U sporedbi s drugim vrstama, ljudi imaju iznenađujuće sličan genetski kod, no već male mutacije donose promjene, a one se mogu odraziti na obične načine – poput razlika u visini, boji kose i očiju te dr., ali i kroz razvoj nevjerojatnih osobina

Takve mutacije im na neki način daju i supermoći, a Listverse donosi popis takvih primjera:

1. Otporni na visok kolesterol

Dok većina ljudi, osobito srednje i starije dobi, trebaju ograničavati unos procesuiranih i masnih namirnica poput junk fooda u strahu od visokih razina kolesterola koji “čepe” krvne žile i mogu uzrokovati smrt, postoje neki koji mogu jesti sve što žele bez opasnosti.

Njihove razine lošeg kolesterola ostaju minimalne bez obzira jeli li krafne, jaja, pizzu, prženu slaninu i hamburgere svaki dan zahvaljujući rijetkoj genetskoj mutaciji – nedostaje im kopija gena PCSK9.

I dok je obično problematično roditi se bez nekog gena, ovaj slučaj zaista ima beneficije a otkriven je prije 10-ak godina.

Najčešće se radi o Afroamerikancima koji zahvaljujući toj mutaciji imaju 90 posto manji rizik od srčanih bolesti, a nakon otkrića tog stanja znanstvenici pokušavaju napraviti lijek koji će blokirati postojeći gen kod ostale populacije u svrhu boljeg kontroliranja masnoće u krvi.

2. HIV im ne može ništa

Razne stvari mogu ugrožavati ljudsku rasu, a infekcija HIV-om je svakako jedna od njih. Vrlo zarazan virus od kojeg u nekim afričkim zemljama boluje svaki treći čovjek za neke ipak nije nikakva prijetnja – oni su sretnici s genetskom mutacijom koja blokira protein CCR5.

Virus HIV-a koristi taj protein kao vrata za ulaz u ljudsku stanicu, pa u njihove stanice virus ne može ući. Ipak, ta genetska mutacija pogađa tek jedan posto bijelaca.

3. Tolerancija na hladnoću

Eskimi i drugi narodi koji žive u ekstremno hladnim uvjetima prilagodili su se na taj, za brojne druge ljude, nezamisliv način života. Istina je kako su se ljudi koji žive na niskim temperaturama biološki prilagodili uvjetima – no samo zahvaljujući genima i evoluciji.

Primjerice, studije pokazuju da čovjek koji nije porijeklom iz područja Sibira ni nakon 50 godina života tamo ne podnosi lakše hladnoću, dok oni čiji su preci od tamo a sami tamo ne žive – nemaju problema sa zimom.

Obično, takvi ljudi imaju oko 50 posto brži bazalni metabolizam zahvaljujući čemu podnose zimu bez drhtanja. Također, imaju manje žlijezda znojnica koje inače rade tako da se kod pregrijavanja tijela otpušta znoj.

Zahvaljujući tome Aboridžini u Australiji mogu spavati na zemlji bez skloništa ili pokrivača tijekom hladnih noći, a Eskimi plivati u ledenoj vodi – sve bez da se razbole.

4. Spremni na sve visine

Većina penjača koji su se popeli na 8848 metara visok Mount Everest to nikad ne bi uspjeli bez pomoći vodiča, lokalnih šerpa. Oni često hodaju ispred njih i postavljaju užad te izviđaju najbolji put.

Očigledno je kako su Tibetanci i Nepalci superiorni drugim ljudima što se tiče boravka na velikim nadmorskim visinama jer žive na prosječnoj visini od 4000 m, gdje zrak sadrži oko 40 posto manje kisika.

Njihovi su se organizmi prilagodili s većim kapacitetom pluća, a za razliku od “normalnih” ljudi koji na velikim visinama proizvode više crvenih krvnih zrnaca, oni proizvode manje – čime se sprječava zgušnjavanje krvi i nastanak ugrušaka, a za to je zaslužna genetska mutacija odnosno produžetak DNK nazvan EPAS1.

Han Kinezi koji su srodnici Tibetanaca ne dijele tu gensku karakteristiku, a kako su se kao narod razdvojili prije 3000 godina, znanstvenici smatraju da je do mutacije došlo unutar posljednjih 100 generacija, što je vrlo kratko vrijeme iz perspektive evolucije.

