ISLAMSKA država, koja sebe zove kalifat, pomiješala je sve karte velikim silama i regionalnim državama: Iraku, Siriji prije svega, – zbunila je i zabrinula mladež cijelog svijeta, uključujući i neislamsku

U kalifatU su mnogi vidjeli revoluciju. Budući da mnogi ljudi na ovoj planeti nisu zadovoljni životom koji vode u tradicionalnim državama, mnogi od njih su s pažnjom promatrali kako se u polupustinjskim područjima djelomično sirijske djelomično iračke teritorije, iz nekoliko frakcija Al Kaide rađa Kalifat (sami džihadisti Kalifata još i nekako podnose uporabu naziva Islamska država, ali se kod njih za korištenje skraćenice Daesu dobiva 50 udaraca bičem).

Godine 1979. pobunjenici u Iranu su pod rukovodstvom šiitskih propovjednika, među kojima je glavni bio ajatolah Homeini, svrgnuli prozapadnog šaha. Na svijet je tada došla naizgled potpuno zastarjela teokratska Islamska Republika Iran.

Nju su smatrali slučajnim kopiletom Povijesti i prorekli su joj kratak život i smrt u ranom djetinjstvu. Međutim, ništa slično nije dogodilo: nakon 37 godina – teokratska država Islamska Republika Iran je vrlo živa i dalje je predvode ajatolasi, a najveća je šiitska država svijetu i kvari planove Sjedinjenim Državama i Saudijskoj Arabiji i mnogim drugim zemljama.

Dakle, Kalifat.

Ka njemu hrle i djeca (između ostalih i ruska, primjerice – Barbara Karaulu) i u krvavim grijesima okorjeli borci Sjevernog Kavkaza i Dagestana, kao i pukovnici armija Centralne Azije. Za muslimanski svijet Kalifat se pretvorio u nešto simbolično, kao što je to bila republikanska Španjolska za antifašiste.

Kalifat je druga epizoda, serije koja je počela uništenjem Kula bliznakinja u New Yorku 2001. godine.

Nama ostalima, koji nismo muslimani, zbog toga sigurno nije lakše. I, iako bismo i mi voljeli živjeti drugačije, nego što se živi u našoj zemlji, ipak ne možemo simpatizirati Kalifat, jer on postavlja stroge okvire: podčinjavanje ili smrt.

Moramo pogledati istini u oči, ma kako ona bila neugodna.

Kalifat je atraktivan.

On privlači čak i svojom surovošću. Svojim odvratnim, neceremonijalnim, nečovječnim demonstracijama pogubljenja.

On je primamljiv, kao što je primamljiv bio nacizam. Zato ka njemu hrle i djevojke, i okorjeli borci s obiteljima iz cijelog svijeta.

Osim toga, ako je proglašen Kalifat, a njega je proglasio lipnja 2014. godine Abu Omar Bagdadi, Arapin iz plemena Korejšita, iz plemena samog proroka Muhameda, onda je svaki pravovjerni musliman-sunit dužan emigrirati u Kalifat. Stoga oni to i rade.

Tinejdžeri koji vole strašne bajke, bacili su krede, kojima su crtali kukaste križeve po ulicama europskih geta i požurili u Kalifat, u kome u crnim uniformama, kao esesovci, maskirani do očiju, lutaju džihadisti pod crnom zastavom, koja podsjeća na piratsku.

Nije europska strašna bajka obnovljenog esesovskog krila zavela današnju mladež, već nova bajka islamske sekte.

Jer, oni su bitni. Oni čekaju bitku između Kalifata i “Rima”, a “Rim” – je Zapad, zapadna, kršćanska civilizacija. Oni žele tu bitku. Oni znaju čak i gdje će se ona odigrati, oni čekaju Mahdija – mesiju, i čekaju posljednje dane apokalipse.

Naša je sreća (prava je riječ da imamo sreće) što Kalifat nosi sunitsku zastavu. Što znači da mu na putu stoji šiitski Iran.

Suniti ne smatraju šiite muslimanima, oni žele da ih uništiti i uništavaju ih u svakoj prilici. Šiiti im, s druge strane, ne ostaju dužni.

A mi?

A mi smo pridodati “Rimu”, krstašima, htjeli mi to ili ne. I ruski zrakoplov sa ruskim turistima džihadisti Kalifata su raznijeli, kako bi nam pokazali tko je gazda u svijetu.

Romantična bajka je prepuna crnih, tako nemilosrdnih i nesentimentalnih terorista.

Muškarce ubijaju, a žene i djecu prave robovima, i ne rade to samo bla-bla-bla – oni ozbiljno raspravljaju o problemima i ritualima suvremenog ropstva i na Internetu, i u svojim intelektualnim časopisima.

U Rusiji postoje glasovi (uglavnom kreativne klase, koja je već odavno degradirala u klasu izdajnika svoga naroda) – koji kažu, ako mi, Rusija, budemo sjedili mirno, i ne budemo se miješali u Siriji, nas nitko neće ni pipnuti. (Ovo je kao da zec pacifikuje udava).

Naravno, nije tako. Nas bi itekako dirali. Kalifat je – u suštini mesijanski pokret koji teži osvojiti sve zemlje u kojima žive muslimani, a Rusiju svrstavaju u red tih zemalja. Rusija je navedena na popisu zemalja koje su dužne da se potčine kalifatu, zajedno s Afganistanom, Palestinom, Izraelom i desecima drugih zemalja.

Rusija se ima zbog čega zamisliti.

Dovoljno je slušati o broju imigranata iz Rusije koji se bore u redovima Kalifata u Siriji. Ruske obavještajne službe su ih izbrojale na tisuće.

Koliko muslimana ima u Rusiji?

Wikipedija odgovara ovako: “Točan broj muslimana u Rusiji još uvijek nije definitivan i predmet je diskusije”.

I ovako: “Prema tvrdnji Duhovne uprave muslimana europskog dijela Rusije, pristalica islama u Rusiji u vrijeme popisa 2002. godine, bilo je 20 milijuna”.

Web site muslimana u Rusiji: “Ne postoji jedinstven odgovor, ali većina činjenica ukazuje na broj od 21 milijun ljudi”.

Šef Islamskog komiteta Rusije Geydar Gemal govori o 30 milijuna muslimana u ruskoj zemlji.

Je li ovo prijetnja?

Religiozni pokreti mesijanskog tipa šire se kao vatra među drvenim zgradama na vjetrovit dan.

Ako ruski muslimani, ili samo njihova omladina, podlegne promuklim pjesmama bradatih sirena s obezglavljujućim noževima u rukama, sudbina Rusije će biti komplicirana. Mi ćemo ući u takav međusobni krkljanac da će građanski rat u Indiji između Hindusa i muslimana 1947. godine (milijun mrtvih i 13 milijuna izbjeglica) izgledati beznačajan.

Ja rezniram realno. Ja rezniram pragmatično.

Nažalost, što je Kalifat revolucionarnije, i zavodljiviji, utoliko gore po nas.

Svaki božiji dan postojanja Kalifata povećava broj njegovih pristaša diljem svijeta, i u Centralnoj Aziji, koja je bliska nama, i u bivšim sovjetskim republikama, ali i u samoj Rusiji.

Stoga je nužna, i vrlo hitna, kopnena operacija u Siriji.

I u Iraku.
 
(fakti.org/uredio:NSP)