Hrabri predsjednik Duterte zavjetovao se da će ukloniti korupciju “države u sjeni” na svojim voljenim Filipinima i poručio građanima da će im oprostiti ukoliko ustrijele korumpirane javne službenike

Prema riječima predsjednika Dutertea, građane Filipina se potiče da upucaju, ali ne i da ubijaju, bilo kojeg javnog dužnosnika kojeg uhvate u primanju mita, obećavajući tim građanima imunitet od kaznenog progona, pod uvjetom da korumpirani birokrat preživi.

Dosad nevidjeni predsjednički prijedlog zakona je također pozvao građane Filipina na „premlaćivanje” korumpiranih dužnosnika s kojima se susreću, izvijestio je Manilla Bilten.

“Ako plaćate porez, naknadu ili želite državnu potvrdu, a službenici zatraže mito, upucajte ih. Ako imate oružje, možete pucati u njih, ali ne da ih ubijete, jer tijekom sudskog postupka možda nećete dobiti pomilovanje” – rekao je otvoreno iskreni vođa.

Dodao je da oni koji prihvate ponudu “neće biti upućeni u zatvor, već će biti samo ozbiljno fizički kažnjeni.”

Predsjednik je poznat po svojim primjedbama i šaljivim izjavama, nasilnim ratom protiv droge koji su u više navrata kritizirale grupe za zaštitu prava, UN i šira međunarodna zajednica.

Od siječnja 2019. godine procjenjuje se da je oko 5.000 ljudi ubijeno u ratu protiv droge, iako skupine za prava tvrde da bi taj broj mogao biti i više nego dvostruko veći.

Iako je Duterte, bivši gradonačelnik i tužitelj, oprezno razlikovao novac koji se daje prilikom zahvalnosti od mita, potpredsjednica Leni Robredo i senator Panfilo Lacson upozorili su da takva „praksa davanja darova može dovesti do korupcije u policiji“.

Kao odgovor, Duterte je savjetovao kritičare da se bolje brinu o zakonu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Od 1866. nisu se mogli vjenčati ako su bili nepismeni, tradicionalno su klasno izjednačeni, najvažnije, jako si pomažu

Posljednja epidemija gladi s prirodnim uzrokom harala je Europom prije točno 150 godina. U onome što je tada bilo siromašan i zaostali dio Ruskog carstva, a danas se zove Finskom, tada je od gladi poumiralo više od četvrt milijuna ljudi, skoro desetina stanovništva.

Na stotu godišnjicu neovisnosti prošle godine, Finska je prema relevantnim svjetskim mjerilima bila najstabilnija, najsigurnija zemlja svijeta s najboljom vladom na svijetu.

Iščitavajući podatke iz Statistics Finland, vidimo da je bila i treća najbogatija, treća najmanje korumpirana, druga socijalno najprogresivnija i treća socijalno najpravednija na svijetu.

Finski pravosudni sustav najneovisniji je na svijetu, policiji se vjeruje više nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta.

Finske banke su najzdravije, finske tvrtke su druge najmoralnije na svijetu, finski izbori su drugi najslobodniji, njeni građani uživaju najveće osobne slobode, pravo izbora i blagostanje.

Finska inače ima 5,5 milijuna stanovnika. Ona je i treća najnaprednija po jednakosti prava muškaraca i žena i ima petu najnižu neravnopravnost primanja.

Novorođenčad, bebe, uopće djeca u toj zemlji imaju najniži postotak pothranjenosti, njihova se djeca osjećaju najsigurnije, njihovi tinejdžeri imaju druge najbolje rezultate u svijetu u čitanju. Iz prirodnih znanosti su, doduše, “podbacili” – pa su “tek treći” u svijetu. Po svemu sudeći Finci su jako dobro utrošili vrijeme tijekom posljednjih stoljeće i pol.

“Ako pogledate gdje so bili onda i gdje smo danas, smatram da apsolutno možemo govoriti o finskom čudu”, komentirao je za Guardian Bengt Holmström, Nobelovac iz ekonomije, rođeni Finac.

Kada i kako se to dogodilo, e to je dobro pitanje. Postoje granice korisnosti ovakvog razmatranja uspjeha jer ne postoje dvije zemlje na svijetu koje bi bile iste; zbog okolnosti, povijesti, naroda… Naučeno se ne može prenijeti. Čarobni napitak koji je doveo Finsku do ovoga ne bi postigao iste rezultate u, recimo, Francuskoj.

Isto je tako istina i da bi puno Finaca frktalo na ove socijalne i ekonomske rezultate i mjere po kojima im je domovina ultra uspješna. Zemlja se polako izvlači iz recesije, nezaposlenost je osam posto, a nacionalistička populistička partija u toj zemlji osvaja 20 posto glasova. Zemlja nije ono što je nekoć bila, kažu oni. Često odgovaraju, samo se napola šaleći:

“Želite reći da je u drugim zemljama gore!?” Od kakvih je sastojaka taj finski čarobni napitak? Krenut ćemo od geografije i njenih posljedica, klime.

“Mi živimo”, kazala je bivša finska predsjednica u mandatu od 2000. do 2012. Tarja Halonen, “u hladnom, oštrom i udaljenom podneblju. Svaka osoba mora za sebe naporno raditi. Ali to nije uvijek dovoljno. Morate pomagati svojim susjedima.”

Bruce Oreck koji je služio u Helsinkiju kao veleposlanik Baracka Obame, pri čemu mu se toliko svidjelo da je ostao tamo živjeti i poslije, rekao je da se Finci oslanjaju na sebe same, ali i da su jako ovisni o društvu s izrazito visokim stupnjem suradnje, u kojem se jako drži do pravila.

“To je stvar kulture, ali je postalo dijelom njihove kemije”, komentirao je. Od svih finskih riječi koje je jako teško prevesti na druge jezike, Finci najčešće citiraju riječ “sisu”, što označava svojevrsno uporno, hrabro ustrajavanje bez obzira na posljedice.

To je ono što je 1939. i 1940. omogućilo vojsci od 350.000 ljudi da dva puta pobijede sovjetsku vojsku koja je bila triput brojnija, i pritom joj nanesu pet puta veće gubitke od onih koje su oni sami pretrpjeli. Postoji i druga riječ, možda još i značajnija; “talkoo”.

