Petina svih američkih Milenijalaca, ljudi u dobi od 18 do 37 godina, očekuju da će umrijeti prije nego što otplate sve svoje dugove, a starije generacije još su pesimističnije glede svoje sposobnosti da otplate svoje dugove bankama, navodi se u novom izvješću

Ne radi se samo o Milenijalcima – već više od četvrtine generacije njihovih roditelja također vjeruje da nikada neće otplatiti svoje dugove, navodi se u anketi portala Creditcards.com. To vrijedi i za stereotipno ciničnu “generaciju X” – koja je trenutno u dobi od 38 do 53 – pa čak i za idealističnije “baby boomere”, u dobi od 54 do 72 godine.

Starije osobe nisu pošteđene: više od trećina Amerikanaca starijih od 73 godina vjeruje da će i oni umrijeti u dugovima.

Više od 80 posto te dobne skupine nije sigurno kada će ili da li će moći otplatiti svoje dugove, što je veći udio od bilo koje druge dobne skupine.

To je sumorna slika financijske budućnosti koja dolazi iz zemlje koja trubi o svojem statusu globalne ekonomije broj jedan, ali ti brojevi zapravo predstavljaju poboljšanje u odnosu na prošlogodišnju statistiku.

Hipoteke su najčešća vrsta duga, koja opterećuje više od pola ispitanika, a dug kreditnih kartica bio je gotovo jednako zastupljen.

No, Milenijalci će najvjerojatnije vući za sobom dugove studentskih kredita kojih se ne mogu riješiti čak ni proglašenjem stečaja.

I vlada je ozbiljna oko prikupljanja svojih ulaganja - priče o SWAT timovima koji razbijaju vrata da bi prikupili neplaćene studentske kredite postale su sve češće.

S obzirom na to da li je Amerika sama u toj rupi zaradila 22 bilijuna dolara na mladim ljudima, vlada bi mogla pomisliti da im novac treba više nego što to treba njihovim građanima.

Čak i onih malo Amerikanaca koji nemaju ogroman teret duga i ne vise na financijskoj stijeni, prema izvješću CareerBuildera iz 2017. se pokazalo da 78 posto takvih “nezaduženih” američkih građana živi od plaće do plaće.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Vjerski znanstvenik, profesor Michael Hudson tvrdi da je tumačenje Biblije neispravno već tisućama godina

Ispostavilo se da je Isus bio socijalistički aktivist koji je platio najveću cijenu u borbi protiv ponovne uspostave duga.

Dok se mnogi ljudi okreću prema svojoj kršćanskoj i židovskoj vjeri na Božić i Hanuku u pokušaju da protumače čitajući Bibliju, piše Renegadeinc.

U stvari on je napisao cijelu knjigu na tu temu. I „… i oprosti im njihove dugove: kreditne i otkupljenja” (‘…And Forgive them their Debts: Credit and Redemption’), dostupne ovog proljeća na Amazonu, profesor Michael Hudson je objavio argument koji kaže da se u Bibliji zapravo radi o ekonomiji, o dugu posebice.

„Kršćanstvo kakvo poznajemo danas nije kršćanstvo Isusa”, kaže profesor Hudson.

Doista, judaizam kakvog danas poznajemo nije također judaizam Isusa.

Molitva ekonomiste koju je rekao u molitvi Očenašu: „oprosti nam grijehe naše kao što i mi opraštamo svima koji su zadužili nas”, odnosi se posebno na dug.

„Većina vjerskih vođa kažu da se u kršćanstvo sve radi o grijehu, a ne o dugu”, kaže on. „Ali zapravo, riječ za grijeh i dug je isti na gotovo svakom jeziku.”

„‘Schuld’, na njemačkom znači ‘dug’, kao i ‘djelo’ ili ‘grijeh’. To je „dug obaveza” na francuskom. Imala je istu sličnost kao i u babilonskom jeziku.”

#Profesor Michael Hudson je ostvario gotovo potpuni konsenzus sa asiriologistima i biblijskim znanstvenicima da je Biblija pisana o otkupljenju duga, a ne grijeha.

Ideja se vraća na koncept „wergeld”, koji je postojao u nekim dijelovima Europe i Babilonije, i koji je postavio vrijednost ljudskog života na temelju ranga, i plaćanja naknade za obitelji nekoga tko je ozlijeđen ili ubijen.

Deset zapovijedi su bile o dugu

Ljudi imaju tendenciju da razmišljaju o zapovijedima „Ne poželi ženu svoga susjeda” u čisto seksualnom smislu ali zapravo, profesor kaže da se to posebno odnosi na vjerovnike koji će prisiliti žene i kćeri dužnika na seksualno ropstvo kao kolateral za neplaćeni dug.

„To ide sve natrag do Sumerana u trećem tisućljeću prije nove ere”, rekao je on.

Isto tako, zapovijed „Ne ukradi” se odnosi na kamate i eksploataciju prijetnjom onih koji su u dugovima.

Ekonomist kaže da je Isus bio razapet zbog svojih pogleda na dug. Raspeće kao kazna je rezervirana posebno za političke disidente.

„Da bismo razumjeli razapinjanje Isusa, moramo shvatiti da je njegova kazna zbog njegovih ekonomskih pogleda”, kaže profesor Hudson. „On je bio je prijetnja vjerovnicima.”

