Program X-Keyscore američke Državne agencije za sigurnost (NSA), za koji je svijet prvo saznao od američkog zviždača Eduarda Snowdena, izgleda da omogućuje korisnicima – agentima NSA – pretraživati ​​privatnu komunikaciju ljudi diljem svijeta u samo nekoliko klikova!

Neki korisnici tvrde da je X-Keyscore čak lakši za korištenje od internet pretraživača Googlea, stoji, između ostalog, u obimnoj dokumentaciji koju je nedavno objavio medijski portal “Intercept”.

Bivši novinar “Guardiana” Glen Greenwald sada radi u “Interseptu” i riješio je da počne detaljnije istraživati ​​tehnike koje analitičari i operateri NSA koriste u pretragama koje vrše uz pomoć ovog sustava. On im, kaže Greenwald, omogućuje uvid u doslovno nepreglednu bazu podataka u kojoj se nalazi desetine milijardi privatnih komunikacijskih zapisa s čitave planete.

Program X-Keyscore može funkcionirati paralelno i na više računala, čime dobiva mnogo veću snagu i ostvaruje veću brzinu pretraživanja i čuvanja podataka.

U dokumentaciji koju agenti dobivaju tijekom obuke za uporabu programa piše da je X-Keyscore vrlo lak za korištenje – sve što vam je potrebno je email adresa “mete”!

Uz dodatne podatke kao što su broj telefona, ime i prezime, eventualno još neki element koji pomaže pri identifikaciji – spremni ste za pretragu. Onog trenutka kada svi ili neki podaci od spomenutih postanu dostupni analitičaru NSA, on ili ona je u stanju “istražiti svaki ćošak” dotične osobe.

“Bilo tko može naučiti koristiti ovaj softver za manje od dan: unijeti naziv poslužitelja koji želite ‘hakirati’ u X-Keyscore, udarite jednom tipku ‘enter’ i odmah dobivate različite parove korisničkih imena i lozinki koji vam, u kratkom roku, omogućuju se povezati na željeni računalo. To je to – kraj priče! “, Objašnjava u razgovoru za” Intercept “Jonathan Brosard, direktor tvrtke” Tukan sistems “.

Navodno, analitičari NSA prolaze obuku u korištenju sustava na način koji im omogućuje da njihova pretraživanja “ne mogu biti protumačene kao špijuniranje američkih građana” – ali ih ništa konkretno ne sprijeečava da takve pretrage zapravo vrše. Naprotiv, jedina vrsta nadzora koja se nad njihovim radom provodi jesu interne kontrole, ili akcije “vanjskih inspektora” angažiranih od strane NSA.

Jedino što se od agenata zahtjeva, bar sudeći po onome što piše u dokumentaciji za obuku, jeste da njihovo “ponašanje tijekom pretraga bude takvo da tijekom eventualne provjere kontrolori budu zadovoljni”.

Američka Državne agencija za sigurnost je oštro demantirala ovu interpretaciju internih pravila od strane novinara “Intercepta”, napominjući da su sve akcije agenata i istraživača “zakonom dopuštene”. Agencija dodaje i da su široke ovlasti za agente u ovom području “neophodne zbog uspješnog vođenja rata protiv terorizma”.

“Intercept” citira i dio prezentacije za X-Keyscore u komjoj se navodi da je promet na najpopularnijim socijalnim mrežama najbolja početna točka za sigurnosne pretrage i identifikaciju potencijalnih “interesantnih subjekata”.

Agencija navodi i da je program u stanju pratiti “metu” bez obzira na to na kojoj je IP adresi, sve dok koristi isti internet pretraživač i ne čisti redovno sve “cookies” iz memorije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(sputnik,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21899"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

U stvari SAD, s njihovim teškim nasljeđem robovlasništva i ugnjetavanja koje su starosjedilačkom indijanskom stanovništvu činili došljaci iz Europe, nikada nisu bile stvarno demokratsko društvo.

Priroda uopće nije čovjeku dala razum da bi se on okretao u moru laži i zabluda. Vječita težnja čovjeka ka istini na kraju je postala mina usporenog djelovanja koja je uništila veliki mit o Americi kao avangarde svjetske civilizacije i glavnom zaštitniku ljudskih prava na planeti.

A u stvari SAD, s njihovim teškim nasljeđem robovlasništva i ugnjetavanja koje su starosjedilačkom indijanskom stanovništvu činili došljaci iz Europe, nikada nisu bile stvarno demokratsko društvo. Konstitucionalne osnove SAD-a su pravljene prema interesima bijelaca, a preko genocida Indijanaca i segregacije crnaca, koja je službeno ukinuta tek 1964.godine, makar postoji i danas.

Još 2006. godine, u izvješću Harwardskog sveučilišta o Projektu građanskih prava, profesor Gary Orfield je konstatirao da se razina segregacije u zemlji popeo do razine kraja 1960-ih godina, da je Amerika izgubila sav napredak koji je bila postigla tijekom ukidanja segregacije u gradovima.

Danas veliki dio došljaka iz Azije, Afrike, Južne Amerike u SAD živi po dijasporama, u kojima je prosječan standard neusporedivo niži od standarda bijelih sugrađana.

Pravi domaćini Sjedinjenih Američkih Država su financijsko-oligarhijske skupine, koje se uglavnom oslanjaju na međusloj WASP (bijeli anglosaksonci-protestanti) čiji predstavnici koriste sve moguće prednosti u odnosu na mnogomilionsku masu.