Nagrađivana povijesna novelistica Sirpa Kähkönen objašnjava da ta riječ znači “raditi skupa, kolektivno, za određeni cilj”. “Prikupljanje žetve, slaganje drva za grijanje, prikupljanje novca. To je izraz koji se koristi za suradnju. Svi skupa i svi jednako”, kazala je.

Suradnja i relativna jednakost u Finskoj su stalno prisutne teme. Tom zemljom 60 godina vladala je Švedska, još jedno stoljeće potom Rusija. Nakon svega toga Finska je ispala i demokratski i na svaki drugi način siromašna.

“Nije bilo kmetova, kao ni nepojmljivo bogatih aristokrata. Društvo nije bilo hijerarijsko”, kazala je Kähkönen. Sociologinja Riitta Jallinoja objasnila je da su u finskom društvu razlike između klasa bile puno manje nego drugdje dosta godina još i prije proglašenja neovisnosti 1917.

“Ovdje je umjerena bila čak i industrijska revolucija. Nije bilo Rothschildovih, Fordovih, čak niti dinastija poput Wallenberga u Švedskoj”, kazala je.

Orick objašnjava da se to osjeća u Finskoj i danas: “Na ulici vam se može dogoditi da šetate pored najbogatijeg tipa u zemlji, a da to uopće ne primjećujete. Ljude ne gledate svisoka, ne gledate ih od dolje. Naprosto ih gledate sve redom kao sebi ravne.” Nadalje, u Finskoj se godišnje javno objavljuju popisi oko 10.000 onih koji su zaradili najviše, kao i porezi koje su pritom platili. Finska je velika i u transparentnosti. Konačno, onaj čuveni finski obrazovni sustav, besplatan za sve.

Malo je poznato da je takav obrazovni sustav ustanovljen još davno prije neovisnosti, još 1866. godine, kao duboko ukorijenjen u egalitarno društvo, u društvo u kojem su razlike vrlo slabo izražene. Jallinoja ističe da je Fincima od početka bilo jasno da je obrazovanje ključ napretka. Profesor emeritus Ilkka Niiniluoto kaže da je cijelo društvo u Finskoj zapravo “društvena konstrukcija koju su izgradili sveučilišni profesor”.

“Akademici koji su vodili nacionalistički pokret u toj zemlji, stvorili su Finsku kao naciju; njen jezik, povijest, književnost, muziku, simbole, folklor. Nacionalistički vođe bili su profesori filozofije.” Od proglašenja neovisnosti, oko jedna trećina finskih šefova države bili su sveučilišni profesori, uključujući pola predsjednika vlada.

“Oni su oblikovali ovu zemlju ovakvu kakva je sad. Ključno je bilo to što su stvorili povjerenje u društvenu mobilnost i stvarnu vjeru u obrazovanje. To je povijest koja je stalno uz nas”, kazala je Jallinoja. Još je jedan detalj i povijesti s kojim postaje jasnije kako to da su Finci najpismenija nacija na svijetu. Prema dekretu još iz 19. stoljeća, par mladenaca nije se smio vjenčati u Luteranskoj crkvi ako prethodno nije položio ispit iz pismenosti.

Pa dalje, 1906. Finkinje su bile prve žene u Europi koje su se izborile za pravo glasa, prve koje su se izborile kandidirati se na izborima. Već u prvom sazivu finskog parlamenta žena je bilo 10 posto. Danas ih je 42 posto. 1930. godine trećina sveučilišnih studenata bile su žene.

“One su svoja prava uzele jako ozbiljno, a muškarci su to prihvatili”, kaže Halonen. Slijedila su razdoblja mudrih vođa i tijekom ratova i nakon ratova, koji su razmišljali o dobru za cijelu zemlju dok su donosili velike, osjetljive odluke.

Iza njih je stajao konsenzus jer su svi znali da se bore za vlastiti opstanak. Odgovornost je bila glavna odlika i pri sastavljanju koalicijskih vlada i pri velikim industrijskim i infrastrukturnim investicijama. Današnja visokotehnološki razvijena Finska rođena je na investicijama u razvoj i istraživanja koje su dosezale i 4 posto BDP-a u 90-ima. Sveukupno, u 20. stoljeću Finska se razvijala po stopi koja se može usporediti samo s Japanom.

Kähkönen kaže da građani neprestano kritiziraju svoje vlade, često s vrlo dobrim argumentima, ali: “U suštini ti isti građani vjeruju svojoj vladi.” Što se tiče države blagostanja, Finska na nju troši čak 31 posto svog BDP-a, što je drugi najveći iznos u OECD-u. Halonen kaže ovako: “Ako ideš za tim da razvijaš državu blagostanja, jedini pravi put do toga je tako učinkovit da nema smisla razvijati privatne alternative.”

Odvjetnik iz Kanade Andre Chaker, koji živi u Finskoj već 25 godina, kaže da Finci kao nitko na svijetu vjeruju jedni drugima. Korupcija i organizirani kriminal praktično su nepostojeći. “A to onda jako pogoduje poslovnom okruženju. Stvari se onda razvijaju brže i na njih se može osloniti.” Povjerenje pogoduje inovacijama, pa tako Svjetski ekonomski forum Finsku ocjenjuje kao najinovativniju zemlju na svijetu po iznosu po stanovniku.

Finska novinarka koja živi u New Yorku Anu Partanen na kraju zaključuje da se cijela priča temelji na osnovnim vrlinama; povjerenju, suradnji, jednakosti, poštovanju i obrazovanju. Sve skupa, kaže, odnosi se na kvalitetu odnosa među ljudima i, u većoj ili manjoj mjeri, to je ono što je zajedničkoj Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. Partanen to naziva “nordijskom teorijom ljubavi”, a mi bismo primijetili da toga istoga ima i na Islandu, da su diljem svijeta društva sretnija koliko je više tih istih vrlina na kojima su diplomirali još čukundjedovi i čukunbake današnjih Finkinja i Finaca.

(express.hr)

Cilj Švedske da dosegne najnižu stopu nezaposlenosti u Europi sve je više nerealan

U porastu nezaposlenosti mežu EU zemljama, Švedska je pala sa 12. mjesta na 18. mjesto u samo četiri godine.

To je trend koji je suprotan vladinom cilju postizanja najniže stope nezaposlenosti u EU do 2020. godine.

