gubicima), ali samo se o ovoj uvijek i iznova priča. O Titanicu je snimljeno više od 500 dokumentaraca i igranih filmova, a napisano je valjda tisuću knjiga. Zašto?

Vjerojatno po jednoj od najvećih teorija zavjere. Naime, ubrzo nakon nesreće pojavile su se razne teorije zavjere da je brod namjerno potopljen. Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prijevara s osiguranjem kojeg je na koncu ‘ubrala’ tvornica White Star Line, u čijem vlasništvu je bio Titanic. Puno se pričalo o zamjeni brodova, o Bruce Ismay-u, o kapetanu Edwardu Smithu, pa čak i prokletstvu mumije i kojekakvim lošim karmama.

Sve te teorije već su naveliko razrađene, ali posljednjih godina sve se više spominje jedna koja ide bok uz bok s onom o Novom svjetskom poretku. Srž ove teorije je osnivanje Federalnih rezervi, američke središnje banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuveniji pomorskom katastrofom.

Naime, na brodu su putovala tri najmoćnija čovjeka u Americi, od kojih je jedan bio John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek svoga vremena i prvobitni vlasnik Empire State Buildinga, odnosno zemljišta na kojem je izgrađen neboder. Druga dvojica bila su Isidor Straus, vlasnik lanca robnih kuća Macy ‘s, te Benjamin Guggenheim, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra. Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.

Bankarski kartel i osnivanje FED-a

Vodeći bankari tog vremena – obitelji Rothschild, Rockefeller i J.P. Morgan, željeli su osnovati središnju američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu s ovlaštenjima savezne vlade. Tako bi mogli kontrolirati izdavanje novca bez pokrića u zlatu. Eustas Malins u svojoj knjizi “Tajne Federalnih rezervi” (Secrets of the Federal Reserve) piše kako su se sedmorica utjecajnih svjetskih bankara 1910. sastala na otoku Jekyll pored obale Georgije, kako bi razradili plan o osnivanju središnje banke koju su nazivali Banka Federalnih rezervi.

Na sastanku su bili Nelson W. Aldrih i Frank Vanderlip kao predstavnici financijskog carstva Rockefellera, zatim Henry Davison, Charles Norton i Benjamin Strong – koji su predstavljali J.P. Morgana, te Paul Warburg koji je došao ispred europske bankarske obitelji Rothschild. Koliko su ove tri obitelji bile bliske i poslovno povezane opisao je g. Edward Griffin u svojoj knjizi “Stvorenje s otoka Jekyll” (The Creature from Jekyll Island, 1994.):

Obitelj Morgan je bila u prijateljskom nadmetanju s Rothschildima i postali su društveno bliski. Morganovu londonsku tvrtku je 1857. od financijske propasti spasila Bank of England, koja je bila pod utjecajem Rothschilda. Nakon toga Morgan je služio Rotschildu kao financijski agent (…) Rockefellerov ulazak u bankarski sektor Morgan nije dobro primio. Postali su žestoki suparnici. Na kraju su odlučili smanjiti međusobnu konkurenciju zajedničkim ulaganjem. Na koncu su radili na tome da osnuju nacionalni bankarski kartel pod nazivom Sustav federalnih rezervi.

I zaista, na otoku Jekyll je osnovan bankarski kartel koji je imao za cilj ostvariti monopol u izdavanju potvrda za deponirano zlato ili srebro u SAD-u. Takva potvrda vrijedila je kao novac i s njom se mogla vršiti robna razmjena. Izdavanjem potvrda bavile su se mnoge privatne banke u Americi, a ‘papirnati dolari’ zvali su se zlatni i srebrni dolari.

Zakon o zlatnom standardu iz 1900. obvezao je banke da za svaku izdanu potvrdu (obveznicu) moraju imati stvarno pokriće u zlatu ili srebru. Puno takvih obveznica potonulo je s Titanikom pa za njih nikad nije isplaćeno deponirano zlato, već je ono ostalo u državnom trezoru ili u privatnim bankama.

