Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljene duše. Moli se da pronađu rukovođenje. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zarađeno ni dato. Nije tvoje.

1. Ustani sa suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli se često. Veliki Duh će slušati, ti trebaš samo govoriti.

2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljene duše. Moli se da pronađu rukovođenje.

3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – drugi mogu ići s tobom, ali ne mogu ići umjesto tebe.

4. Ophodi se prema gostima s puno pažnje. Posluži ih najboljom hranom, daj im najbolji krevet, ukaži im čast i poštovanje.

5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zarađeno ni dato. Nije tvoje.

6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude, bilo biljke.

7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, ne izruguju se i ne ismijavaj ga. Svima daj pravo na osobno izražavanje.

8. Nikada ne govori loše o drugome. Negativna energija koju time odašilješ u svemir vratit će ti se višestruko.

9. Svi ljudi griješe. Sve pogreške mogu biti oproštene.

10. Negativne misli uzrokuju bolesti tijela, duha i uma. Vježbaj optimizam.

11. Priroda nije naša, ona je dio nas. Ona je dio naše svjetske obitelji.

12. Djeca su sjeme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalivaj ih mudrošću i životnim lekcijama. Dok odrastaju, daj im prostor da rastu.

13. Izbjegavaj ranjavanje tuđih srca. Otrov tog bola vratit će se tebi.

14. Budi uvijek iskren. Poštenje je ispit volje u ovom univerzumu.

15. Budi uravnotežen. Tvoje umno ja, duhovno ja, tjelesno ja i emocionalno ja – sva trebaju da budu podjednako snažni, čisti i zdravi. Vježbaj tijelo da ojačaš um. Bogati se duhovno da izliječiš emotivne rane.

16. Svjesno odlučuj o tome tko ćeš biti i kako ćeš reagirati. Budi odgovoran za svoja djela.

17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, a posebno svete i religijske stvari. To je zabranjeno.

18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima ako nisi prvo pažljiv prema sebi i ne pomažeš sebi.

19. Poštuj tuđa vjerska uvjerenja. Svoja uvjerenja ne nameći drugima.

20. Dijeli svoju sreću. Sudjeluj u davanju milostinje.
 
(6yka.com/uredio:nsp)

Sigurno ste bar jednom čuli priču o nekome tko je neobjašnjivo ozdravio, sam od sebe, od neke neizlječive bolesti. Ovakvi slučajevi su slabo istraženi fenomeni za koje se zapravo ni ne zna koliko su učestali jer mnogi nisu dokumentirani. No, oni koji su zabilježeni naoko i dalje predstavljaju veliku zagonetku

Pod pojmom spontane remisije smatra se “nestanak, potpuni ili nepotpuni, bolesti ili raka bez liječenja ili liječenja za koje se smatra da nije bilo adekvatno da bi polučilo nestanak simptoma bolesti ili tumora.” Ovu su definiciju iznijeli su Caryle Hirshberg i Brendan O’Regan, u knjizi “Spontana remisija: anotirana biografija”, koju je 1993. izdao Institut za noetičke znanosti.

Do tada nisu postojale standardne reference za područje spontane remisije te je prvi zadatak projekta “Spontane remisije” navedenog Instituta bio napraviti katalog svjetske medicinske literature na tu temu. Kao rezultat, prikupljena je najveća baza medicinski prijavljenih slučajeva spontane remisije u svijetu, s više od 3.500 referenci. Iako se prethodno vjerovalo da je ovaj fenomen vrlo rijedak, ovo istraživanje pokazuje da baš i nije, te da se dojam o ne učestalosti zapravo stječe samo zbog premalog broja izvještavanja. Osim toga, istraživanje je pokazalo i porast broja novih slučajeva u posljednjih nekoliko desetljeća.

