OVE JESENI SU SOROS, BAFET I OSTALI “CRVENI MRAVI” OSJETILI PODRHTAVANJE FINANCIJSKOG TLA

Što se događa u svjetskoj ekonomiji?

Na prvi pogled, ništa posebno. Nikakvog ekonomskog pada, o kojem iz nekog razloga nema ni na vidiku. Globalna ekonomija raste, mada sporije nego prije 10-15 godina, ali ipak raste. Prema podacima MMF-a, svjetski BDP porastao je za 3,1 posto u 2015. godini.

Fond predviđa sličan rast i za2016. godinu.

Međutim, idila je samo prividna: daleko od toga da je sve idealno u “kućanstvu” naše planete. Ja bih usporedio trenutnu situaciju u svjetskoj ekonomiji s razdobljem prije potresa, kada se javljaju čudne pojave u ionosferi, mijenja se razina podzemnih voda u bunarima i temperatura tla, povećava se koncentraciju radona i vodika, javlja se slabo podrhtavanje zemlje – ukazujući na Armagedon koji se priprema.

Isto je sada primjetno i u globalnoj ekonomiji. U njezinim različitim segmentima događa se mnogo šta neobično, čudno, moglo bi se reći i zastrašujuće. Prisutne su potpuno nove pojave, koje nemaju presedana u povijesti. Ali najstrašnija je kombinacija mnogobrojnih negativnih faktora – kako novih, tako i starih.

Oštro je usporen tempo rasta svjetske trgovine. Ako prije krize 2008-2009. ona rasla dva puta brže od globalnog BDP-a, sada, u posljednjih 6 godina, stopa rasta obujma izvozno-uvoznih operacija je čak pala niže od rasta BDP-a (oko 3% godišnje).

Osim toga, u 2015. godini, prema podacima WTO, međunarodna trgovina u dolarima smanjena je za 13% (u daljnjem tekstu je kvartalna dinamika svjetskog robnog izvoza u postocima).

U prvoj polovici 2016. godine taj trend je nastavljen. Prema podacima OECD , države iz “skupine dvadeset”, na koje otpada 80% svjetske proizvodnje, smanjile su izvoz za 4,2 posto, a uvoz – za 4,6 posto.

Istovremeno, u većini razvijenih zemalja postoji iznimno niska inflacija (u 2015. godini u prosjeku 0,5% godišnje), što ukazuje na slabu potražnju potrošača.

Unatoč sporom rastu BDP-a, postoji ubrzan rast stranih direktnih investicija (SDI). U izvještaju JUNKTAD “World investment report 2016.” Navodi se da su strane direktne investicije u 2015. povećane u odnosu na 2014. godinu za 38% – do 1.76 bilijuna dolara. Žestoko se promijenio geografski pravac investicija: ako je 2013. i 2014. godine više od polovice SDI odlazilo u zemlje u razvoju i njihove gospodarstva u tranziciji, onda 2015. godine glavni dio investicija završava na Zapadu.

Opseg SDI, koji je završio u razvijenim zemaljama je udvostručen – do 962 milijardi dolara (55% ukupnih globalnih investicija), a u zemljama u razvoju – porastao je samo 9% – do 765 milijardi dolara (43,5 posto svih SDI). Naročito značajno su porasle strane investicije u SAD (za 250%, do 380 milijardi dolara) i Europu (65%, do 504 milijardi dolara).

Međutim, ono što je zanimljivo: neki značajan pozitivan utjecaj na dinamiku BDP-a zapadnih zemalja ovaj ogroman priljev investicija nije imao. U SAD 2015. godine BDP je porastao za samo 2,6 posto, a u zemljama eurozone – 1,9 posto. 2016 godine također se prognozira spori rast – 1,4% u Sjedinjenim Američkim Državama, u eurozoni – 1,5 posto.

Smanjivanje međunarodne trgovine i masovni priljev na Zapad se događa u kontekstu oštrog pada profita državnih obveznica razvijenih zemalja.

Prema podacima istraživačkog centra BNY Mellon, prosječan prinos na osnovu obveznica SAD, Japana, Njemačke i Velike Britanije s rokom dospijeća od 10 godina pao je na povijesni minimum od 0,69%. Prinos na najpopularnije među investitorima desetogodišnje državne obveznice SAD (US Treasuries) u srpnju-rujnu kolebao se na najnižoj razini od od 2000. godine, 1,5-1,7%.