Bio je to odličan argument za “Družinu s otoka Jekyll” da 1913, godinu dana nakon pomorske tragedije, ukažu američkim kongresmenima da bi se izdavanje novčanih certifikata trebalo koncentrirati samo na jednom mjestu – u Sustavu federalnih rezervi koji bi bio službena američka središnja banka.

Glavni cilj FED-a

Dakle, glavni cilj bankarskog kartela bila je – “elastična monetarna politika”, odnosno izdavanje (ispis) dolara bez pokrića u zlatu. To bi značilo da bankari mogu kreditiraju špekulativnim novcem koji nema nikakvu stvarnu vrijednost!

Takav sustav već je bio proveden u Engleskoj 1694. osnivanjem Bank of England (osnovao ju je škot William Paterson, ali kasnije je kontrolu nad bankom preuzeo Natan Rothschild). U osnivačkoj povelji stoji: “Banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara iz ničeg” (The bank hath benefit on the interest on all monies which it creates out of nothing).

Tako je Engleska kao država počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama, a u Bank of England je sve registrirala kao nacionalni dug. Taj dug zapravo su otplaćivali građani kroz poreze, a kada bi otplata državnog kredita kasnila država bi morala povećavati porez.

Isti sustav pokušao je zaživiti i u Americi u dva navrata. Prvu je privatnu središnju banku osnovao Aleksander Hamilton 1789, ali ukinuta je 1811. kada je Kongres odbio obnovi Zakon o bankama. Predsjednik James Madison je predložio drugu po redu privatnu središnju banku Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana 1816. godine.

Zatvorio ju je predsjednik Andrew Jackson 1836. koji se žestoko protivio bankarskom kartelu nazivajući ih lihvarima.

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bankarima je: “Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Namjeravam vas iskoreniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskorijeniti”. Jackson je naglo umro iz nepoznatih razloga.

Mnogi biznismeni koji su stekli veliko bogatstvo i utjecaj u SAD-u nisu htjeli da država na taj način bude opljačkana. Protivili su se osnivanju FED-a, a u tom protivljenju najviše su se isticali Astor, Straus i Guggenheim. Osim toga, vjeruje se da bi spomenuta trojka svojim utjecajem spriječila i ulazak Amerike u Prvi svjetski rat. Astor se žestoko zalagao za izolacionističku politiku po načelu “America first” bez miješanja u “tuđe poslove”, a pogotovo europske. Upravo su se zagovornici te politike najviše protivili odluci Woodrow Wilson da 1917. uvede Ameriku u Prvi svjetski rat.

Dakle, ‘trojka’ je smetala bankarskom kartelu u njihovom naumu i problem je trebao biti riješen. Ideja za savršeni zločin mogla se roditi iz romana objavljenog 1898. godine …

Zločin opisan 14 godina ranije u knjizi

Puno prije nego što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana). U svojoj knjizi, napisanoj 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji “nepotopivi” brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord.

Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje – sve se to sablasno podudara s još, tada, neizgrađenim Titanicom!

Da podudarnost bude veća, Robertsonov fiktivni brod zvao se – Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja sa svojom novelom. Ovakav scenarij savršeno je odgovarao bankarskom kartelu jer su ga mogli lako realizirati. Trebalo je samo sagraditi brod, namamiti žrtve na prvo putovanje i izrežirati nesreću pomoću svojih ljudi. Ništa od toga nije bio problem jer je J.P. Morgan bio vlasnik tvrtke White Star Line, koja je 1909. u Belfastu počela graditi najveći i najmoderniji brod svog vremena – Titanik.

Veza s Jezuitima

Društvo Isusovo (Isusovci ili Jezuiti) osnovao je 1540. godine Ignacije Loyola unutar Rimokatoličke crkve. Prema nekim teorijama Rothschildi su stoljećima glavni bankari Katoličke crkve i najzaslužniji su za ogromno bogatstvo koje je Crkva akumulirala dobrim investicijama i burzovnim špekulacijama. Dakle, njihove veze bile su čvrste i preko tih veza odabran je kapetan koji će povesti Titanik u smrt.