Neki znanstvenici koji istražuju ovaj fenomen smatraju da izraz “spontane” nije sasvim prikladan, te da je bolji izraz “neočekivane”, “malo vjerojatne” ili “radikalne” jer vjeruju da su ove pojave ipak nečim uzrokovane, samo što to znanost još nije objasnila. Zapravo, ovo razmišljanje ima smisla, jer se naše razumijevanje spontanih remisija temelji na shvaćanju samoiscjeljenja. Naša tijela su naučila kako se mogu izliječiti tijekom milijuna godina evolucijskog vremena i najbolje su ljekarne u prirodi.

Ona čine protutijela, tvari za spavanje i smirenje, imunomodulatore i lijekove protiv raka s preciznom dozom u točno vrijeme koje treba i točno tamo gdje treba, a sve upute dolaze u samom pakiranju, odnosno, našoj nutrini koja odražava mudrost svemira. Razmišljanje, raspoloženje, naši osjećaji i ponašanje, socijalne interakcije, osobni odnosi, okoliš, prehrana i unutarnji svijet svijesti, sve to utječe na biologiju ozdravljenja. Naša tijela imaju moć samoozdravljenja, samo ih moramo potaknuti na to, bilo kroz unutrašnje ili vanjske poticaje. Dobar i jednostavan primjer su obične prehlade, za koje nema lijeka, i od kojih će većina ljudi brzo ozdraviti, ali kod nekih će se pogoršati. Brže će ozdraviti oni koji će svoj imunitet potaknuti, poput unosom ljekovitog bilja ili vitamina, ali i stanjem svoje svijesti i mislima.

Istraživanja spontanih remisija

Nije čudno što se spontane remisije slabo proučavaju, teško je započeti istraživanje o nečemu što se ne može objasniti. Mnogi liječnici ignoriraju i ne dokumentiraju stanja samozdravljenja i zbog bojazni da će time drugim pacijentima uliti lažnu nadu, kao da je nada neka nepoželjna reakcija. Činjenica je da su upravo vjera, nada i pozitivne misli potaknule mnoga samoozdravljenja. O ovome je računa povela doktorica nauka Kelly A. Turner, koja se također se bavi istraživanjem ove pojave.

Ona navodi da se na početku svog istraživanja, još za vrijeme svog studija, susrela s ne postojanjem baze podataka pomoću koje bi nalazila slučajeve za analiziranje. Drugi problem koji je primijetila je da su dvije skupine ljudi u postojećim istraživanjima u velikoj mjeri zapostavljeni, a radi se o samim osobama koje su ozdravile te o alternativnim iscjeliteljima.

Ovo joj je bilo jako neobično, da se u nastojanju da se objasne neočekivane remisije, nisu tražila mišljenja ljudi kod kojih se bolest povukla bez konvencionalnih tretmana, te da se nisu tražile hipoteze alternativnih iscjelitelja koji su bili uključeni u njihovo izlječenje, pogotovo kada se zna da samoozdravljenja nisu bila rezultat alopatskih tretmana. Ona je stoga u svoju disertaciju uključila ove dvije skupine, te je provela deset mjeseci putujući svijetom tražeći 50 iscjelitelja raka koji se bave alternativnom medicinom, a kada se vratila, pronašla je još 20 slučajeva osoba koje su doživjele neočekivanu remisiju.

Prikupila je više od tri tisuće stranica transkripata koje je analizirala više puta kako bi pronašla ponavljajuće teme, te je identificirala više od sedamdeset i pet tretmana za rak, od kojih je šest bilo vrlo učestalo kod svih 70 ispitanika. Također su se pojavila i zajednička uvjerenja o razvoju bolesti i zdravlju, od kojih su tri bila vrlo česta:

Promjena uvjeta pod kojima rak napreduje

Većina ispitanika dr. Turner vjeruje da rak napreduje pod određenim, suboptimalnim stanjima u sustavu tijelo-um-duh, te da bi rak nestao, ta se stanja moraju promijeniti. Jedan iscjelitelj navodi da su najuspješnije remisije bile snažno povezane s velikim mentalnim, emocionalnim ili fizičkim promjenama kod oboljelih osoba.