Isus Krist je bio socijalistički aktivist koji se borio protiv dužničke politike.

Vlade mogu oprostiti dug. Biblija tako kaže.

U Sumeru i Babilonu, kad god je novi vladar došao na vlast, prvo što je učinio je proglasio „oproštenje dugova”, opraštajući osobni dug stanovništva u onome što je poznato kao „jubilej duga”.

Ta alternativa je bila za one koji nisu mogli platiti dugove ukoliko su upali u ropstvo svojih vjerovnika.

Ali antički gospodari koji su otkazali dugove svojih građana su bili suočeni sa turbulentim razdobljima – od grčkog ‘tiranina’ u 7. stoljeću prije Krista kojeg je svrgnula aristokracija iz Sparte i Korinta, do spartanskog Kralja Agisa i Cleomenesa u 3. stoljeću prije Krista, koji su tražili otkazivanje dugova Sparte, pa sve do rimskih političara koji su zagovarali otpis dugova i preraspodjelu zemljišta, Julie Cezar je bio među njima.

Isus je umro za naš dug

Profesor Hudson kaže da je Isus Krist platio najveću cijenu za svoj aktivizam.

Farizeji, Hillel (osnivač rabinskog judaizma) i vjerovnici koji su ih potpomagali, vidjeli su da Isusu raste popularnost što je bila prijetnja njihovoj vlasti i bogatstvu.

„Oni su rekli ‘moramo se riješiti tog tipa i prepisati judaizam, da misle da se radi o seksu umjesto o klasnom ratu’, što je zapravo ono što je cijeli Stari zavjet govorio”, rekao je profesor Hudson.

„To je bilo mjesto gdje je kršćanstvo postalo perverzno. Kršćanstvo se okrenulo tako protiv Isusa, to je ekvivalent američkog stava u kojem se pozdravlja bogatstvo, pa čak i pohlepa.”

Časopis “The Economist” kaže da je kršćanstvo preoblikovao sveti Pavao, a potom i „Afrička” škola Ćirila Aleksandrijskog i svetog Augustina.

„Tijekom posljednjih 1000 godina Katolička crkva je rekla da je plemenito biti siromašan. Ali Isus nikada nije rekao da je dobro biti siromašan. Rekao je da su bogati ljudi pohlepni i korumpirani. To je ono što Sokrat govori, kao i Aristotel i stoički rimski filozofi, te biblijski proroci u Izaiji.”

Niti je Isus rekao da je dobro biti siromašan jer te to čini plemenitim.

Što je Isus htio reći je da ako imate novca, treba ga podijeliti s drugim ljudima.

„Ali to nije ono na čemu se danas temelji Evanđeosko kršćanstvo”, kaže profesor Hudson. „Američki fundamentalni kršćani će reći da ne treba davati milostinju i dijeliti novac. Kralj Isus će te učiniti bogatim. Ne oporezujte milijunaše. Isus vam može pomoći da dobijete na lotu. Nametnite porez jadnim i siromašnim ljdima koje je Gospodin ostavio iza sebe – bez sumnje zbog svojih grijeha. Nema ništa od “Jubilarne godine” ovdje.”

Što bi Isus učinio?

Da biste razumjeli kako popraviti današnju ekonomiju, Hudson kaže da su odgovori iz Biblije bili praktični za njihovo tadašnje vrijeme.

„Kada imate masivno nakupljanje duga koji ne mogu biti plaćeni, morate tada izbrisati dug i početi iz početka kao što je Njemačka učinila tijekom ‘čuda 1947. godine’ kada su saveznici oprostili sve dugove osim minimalnih dugova” – rekao je.

„Ako ostavite ovo bogatstvo na miru, ono će ugušiti društvo sa dugom deflacije.”

„Današnji svijet vjeruje u svetost duga. No, u Sumeru i Babilonu kroz Bibliju, dug se otkazivao kao sveti.”

„Ako želite biti poput Isusa, tada sudjelujete u politici i počnite shvaćati da je to ista borba koja traje već tisućama godina, kroz razne civilizacije – a temelji se na pokušaju društva da se nosi s činjenicom da dugovi rastu brže od sposobnosti njihovog plaćnja„ – kaže on. (renegadeinc.com)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Agrokor je irskoj burzi dostavio podatke o zaduženosti. Zaduženost, kako navode u priopćenju iznosi nešto više od 40 milijardi kuna, ali samo za dio tvrtki i to na datum 31. ožujka

Dugovanje po dospjelim kamatama, ostalim zajmovima, rezervacijama, odgođenoj poreznoj obvezi i ostalo ne prikazuju dugovanje cjelokupne Proširene Grupe, nego samo dugovanje najvećih 19 društava: Agrokor d.d., Konzum d.d., Velpro centar d.o.o., Konzum d.o.o. Sarajevo, Tisak d.d., Jamnica d.d., Agrokor trgovina d.o.o., Belje d.d., Dijamant a.d., Pik Vrbovec – mesna industrija d.d., Frikom d.o.o., Zvijezda d.d., Roto Dinamic d.o.o., Ledo d.d., Vupik d.d., Pik-Vinkovci d.d., Velpro BH d.o.o., Sarajevski Kiseljak d.d., Ledo d.o.o. Čitluk.

