Rasprostranjena potražnja za plastičnim proizvodima koji ne remete hormonski sustav od strane Bisfenol A (BPA) je dovelo do nekih značajnih pozitivnih promjena u načinu na koji je proizvedena ambalaža hrane, pića i vode.

No, nova studija iz Njemačke je utvrdila da se tisuće drugih potencijalno štetnih kemikalija još uvijek ispiru i cure iz plastike u hranu i piće, uključujući i endokrino-narušavajuću kemikaliju (EDC) poznatu kao di-(2etilheksil) fumarat, ili DEHF, te je takav proces potpuno nereguliran.

Martin Wagner i njegov kolega, Jorg Oehlmann, na Goethe Sveučilišta, Frankfurt, u suradnji s timom znanstvenika iz njemačkog Saveznog zavoda za hidrologiju, su to saznali nakon provedenog ispitivanja na 18 različitih proizvoda flaširane vode, tražeći prisutnost endokrino-narušavajućih kemikalija (EDC). Koristeći naprednu kombinaciju biotestova i masene spektrometrije visoke razlučivosti. Istraživački tim je identificirao 24.520 različite kemikalije prisutne u testiranoj vodi.

No, veliku zabrinutost, i očito podupiranje ovog istraživačkih nalaza se nalazio i DEHF: di-(2etilheksil) fumarat, plastifikator kemikalija koji se koristi kako bi plastične boce bile fleksibilnije.

Prema izvješćima, DEHF je jasno identificiran u ispitanoj vodi kao najdosljedniji i očiti krivac koji uzrokuje anti-estrogenu aktivnost.

Unatoč tragovima više od 24.000 drugih potencijalno štetnih kemikalija, DEHF se isticao kao jedina moguća  kemikalija koja narušava endokrini sustav,a koja je u mogućnosti inducirati ovu promatranu djelatnost u tijelu konzumenta.

Studija koja je objavljena apstraktno objašnjava da je 13 od 18 testiranih flaširanih boca vode izloženo “značajanoj” anti-estrogenoj aktivnosti, dok je kod 16 od 18 uzoraka utvrđeno da inhibiraju tijelesne androgene receptore u mjeri od nevjerojatnih 90 posto. Osim toga, ostalih 24.520 kemijskih tragova osim DEHF su također identificirani da imaju antagonističku aktivnost, što znači da su oni, također, štetni za tijelesni hormonalni sustav.

Tisuće kemikalija koje remete endokrini sustav se koriste u proizvodnji plastike i dokazuju da je materijal nesiguran

Ali DEHF očito nije sam u uzrokovanju značajne štete na endokrinom sustavu, kao što tim znanstvenika nije bio u stanju prepoznati ovu kemikaliju kao anti-androgenu. To govori da postoji neka druga kemikalija ili kemijski spoj, koji “curi” iz plastike u bocama koji se miješa u tjelesnom sustavu za signalizaciju, što je, naravno, odgovorno za proizvodnju hormona i primjene unutar tijela.

“Mi potvrđujemo identitet i biološkau aktivnost di-(2etilheksil)-fumarata i dodatnih izomera dioktil fumarata i maleat autentični standard” izvjestili su istraživači. “Otkada smo otkrili DEHF koji je anti-estrogen, ali ne i anti-androgen, možemo zaključiti da postoji dodatna, još nepoznata EDC kemikalija koja pridonosi antagonističkom efektu vode u bocama.”

Dakle, dok je ova specifična spoznaja o DEHF-u revolucionarna, ukupni zaključak koji se može izvući iz ovog istraživanja je da je potrebno daleko više studija da se utvrde vrste kemikalija koje se izlučuju iz plastike u našu hranu i vodu, a da ne spominjemo razmjere ovog izlučivanja i curenja kemikalija iz plastike, na zdravlje.

A budući da Američka agencija za zaštitu okoliša, zajedno sa Administracijom za hrnu i lijekove (FDA), i ostalim agencijama koje sadrže 3 slova, neće nikada provesti ova važna istraživanja, neovisna znanost jednostavno mora preuzeti istraživačku palicu.

“Ovo istraživanje je ‘tour de force’ u identifikaciji endokrinih poremećaja koje uzrokuju materijali za pakiranje”, kaže Bruce Blumberg sa Sveučilištu u Kaliforniji. Ova vrsta analize, dodaje on, “će biti vrlo važna za naše buduće razumijevanje kojim kemikalijama smo rutinski izloženi i koje od njih predstavljaju opasnost da budu kemikalije koje narušavaju endokrini sustav.”

U međuvremenu, svjesni potrošači mogu izbjeći plastičnu ambalažu gdje god je to moguće i jednostavno koristiti staklo ili čelični lim, da bi se izbjegli ovi nepoznati rizici.
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković/uredio:nsp)