Bolest nastaje blokadom ili usporavanjem, a ozdravljenje nastaje protokom energije

Većina ispitanika također vjeruje da bilo koja bolest, uključujući i rak, predstavlja blokadu ili usporavanje negdje u sustavu tijelo-um-duh, a ozdravljenje se događa kod stanja ne ometanog protoka energije. Jedan iscjelitelj objašnjava svoju teoriju “zaobilaznice”, koju je opisao kao psihološki obrambeni mehanizam koji se stvara zbog energetske blokade. Ova blokada može biti smještena na bilo kojoj duhovnoj, mentalnoj, emocionalnoj ili fizičkoj razini, a zaobilaznice postaju čvrste tijekom vremena. Po njegovom mišljenju, istinsko ozdravljenje se javlja samo kada osoba prestane raditi zaobilaznice i otpusti izvornu blokadu.

Postoji interakcija između tijela, uma i duha, a energija prožima sve tri razine

Većina ispitanika se slaže da postoji interakcija između tijela, uma i duha te da energija prožima sve tri razine. Jedan iscjelitelj navodi da većina nas, koji živimo u našim fizičkim tijelima, ni ne znamo ništa o duhovnim i emocionalnim tijelima, a trebali bi svo troje povezati.

Kao sljedeće, dr. Turner je navela kojih šest tretmana su oboljeli i iscjelitelji najčešće razmatrali:

Promjena prehrane

Većina ispitanika ističe da vjeruju kako je važno promijeniti ishranu te su to i primijenili isključujući iz ishrane meso, šećer, mliječne proizvode i rafinirane žitarice.

Produbljivanje duhovnosti

Naglašeno je kako je važno osjetiti unutarnji osjećaj božanskog, odnosno energije ljubavi. Neki ispitanici su doživjeli trascendentna iskustva koja su iskusili putem meditacije. Ta iskustva nisu znali objasniti, doživljavali su to kao da vide bljesak energije unutar sebe, koji im prožima svaku stanicu. Njihovi terapeuti su im objasnili da su osjetili svoju dušu, svoju pravu bit.

Osjećaj ljubavi, radosti i sreće

Ispitanici su istaknuli važnost povećanja ljubavi i sreće u svom životu kako bi se moglo povratiti zdravlje. Neki su tijekom tretmana osjetili kako su preplavljeni energijom nakon čega su osjećali bezuvjetnu ljubav prema svima i prema svemu. Ovakvi tretmani su ih nagnali da shvate kako će samo osjećajući tu bezuvjetnu ljubav moći izliječiti rak od kojeg boluju.

Oslobađanje potisnutih emocija

Mnogi ispitanici vjeruju da bolest predstavlja stanje blokade, stoga vjeruju kako je zdravo osloboditi sve potisnute emocije, kao što su to strah, ljutnja i tuga.

Uzimanje ljekovitih tvari ili vitamina

Većina ispitanika je navela kako su uzimali različite oblike suplemenata, zbog uvjerenja kako će im to pomoći da očiste svoje tijelo od nagomilanih otrova i jer će potaknuti rad imunološkog sustava.

Intuicija

Ispitanici su također istaknuli važnost korištenja intuicije kao pomoći kako bi donijeli odluke povezane s s liječenjem.

Osim ovih šest navedenih tretmana, koji su bili uobičajeni i kod ispitanih osoba koje su doživjele spontanu remisiju, kao i kod iscjelitelja, istaknuli su se i dodatni tretmani koji su bili vrlo česti u skupini oboljelih osoba, ali manje u skupini iscjelitelja.

Preuzimanje kontrole o zdravstvenim odlukama

Velika većina osoba koje su doživjele spontanu remisiju su istaknule važnost preuzimanja aktivnije ulogu u odlučivanju o zdravstvenim pitanjima, za razliku od samog pasivnog prihvaćanja bilo čega što bi im njihovi liječnici rekli.