“Gore navedeni financijski podaci nisu revidirani, izvedeni su iz internih izvještaja upravljačkog računovodstva i podliježu financijskim postupcima Proširene Grupe u pogledu zatvaranja izvještajnog razdoblja na kraju financijskog razdoblja, a isto tako podliježu reviziji u postupku izvanredne uprave u skladu s pravnim okvirom te ni na koji način ne predstavljaju priznanje ili prihvaćanje bilo kakvih zahtjeva u postupku prijave tražbina.”, kažu iz Agrokora.

Najveći neosigurani bankovni zajmodavac bila je Sberbank

“Zaključno s 31. ožujkom 2017. godine, Proširena Grupa imala je 13,833 milijardi kuna neosiguranih i nenaplaćenih bankovnih zajmova. Zaključno s 31. ožujkom 2017. godine, najveći neosigurani bankovni zajmodavac bila je Sberbank sa 8,169 milijardi kuna.

Zaključno sa 31. ožujkom 2017.godine, Proširena Grupa imala je 7,341 milijarda kuna nenaplaćenih obveznica, od kojih 9.875% predstavljaju obveznice s pravom prvenstva koje dospijevaju 2019. godine (2,232 milijardi kuna), 9.125% obveznice s pravom prvenstva koje dospijevaju 2020. godine (2,417 milijardi kuna), a 8.875% obveznice s pravom prvenstva koje dospijevaju 2020. godine (2,078 milijardi kuna) i Europski komercijalni zapisi ukupnog iznosa od 614 milijuna kuna koji dospijevaju u lipnju i kolovozu 2017.”, stoji u objašnjenju koje donosi Agrokor u dokumentu.

Dobavljačima je dužan više od 6 milijardi kuna

“Dug dobavljačima iznosi 6,238 milijardi kuna, Zaključno sa 31. ožujkom 2017. godine, od svih dobavljača navedenih u analitici, naš najveći dobavljač bio je TDR d.o.o. koji čini gotovo 3% naših obaveza prema dobavljačima. Dodatno, iznos od 6,238 milijardi kuna naveden u tablici uključuje gotovo 1,377 milijardi kuna osiguranog duga.”

Agrokor poziva sve da se ne pouzdaju u dosadašnja izvješća

Agrokor je u obavijesti burzi napisao i da je 27. travnja 2017. godine objavio, da je Hrvatska Grupa, u uskoj suradnji sa svojim savjetnicima, u preliminarnim provjerama identificirala mogućnost postojanja potencijalnih nepravilnosti u svojim financijskim izvještajima.

“Agrokor d.d., u uskoj suradnji sa svojim savjetnicima, je nadalje identificirao mogućnost postojanja potencijalnih nepravilnosti u svojim konsolidiranom financijskim izvještajima. Ove provjere i dalje su u tijeku. Slijedom toga, Agrokor d.d. poziva dionike da se ne pouzdaju u njegova postojeća konsolidirana financijska izvješća sve do okončanja provjera u cijelosti, a sukladno rezultatima i razjašnjenja cjelokupne situacije.”, poručili su.

“Nema pokretanja bilo kakvih ovršnih radnji ili sudskih postupaka”

Podsjećaju i na Lex Todorić te vjerovnike “upozoravaju na činjenicu da zbog moratorija određenog sukladno Zakonu o izvanrednoj upravi, izrijekom nije dopušteno poduzimanje bilo kakvih ovršnih radnji, pokretanje sudskih postupaka, korištenje pravnih lijekova i poduzimanje drugih sličnih radnji protiv Hrvatske Grupe tijekom trajanja postupka izvanredne uprave.”
 
A gdje su tek gubici mirovinskih fondova koji su kupovali Agrokorove dionice?

Agrokor Ukupne Obveze 31.03.2017. by Index.hr on Scribd

 
(index.hr)

Ako netko misli da je “Kremlj koji se miješa u proces predsjedničkih izbora u SAD” glavni izvor straha za Ameriku, grdno se vara. Najveće “strašilo” je Kina, koja je jednostavno kupila Ameriku, prije svega, u informacijskom području, uključujući i Hollywood

Hollywood strahuje

Kina, kako se i moglo očekivati, vrlo pažljivo prati sve antikineske akcije u SAD. Tako nije propustila pojavu video-stranice “Kina vlada Amerikom” (China owns US) čiji je tvorac Centar za američku sigurnost.

Prije nekoliko godina na “China owns US” se moglo pročitati da je Amerika do guše u dugovima prema Kini, s obzirom na to da je Peking godinama aktivno kupovao državne obveznice SAD.

Ta nevolja, međutim, danas više nije ono što najviše brine Amerikance. Naime, ono od čega strahuje Centar za američku sigurnost je, na primjer, poslovni aranžman od kojeg Kina može dobiti mrežu od osam tisuća kino dvorana u SAD, ili, recimo, činjenica da Kina već danas kontrolira 15 američkih radio-stanica.