Bio je to Edward John Smith, najiskusniji i najplaćeniji kapetan White Star Linea koji je ujedno bio i Isusovac. Smithu je prva plovidba Titanica trebala biti posljednje putovanje prije mirovine, nakon 46 godina službe. U službenoj verziji o tragediji navodi se kako je Smith dobio čak osam upozorenja da smanji brzinu i bude oprezan zbog santa leda u moru. Do danas ostaje neodgovoreno pitanje kako je čovjek s 46 godina iskustva, koji je tko zna koliko puta plovio istom rutom, ignorirao sva ta upozorenja!

Najpoznatija ekranizacija Titanica

Osim Smitha, na brodu je bio još jedan Isusovac – irski svećenik Fransis Braun. U dokumentarnom filmu National Geographica “Tajne Titanika” (The Secrets of the Titanic) navodi se kako je Brown bio najutjecajniji Isusovac u cijeloj Irskoj te se ukrcao na Titanic kako bi kapetanu Smithu dao posljednja upute.

Prema službenoj verziji, Brown je putovao od Sauthemptona do Queenstowna kod svog ujaka koji je bio biskup u Irskoj. Na putu je upoznao bogati bračni par koji ga je zamolio da im se pridruži na putovanju do New York-a, sve na njihov trošak. Brown je navodno s Titanica poslao telegram u Dublin u kojem je tražio dozvolu da nastavi put. Odgovor je stigao u Queenstown, a glasio je: “Silazi s tog broda”.

Žrtve namamili putem medija

Zavjernici (suprotno od teoretičara zavjere) su tako imali brod i kapetana, trebalo je samo namamiti žrtve što je bio najlakši dio posla. Zbog velike medijske pompe, svi koji su mislili da nešto znače u društvu morali su biti na brodu. I sam Morgan najavljivao je kako će putovati Titanikom do New Yorka. Astor se vraćao s mladom suprugom s putovanja u Egiptu, Guggenheim je bio Parizu, a Straus je bio sa suprugom u Europi.

Svi su trebali doći do Amerike, a prvo putovanje Titanikom nije se smjelo propustiti. Zanimljivo je spomenuti kako je Morgan otkazao putovanje zadnji dan i to zbog bolesti. Poslije je pronađen u dobrom zdravstvenom stanju s ljubavnicom, kad mu je obznanjena vijest o tragediji.

Početak Novog svjetskog poretka

Nakon potonuća Titanica, kompaniji White Star Line otišla je odšteta od milijun funti (danas oko 100 milijuna eura), koja je godinu dana kasnije isplaćena dioničarima, a veći dio je Morgan spremio u džep.

To je bila najuspješnija poslovna godina za White Star Line u povijesti ovog koncerna. U prosincu 1913. u američkom Kongresu prošao je zakon o formiranju Federalnih rezervi (FED). Zakon je prošao zahvaljujući Wilsonu koji ga je pogurao, navodno zato što je bio ucijenjen zbog preljuba.

Amerika je 1917. ušla u Prvi svjetski rat koji je financiran preko FED-a što je značilo ogromno zaduživanje. Od tada do 2000. godine američki dolar i britanska funta izgubili su oko 98% posto svoje vrijednosti zbog inflacije. Danas je preko 95% posto dolara u opticaju spekulativno, a vrijednost mu određuje potražnja na tržištu nafte. FED je jedna od najmoćnijih institucija u svijetu, a datum njenog osnutka smatra se početkom Novog svjetskog poretka.
 

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Unatoč velikom napretku u dijagnosticiranju i liječenju malignih tumora, rak nastavlja biti jedan od glavnih uzroka smrti u visoko razvijenim zemljama.

Izračunato je da će uskoro jedna od tri osobe umrijeti od nekog oblika raka.