5. Svi poludjeli, oni ne…

Izuzev moralnih razloga, postoje i oni zdravstveni po kojima se niti jednoj vrsti ne preporučuje jesti pripadnike njihove vrste. Naime, pripadnici plemena Fore iz Nove Gvineje osjetili su te posljedice sredinom 20. stoljeća nakon što je cijelo pleme “pokosila” epidemija bolesti Kuru.

To je degenerativna i fatalna prionska bolest mozga slična kravljem ludilu, zbog koje se mozak pretvara u “kašu”.

Oboljeli prvo iskuse probleme s pamćenjem, a naknadno polude s time da s bolešću mogu živjeti nekoliko godina. Nakon pojave epidemije antropolozi i liječnici nisu mogli shvatiti zašto je pleme bolesno, no potom su otkrili da se bolest širi na tzv. pogrebnim gozbama gdje se u znak poštovanja prema pokojnome jede dio njegovog mesa.

No nisu svi bili zaraženi nakon takvog kanibalističkog rituala, a preživjeli su imali mutaciju gena nazvanu G127V, koja ih je spasila unatoč konzumiranju zaraženih leševa i odličan je pokazatelj kako funkcionira prirodna selekcija.

6. Zlatna krv

Iako je opće pravilo kako je krvna grupa 0 univerzalna i svatko je može primiti, to nije u potpunosti istina te je cijeli krvni sustav znatno kompliciraniji.

Osim što postoje četiri krvne grupe – 0, A, B i AB koje se dodatno mogu podijeliti u osam krvnih grupa ovisno je li rezus faktor (Rh) pozitivan ili negativan, postoje čak 35 krvnih sustava poznatih znanstvenicima s preko milijun malih varijacija.

Osim toga, postoji i zaista rijedak tip krvi, tzv. grupa Rh-ništa, koja ne sadrži nikakve antigene u Rh sustava, a znanstvenici su pronašli tek 40-ak ljudi na cijelom svijetu s ovom mutacijom. Ono što ovu krv čini posebnom je to što je znatno bolja kao univerzalni davatelj i od krvne grupe 0 te je kompatibilna sa svim drugim rijetkim krvnih grupama, no nažalost je u svijetu tek devet živih donora.

Tu se krvnu grupu naziva još i zlatnom krvi, a oni koji ju imaju su s jedne strane počašćeni jer mogu spasiti život svima, no ako su oni u opasnosti njima može pomoći samo devet ljudi na svijetu.

7. Jasan vid u vodi

Oči većine životinja su takve da kristalno jasno vide u vodi, no to nije slučaj i sa ljudima – naš je vid u takvim uvjetima ograničen i mutan jer voda ima sličnu gustoću kao tekućina u našim očima, što ograničava ulaz svjetla koji ulazi u oči.

Ipak, određena grupa ljudi iz plemena Moken imaju sposobnost da posve jasno vide pod vodom, čak i na dubini do 22 metara.

Oni provode oko osam mjeseci u godini sjedeći na svojim brodovima, a na kopno se vraćaju samo kako bi uzeli nužne stvari ili dopremili školjke i ribe koje su uhvatili.

Oni prikupljaju stvari iz mora po tradicionalnim metodama, bez maski, disalica ili opreme za ronjenje, a zahvaljujući stalnom usavršavanju i ponavljanju ronjenja, bez problema mogu razlikovati kamen na morskom dnu od jestive školjke.

U testiranju vida Moken djece i djece iz Europe, znanstvenici su otkrili da Mokeni imaju dvostruko oštriji vid ispod vode.

8. Super guste kosti

Starenje rezultira brojnim posljedicama za tijelo, a jedna od najpoznatijih je smanjivanje gustoće kostiju zbog čega one postaju lomljive.

Ipak, čini se kako mala grupa ljudi skriva tajnu otpornosti na osteoporozu zahvaljujući mutaciji SOST gena.

Taj se gen može pronaći kod pripadnika nizozemske i afričke populacije, a kontrolira protein skleroistin koji regulira gustoću kosti.

Ako se kod čovjeka javi samo jedna kopija gena, njegove su kosti iznimno snažne i u starosti, no već dvije kopije tog gena mogu uzrokovati probleme poput gigantskog i nekontroliranog rasta.