Samo od ožujka do rujna ove godine, prinos na 10-ogodišnje njemačke i američke obveznice pao je za 25-30 baznih bodova (0.2-0.3%), dok je prinos na iste obveznice Velike Britanije – pao za 90 baznih bodova (0,9 %).

Štoviše, pojavio se fenomen bez presedana – državne obveznice mnogih industrijski razvijenih zemljama su pale u zonu negativnih prinosa. Od rujna 2016. u ovu kategoriju su ušle državne obveznice 14 zapadnih zemalja, uključujući Njemačku, Dansku, Španjolsku, Italiju, Nizozemsku, Francusku, Švedsku, Švicarsku i Japan. Prema podacima OECD, sada skoro 35% državnih obveznica zemalja-članica ove organicije ukupne vrijednosti 14 bilijuna dolara imaju negativan prinos. Sljedeći državne obveznice – u zonu negativnog prinosa počele su ulaziti i korporativne obveznice zapadnih kompanija, kao što su Nestlé i Shell .

Pad prinosa je rezultat “super meke” monetarne politike središnjih banaka zapadnih zemalja, koje su kao rezultat globalne krize 2008-2009 počele kupuju “loše dugove” privatnih kompanija i banaka i da im dodjeljuju jeftine kredite, kako bi se spriječio kolaps bankarskog sustava i stimulirao gospodarski rast.

SAD su smanjile kamatnu stopu na nulu krajem 2008. godine, Japan – 2012. godine. Nakon njih 2015. godine, politiku “kvantitativnog popuštanja” usvojila je i Europska središnja banka. Nakon 2008. godine, središnje banke zapadnih zemalja skoro 650 puta su smanjile kamatne stope.

Politika “kvantitativnog popuštanja”, s druge strane, dovela je do neviđenog porasta javnog duga razvijenih zemalja. Po procjenama MMF-a, za posljednjih 6 godina on je udvostručen: 2008. godine, suvereni dug je iznosio 53% BDP-a, 2012. 80% BDP-a i, konačno, u sadašnje vrijeme iznosi 100% BDP-a – što je najvišu razinu od Drugog svjetskog rata.

Za 8 godina vladavine predsjednika Obame američki državni dug porastao za 8,7 bilijuna dolara ili 81% – sa 10,7 bilijuna dolara do 19,4 bilijuna, dok je u prethodnom desteljeću porastao – samo 4,1 bilijun (s 6,6 do 10,7 bilijuna dolara).

Po prvi put državni dug je premašio BDP države (17,95 bilijuna 2015. godine). Ukupni dugovi nefinancijskog sektora SAD dosegnuli su “rekordni” – razinu od 275% BDP-a. Ovaj razina duga (300% BDP-a) zabilježen je u SAD u mirnodopskim uvjetima samo jednom – 1929. godine, neposredno prije početka Velike depresije.

U cijelom svijetu dugovi nefinancijskog sektora su udvostručeni od početka stoljeća i dosegnuli su 152 bilijuna dolara. Po podacima konzultantske tvrtke McKinsey, od trenutka početka financijske krize 2007-2008. godine globalni dugovi (državni, korporativni i zaduženost kućanstava) porasli su na 200 bilijuna dolara ili 250% od svjetskog BDP-a (73,5 bilijuna dolara po tekućim procjenama Svjetske banke).

U nedavnom osvrtu OECD od lipnju 2016. godine “Economic Outlook of June 2016″ stručnjaci ove organizacije su upozorili, da globalna ekonomija može upasti u “zamku usporenog rasta”. U takvoj zamci se već četvrt stoljeća nalazi japanska ekonomija (BDP Japana u posljednjih 10 godina raste u prosjeku 0,5% godišnje), i nikakve vladine mjere još uvijek ne supevajuda izvuku Japan iz ove rupe.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je čak iznio teoriju “vjekovne stagnacije”, o kojoj se aktivno raspravlja u američkim akademskim krugovima.

* * *

Sve ovo pokazuje da se u globalnoj ekonomija nakupila značajna količina disbalansa, deformacija i disproporcija. Ovo djeluje kao kretanje tektonskih ploča koje stvaraju stres u litosferi, što na kraju dovodi do pucanja zemljine kore, potresa i razaranja.