Dok se SAD ili neki Europljani grčevito bore protiv za njih neobjašnjivog uspjeha televizijskog kanala “Russia Today” ili “Sputnika”, Kina je postigla daleko veći uspjeh u istom tom području masovnih informacija, pa i ideologije, zahvaljujući investiranju u to područje, ukazuje politički komentator RIA Novosti Dmitrij Kosirjov.

Video govori o tome kako su Kinezi već praktično kupili cijeli Hollywood, uključujući “Disney”. Nije riječ samo o realnim kineskim investicijama vrijednim milijarde dolara, nego, prije svega, o tome da se snimaju filmovi koje praktično produciraju holivudski Kinezi.

Najvažniji problem, prema ocjeni Centra, jeste samocenzura u Hollywoodu. Amerikanci se plaše da snimaju filmove koji bi uvrijedili bilo koga u Kini, jer neće dobiti prihode od kineskog tržišta.

Kako se to može odgovoriti: video site predlaže da se područje medija (uključujući kinematografiju) proglasi “strateškom”, odnosno da se podigne “kineski zid” protiv idejne dominacije Pekinga.

Riječ je, razumije se, o cenzuri. Uzgred, takva je reakcija standardnog “zapadnjaka” i na ruske međunarodne medije: “Zatvoriti, ne emitirati”, podsjeća Kozirjov.

Zbog čega se u Americi plaše, a u Kini Kineze podsjećaju da bi u toj zemlji mogla biti otvorena stranica “SAD gutaju Kinu”, ako pogledate to kako djeluje američki biznis u Kini.

Najveći broj knjiga koje se u Kini prijevodi, kako se ispostavlja, dolazi iz SAD, a ista je situacija i sa filmovima. A za kineske studente Amerika je omiljeni izbor za stjecanje obrazovanja.

Da ne govorimo o tome da proizvodnja kineskih automobila, smartphonea, programskih softvera i drugih proizvoda ne može proći bez američke tehnologije.

Kina vjeruje u globalizaciju gospodarstva, ne boji se nje i vjeruje da joj je ona korisna. A Amerikanci, ili neki od njih, plaše se da će izgubiti u igri koju su sami izmislili.

“Ako govorimo samo o video-sajtu ‘China owns US’, tamo je u ideološkom segmentu sve jednostavno i primitivno. Prikazuje se odavno pokojni drug Mao, tvrdi se da kineski investitori u SAD imaju odlične veze sa ‘liderima kineske komunističke partije’”, navodi Kozirjov.

Prema njegovom mišljenju, ljudi koji ozbiljno misle da je današnja Kina komunistička su izgubljeni slučajevi, jer je najinteresantnije u fenomenu uspona Kine upravo odsustvo ideologije.

Interesantno je promatrati kineski informacijski pritisak na vanjski svijet. Stvar je u tome da Peking ne koristi nikakve kanale da bi prenio svoju ideologiju.

Iz jednostavnog razloga što je zaista nema, ako se izuzme poruka auditoriju da postoji velika, drevna, ekonomski i u svakom drugom smislu moćna civilizacija – Kina..
 
(sputniknews.com)

Mađarska postala prva europska država koja je službeno zabranila sve Rothschildaove banke koje djeluju u zemlji

U 2013. godini, Mađarska je započela proces izbacivanja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), i složila da isplati MMF-ov paket pomoći u cijelosti kako bi oslobodili zemlju bankarskih kartela Novog Svjetskog Poretka.

Ljubazno sročenim pismom Gyorgy Matolcsya, šefa mađarske središnja banke, zamolio je direktoricu MMF-a Christine Lagarde, da zatvori ured, jer nema više potrebe za njegovim održavanjem u Mađarskoj.

Premijer Viktor Orban je bio oštar prema mjerama štednje i dokazao da zemlja moće sama nastaviti dalje. Oni su zapravo izdali prvu obveznicu u 2011. godini, zadužujući se na svjetskim tržištima.

Mađarska je posudila 20 milijardi eura zajma kako bi izbjegla nesposobnost plaćanja u vrijeme ekonomske krize u 2008. ali odnos vjerovnika i dužnika nije bio tako gladak.

Mnogi su kritizirali premijera jer je donio tu odluku kako bi pobijedio na izborima, koja je dospjela u 2014. On je također želio smanjiti previše stranih oči u njihovoj ekonomskoj politici, kao što su mnoge reforme kritizirane kao nedemokratske.

Otplaćivanje kredita prije roka je značilo da je Mađarska spasila 11,7 milijuna eura vrijedne kamatne troškove, a Gordan Bajnai, voditelj izbornog saveza E14-PM, tvrdi da su oni zapravo izgubili 44,86 milijuna € do ožujka 2014., zbog prijevremene otplate kao i sve što su učinili da bi zamijenili dug Međunarodne mafije federacije (drugi nadimak, mi još uvijek govorimo o MMF-u) sa skupljim kreditom, označavajući taj potez kao propagandu.

Daljnja glupost koju su napravili je uzimanje još jednog kredita sa visokom kamatnom stopom za financiranje nuklearne nadogradnje, što je značilo ne samo veću otplatu, već i visoke troškove za struju. Ali oni sada imaju ekonomski suverenitet.

Mnogi tvrde da je MMF u vlasništvu Rothschilda grupe, najveće bankarske grupe u svijetu, i ima svoje prste u gotovo svim središnjim državnim bankama u svijetu.