9. Dosta im je par sati sna

Dok prosječnom čovjeku treba od sedam do osam sati sna na dan kako bi normalno funkcionirali, postoje ljudi koji godinama mogu spavati tri do četiri sata a da to ne utječe na njihovo zdravlje i sposobnosti. Slavni primjeri iz povijesti uključuju Margaret Thatcher, Napoleona, Alberta Einsteina i brojne druge.

To se objašnjava mutacijom gena DEC2, zbog koje oni spavaju manje ali učinkovitije, odnosno s intenzivnijim REM fazama sna koje donose više odmora. Što kvalitetnije spavamo, to nam je manje sna potrebno, objašnjavaju znanstvenici.

10. Briga ih za malariju

U jednu ruku bolest, a u drugu obrana od opasne malarije koju prenose komarci, sve je to srpasta anemija. Ona je specifičan tip anemije u kojem postoji abnormalni tip hemoglobina u eritrocitima.

Budući da je malarija tip parazita koji ulazi u crvena krvna zrna i tamo se razmnožava te ih uništava, a abnormalni hemoglobin nije dobar domaćin parazitu, oboljeli su zaštićeni od bolesti koja na godinu ubije preko 600 tisuća ljudi u svijetu.

(express.hr)

Dok kršćani već 2000 godina čekaju ponovni, drugi, dolazak Isusa Krista, neki su to shvatili predoslovno pa nemaju ni strpljenja ni vjere

Grupa koja se naziva “The Second Coming Project” (“Projekt drugog dolaska”) s pomoću znanosti žele dovesti Spasitelja na Zemlju.

Naime, planiraju uzeti uzorak Isusova DNK nakon čega će embrij s dotičnom DNK biti implantiran u maternicu žene koja će se dobrovoljno javiti za rađanje Isusova klona, i od koje tvorci projekta ne zahtijevaju da bude djevica.

No, dok takve šarlatane nitko ne doživljava ozbiljno, pojavila se još jedna inicijativa koja postoji od 2017. godine.

Oksfordski genetičar i teolog udružili su snage kako bi pronašli DNK Isusa Krista.

Genetičar oksfordskog sveučilišta je George Busby, a teolog je pastor Joe Basile.

Pregledali su Torinsko platno i sudijar iz Ovieda. Cilj je dobiti DNK iz svakog od tih uzoraka kako bi se odredila Kristova DNK.

Krajnji cilj znanstvenika bio bi klonirati Isusa Krista. Kako javljaju, misle da su “na dobrom tragu”.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(dnevno.hr)

Mogućnost da ljudi jedan dan posjete drugi planet se nikada nije činila tako stvarnom kao u posljednjih nekoliko godina, ali još nekoliko prepreka treba prevladati prije nego što to može postati stvarnost

Neki ljudi vjeruju da ih nevjerojatna znanstvena otkrića mogu čekati na crvenom planetu, a NASA je nedavno povećala svoje neobuzdane napore u nadi da će tamo poslati astronaute do 2030. godine.

Kozmičko zračenje je jedan od najvećih problema sa kojima će se suočiti posjetitelji Marsa, i ono ne dolazi samo od sunca, već i od zvjezdanih eksplozija koje se događaju daleko izvan našeg Sunčevog sustava.

Čestice zračenja u svemiru se mogu sudariti sa jezgrama u ljudskom tkivu, stvarajući nuklearnu koliziju koja može stvoriti nove čestice i oštetiti DNA ljudske stanice. Zemljino magnetsko polje nas općenito štiti od tih čestica, ali astronauti koji bi krenuli na Mars bi mogli biti izloženi tim čisticama godinama, ako bi bili bez zaštite, piše Dailymail.co.uk.

Sada NASA razmatra nekoliko načina na koji bi riješila te izazove, uključujući i uporabu lijekova koji će izmijeniti DNK astronauta. Oni vjeruju da bi to moglo pomoći u popravku štete koja je uzrokovana česticama visoke energije koje će ih bombardirati kada posjete planet.

Ovaj pristup je spomenuo Dr. Douglas Terrier, glavni tehnolog agencije NASA, uoči nastupa na sumitu “London Codex Innovation Summit”. Oklopna odijela i zaštićena oplata su također predloženi kao mogućnosti, ali se vjeruje da je to nepraktično. Osim toga, NASA gleda sve mogućnosti korištenja umjetne inteligencije u programima za dijagnosticiranje bolesti u svemiru, pa čak uporabu robotske kirurgije.