“Ako pogledate nezaposlenost, krivulja u Švedskoj zapravo je pokazala da ide prema gore, dok u mnogim drugim usporednim zemljama pada na razine koje nismo vidjeli u zanjih 40 ili 50 godina” – rekao je Robert Bergqvist, glavni ekonomist banke SEB AB, prenosi Bloomberg.

Švedska središnja banka predviđa da će razina nezaposlenosti u zemlji porasti na 6,6 posto do 2021. godine.

“Trenutačno relativno veliki postotak nezaposlenih osoba su osobe koje u prosjeku imaju nižu stopu traženja posla, primjerice osobe rođene izvan Europe” – kaže stručnjak.

Stručnjaci su zabrinuti zbog relativno visoke razine nezaposlenosti u Švedskoj. Posebno među onima koji su rođeni u inozemstvu, ona je gotovo četiri puta veća nego među izvornim Šveđanima.

“Kada gospodarski rast uspori i krenemo u recesiju, Švedska će biti manje spremna od ostalih zemalja zbog strukturne nezaposlenosti” – kaže Bergqvist.

Ono što je sigurno jest da Švedska ‘gubi’ u grupi država sa najnižom nezaposlenošću, jer se trenutno nalazi na 18. mjestu, daleko iza zemalja poput Poljske, Češke i Mađarske.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nove smjernice za dansku javnu televizijsku DR naglasak su stavile na isticanje korijena u kršćanstvu društva u zemlji umjesto na multikulturalizam i integraciju koje je ova državna televizija do nedavno promovirala

Novi ugovor s državnom televizijom objavio je Danski ministar kulture u utorak. Osim smanjenja proračuna, što bi moglo značiti i gubitak do 400 radnih mjesta, dokument pokazuje veliku promjenu u sadržaju televizijskih programa.

Ugovor navodi da je televizija DR mora razjasniti da se dansko društvo temelji na načelima „demokracije i ima svoje korijene u kršćanstvu.”

Prethodni ugovor sa televizijom je izričito imao za cilj da televiziju treba „raditi na promicanju integracije u danskom društvu.”

Nejasna referentna “integracija” odbacena je i sada se misija televizije opisuje kao “promicanje Danske kulture temeljene na zajednici, izgrađene na vrijednostima demokracije, jednakosti i slobode govora”.

Medijska politika u Danskoj uspostavljena je političkim sporazumom, između vlade i stranaka u Folketingu (Parlamentu). Novi sporazum (Mediepolitisk aftale) obuhvatit će razdoblje od 2019. do 2023. godine, te će imati srednjoročnu procjenu njegove učinkovitosti.

Kredit za novu izjavu o ugovoru s naglaskom na kršćanstvo preuzima dunska Narodna stranka (DF) protiv imigracije, koja je provela kampanju za osvjetljavanje danske kulture u novom vladinom sporazumu o medijskoj politici.

“Ovo je pooštravanje mjera koje smo stavili u odnosu na prethodni plan koji je samo obvezao televiziju DR da osobito prepozna kršćansku kulturnu baštinu. Osjećali smo da je to preslabo. Zato smo zahtijevali ovu specifikaciju, što jasno navodi da televizija DR mora u većoj mjeri predstaviti kršćansku kulturnu baštinu” – izjavio je u utorak zastupnik televizije DF Morten Marinus.

Dok je novi programski plan pozdravljen od strane anti-imigrantskog političkog establishmenta, tekst novog programa je dobio velike kritike tradicionalnih stranaka.

“DF-ov utjecaj je jasan i mislim da je pogrešna priorizacija konzervativnih vrijednosti. To je još jedan korak prema političkom planu koji ne želi integrirati ljude (ilegalne imigrante)” – izjavio je političar Jacob Mark, glasnogovornik Socijalističke narodne stranke.

“Ovo je alarmantno jer je riječ o isključivosti u raznolikom društvu poput Danske” – dodala je Marianne Jelved, glasnogovornica Socijalno liberalne stranke (Radikale Veststre). “Dansko društvo je izgrađeno na kršćanskim vrijednostima, kao i na slobodi govora i različitosti”.

Danska, koja ima ured Ministra za crkvene poslove, je pretežno je evanđeosko luteranska, sa preko 75 posto stanovništva koji pripadaju Danskoj crkvi (Dansk Folkekirke), koja je službena državna religija. Islam predstavlja najveću manjinsku vjeru u nordijskoj zemlji i raste posljednjih godina nakon priljeva izbjeglica i migranata u Europu.

Oko 306.000 muslimana (oko 5,3 posto stanovništva) žvi u Danskoj prema istraživanju 1. listopada 2017. godine. Prije 2015. godine, prije nego što je podržana njemačka politika “otvorenih vrata” koje je preplavila zemlju novopridošlim imigrantima, oko 263.800 muslimana boravilo je u skandinavskom kraljevstvu.

Nedavni porast broja migranata dramatično je utjecao na socioekonomski krajolik zemlje sa brojem stanovnika od oko 5,7 milijuna ljudi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mi smo robovi sistema zato što su naši umovi kontrolirani. Promatramo svijet na način koji nam je nametnut. Država i pravni sistem najvidljiviji su manipulatori, kaže Dražen Kasalo

Dražen Kasalo iz Stobreča jedan je od nekolicine ljudi u Hrvatskoj koji sebe nazivaju »živim čovjekom«, a ne osobom, zbog čega su prekinuli sve veze s državom koju smatraju izmišljenom, fiktivnom, tvorevinom.

Štoviše, državi je Kasalo poslao »Objavu o nepostojanju osobe«, čime se, ističe, od nje u potpunosti odvojio i sad živi slobodno. Kasalo je u tome bio prvi, a zasad ga je slijedilo desetak drugih »živih ljudi«. Uskoro bi se taj broj, najavljuje Kasalo, mogao znatno povećati.

Prva konvencija živog čovjeka održana je na Krku, uz sudjelovanje stotinjak ljudi, a dogovoreno je da će do sljedeće konvencije, koju planiraju najesen, »ispeglati« dokument kojim će osnovati svoje društvo. Svi koji pristupe tom društvu ujedno će se smatrati ispisanim iz države Republike Hrvatske te neće, objašnjava Kasalo, trebati pisati posebnu objavu kao što je to on činio.