To znači da ne samo da zarađuju profit od lihvarskih kamatnih stopa na nesreću ruševnih gospodarstava, oni doslovno posjeduju Vlade i ljude iz vlasti – tu se misli da oni imaju vrlo značajan utjecaj.

Bijeg bankarske omče je, u ovom slučaju – povijesni i kultni. Island se pridružio Mađarskoj u 2014. godini, kada je vraćen njen kredit od 400 milijuna dolara prije roka nakon sloma bankarskog sektora u 2008. i Rusija koja se naravno klanjala zapadnim lutkarima, koja se oslobodila istih u 2005.

Povratak tih triju zemalja financijskoj neovisnosti je prvi put u skorijoj povijesti i prvi put da je jedna europska država ustala protiv međunarodnog fonda, budući da je Njemačka to napravila još davne 1930. godine.

Grčka je zabrinuta za svoje otplaćivanje dugova, ali im nedostaje hrabrosti pokazati srednji prst Međunarodnom Monetarnom Fondu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

NIJEMCI TVRDE DA SU NAJVEĆI PROBLEM BANKE ITALIJE, A RIM UPIRE PRSTOM U – DEUTSCHE BANK! VEĆINA HRVATSKIH BANAKA JE UPRAVO U TALIJANSKOM VLASNIŠTVU!

Svakim danom problemi talijanskih banaka, koji su se povećali poslije Brexit, postaju sve gori.

Ispravka vrijednosti potraživanja (“loši dugovi”) u iznosu 360 milijardi eura mogu izazvati potpuni krah bankarskog sektora.

Ali, sada je već banka Deutsche Bank postala glavni rizik.

Premijer Italije Mateo Renzi je izjavio da je spreman trošiti milijarde eura na pomoć bankarskom sektoru, čak i bez odobrenja Bruxellesa. To teško da će se svidjeti njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, kao i drugim pristašama provođenja strogih pravila eurozone.

Ali, Renzi je također istaknuo da druge europske banke imaju mnogo više problema od talijanskih.

“Ako su problematični krediti problem broj jedan, problem financijskih derivata u drugim bankama je sto puta veći. Međusobni odnos je upravo takav – jedan prema sto” – kazao je on.

Talijanski premijer je, naravno, mislio na desetke bilijuna dolara u derivatima Deutsche Bank.

Treba također istaknuti da se bankarska kriza već opasno približila Njemačkoj. Na rubu bankrota našla se Bremer Landesbank, iako ovdje problematična aktiva iznosi svega 29 milijardi eura.

Glavni ekonomist Deutsche Bank – David Folkerts-Landau – priznao je da postoje problemi i pozvao na realizaciju programa spašavanja europskih banaka čija se vrijednost mjeri milijardama eura.

U intervjuu za “Welt am Sonntag”, ekonomist je rekao da europske financijske institucije moraju dobiti novi kapital da bi provele rekapitalizaciju poslije slične financijske pomoći SAD. Istina, on nije rekao da je u SAD program realiziran prije gotovo 10 godina, a u Europi se u to vrijeme propagirala “oprezna” fiskalna i monetarno-kreditna politika.

Kako ističe ovaj ekonomist, SAD su pomogle svojim bankama potrošivši 475 milijardi dolara, a takav program je neophodan i Europi, osobito za talijanske banke. Drugim riječima, predstavnik Deutsche Bank smatra da Europa mora poći koracima SAD.

“U Europi spašavanje ne bi trebalo biti toliko skupo. Programi vrijedni 150 milijardi dolara trebali bi biti dovoljni za rekapitalizaciju europskih banaka” – kazao je David Folkerts-Landau.

Smanjenje vrijednosti dionica banaka simptom je mnogo većeg problema – fatalne kombinacije niskog rasta, visoke razine zaduženosti i opasne deflacije.

“Europa je ozbiljno bolesna i mora brzo riješiti postojeći problem, ili će se suočiti s bankrotom” – kazao je glavni ekonomist.

Po njegovoj procjeni, za spašavanje talijanskih banaka bit će potrebno najmanje 40 milijardi eura. Problem je toliko akutan, da je ekonomist Deutsche Bank uvjeren da je neophodno kršiti važeća europska pravila.

Pri tome je apsolutno nedopustivo otpisivati ​​depozite i koristiti druge metode koji će udariti po ušteđevinama ljudi, pošto će to paralizirati bankarski sektor u Italiji i na drugim mjestima. Ljudi će jednostavno prestati vjerovati u bankarski sustav.

Zanimljivo je da kada su bili u pitanju Cipar i Grčka, malo tko se brinuo za ušteđevine građana, ekonomisti, analitičari i činovnici su tvrdili da je glavno pitanje očuvanje stabilnosti, a to znači da se nešto mora žrtvovati. Ali, čim su se na nišanu našle Njemačka i Italija, došlo je vrijeme da se “promjene pravila”.

Pitanje je samo da li se David Folkerts-Landau zaista brine zbog talijanskih banaka ili za sudbinu svog poslodavca?

Ako najveća njemačka banka podrži promjenu pravila, otpor Merkelove i Schäublea će najvjerojatnije uskoro biti slomljen. A to znači da će početi sveeuropsko spašavanje banaka, ali će to, kao i uvijek, platiti porezni obveznici.