Svaki analitičar, koji pokušava pronaći glavni uzrok ovih problema u globalnoj ekonomiji, ne može a da ne dođe do jednostavnog zaključka: mnogobrojne i opasne strukturne disproporcije, koje ugrožavaju stabilnost globalne ekonomije, nastale su kao razultat brzog razvoja financijskog sektora na Zapadu.

Financijski sektor, koji samo predstavlja kanal preraspodjele materijalnih bogatstva, pretjerano se otuđio od proizvodnih sektora gospodarstva, koje ta dobra (robe i usluge) stvaraju – industrije, poljoprivrede, građevinarstva, transporta, itd. Ukupna aktiva globalnog financijskog sustava dostigla je gigantsku sumu od 306 bilijuna dolara, što je 4 puta više od svjetskog BDP-a.

Komercijalni financijski sektor na Zapadu vrtoglavo raste i diverzificirati se. Oštro je porastao broj i vrijednost trgovanja vrijednosnicama – akcijama, obveznicama, mjenicama, hipotekarnim i depozitnim potvrdama i njihovimproizvodima – derivatima, futuresima, opcijama i swapovima.

Po procjeni američkog analitičara financijskih tržišta J. Andersona, ukupan obim opticaja dionica i obveznica, nominiranih u četiri glavne zapadne valute (dolar, euro, funta i japanski jen) iznosio dolarskom ekvivalentu 111 bilijuna, što 3,3 puta nadilazi obim BDP navedene tri zemlje i EU (34.23 bilijuna dolara), i skoro 1,5 puta je viši od obujma svjetskog BDP-a. Prema ocjeni nekih analitičara, ovih derivata je izdano na više od 500 biliona dolara, što je sedam i kusur puta više od obujma svjetskog BDP-a.

U suštini, trenutno imamo posla sa sustavnom, dugoročnom, sporo krećućom krizom hiperprodukcije financijskih instrumenata.

Ali istovremeno na Zapadu je počeo naglo rasti novi segment komercijalnog financijskog sektora – takozvano “bankarstvo iz sjene” (ili sivo bankarstvo), koje uključuje mnogobrojne zapadne nebankarske financijske posrednike, koji ne potpadaju pod bankarsko zakonodavstvo, – fondovi tržišta novca, poverilačka tvrtke, otvoreni zajednički fondovi, tvrtke specijalizirane za investicije u nekretnine, hedge-fondovi i drugi. U utrci za profitom, mnogi investitori su ušli u strukture “bankarstva u sjeni”.

Od 306 bilijuna dolara ukupne aktive globalnog financijskog sustava, po podacima Vijeća za financijsku stabilnost, aktiva tradicionalnih banaka iznosi 140 bilijuna dolara, osiguravajućih društva i mirovinskih fondova – 55 bilijuna dolara, a “bankarstva u sjeni” iznosi 75 bilijuna dolalara. Više od 80% aktive “bankarstvau sjeni” otpada na SAD, EU i Veliku Britaniju.

Kao što je navedeno u posljednjem izvještaju Vijeća za financijsku stabilnost, na upravljanje privatnim financijsko-kreditnim organizacijamana bazi povjerenja data su sredstva institucionalnih i individualnih investitora u iznosu od 76 bilijuna dolara. Od tog broja, 37 bilijuna jeskoncentrisano u otvorene investicijske fondove i 3 bilijuna – uhedge-fondovima, koji pripadaju “bankarstvu iz sjene” i obavljaju poslove s vrijednosnim papirima u automatskom režimu uz pomoć posebnih računalnih programa. Ove strukture stvaraju efekt “stampeda”, paničnog ponašanja investitora i brzog premeštanja ogromnih masa kapitala iz jedne u drugu aktivu.

Upravo djelovanje financijskih špekulanata “ljulja” brod svjetske ekonomije. Oni napuhavaju mnogobrojne “mjehure” i stvaraju bezbrojne “piramide”, koje periodičnopucaju i ruše se. Najlukaviji, snalažljiviji i uspešaniji od njih, kao što su Soros i Buffett, uspijevaju iskoče u posljednjem trenutku uz dobro parče u džepu. A ostali … Kao što reče F. Niche “jao slabijem” i “zgazi onog tko je pao”.