Okupljeni u Udrugu Čovjek, osnovali su svoj Arbitražni sud. Na taj način, napominje Kasalo, pokušali su se suprotstaviti samovolji i agentima sistema koji, kažu, ne razumiju ovu priču, već djeluju kako su navikli, po jednoj šabloni.

Sve svoje poslovne odnose, pa i one s državom Republika Hrvatska, rješavaju pravorijecima Arbitražnog suda.

– Arbitražni sud Udruge Čovjek nedavno je priznao i Općinski sud u Splitu. Uspješno smo proveli jednu ovrhu temeljem pravorijeka Arbitražnog suda. Dobili smo rješenje Općinskog suda u Splitu, koji je priznao da je Arbitražni sud nadležan i da se njegov pravorijek može potvrditi kao ovršna isprava, iako naš Arbitražni sud ne donosi pravorijeke po postulatima ustavnopravnog poretka i zakona, već pravičnosti i prirodnog prava – kaže Kasalo.

Znanje i iskustvo

Kako mu je ideja o »ispisu« iz države pale napamet i zbog čega se na to odlučio prije, sad već četiri godine?

– Ideja je došla postupno, kao i drugima. Nikome od nas nije odmah palo na pamet da bi se trebalo odvajati od države. Smatrali smo da se rješenje može dobiti kroz sustav i da djelovanjem kroz sustav možemo potvrditi svoju slobodu. Shvatili smo ubrzo da sistem kao takav nema pravi lijek. Dok god si u sistemu, rob si sistema i podložan njegovim pravilima. Nemoguće je na taj način pronaći alat po kojem bi se mogao osloboditi države kao tutora, nadzornika i kontrolora, objašnjava Dražen Kasalo.

Shvatio je, dodaje, da je ustavnopravni poredak samo dio univerzalnog pravnog poretka, a da je prirodno pravo dominantno nadređeno ostalim pravima.

– Uzeo sam u obzir duhovne postulate i rekao: ja nisam fiktivna osoba podložna sistemu, nego živi čovjek. Ideja se rodila kad smo spojili duhovne i psihološke postulate sa znanjem i iskustvom koje imamo. Kad smo sve to »ubacili« u pravni sistem, dobili smo šokantne rezultate: pokazalo se da su duhovni postulati nadležni ostalima. Gledajući iz te duhovne perspektive stvari postaju jasne i čiste. Nikakav problem tada nije proglasiti se živim čovjekom i reći: nisam dio sistema – rekao je Kasalo.

Slobodan čovjek

Neke statistike govore da u pokretu živog čovjeka u svijetu, postoji desetke tisuća ljudi poput Kasala koji su na sličan način odlučili izaći iz sistema. Međutim, Kasalo ističe da je način na koji su živi ljudi u Hrvatskoj odlučili to napraviti jedinstveno u svijetu.

– Ljudi koji u zapadnom svijetu misle isto kao i mi, uobičajeno se pozivaju na običajno pravo, koje imaju u svojoj pravnoj povijesti. Pozivaju se na Magnu Cartu i kažu – ja sam free man, slobodan čovjek. Europljani s kontinenta, podložni civilnom pravu, pozivaju se na UN ili traže rupe u zakonu, pozivaju se na prirodno pravo. U ovom našem, hrvatskom slučaju izlaska iz sistema, mi smo jasno rekli da je osnovni postulat čovjeka život, postojanje i stvarnost. Ono što u svojoj biti jest. Samim time ne tražimo potvrdu, sistemski alat niti garanciju nekoga ili nečega što će nam garantirati slobodu. To jednostavno nije u skladu s prirodnim pravom, jer onaj koji garantira je vlasnik tvoje slobode. Čovjek ne može tražiti da netko garantira njegovu slobodu. Mi jednostavno izlazimo iz sistema i kažemo: mi smo slobodni – kaže Kasalo.

Hrvatski model

U tu svrhu on i njegovi istomišljenici namjeravaju izraditi dokument koji će govoriti o njihovoj slobodi, a trebao bi postati, objašnjava, neosporna pravna činjenica u pravnom sistemu.

– Na prvoj osnivačkoj konvenciji na Krku razgovarali smo o tome kako bi društvo trebalo izgledati i što bi se trebalo postići. Društvo nema drugog smisla doli toga da olakša ljudima kako će sami institucionalno urediti svoj pravni i slobodarski odnos. Dogovorili smo se da ćemo na svojoj sljedećoj konvenciji najesen na glasovanje staviti dokument, koji će biti poslan svim relevantnim institucijama u svijetu od Zagreba, preko Washingtona, Londona, Vatikana, Bruxellesa nadalje. Kad te institucije ne odgovore na dopis, a u pravilu ne odgovaraju, sve što smo rekli o svojoj slobodi postaje pravna činjenica i u tom sistemu iz kojeg izlazimo – kaže Kasalo.

Zainteresiranih na takvo što, dodaje, na području Hrvatske i bivše Jugoslavije ima na tisuće.

– Pojedinci nas doživljavaju kao fanatike i anarhiste, ali u onom momentu kad se pokaže da ta priča drži vodu i da je normalna, kad istina izađe na vidjelo, imam osjećaj da će naše društvo kroz nekoliko godina brojiti članove u stotinama tisuća. Stalno se javljaju novi ljudi zainteresirani za ovu inicijativu, iz Slovenije, Srbije, Austrije, Italije. Pojedinci iz SAD-a najavili su da će doći na sljedeću konvenciju. Namjera nam je širiti ova znanja u svim pravcima. Masovnost je najbitnija za širenje svijesti i utjelovljenje »sindroma stotog majmuna«. Sve počiva na tome koliko ljudi u nešto vjeruje. Ovakav koncept najbliži je pravoj istini i vjerujemo da će u dogledno vrijeme privući sebi najveći broj ljudi, najavljuje Kasalo.

I osobnu, i vozačku

Kako zasad Kasalo praktično živi, nakon što je poslao svoju objavu o nepostojanju čovjeka? Njemu osobno, kaže, ništa posebno se ne događa. I dalje ima svoju osobnu kartu, pa i vozačku dozvolu, koristi ih jednako kao i prije.