Iako je istina da kirurgija i radioterapija mogu izliječiti neke pacijente s lokaliziranim tumorima, i da je kemoterapija postigla pozitivne učinke u slučaju nekih deset tipova malignih tumora, sveukupna stopa smrtnosti od raka se nije bitno mijenjala u posljednjih 25 godina.

Skoro 60 posto svih pacijenata koji imaju rak, pošto im je dijagnosticiran, otkriju da je njihova bolest toliko proširena, da kemoterapija koja se trenutno koristi, ne može, zbog svoje toksičnosti, biti dana u dozama dovoljnim da se unište velike količine.

Mnogi ne mogu biti podvrgnuti kemoterapiji, operaciji ili radioterapiji zbog nuspojava. Također postoji i nekoliko vrsta tumora za koje trenutno na postoji terapija.

Laetril, poznatiji kao vitamin B17 ili amigdalin, je prirodni kemoterapijski agens koji se može naći u preko 1200 biljaka, naročito u sjemenju običnog voća poput marelice, breskve, šljive i jabuke. Najviše ga ima u sjemenu koštuničavog voća, poput jezgre marelice i drugih gorkih oraha.

Postoji mnoštvo sjemenja, biljki i žitarica koje sadrže minimalne količine vitamina B17, a koje ulaze u našu dnevnu prehranu. Prema doktoru Ernestu T. Krebsu, Jr., njegove komponente su vrlo važne za naš opstanak bez tumora.

Razni dokumenti iz najstarijih civilizacija kao što je Egipat u vrijeme faraona i Kina od prije 2500 godina prije Krista, spominju uporabu gorkih badema u terapeutske svrhe. Egipatski papirus od prije 5000 godina spominje uporabu “aqua amigdaloruma” u terapiji nekih tumora kože. Ali sustavno proučavanje vitamina B17 je zaista počelo tek početkom prve polovice prošlog stoljeća, kada je kemičar Bon 1802. godine otkrio da se tijekom destilacije vode od gorkih badema, oslobađa hidrocijanična kiselina.

Uskoro su se mnogi istraživači zainteresirali za analizu ovog ekstrakta i tako su Robiket i Boitron, po prvi put, izdvojili bijelu, kristalnu supstancu koju su nazvali amigdalin (od amigdala – badem).

Po kemijskom sastavu, B17 je diglukozin s radikalom cijanida, što je vrlo “bio prihvatljivo”. To znači da prolazi kroz staničnu membranu, lako dostižući visoku koncentraciju unutar stanice. Stanice raka, bez obzira na vrstu raka, su poznate kao tropoblasti (pogledajte tropoblastnu teoriju raka na http://www.worldwithoutcancer.com ).

Ove stanice sadrže enzim poznat kao beta glukozidaza, također poznat kao otključavajući enzim. Kada Laetril dođe u kontakt s njim, Laetril se raspada na dvije molekule glukoze, jednu molekulu benzaldehida i jednu molekulu cijanid hidrogena (HCN). Unutar tijela, stanice raka – samo stanice raka – sadrže taj enzim. Glavna stvar ovdje je da HCN mora biti STVOREN. Ne pluta slobodno u Laetrilu, a onda biva otpušten.

Mora biti proizveden. Samo enzim beta glukozidaza je sposobna za stvaranje HCN iz Laetrila, tako utječući SAMO na stanice raka. Ako u tijelu ne postoje stanice raka, ne postoji ni beta glukozidaza. Ako nema beta glukozidaze, HCN neće biti stvoren iz Laetrila.

Normalne stanice u našem tijelu sadrže enzim poznat kao rodaneza, koji neutralizira amigdalin. Ovaj enzim ne dozvoljava amigdalinu da otpusti cijanid. Na ovaj način, amigdalin zdravim stanicama služi samo kao glukoza, dajući im energiju. Maligne stanice ne sadrže ovaj enzim. U odsustvu rodaneza, amigdalin se aktivira otpuštajući radikal cijanida unutar maligne stanice, tako izazivajući uništenje.