* * *

Političko rukovodstvo zapadnih zemalja ne želi obuzdati privatne financijske špekulante. Ono nije izvuklo odgovarajuće zaključke iz onoga što se dogodilo 2008-2009. godine, pa samim tim, svjetsku ekonomiju očekuju novi potresi. Nitko ne zna kada – sutra ili za nekoliko godina – i na kojem tržištu će početi novi val globalne krize, ali nitko ne sumnja da će ona početi.

Globalna kriza, primjerice, mogla bi početi bankrotstvom jedne od glavnih međunarodnih financijskih institucija, kao što se dogodilo 2008. godine, kada je kolabirala američka investicijska banka Lehman Brothers. Trenutno, stručnjaci MMF-a smatraju “problematičnom” svaku četvrtu banku u razvijenim zemljama, s imovinom od oko 11,7 bilijuna dolara. Među najvećim (“sistemski važnim”) bankama, čiji kolaps “može izazovati znatnu štetu financijskom sustavu na globalnoj razini” spadaju – njemačka Deutsche Bank , engleska HSBC i švicarska Credit Suisse .

Posebno teška situacija je u Deutsche Bank, čije su dionice od početka 2016. pale 2 puta. Njezin američki ogranak dvije uzastopne godine ne prolazi stres-test američkih Federalnih rezervi, kojim se utvrđuje stupanj pouzdanosti financijskih institucija.

Američko ministarstvo pravde je podnijelo ovojbanci računna 14 milijardi dolara zbog manipulacija s hipotekarnim vrijednosnica prije krize 2008. godine. Prošlu 2015. godinubanka je završila s gubitkom od 6,8 milijardi dolara. Neto dobit za 2. kvartal pala je za 98% (do 20 milijuna eura). Primjetan je nagli porast razine dugova (dužničkog nagomilavanja) odnos aktive prema dioničarskom kapitalu dosegnuo je 40 (kod Lehman Brothers prije bankrota ovaj idikator je iznosio 30.7).

Većina financijskih analitičara objašnjava trenutnu situaciju time, da se banka “zaigrala” na tržištu izvedenih financijskih instrumenata: bruto pozicija Deutsche Bank u derivatima se procjenjuje na 42 bilijuna eura, što nadilazi BDP SAD i EU zajedno. Prema izvještajima njemačkih medija vlada Njemačke priprema plan za ozdravljenje banke, ali ako on ne da rezultata, nastupit “domino efekt”, jer jevećina europskih banaka tijesno povezana s Deutsche Bank .

U slučaju brankrota Deutsche Bank , krize će prije svega zahvatiti, prirodno, financijski sistem Grčke, ali ne samo njega. Prema podacima Europske središnje banke, “na rubu kolapsa” balansira bankarski sustav Italije, i treba mu vrlo malo pasti u provaliju.

“Problematični” dugovi u aktivi talijanskih banaka, po službenim procjenama, dosegnuli su 200 milijardi eura, što predstavlja 12% BDP-a ove zemlje, a prema procjenama neovisnih američkih financijskih analitičara, mnogo više – 360 milijardi eura (21% BDP-a Italije). Pri čemu su mogućnost talijanske vlade za financijsku podršku komercijalnim bankama vrlo ograničene: javni dug dosegnuo 133% BDP-a (u Europi veći razina duga ima samo Grčka).

Također ne treba isključiti mogućnost da globalna kriza ponovno počne s američkog financijskog tržišta, gdje su se špekulanti očito “zaigrali”.

Trenutno je primjetan novi nalet kapitalizacije: ako je u prvom kvartalu 2016. godine indeks iznosio 1:19, onda u drugom iznosi već – 1:20. Ove vrijednosti ukazuju na to, da se burza “pregrijava” i da se kolaps može dogoditi u svakom trenutku.

U principu, “mjehuri” se pojavljuju u skoro svim segmentima tržišta. Kada će pući, i povući sa sobom globalnu ekonomiju – pitanje je vremena.

Naravno, nadajmo se da će “velika dvadesetorka” uspjeti uskladiti nastali disbalans, smanjiti napetost i spriječiti nekontrolirani razvoj događaja, međutim niska učinkovitost djelatnosti ove grupe ne odiše optimizom.