– Korištenje tih papira ne znači ništa u biti. Nekako mislim da još nije došlo ni vrijeme da ih prestanem koristiti, u psihološkom smislu ništa nije dobro naprasno prekidati. Dosta ljudi ulazilo je u interakcije s državom naglo, odbacujući sve dokumente. Upadali su u probleme s državom i policijom, ovršili bi im račune, oduzimali aute… Ubrzo smo shvatili da naša Objava sistemu ne znači ništa. Nijedna institucija ne šljivi te pet posto. Imaš Objavu, koja je pravni dokument, ali oni kažu mene to ne zanima, u Ustavu to ne piše. Svako daljnje djelovanje na taj način bilo bi udaranje glavom u zid, objašnjava.

Daljnje korake u tom smislu planiraju najesen, kad bi prihvaćanjem krovnog dokumenta njihovo društo trebalo zaživjeti.

– Čim ljudi postanu članovi društva, bit će slobodni. Automatizmom i u pravnom smislu postaju slobodni. Društvo će izdavati dokumente koji će im to priznati, neće morati svatko pisati svoju objavu, kao što smo mi to činili. Postepeno, u potpunosti ćemo izaći iz sistema kao takvog. Sistem će se onda morati prilagođavati novonastaloj situaciji, neće moći dalje funkcionirati na lažnim principima, rekao je Kasalo.

Svatko tko na taj način izađe iz sistema, kaže, morat će biti svjestan da je odgovoran sam za sebe. Dobit će, dodaje, pomoć i savjet, ali odgovorni su za svoje živote i za sve što u životu rade. O nikome tad ne ovise.

– Konačno će se stvoriti društvo koje nije ograničene odgovornosti, nego potpune odgovornosti. Ljudi moraju biti svjesni da neće moći koristiti medicinske i školske usluge, koje su danas besplatne, ali sve ostale usluge imaš pravo koristiti, kad ih platiš koliko koštaju. Onaj kojemu trebaju zdravstvene ili školske usluge, morat će ostati u sistemu. Ali, svi ostali kojima te usluge ne trebaju, mogu izaći iz sistema. Svatko ima svoj izbor i mi im taj izbor dajemo – kaže Kasalo.

No, što će onaj koji izađe iz sistema pa ostane bolestan, a nema zdravstveno osiguranje jer se toga, izlaskom iz sistema, odrekao? Kako da plati visoke račune za svoje liječenje?

Kliker razuma

– Tko je bolestan, što da radi!? Da ode u bolnicu, treba mu za to hrpa para, bolje da umre, je li? To je toliko daleko od istine… Kad je čovjek bolestan, treba preuzeti sam odgovornost za sebe. Postoji homeopatska, kineska, ajurvedska medicina, ali u našim glavama uspostavljena je kontrola, da te jedino bolnica, takva kakva je, može izliječiti. Po meni, rezultati su porazni, naša institucionalna lječilišta imaju vrlo slabe rezultate, iako imaju monopol na liječenje ljudi. Sloboda se sastoji u tome da izbacimo stare ideje iz glave i prihvatimo nove koje smo provukli kroz naš kliker razuma. Kad prihvaćamo nametnuto bez da provjeravamo kroz svoje iskustvo, intelekt, um, nećemo biti slobodni. Inače živimo tuđe ideje, a jedna od tih ideja je da ne možeš biti zdrav dok ne odeš u bolnicu – kaže.

O svemu tome, pa i više, piše u svojoj samoizdanoj knjizi »Kontrola uma u pravnom sistemu«, svojevrsnom proširenom nastavku njegove knjige »Strava u ulici prava«. U knjizi govori o kontroli uma od države, banaka i Crkve, koji su po njemu najmoćniji manipulatori, a ujedno žele posjedovati sve što je čovjek vlastitim radom stekao i naslijedio.

– Prvi moment u oslobođenju je saznanje da si zarobljen, detektiranje problema. Mi smo robovi sistema zato što su naši umovi kontrolirani. Promatramo svijet na način koji nam je nametnut. Država i pravni sistem najvidljiviji su manipulatori. Uvijek govorimo da živimo u Hrvatskoj, a to je netočno, jer u svojoj biti ne postoji. Hrvatska postoji samo kao administrativna cjelina, a to je cjelina koja je izmišljena. Kad pogledaš van, vidiš livadu, more, kuće, nigdje ne vidiš državu kao instituciju. Ako ne postoji kao takva, zašto ulazimo u ikakve interakcije s državom i doživljavamo je kao stvarnu? Stalno se bavimo papirima, dozvolama, novcima, državnim i pravnim poslovima, a to je sve u svojoj biti fikcija. Ni sebe ne doživljavamo kao stvarnog čovjeka, već kao osobu, što je nešto vezano uz određeni identitet i ideju. Kad ta ideja nestane, nestane i ta osoba. Čovjek ne može nestati, on je nešto što je svjesno i ima duh. Poanta je da mi shvatimo da smo umno kontrolirani i kako to izbjeći. Samim činom izlaska iz tog sistema kontrole, tog fiktivnog svijeta, shvatimo da smo slobodni, kaže.
 

 
(novilist.hr)

Feministički pokret dobiva zamah u Češkoj nakon nedavno uvedenih taksija samo za žene

Razgovarali sa sociologom Peterom Hempom o feminističkom pokretu i o tome da li je on politički ekstreman.

Nedavno su češki mediji izvještavali o specijalnim, ženskim trenerima i taksi službi namjenjenoj samo ženama, a neki su počeli govoriti o „feminističkom ludilu“. Slažete li se sa tim stavom ili smatrate da je taj problem umjetno napravljen?

Ako netko organizira taksi službu samo za žene i ako to izazove interes, ne vidim zašto bi se neko bunio protiv toga. Postoje i posebni fitness centri samo za žene i oni ne smetaju nikome. Ukoliko bi se takve stvari financirale iz budžeta, onda bi vredilo razmisliti o tome, ali ne možemo reći da je to veliki problem.

Međutim, s pravom se govori o feminističkom ludilu. Poanta je da su feministički ekstremisti zauzeli ključne pozicije u državnoj administraciji, pedagoškim fakultetima, raznim ministarstvima itd.

One uvode cenzuru, dorađuju udžbenike i provode programe kojima sprječavaju ljude da žive normalnim životom, rađaju i odgajaju djecu. Zato one moraju izmišljati neke aktivnosti kako bi mogle tražiti više novca, dok progone obične građane i firme.