Detoksikacija od cijanida, u normalnom tkivu sisavaca, događa kroz akciju rodaneze, koji, u prisustvu spojeva koji sadrže sumpor, pretvara slobodni cijanid u tiocijanat, potpuno neotrovni spoj. Tiocijanat se izbacuje kroz urin.

Protiv-tumorno djelovanje amigdalina bilo je praktično poznato godinama, ali je u posljednjih 35 godina znanstveno dokazano, prvenstveno preko kliničkih studija, koje su vodili poznati liječnici nutricionisti diljem svijeta.

Među njima su doktor Ernesto Contreras Rodriguez, iz OASIS Houp Bolnice, doktor Harold Maner iz Maner klinike u Meksiku, doktor Hans Nijeper, bivši direktor medicinskog odjela bolnice Silbersbi u Hanoveru, NR Bozijane MD, bivši direktor istraživačkih laboratorija u bolnici Sent Jeanne d’Arc , u Montrealu, Manuel Navarro, bivši profesor medicine i kirurgije na sveučilištu Santo Tomas u Manili, doktor Shigeaki Sakai, istaknuti liječnik iz Tokija, Japan. Iz Italije profesor Ettore Gideti, MD, sa torinskog medicinskog fakulteta; iz Belgije profesor Joseph M. Majsin, MD, sa Luvajnskog sveučilišta gdje je bio direktor Instituta za tumore.

Iz SAD su cijenjena imena poput doktora Dean Burk, bivši direktor Nacionalnog instituta za rak; doktor John A. Morone iz Gradskog medicinskog centra u Jerseyu; doktor Ernest T. Krebs, Jr., koji je razvio leatril; doktor John A. Richardson, hrabri liječnik iz San Francisca, koji je izazvao pravo države da spriječi uporabu leatrila u SAD; doktor Filip E. Binzel, Jr., liječnik koji radi u Washingtonskom sudu, Ohio, i koji je, s nevjerojatnim uspjehom, koristio leatril više od dvadeset godina; i mnogi drugi iz više od dvadeset zemalja, s podjednakom besprijekornim akreditacijama.

Vitamin B17 je jedan od glavnih izvora hrane u kulturama poput Eskimska, Huanza, Abkasijanska i kod mnogih drugih. Znate li da u ovim plemenima nikada nije bilo slučajeva raka? Sudeći prema doktoru Krebsu, potrebno nam je minimum 100 mg vitamina B17 (količina koja odgovara količini od sedam jezgri marelice), da bi vodili život bez raka.

Sljedeće namirnice sadrže B17:

• Jezgre i sjemenke voća: najveća koncentracija vitamina B17 u prirodi je, pored gorkih badema, u jabukama, marelicama, višnjama, nektarinama, breskvama, šljivama, suhim šljivama.
• Zrna: široki grah, bob, slanutak, grašak, leća (mlado), grah, Rangun, boranija, morska trava, grah puzavac
• Orasi: gorki badem, indijski orah, makadmija
• Bobice: skoro sve divlje bobice, kupina, brusnica, bobica zove, malina, jagoda, božićna bobica
• Sjemenke: lan, sezam, kadulja
• Trava: akacija, lucerka (mlada), vodena, mlečika, korov, stabljike žitarica
• Žitarice: zobene pahuljice, ječam, smeđa riža, heljdine pahuljice, proso, raž, grahorica, jezgro žitarica
• Razno: bambus, kineska šećerna trska, divlja hortenzija, tisa (iglice, svježe lišće)

Na web stranici http://www.worldwithoutcancer.org.uk/ možete pronaći više informacija u vidu dokumenata, istraživanja i studija vezanih za vitamin B17, njegov povijesni pregled, kliničke studije, biološke i kemijske opise uništenja stanica raka od strane komponenti B17, svjedočenja , povijesti slučajeva, bibliografije, biografije, slike, grafikone …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)