Najuspješniji financijski špekulanti nekim životinjskim instinktom već osjećaju primicanje kolapsa i brže bolje su izašli iz rizičnih financijskih instrumenata i prešli u najpouzdanije, kojima se tradicionalno smatraju državne obveznice zapadnih zemalja. Upravo zato potražnja za državnim obveznicama Njemačke, Danske, Švicarske i drugih zapadnih zemalja s negativnim prinosom raste, unatoč činjenici da kupac ne samo da ne dobiva profit od svojih investicija, već naprotiv, plaća izdavatelju za samu mogućnost da posjeduje takve vrijednosnice.

* * *

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, japanski znanstvenici-entomolozi primijetili su neobično ponašanje insekata prije potresa i vulkanskih erupcija.

U jesen 2016. godine, Soros, Buffett i ostali “crveni mravi” osjetili su podrhtavanje zemlje i brže bolje pobjegli s planine Fudžijama …
 
(fakti.org)

Europa mora Ciprasu dati šansu da završi noćnu moru Grčke. Da li su ljevičari i socijalisti jedini koji mogu izvući zemlje iz kriza? Da li desničarski kapitalizam gubi na snazi? Ili su samo bankari izgubili kontrolu nad Vladom…

Aleksis Cipras, predsjednik Syrize, novi je premijer Grčke. Bit će prvi europski vođa koji je izabran zbog eksplicitnog obećanja da će promijeniti politiku štednje koja je na snazi od 2010. Naravno, mnogi će ga upozoravati da zaboravi na obećanja i ponaša se “odgovorno”.

Grčka je, naime, 2010. sklopila sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom kojim je dobila zajam koji će je spasiti od bankrota, a zauzvrat je pristala na asketizam i reforme. To je nevjerojatan dokument, u najgorem mogućem smislu, piše kolumnist New York Timesa Paul Krugman.

EU Trojka pod geslom praktičnosti i realističnosti Grke je bacila na koljena i oni su posljednjih godina skupo plaćali zablude elite. Već kad je potpisala ugovor Grčka je bila u recesiji, projekcije su pokazivale da je ugovor gotovo beznačajan i da će se država već 2012. oporaviti. Čak se predviđalo i smanjivanje nezaposlenosti.

Nezaposlenost 28 posto

No, kad se sporazum počeo provoditi on je postao ekonomska i ljudska noćna mora. Svake godine Grčka je sve dublje tonula, a dno je dosegla u 2014.

Nezaposlenost je 28 posto, a u državi je nezaposlenih mladih čak 60 posto.

Što je pošlo po zlu, objašnjava Krugman. Često se govori da Atena nije ispunila obećanja i nije smanjila troškove. Ništa ne može biti dalje od istine. Država je napravila strašne rezove u javnim službama, ukinula brojne državne službe i ukinula socijalne olakšice. Ipak, to Grcima nije ništa pomoglo.

Originalne projekcije su bile tako optimistične jer su se tvrdoglavi dužnosnici zanosili fantastičnim brojkama. I Europska komisija i Europska centralna banka su htjele vjerovati u bajku tvrdeći da će uništavanje radnih mjesta i smanjivanje troškova potaknuti privatni sektor. MMF je bio oprezniji, ali je isto podcijenio štetu koju štednja radi, piše New York Times.

Na kraju, da je Trojka stvarno bila realna, trebala je reagirati nakon dvije godine kad je vidjela da traži nemoguće. MMF nema niti jedan povijesni primjer sličan grčkom u kojem je s namjerom da se otplati kredit putem štednje država prošla bez golemog duga i inflacije.

EU izgubila kredibilitet

Sad je kad Cipras pobijedio, europskim dužnosnicima će biti savjetovano da preskoče lekcije tražeći od njega odgovornost i provedbu sporazuma. Činjenica je da su oni izgubili svoj kredibilitet, program koji su nametnuli Grčkoj nikad nije imao smisla i nije bilo šanse da uspije.

Najveći problem sa Syrizom može biti da ona nije dovoljno radikalna. Oslobođenje duga i smanjenje štednje možda neće biti dovoljni za oporavak. Nejasno je što grčka Vlada uopće može napraviti osim da napusti euro, što građani još nisu spremni.

Američki kolumnist zaključuje da je Cipras tražeći promjenu puno realističniji od dužnosnika koji žele nastavak agonije. Ostatak Europe mora Ciprasu dati šansu da završi noćnu moru svoje države.