Štoviše, feministkinjama je uspjelo potpuno ugušiti slobodnu raspravu, zabranjeno je pričati o realnim problemima. Na primjer, ne može se reći da su na stotine pametnih i talentiranih dječaka „izbačeni“ iz obrazovnog sustava, zato što je obrazovni sustav „skrojen“ za djevojčice.

Ovo je veoma važan problem, ali on ne može biti rješen ni na koji način, jer je rješavanje zaustavljeno zbog feminističkog ludila.

Postoji mišljenje da moderan feministički pokret nije usmjeren na rješavanje konkretnih problema poput jednakih plaća za žene i muškarce, nasilja u obitelji i slično, već da bi napravio novo društvo šireći rodne teorije. Da li se slažete sa tim?

Moderni feministički pokret nije usmjeren na rješavanje konkretnih problema jer takvih problema nema. Obiteljskim nasiljem bavi se policija. Razlike u plaćama u realnosti ne postoje.

Kad nema realnih problema, ne ostaje vam ništa drugo nego da izmišljate razne apsurdne teme i probleme. Da li očekujete da će feministkinje ići raditi u supermarketima? Riječ je o dobijanju benificija i stvaranju umjentih radnih mjesta. Sav taj feminizam je obična krađa, ništa više.

Pokret #Metoo nije toliko dobro bio primljen u Češkoj Republici što je razočaralo lokalni feministički pokret. Zašto, prema Vašem mišljenju, feminizam u Europi nije toliko agresivan kao u SAD?

Ima nekoliko faktora, ali spomenut ću jedan o kojem se ne priča mnogo.

Čehinje su uglavnom svjesne svojih vrijednosti i jako su privlačne. Feminizam se radije obraća ženama sa kompleksima, koje misle da su ružne.

Još jedan faktor koji doprinosi razvoju feminizma je nizak koeficijent inteligencije.
 
(sputniknews.com)

Rusija će uskoro gledati povećanje financija u zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i izgradnji infrastrukture za oko 162 milijarde dolara u narednih šest godina, smanjujući vojnu potrošnju, navodi se u izvješću Vladimira Putina o njegovu mandatu

Plan potrošnje od 10 trilijuna rublja (162 milijarde dolara) razmatran je već nekoliko mjeseci i očekuje se da će postati dekretom nedugo nakon Putinove inauguracije 7. svibnja, izjavili su agenciji Bloomberg izvori koji su upoznati sa ovim pitanjem, pod uvjetom anonimnosti.

Mjera je usmjerena na postizanje “odlučujućeg napretka” u podizanju životnog standarda ruskog stanovništva, koju je predsjednik obećao na svojem godišnjem obraćanju naciji prošlog mjeseca.

To je također pokušaj poticanja rasta gospodarstva zemlje uslijed sporog oporavka od recesije i zapadnih sankcija, priopćili su izvori.

Sredstva dodijeljena za izgradnju i održavanje cesta, kao i ostale prometne infrastrukture, povećat će za oko trećinu. Također, dio plana je i 20-postotni rast potrošnje na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, dodali su.

To znači da će Rusija uložiti oko 11,3 posto BDP-a u infrastrukturu, zdravstvo i obrazovanje u narednih šest godina, u usporedbi sa oko 9 posto koliko trenutno ulaže.

Povećana potrošnja na tim područjima bit će nadoknađena smanjenjem ostalih izdataka, uključujući i vojsku, kao i mogućim povećanjem poreza, prema izvorima. Novi porez od 4 posto može biti među novim opcijama, kažu, dodajući kako ova mjera još nije odobrena.

Raspodjela novih sredstava može započeti ove godine, no najveća povećanja trebala bi se očekivati nakon 2020. godine, priopćili su izvori.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Oko 77 milijuna Amerikanaca ima dug koji je prebačen privatnim agencijama za naplatu

Tisuće građana je završilo u zatvoru zbog dugova manjih od 28 dolara, a Afroamerikanci i Hispanci najviše su pogođeni.

Ove činjenice su došle u javnost od strane novog izvješća objavljenog u srijedu od strane Američke udruge za građanske slobode (ACLU) koja obuhvaća 26 država i Portoriko. Ova praksa krši mnoge američke savezne i federalne zakone koji zabranjuju pritvaranje dužnika.

U jednom slučaju navedenom u izvješću, žena sa invaliditetom koja nosi prostetičku umjetnu nogu bila je okovana od struka na dolje od strane dvaju naoružanih američkih policajaca prije no što su je strpali u zatvoru preko noći.

“Imali su nalog za uhićenje i ja sam ih pitaala za što, nisu rekkli za što je to bilo” On je rekao: “Reći će vam kasnije” – izjavila je Tracie Mozie iz grada Dickinsona, Texas.

Službenici za provođenje zakona ušli su u Mozinu sobu kako bi je uhitili zbog federalnog studentskog kredita kojeg je podigla 1986. godine da bi platila autoškolu za upravljanje kamionima. Kredit je iznosio 13.000 dolara sa kamatama i naknadama. Monzie nije mogla platiti jer je nezaposlena i živi od invaliditeta.

ACLU je pregledao više od 1.000 slučajeva u kojima su suci izdali nalog za uhićenje dužnika. U nekim je slučajevima iznos bio manji od 28 američkih dolara. Pisma su poslana preko odskočnih čekova, čak i zbog duga od samo 2 dolara, izjavila je udruga ACLU.

Izvješće ovakve vrste je prvo u povijesti koje analizira suradnju između sudova i privatih tvrtki za utjerivanje dugova diljem SAD-a, prema ACLU-u.

Privatni utjerivač koristi sustav kaznenog pravosuđa kako bi pokušao prisiliti otplatu, čak i kada su dugovi sporni ili kada dužnik ne može platiti dugove.

U Sjedinjenim državama postoji više od 6000 tvrtki koje vrše utjerivanje dugova, prikupljajući milijarde dolara svake godine.

Nakon uhićenja, dužnici mogu ostati u zatvoru nekoliko dana dok ne plate jamčevinu. U nekim slučajevima, ACLU je ustanovila da su neki ljudi bili zatvoreni čak dva tjedna.