Teško da će se to svidjeti mnogima, ali će dati dodatni adut nacionalistima, a to znači da će spašavanje banaka produbiti podijeljenost u Europi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

MARC FABER PROGNOZIRA DA ĆE CENTRALNE BANKE DRŽAVA SVE VIŠE KUPOVATI I FIRME I AKTIVE

Poznati svjetski invenstitor, financijer i analitičar Marc Faber izjavio je da središnje (narodne) banke po cijelom svijetu imaju namjeru financijske aktive prepuštati državama i da će to voditi nekoj vrsti svjetskog socijalizma.

U intervjuu televiziji CNBC, ocijenio je da središnje banke na taj način “monetizuju dugove”. Za primjer je naveo Japan čija banka kupuje sve državne obveznice.

Faber procjenjuje da će tendencija da aktive kupuju središnje banke država samo dalje jačati. Unatoč tome, on je uvjeren da ta strategija neće dati prave rezultate i da ne može stimulirati ekonomski rast.

Prema njegovim riječima, središnje banke država nisu zainteresirane ni za kakvu ekonomsku učinkovitost već ih interesira – samo njihov prestiž.

Kupovanje svih novih i novih aktiva, svodit će se – smatra Faber – samo na “povećavanje doze lijeka”. On je, međutim uvjeren, da će to dugoročno samo pogoršati stvari, a da će na kraju vlade “kontrolirati sve”.

“A sve to – upozorava Faber – nije ništa drugo nego put u socijalizam. Ja već sada sasvim mogu zamisliti situaciju kada će vlade upravljati svim korporacijama i svim vrijednosnim papirima. Kako na taj način svi prelazimo ka socijalizmu i planskoj ekonomiji “.

Da bi svoju poziciju dodatno pojasnio, Faber je naknadno dodao: “Uvjeren sam da vlada SAD i Sustav federalnih rezervi neće dozvoliti da dođe do pada cijena aktiva. Ako dionice na burzama počnu padati – uvjeren sam da će ih središnje banke početi kupovati. Apsolutno sve! “

Faber je posebno naglasio da bi volio vidjeti Donalda Trumpa u ulozi predsjednika Sjedinjenih Država. Pritom je istaknuo: “Trampa uglavnom mrze samo zato što je on nesistemski čovjek. On je unio svježu struju u cijeli izborni proces u SAD. Ja prema njemu osjećam veliku simpatiju. Da imam pravo glasam, bio bih za njega iz jednostavnog razloga što je on jedini koji može pobijediti Hillary Clinton. Da sam građanin SAD, učinio bih sve da ne dozvolim da ona pobijedi”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Vinko nije jedini koji je iskusio što znači biti u minusu, s minusom na računu živi gotovo polovica Hrvata

Zagrepčanin Vinko Matica (28) prije mjesec dana konačno se riješio minusa po tekućem računu koji vuče još od 2008. godine. Tada je postavljao klime za jednu tvrtku, što je radio kao sezonski posao, i nije imao stalan radni odnos, pa tako ni pravo na minus.

No, kada mu je, kako kaže, sjela prva veća lova, Zagrebačka banka mu je dozvolila minus od 5 tisuća kuna. Sa skromnom plaćom ionako je teško spajao kraj s krajem, a živio je u zajedničkom kućanstvu s majkom, kojoj je znao posuditi karticu s vremena na vrijeme. Nisu to bili veliki izdaci, priča Vinko, uglavnom su trošili za hranu i kućne potrepštine.

Naravno, kako to obično bude, brzo su došli do limita, no onda se dogodilo nešto što Vinko nije mogao predvidjeti – ostao je bez posla.

Posao čekao godinama

Kako nisam mogao vraćati minus, banka mi je blokirala račun. A da stvar bude još gora, posao nisam mogao naći još nekoliko godina. I onda, kada sam se napokon zaposlio prije dvije godine, počeo sam plaćati svoj prastari dug.

No, dug više nije bio pet nego čak 12 tisuća kuna. Nakupile su se kamate i druga potraživanja od banke, i znao sam da me čeka agonija vraćanja duga. Kad je čovjek tako dugo bez posla, dobro mu dođe svaka kuna, pa čak i kad je riječ o samo dvije trećine plaće. Svejedno, nikad se više ne bih upustio u tako nešto, jer u ovakvim nestabilnim vremenima, čovjek ne može računati niti da će imati priliku vratiti svoj dug – priča Vinko, koji napokon osjeća ogromno rasterećenje jer je konačno došao do svoje, dugoiščekivane nule na bankovnom računu.

Međutim, Vinko nije jedini koji je iskusio što znači biti u minusu. Naime, s minusom na računu živi gotovo polovica Hrvata.

Marina Ralašić iz udruge Štedopis upozorava: ‘Kada ugledate minus na računu, nemojte odgađati’. – Shvatite situaciju ozbiljno, ali budite svjesni da postoji izlaz. Nema univerzalnog recepta, već nekoliko općih pravila. Najprije odlučite da ćete prestati gomilati dugove.