Zapadni mediji ocijenili su večeras u prvim reagiranjima da će pobjeda ljevičarske stranke Syriza u Grčkoj uzdrmati Europu do korijena, ali potresti i globalna tržišta

Pobjeda Syriza predstavlja odluku naroda odbaciti stroge mjere štednje, koju treba poštivati, navodi britanski The Guardian i ocjenjuje da će ta pobjeda uzdrmati do korijena Europu.

Podsjetivši da su Grci šest godina prosvjedovali protiv krute discipline eurozone, londonski dnevnik ističe da su građani, posebno srednja klasa, konačno izgubili strpljenje i odbacili politiku strogih mjera štednje vlade premijera Antonisa Samarasa i opredijelili se za ljevicu.

“Posljedica toga jest da prošlost više ne može služiti kao pokazatelj budućnosti, bar ne u Grčkoj, a možda ni u drugim dijelovima Europe”, piše u uvodniku.

Budući premijer Aleksis Cipras, čelnik Syrize, dobio je mandat provesti ogromne promjene i ublaži dosadašnje mjere.

“Pitanje i za Grčku i za Europu jeste što će se sada dogoditi. Nitko još nema odgovor na to “, piše u tekstu.

Prema The Guardian, glavno pitanje biti će da li nova vlada u Ateni i međunarodni vjerovnici mogu naći zajednički interes za postizanje dogovora koji će zadovoljiti i Grke i ostatak eurozone, posebno Njemačku, a da pri tom ne izazove efekt domina diljem zone eura ako i druge zemlje potraže slična rješenja.

Takav ishod najviše će ovisiti od Njemačke, koja se i dalje pretvara da eurozona može uspjeti jedino ako nastavi s fiskalnom ispravnošću, koja je zapravo i izazvala politički potres u Grčkoj, ocjenjuje list.

Za njemačku kancelarku Angelu Merkel to neće biti nimalo lako, ali ako u Grčkoj i ostatku eurozone ne dođe do porasta potrošnje, cijela Europa mogla bi se sučeliti s ovakvim ili još gorim izazovima, upozorava The Guardian.

“Novi početak nije potreban samo Grčkoj, već cijeloj zoni eura. Vrijeme je da sjever počne slušati poruke koje stižu s juga”, zaključuje dnevnik u uvodniku.

I zapadne agencije ukazuju na to da je pobjeda Syrize zabrinula međunarodne kreditore pošto bi mogla označiti preokret u Europi, gdje populističke stranke i u nekim drugim zemljama najavljuju kampanje protiv mjera štednje, kao i dovesti u pitanje opstanak Grčke u zoni eura.

Reuters navodi da će Cipras biti prvi premijer neke članice eurozone koji se otvoreno protivi uvjetima koje su EU i MMF nametih tijekom ekonomske krize.

“Njegova očekivana pobjeda povećava izglede i za skori ulazak u klinč s vladom njemačke kancelarke Angele Merkel, a mogla bi dovesti u pitanje i distribuciju naredne tranše više od sedam milijardi eura međunarodne pomoći Grčkoj”, ocjenjuje britanska agencija.

Slogan Cipras kampanje “Nada se vraća!” Očito je privukao birače, iznurene od mjera štednje poslije šest godina krize koja je rezultirala porastom stope nezaposlenosti na 25 posto i straha milijuna Grka od siromaštva.

Associated Press (AP) ocjenjuje da bi pobjeda Syrize mogla izazvati potrese na globalnim tržištima i dovesti u pitanje ostanak Grčke u eurozoni. Cipras je, kako podsjeća američka agencija, obećao pregovore o uvjetima pomoći Grčkoj i najavio da će tražiti otpis velikog dijela duga od 240 milijardi eura.

On je u predizbornoj kampanji rekao i da će odbaciti mnoge reforme koje su tražili kreditori, uključujući smanjenje mirovina i minimalnih plaća, kao i da će preispitati neke privatizacije i otpuštanja u javnom sektoru.

Ukoliko nova vlada u Ateni ne nađe rješenje u dogovoru s kreditorima, Grčka bi mogla suočiti s bankrotom, ocjenjuje AP.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

 
 
(vestinet,index,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19838"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]