Ova praksa oni krše mnoge državne i savezne zakone, kao i međunarodne standarde ljudskih prava koji zabranjuju pritvaranje dužnika.

Izvještaj otkriva da dugoročne posljedice uhićenja za sud i ljude mogu biti duboke i zastrašujuće. Nalozi za uhićenjem mogu se upisati u baze podataka, što znači da to može ugroziti buduće zapošljavanje, najam stana, obrazovanje i pristup sigurnosnim dozvolama.

U jednom slučaju u državi Marylandu, stariji par je bio u zatvoru zato što se nisu pojavili na ročištu sudu za kojeg nikada nisu bili obaviješteni.

Izak, koji ima 83 godine, i njegova supruga Doris dugovali su 2342,76 dolara iznajmljivačima kuće i 450 dolara u odvjetničkim naknadama.

Dok je bio u pritvoru, Isaac je počeo povraćati krv i gubiti svijest, prema izvješću.

Dok su zatvori za dužnike bili protjerani iz Kongresa prije gotovo dvjesto godina, u stvarnosti se čini da takva praksa živi i dalje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rothschildova objava predviđa da će se jedinstvena svjetska valuta vjerojatno uvesti 2018. godine – nagrizajući osjećaj suverenosti pojedinih nacija

Rothschildi kontroliraju magazin “Economist” koji je objavio članak prije 30 godina koji je naglasio vjerojatnost uvođenja svjetske valute od 2018. godine.

Također treba imati na umu da kontrolirani interes magazine The Economist je u posjedu moćne obitelji Rothschild, koji sebe doživljavaju kao „čuvari ostavštine magazina The Economist.”

U biti, časopis djeluje kao kvazi – propagandna ruka bankarskog carstva Rothschild i srodnih poduzeća, i na mnogo načina, sredstvo pumpanja javnog mnijenja globalističkom Agendom koju provode.

Izvadak naveden ispod se pojavio u tiskanom izdanju časopisa 9. siječnja 1988. godine, u Vol. 306, pp 9-10:

Spremni za Phoenix

Trideset godina od sada, Amerikanci, Japanci, Europljani, i ljudi u mnogim drugim bogatim zemljama, a neki i u relativno siromašnima vjerojatno će plaćati svoju kupovinu sa istom valutom.

Cijene neće biti označene u npr. dolarima, jenima ili markama, već u, recimo, feniksima. Feniks će preferirati tvrtke i kupci, jer će biti više privlačan nego današnje nacionalne valute, koje će do tada čini se biti čudan uzrok mnogo prekida gospodarskog života u posljednjim danima dvadesetog stoljeća.

Početkom 1988. godine pojavilo se čudno predviđanje. Prijedlozi za eventualnu monetarnu uniju su procvali prije pet do deset godina. Vlade velikih gospodarstava su se pokušale pomaknuti centimetar ili dva prema višem upravljanju sustavom tečaja, što logički može voditi do radikalne monetarne reforme.

Zbog nedostatka suradnje u svojim temeljnim ekonomskim politikama koju su oni užasno pokvarili, i izazvali rast kamatnih stopa koja je dovela do pada burze u listopadu. Ovi događaji su odraz reformatora deviznog tečaja.

…

Novo Svijetsko Gospodarstvo

Najveća promjena u svjetskoj ekonomiji od ranih 1970-ih je kada su tokovi novca zamijenili trgovinu robom kao sila koja pokreće tečajeve.

Kao posljedica nemilosrdne integracije na svjetska financijska tržišta, razlike u nacionalnim ekonomskim politikama mogu poremetiti kamatne stope (ili očekivanja budućih kamata) tek neznatno, ali ipak mogu omogućiti ogromne transfere financijskih sredstava iz jedne zemlje u drugu.

Ovi transferi protoka trgovačkih prihoda mogu djelovati na ponude i potražnje različitih valuta, a time i njihov utjecaj na tečaj. Kako telekomunikacijska tehnologija i dalje bude napredovaala, ove transakcije će biti jeftinije i brže.

…

Kroz sve te načine granice nacionalnih gospodarstava se počinju polako otapati. Kako će se taj trend nastaviti, žalba valutne unije u glavnim industrijskim zemljama će se činiti neodoljivima svima osim deviznim trgovacima i vladama. U feniks zoni, gospodarske prilagodbe na promjene u relativnim cijenama će se dogoditi glatko i automatski, kao što se to radi i danas među različitim regijama unutar velikih gospodarstava.

…

Feniks zona će nametnuti stroga ograničenja nacionalnim vladama. Ne bi više postojala takva stvar, na primjer, kao nacionalna monetarna politika. Opskrba svijeta feniksom bi bila ugovorena preko nove središnje banke, koja bi nastala možda iz MMF-a. Stopa inflacije u svijetu – i stoga, u uskim marginama, svake nacionalne stope inflacije – će biti u namještena.

Svaka zemlja može koristiti poreze i javnu potrošnju kako bi se nadoknadio privremeni pad potražnje, ali one će morati prije posuditi nego tiskati novac za financiranje proračunskog deficita.

Bez pribjegavanja inflaciji, vlade i njihovi vjerovnici će biti prisiljeni pažljivije nego danas proučiti svoje planove zaduživanja i kreditiranja. To znači veliki gubitak ekonomskog suvereniteta, ali trendovi koji će činiti valutu feniks tako privlačnom će omogućiti da u svakoj državi nestane nacionalni suverenitet. Čak u svijetu više-manje plutajućih valutnih tečajeva, pojedine vlade će uvidjeti da njihova politika neovisnost dočekana neprijateljski od strane vanjskog svijeta.

Kako se približava iduće stoljeće, prirodne sile koje pritom guraju svijet prema ekonomskoj integraciji će ponuditi vladama široki izbor. Oni mogu plivati u toku, ili mogu graditi barikade.

… piše u članku Economista.

Samo deset godina kasnije, 1998., The Economist je ponovno uključio javnost u nastojanju da se proslijedi globalistička Agenda, uz članak pod naslovom „Jedan svijet, jedan novac.”

Jako puno u skladu sa člankom iz 1988. godine, objava je pokušavala objasniti zašto mnogo više centraliziran i kontroliran sustav će biti od koristi za globalnu ekonomiju, dok u potpunosti zanemaruje činjenicu da će takva centralizirana globalna valuta biti masivan udar međunarodnog bankarskog kartela, i vrhunac Rothschildovog bankarskog carstva.