Bez obzira na razloge zbog kojih ste se u dugu, morate ga otplatiti čak i ako ostanete bez posla, ako se razbolite ili ako vam se povećaju troškovi života zbog nekog drugog neočekivanog razloga. Nitko drugi neće vratiti vaše dugove, dug je vaša osobna obveza, zato – počnite ih vraćati odmah. Ako želite izaći iz minusa, trošite samo onoliko novaca koliko imate i samo na ono što je nužno: na hranu, režije, rate kredita i slično.

Plaćajte samo gotovinom jer tada imate stvarniju predodžbu koliko trošite. Kreditne kartice izvadite iz novčanika i pospremite duboko u ladicu, ili, ako ne vjerujete sami sebi, dajte ih prijatelju ili rodbini na čuvanje – savjetuje Marina Ralašić iz udruge.

Ako ste, primjerice, u minusu po dozvoljenom prekoračenju na tekućem računu 5000,00 kuna i želite ga zatvoriti za deset mjeseci – što znači da biste od svojih prihoda trebali izdvajati 500 kuna mjesečno, da biste znali je li to realno i ostvarivo, popišite sve svoje prihode i rashode.

Imati pisani plan svih svojih prihoda i rashoda najbolji je način, tvrde stručnjaci, da se izvučete iz minusa u kratkom vremenu. Osob ni budžet će vam pokazati na što trošite svoj novac i kako ostvarujete svoje ciljeve.

Prvo, napravite popis svih svojih troškova i odredite prioritete plaćanja. Budite iskreni prema sebi, detaljno popišite sve na što trošite novac. Ne zaboravite račune koje plaćate jednom ili dvaput godišnje, poput cijepljenja psa ili članarine u sportskom klubu. Dajte prednost onima koji su najvažniji: nužni troškovi poput hrane i stanovanja su najvažniji.

Morate jesti i imati krov nad glavom. Što je s odlaskom u kafić, članarinom u fitnessu i frizerom? Cigaretama? Zbrojite sve svoje troškove. Naravno, u prioritete plaćanja dodajte planirani iznos otplate minusa i fonda za “crne dane” – govori nam Marina Ralašić. Kaže da potom treba popisati i svoje prihode

Posudite od prijatelja

Ukupni prihodi su vam, kao i većini građana, manji od ukupnih rashoda, što znači da ćete i dalje gomilati dugove. A odlučili ste da nećete. Razmislite o prodaji svojih stvari ili dodatnoj zaradi. Pogledajte popis troškova i zapitajte se: “Kako mogu smanjiti ovaj trošak?”

Ako na kraju shvatite da ne možete, pozajmite od prijatelja ili rodbine novac (bez kamata) na godinu dana, ali i taj dug morate vratiti. Na kraju, ostaje vam da odete u banku i uzmete gotovinski ili nenamjenski kredite koji je povoljniji od visokih kamata dopuštenog prekoračenja – zaključuje.

Kupujte planirano, čekajte sniženja

Minus možete pokriti samo na dva načina: povećanjem prihoda i/ili smanjenjem rashoda. Prihodi se mogu povećati pronalaskom dodatnog posla, povećanjem plaće, prodajom imovine koju ne koristite (automobila, računala, odjeće…), ukamaćenjem štednje ili ostvarivanjem zarade od ulaganja novca (ali zato ga prvo morate imati).

Rashode možete smanjiti pametnijim trošenjem; ne kupujte impulzivno, samo ono što vam doista treba. Sastavite popis za kupnju i držite ga se. Smanjite troškove na koje možete utjecati (mobitel, benzin, grijanje) ili kupujte na sniženjima i akcijama. U trgovinu nastojte uvijek odlaziti siti.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Ovu tvrdnju je naglasilo i nedavno istraživanje financirano od strane NASA-e koje kaže: “Kolapsi čak i naprednih civilizacija su se pojavljivali puno puta u posljednjih pet tisuća godina, i često su ih slijedila stoljeća populacijskog i kulturnog pada te gospodarske regresije.”

Povijesna lekcija – tijekom 18. stoljeća, na primjer, Francuska je bila najveća velesila u Europi, ako ne i na svijetu. No, postali su samodopadni, vjerujući da imaju nekakvo “božansko pravo” vladati suvereno, te da mogu biti fiskalno neodgovorni kako im paše.

Francuska vlada je trošila novac poput pijanih mornara; socijalni programi, besplatne bolnice i monumentalni spomenici. Držali su ogromne teritorije u inozemstvu, sudjelovali u stalnom ratovanju, a imali su čak nametljivu obavještajnu službu koja je špijunirala kralja jednako kao i sve ostale.

Naravno, ništa od toga nisu mogli platiti. Francuski proračunski deficiti je bio izvan kontrole, pali su u dug i srozali svoju valutu. U konačnici, francusko je gospodarstvo propalo, donoseći sa sobom razdoblje od 26 godina hiperinflacije, građanskog rata, vojnih osvajanja i genocida.

Navedeno istraživanje je pokazalo da neki od današnjih trendova poput neodržive potrošnje resursa i ekonomskog raslojavanja, a koji pogoduju eliti, mogu vrlo lako rezultirati kolapsom. U zaključku je čak istaknuto da je “raspad vrlo teško izbjeći te da to zahtijeva velike promjene u politici.”