Snažna volja za životom

Ispitanici su istaknuli kako im je za borbu s bolešću bila potrebna snažna volja za životom, gotovo tvrdoglavost da će nadvladati bolest.

Potpora društva

Oboljeli koji su doživjeli spontano povlačenje bolesti su istaknuli kako im je pozitivna potpora društva bila također vrlo važna. Izljevi ljubavi koje su osjetili i doživjeli od ljudi su im pomogli da shvate vrijednost samih sebe kao i svog života.

Misli, stavovi i postupci potiču i bolest i zdravlje

Moderna fizika danas potvrđuje – sve je vibracija, jedno i nedjeljivo, sve je cjelina, sve je energija. Naša svijest nije ništa drugo nego energija u njenom najfinijem i najdinamičnijem obliku, njome upravljamo našom fizičkom stvarnošću. Svi smo dio Svemira, i svi vibriramo svemirskom energijom koja je u nama. Ovisno na kojem smo energetskom nivou, takvu ćemo i energetsku poruku primati, i odašiljati, kako drugima, tako i sebi. Znanstveno je dokazano da se telepatski može utjecati mislima, namjerom, na nečiju dobrobit, na izlječenje, pa zašto onda ne bi mogli utjecati sami na sebe?

Tisućama godina, tradicionalna, autohtona medicina integrira tijelo, um i duh u cjeloviti sustav ozdravljenja. Kada je moderna znanost nastala u 17. stoljeću, razbila je to ljudsko iskustvo u mjerljive komponente koje se mogu označiti, a fizičko tijelo je označeno isključivo kao biološki stroj. Ljudska duša je izostavljena kao neobjašnjiva, a imunološki sustav je dobio zasluge kao jedini meritorni sustav ozdravljenja. Ovaj model nije zadovoljio mnoge oboljele osobe kao ni stručne osobe, postojala je potreba za novim istraživanjima koja će se baviti mogućnošću ljudske transcendencije u svjetlu bolesti.

Tako je primjerice, zahvaljujući istraživanjima, nastala i psihosomatska medicina koja se bavi bolestima koje se očituju organskim promjenama, a psihogeno su uvjetovane. Dakle, danas znamo da naši doživljaji raznih utjecaja i naše negativne misli koje su povezane s time utječu na naše zdravlje, u smislu da stres, strah, briga i/ili napetost mogu preko živčanog sustava izazvati bolest. Ne samo da će izazvati povišen krvni tlak, nesanicu ili kožne bolesti, već mogu izazvati i teška oboljenja poput srčanog udara ili raka. Ako je ovo znanstveno potvrđeno, onda je sasvim logično da i naše pozitivne misli i reakcije mogu utjecati i na poboljšanje zdravlja. Psihosomatska medicina je definitivno dokazala da su kognitivni procesi, neurobiologija i imunološki sustav funkcionalno integrirani, odnosno da faktori povezani sa svjesnošću, kognitivni i emocionalni, igraju veliku ulogu i u zdravlju i u bolesti.

Daljnjim istraživanjima se došlo do razvoja nove znanstvene discipline pod nazivom psihoneuroimunologija, koja proučava složene odnose između socijalnih, psiholoških, živčanih, endokrinoloških i imunoloških čimbenika koji doprinose očuvanju zdravlja, odnosno razvoju bolesti. Fizički i psihički integritet organizma temelji se na održavanju homeostaze, odnosno dinamičke ravnoteže. Kada je ta ravnoteža narušena, to nazivamo stresom, koji može biti izazvan vanjskim ili unutarnjim, fizičkim ili psihološkim faktorima. U stanjima narušene ravnoteže, ako se organizam ne uspije oduprijeti i povratiti u homeostazu, organizam postaje podložan bolestima.