Osim toga, mora se napomenuti da će stvaranje globalne valute dati prekomjeran iznos geopolitičkog kapitala neizabranim međunarodnim bankarima, koji će potom preuzeti vlast od građana svakog naroda i njihovih predstavnika vlasti.

Da li itko zaista želi da međunarodni bankari imaju takvu ogromnu količinu političke moći na vrhu masivnog financijskog utjecaja? Ljudi žele više reći u svojim životima, a ne da im politika diktira način života preko međunarodnih bankstera i birokrata.

Nadzor nad ponudom novca jedne nacije je za sve namjere i svrhe, krv jedne suverenosti države – i bez ove nezavisnosti, država postoji samo na papiru, i podložna je nadnacionalnim ovlastima čiji interesi leže izvan domaćih i nacionalnih političkih / ekonomskih problema.

„Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga tko pravi zakone”, rekao je Mayer Amschelu Rothschild, osnivač bankarske dinastije Rothschild.

Iako obitelj Rothschild sada uglavnom zadržava vrlo nizak javni profil, oni još uvijek imaju značajne poslovne operacije u cijelom nizu sektora.

Iako ne možete pronaći niti jednog određenog Rothschilda na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu, obitelj se procjenjuje da kontrolira 1 bilijun dolara u imovini širom svijeta, stoga ima snažan glas preko geopolitičkog spektra kojeg mnogi doživljavaju kao skrivenu ruku koja manipulira događajima tiho iza vela tajnovitosti i šutnje.

Jeste li počeli dobivati​ sliku?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Njemačka vlast je u gradu Hamburgu počela oduzimati stambene apartmane protiv volje vlasnika kako bi se prilagodili ogromnom priljevu migranata koji dolaze u grad

U potezu bez presedana, vlasti u gradu Hamburgu su zaplijenile šest stambenih jedinica, blizu centra grada. Povjerenik kojeg je imenovao grad sada vrši adaptaciju istih objekata nakon čega će ih iznajmiti – i to sve protiv volje vlasnika – za nisku cijenu migrantima koje vlast odabere.

Slične mjere eksproprijacije su predložene i u Berlinu, njemačkom glavnom gradu, ali se odustalo jer se smatralo da je to neustavno, piše Infowars.

Glasnogovornica distrikta Hamburg Sorina Weiland je rekla da će svi „nužni” troškovi sanacije biti naplaćeni vlasniku nekretnine, te je upozorila da sada 400 migranata dolazi u grad svaki dan, a plan izvlaštenja (eksproprijacije) će se provoditi i dalje.

Izvlaštenje (ekspropracija) predstavlja pravni institut pomoću kojega država (javna vlast) autoritativnim zahvatom u imovinska prava određenih subjekata oduzima ili ograničava ta prava u svoju korist ili u korist nekog drugog objekta.

Izvlaštenje je ozakonjeno hamburškim Zakonom o zaštiti nekretnina (Hamburger Wohnraumschutzgesetz), zakonom iz 1982. godine koji je obnovljen od strane gradske socijalističke vlade u svibnju 2013. kako bi se omogućilo da grad iskoristi svaku stambenu jedinicu imovine koja je slobodna tijekom više od četiri mjeseca.

Prisilni najam, prvi takve vrste u Njemačkoj, ima za cilj da stvori pritisak na vlasnike ostalih slobodnih stanova u gradu kako bi došli na raspolaganje za iznajmljivanje.

Od 700.000 jedinica za najam, negdje između 1.000 i 5.000 (manje od jedan posto) smatra se da su prazne, prema procjeni od strane Senata Hamburga.

Institut Gatestone izvještava: Socijalisti i Zeleni su u Hamburgu nedavno osnovali „vrući telefon”, gdje lokalni stanovnici mogu prijaviti nekretnine prikladne za oduzimanje od strane države. Aktivisti su također izradili web stranice – Leerstandsmelder (detektor zauzetosti) – koji će identificirati nenastanjene nekretnine u Hamburgu i u drugim njemačkim gradovima.

Ostaje nejasno zašto je stanodavac u Hammu ostavio svoje stanove praznima tijekom više od pet godina. Neki su podržali tu ideju ali, s obzirom na položaj nekretnine, troškovi obnove će možda biti previsoki, i vrlo vjerojatno ih neće pokriti troškovi iznajmljivanja.

Gradski dužnosnici su rekli da je mjera bila nužna jer, u to vrijeme, više od 400 novih migranata stže u Hamburg svaki dan, a sva postojeća skloništa za imigrante su puna. (to znači ako se ovim tempom nastavi, u Hamburg će u samo 3 godine useliti 400.000 ilegalnih imigranata)

Gradske vlasti kažu da ako vlasnici neiznajmljenu nekretninu odbiju dati na raspolaganje gradu na dobrovoljnoj osnovi, grad bi trebao dati pravo da se nekretnina oduzme silom.

Mjera je pozdravljena pljeskom od strane onih na lijevoj strani političkog spektra. „Činimo sve što možemo kako bi se osiguralo da imigranti nisu beskućnici tijekom nadolazeće zime”, rekao je senator Do Steffen Zelene stranke.

„Iz tog razloga, moramo koristiti upražnjene komercijalne nekretnine.”

Drugi tvrde da su napori države da oduzme privatno vlasništvo – autokratski i da to smrdi na komunizam.

„Predloženo oduzimanje privatnog zemljišta i zgrada je masivni napad na prava vlasništva građana Hamburgu”, rekao je Andre Trepoll, desnog centra Kršćanske demokratske unije (CDU).

„To je eksproprijacije od strane države.”

On je rekao da predložena mjera „zakonsko zastrašivanje” koje povećava „političku branu sa dalekosežnim implikacijama. Ovaj potez ne opravdava bilo koja sredstva„.

Katja Suding, vođa Slobodnih demokrata (FDP) u Hamburgu, rekla je da je predloženi zakon „neprihvatljiv prelazak crvene linije … Takve mjere će jedino razbuktati mržnju prema imigrantima.”

Slične mjere eksproprijacije predložene su u Berlinu, njemačkom glavnom gradu, ali se odustalo jer se smatralo da je takav potez neustavan.
 
NoviSvjetskiPoredak.com