Prema razini mistifikacije svojeg naroda i međunarodne javnosti, SAD svakako zauzimaju prvo mjesto na svijetu. Stvarna politika Sjedinjenih Država i mitovi koje su oni stvorili o sebi razlikuju se između sebe kao nebo i zemlja.

Bez obzira na tom propagandna mašinerija SAD je izvjesno vrijeme davala rezultate. Većina Amerikanaca je vjerovala da ništa bolje od njihove zemlje na svijetu ne može postojati, a stanovnici Zapadne Europe su se molili za SAD kao za svoju zaštitu od “crvene opasnosti”.

Bilo je mnogo američkih intelektualaca koji nisu vjerovali u te iluzije, i pri opisivanju neljudskog, u suštini, uređenja njihove zemlje, nisu ništa uljepšavali. Romani “Džungla” Upton Sinclaira, “Američka tragedija” Theodor Dreisera, “Željezna peta” Jack Londona i još mnogo drugih su predstavljali zaista istinita djela, ali je njihovo djelovanje na američku publiku bilo ograničeno.

Rušenje “velikog američkog mita” je počelo nastupanjem epohe informacijskog društva, pojavom svjetske mreže “internet”. Mit se po svim krajevima počeo topiti i sada je sličan ledenom brijegu pod sunčevim zrakama, koji se velikom brzinom topi i puca. Udarci koje mu nanose sve novije i novije tajne Imperije koje se sada otkrivaju, od tog ledenjaka odlamaju gigantske komade.

2001. godina je u svezi s tim postala prijelomna. Nakon rušenja njujorških blizanaca – WTC, pojavio se ogroman broj publikacija koje su ukazivale na to, da su Amerikanci prevareni jer nakon započete “globalne borbe s terorizmom” vođene pod zastavom rata u Afganistanu dolaze novi ratovi. Tragedija 11. rujna dovela je do formiranja ogromne pukotine u američkom mitu i stvorila po kvaliteti novu situaciju u svjetskom informacijskom prostoru.

Sada već malo tko vjeruje priči da Amerika predstavlja “barjak” nade čitavog svijeta. U raspoloženju Amerikanaca došlo je do ozbiljnog preokreta. Po različitim anketama, od jedne trećine do 40% posto Amerikanaca podržava vojnika Bradley Manninga koji je tajnu prepisku državnih ustanova dao sajtu “Wikileaks”. Otprilike isto toliko njih podržava osnivača tog sajta, Julian Assange-a, i još toliko – novog raskrinkavača američkih tajnih službi Eduard Snowden-a.

Odnosno, u najboljem slučaju – trećina Amerikanaca više ne vjeruje u službeno proglašene vrijednosti. Američko društvo je danas idejno raspolovljeno. Realno je očekivanje da će se u takvoj društvenoj klimi pojaviti novi Razotkrivači i da će još dosta ružnih tajni američke političke kuhinje isplivati na površinu.

Neobično je koliko jednostrano State Department na Capitolu reagira na ta nova otkrića. Tako ni u jednoj izjavi američkih službenih osoba se nije čula ni sjenka žaljenja zbog totalne špijunaže koju su organizirale tajne službe SAD ne samo za “svoje”, već i za “tuđe”, što je iskompromitiralo prije svega demokraciju.

Pri tom kažnjavanje razobličivača i lov na one koji su još uvijek na slobodi ukazuju da vlast SAD-a imaju namjeru da bez trunke sažaljenja najstrože moguće kažnjavati svakoga tko bi se ohrabrio progovoriti istinu.

Danas, žureći i prekidajući jedan drugog, američki političari i visoki dužnosnici zahtijevaju sud za Eduard Snowden-a. Moskvu pritišću zahtjevima da se Snowden preda radi suđenja. Pošto mu je dan privremeni boravak u Rusiji iz Washingtona su se začule i razumljive, i ne baš sasvim razumljive prijetnje, koje svjedoče – ne zna se da li o infantilnosti pojedinih američkih političara, da li o njihovoj nesposobnosti da u punoj mjeri shvati postojeću međunarodnu stvarnost .

Među prijetnjama se začulo čak i bojkot Olimpijskih igara u Sočiju 2014. kao da će odsustvo američke momčadi na tom događaju izazvati katastrofu u sportskom svijetu. A još “strašnije” – prijetnja da će proširiti “popis Magnitskog”, da će blokirati bankarske račune ruskih službenika. Boreći se s korupcijom, Moskva bi samo zahvalila Washingtonu ukoliko bi tako nešto zaista bilo napravljeno.

Dvostruki standardi američkih vlasti SAD u pitanju ljudskih prava odavno nisu ništa novo i o tome se ne bi trebalo pričati, da se nije iznenada nije pojavila sumnja: a da američka politička “elita” nije naumila da je ona jedina na svijetu, a da su svi ostali samo izdresirani liliputanci koji rade po njenoj naredbi? Jer ukoliko im tako nešto pada na pamet – neće biti teško da naprave i pravu grešku tako što će mirno, suzdržano ponašanje Moskve u “predmetu Snowdena” smatrati za slabost.

I nehotice se prisjećamo vremena koje je dovelo do raspada Rima. I tada je odnos prema kršćanima koji su odbijali se klanjati idolima Imperije bio vrlo grub. Rimski vlastodršci su se glupo i plitko nadali da će moći beskrajno vladati ukoliko ljude uporno budu držali u zabludi.

Ne vrijedi – nije im uspjelo.

 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

 
(vestinet.rs, youtube.com.com/uredio: nsp)