Metode za jačanje imuniteta

Život u miru, ljubavi i staloženosti, možda zvuči nadobudno, no to zaista uvelike poboljšava šanse za oporavak od bolesti i jača organizam. Postoje razne metode borbe protiv stresa, a svatko će za sebe naći koja mu najbolje odgovara ili će to biti kombinacija raznih metoda.

Ljubav prema sebi i drugima - svaka misao i svaki osjećaj uzrokuje trenutnu kaskadu stotina, ako ne i tisuća neuropeptida i hormona koji orkestriraju simfoniju pozitivnih ili negativnih učinaka unutar tijela, ovisno o tome što mislimo ili doživljavamo. Osjećajmo stoga pozitivne misli, ljubav, radost, suosjećanje.

Smijeh – koristi se uspješno kao terapija već 30 godina. Dokazano je da smanjuje razinu kortizola i adrenalina, koji se pojavljuju kao reakcija na stres, a tijekom smijanja, imunološki sustav otpušta endorfine, tvari koje sprečavaju bol. Smijeh poboljšava rad srca i produbljuje disanje, čime se oslobađamo napetosti.

Meditacija – proučavana je razlika mozga u stanju meditacije ili van nje, te je tijekom meditacije uočena visoka aktivnost lijevog prefrontalnog korteksa, regije u mozgu povezane sa srećom i pozitivnim mislima. Za razliku od toga, u mozgu osobe koja je zabrinuta ili depresivna aktivne su  amigdala i desni prefrontalni korteks, koje se smiruju kada smo u pozitivnom raspoloženju.

Disanje – istraživanja su dokazala da dubokim, kontroliranim disanjem možemo kontrolirati emocije, utjecati na krvni tlak i broj otkucaja srca te smanjiti razine kortizola.

Postoji još drugih metoda, poput joge, šetanja, vježbanja, bavljenja hobijem, glazbom ili plesom, puno toga što je besplatno, praktično i jednostavno naučiti i što mjerljivo može smanjiti krvni tlak i broj otkucaja srca, kolesterol, inzulin i šećer u krvi, jačati imunološki sustav, usporiti moždane valove do kreativnih i ozdravljujućih alfa i theta frekvencija, poboljšati protok kisika do mozga što dovodi do boljeg razmišljanja i pamćenja, te cijeli niz drugih pogodnosti koje će doprinijeti boljem psihičkom i fizičkom stanju.

Na internetu, a posebno na stranicama Instituta za noetičke znanosti (IONS), nalaze se brojni dokumentirani slučajevi spontanih remisija, koji će možda najbolje dočarati iskustva koja su imale oboljele osobe koje su neočekivano ozdravile, jer često osobna svjedočenja daju veću težinu od svih znanstvenih istraživanja, no najbolje je ovo dvoje u kombinaciji, kada osobna iskustva potvrde istraživanja. Također, dostupna je i stranica dr. Turner (http://www.drkellyturner.com/), gdje se mogu naći njezina istraživanja te slučajevi oboljelih koji su doživjeli, kako to ona naziva, radikalnu remisiju.

Ovakvih je svjedočanstva zaista mnogo, no ono što sada nedostaje je da se provedu klinička ispitivanja koja će proučavati ovakva iskustva, gdje će se testirati sigurnost, izvedivost i naravno uzročnost hipoteza. U međuvremenu, dok konvencionalna medicina ne prihvati da su tijelo, um i duh povezani, te da će samo liječenje cijelog tog sustava holističkim pristupom donijeti odgovarajuće rezultate, kao i činjenicu da ljudski organizam ima sposobnost samoizlječenja koju je ponekad potrebno potaknuti, preostaje nam da otvorimo svoj um i poslušamo što nam poručuju osobe koje su doživjele spontanu remisiju. Ne, oni nisu čudo, niti su doživjeli čudo, oni su samo osobe koje su imale vjeru u sebe i koje su bile spremne preuzeti odluke o svom zdravlju u svoje ruke.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)