Zapravo, ovo je vrlo loša vijest. Činjenica je da je naše moderno društvo protkano rizicima – masivnim dugovima, deficitom, tiskanjem novaca, ratovima, osiromašenim resursima. A povijest svakako pokazuje da se dominantna vlast uvijek mijenja, carstva se uspinju i padaju. Globalni monetarni sustav se uvijek mijenja, kao i prevladavajući društveni ugovori. No postoji jedan daleko veći trend u cijeloj povijesti koji premašuje sve ostalo, a to je porast čovječanstva.

Ljudska bića su u biti kreatori alata. Mi uzimamo probleme i pretvaramo ih u mogućnosti. Mi pronalazimo rješenja. Prilagođavamo se i nadilazimo. Svijet ne dolazi do kraja. On će se resetirati, a to je ogromna razlika.

Razmislimo o sustavu pod kojim živimo – malena šaka pripadnika elite ima potpunu kontrolu nad ponudom novca. Gospodare špijunskom mrežom i oružjem za masovno uništenje. Mogu oduzeti bogatstvo drugima prema nahođenju. Mogu zadužiti još nerođene generacije.

Od malena su nas učili da “mi narod” imamo moć utjecanja na radikalne promjene putem glasanja. No, to je samo još jedna bajka. Glasovanje samo mijenja igrače. To ne mijenja igru.

Tehnologija je jedan od glavnih mjenjača igre. Danas tehnologija postoji kako bi u potpunosti revolucionirala način na koji živimo i upravljamo sobom.

Današnji sustav je samo model iz 19. stoljeća koji se primjenjuje na društvo 21. stoljeća. Ono, prostorija puna ljudi donosi odluke o tome koliko novca štampati? To je tako zastarjelo da je to gotovo smiješno. No, obzirom da većina zapadnih vlada posuđuje novac da bi samo platila kamate na novac koji je već posudila, očito je da je trenutna igra gotovo završena. I kada završi, doći će do resetiranja i moguće je da će biti burno.

To je razlog zašto želite imati plan B, i zašto ne želite imati sva jaja u jednoj košari. Uostalom, zašto se zamarati radeći tako teško, ako je sve što ste ikada postigli ili osigurali za svoju djecu vezano u zemlji s jadnim osnovama?

Pitate se koji je plan B? Pa postići osobnu slobodu i financijski prosperitet bez obzira na to što se događa.

Jer, carstva se uspinju, dosežu vrhunac, pa propadaju… to je ciklus povijesti. Taj je povijesni uzorak formiran i već je vidljiv u mnogim dijelovima svijeta.

Jeste li spremni ili uzimate sve zdravo za gotovo? Jeste li spremni za promjene koje se mogu dogoditi preko noći?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Koliko nas još vremenskih nepogoda treba pogoditi kako bi počeli razumijevati jezik prirode? Ljudi su u svega nekoliko dana ostali bez svega, životi su izgubljeni…

Priskačemo u pomoć sa svih strana, odričemo se od sebe da bi pomogli drugimo no nekako ne vidimo poveznicu koju nam je kapitalistički, isključivo profitno orijentiran pristup gospodarenju resursima donosi, a u potpunosti je istovjetan sa elementarnom nepogodom.

Ljudi se ‘utapaju’ u dugovima, ‘evakuirani’ (čitaj deložirani) su iz svojih domova protiv svoje volje niti samo svojom krivnjom, gube se životi, ljudi ostaju bez svega gotovo preko noći.

Oduševljava me složnost čovječanstva kada su u pitanju elementarne nepogode no kada su u pitanju nepogode koje smo sami proizveli šutke sjedimo sa strane kao da nas se to ne tiče.

Prirodne nepogode su viša sila i samim time van naše kontrole dok je neprirodan, umjetno stvoreni sustav gospodarstva i te kako pod našom kontrolom no mi i dalje ne činimo ništa. Jer čemu ljuljati brod. možda se to meni neće dogoditi – prolazi glavama većine. Hoće i već se događa, ali očito još nismo dodirnuli dno kada i dalje omalovažavamo vlastitu snagu – snagu većine.

Iako nam ovakve situacije elementarnih nepogoda pokazuju koliku snagu imamo kao zajednica kada se udružimo mi i dalje sjedimo kukajući kako ne možemo napraviti ništa kada je u pitanju gospodarstvo. Tolikom apsurdu ljudske vrste ne mogu se načuditi.

Sada je već toliko stručnjaka progovorilo na tu temu, stalno nam dolaze nove informacije o tome kolika je naša ljudska moć da se ne možete ne upitati – Jesmo li mi stvarno normalni? Mislim da možemo slobodno reći da nismo. Treba li nam doista još veća nedaća da se pokrenemo, da shvatimo da 99% ljudi ne živi dobro, a i vi ste jedan od njih.

Stvorili smo to ‘čudovište’ koje uništava našu sadašnjost, ali i budućnost.

Okrenite se prema razvoju zajednice za dobrobit svih, proučite društveno poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje jer rješenje postoji i stoji pred vama, viče i skače, privlači vašu pažnju no kao što Indijanci nisu vidjeli Kolumbov brod tako ni mi ne vidimo ono što ne znamo.
 
(lokal.hr/uredio:nsp)