Međutim, oni također imaju u planu promijeniti DNK astronauta kroz epigenetičke izmjene koje će promijeniti način na koji tijelo čita gene bez utjecaja na osnovnu DNK. Mijenjanjem kemikalija oni će kontrolirati volumene gena, a njihovo djelovanje može biti pojačano ili isključeno po potrebi ako nešto pođe po zlu.

Dr. Terrier je rekao za The Times: „Tražimo niz rješenja. Od terapije lijekovima, koja se čini vrlo obećavajuća, pa sve do ekstremnih stvari poput epigenetičke izmjene sve do manipulacije„.

Koje su dugoročne posljedice tih „sigurnosnih” mjera?

Dok oni vjeruju da ti pristupi mogu pomoći u prevenciji raka i drugih bolesti uzrokovane zračenjem u teoriji, postoji mnogo pitanja o sigurnosti takvih pristupa.

Prema Dr. Terrier, četiri astronauta će vjerojatno biti na brodu koji će letjeti na Mars kako bi pronašli dobru ravnotežu između laganog putovanja i rješavanja problema usamljenosti. Četiri astronauti koji su se prijavila za ovu misiju će morati proći epigenetske izmjene, i možemo samo pogađati gdje bi nas to moglo dovesti.

Volontiranje za putovanje na drugu planetu je puno neizvjesnosti i tijela tih ljudi će biti podvrgnuta elemenata koji se ne mogu u potpunosti predvidjeti. Međutim, izgledi da se genetički mijenjaju ljudi donosi novu razinu složenosti. Ljudi koji volontiraju za put na Mars su jasno spremni da se o rizicima svemirskih putovanja, ali i da učinci ljudske genetske modifikacije možda neće biti ograničeni samo na te pojedince.

Osim na pitanje dugoročne sigurnosti, što bi se moglo dogoditi ako bi bilo koja od ova četiri genetski modificirana astronauta htjela imati djecu? Koliko će generacija biti pod utjecajem njihove modificirane DNA? Pod pretpostavkom da će se ove četiri osobe sigurno vratiti na Zemlju nakon misije?

Ima više više pitanja nego odgovora, kada je riječ o ovom pristupu, pa čak i Dr. Terrier priznaje da će to imati „puno etičkih posljedica.”

Prvo pitanje koje se postavlja je kako su astranauti koji su bili na Mjesecu – se vratili živi, i doživjeli duboku starost, usprkos velikoj radijaciji. A drugo pitanje je, kako će znanstvenici zaštititi astronaute modifikacijom DNA, kada ni rak ne znaju još izliječiti?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova studija je pokazala da su tri četvrtine ljudskog genoma nefunkcionalne ili „junk DNA”, što bi moglo značiti nemaju nikakav koristan smisao … ili to samo može značiti da znanstvenici nemaju pojma za što se još koristi

Oni znaju, međutim, što te tri četvrtine ljudskog genoma ne rade: Ove nepravilanne sekvence nukleotida ne kodiraju proteine odgovorne za kemijske reakcije u našem tijelu.

U 1950., pretpostavljalo se da većina DNK kodira proteine, ali tijekom godina postalo je jasno da je samo dio genoma odgovoran za kodiranje funkcionalnih proteina. Pojam „junk DNA” je prvi put korišten 1972. godine, a odnosi se na DNA koji nema poznatu funkciju.

Istraživači Sveučilišta u Houstonu, na čelu sa profesorom Dan Graurom, koristili su matematičke izračune kako bi se utvrdilo da je samo negdje između 10 i 25 posto naše DNK – funkcionalno. Oni su došli do svojih izračuna koristeći štetnu brzinu mutacije, koja zastupa stopu štetnih mutacija, uz stopu zamjene fertiliteta. Studija je objavljena u časopisu Genome Biology and Evolution.

To je u suprotnosti sa studijom “Encode” iz 2012., koja je tvrdila da je čak 80 posto naše DNK funkcionalno.

Ta studija je zaradila kritike radi preširoke definicije pojma „funkcionalno.” Kako Graur kaže, DNA koja je funkcionalna je dio koji se razvio i ima važne evolucijske efekte te ima funkciju koja se održava kroz prirodnu selekciju.

Graur ne vjeruje u tvrdnje studije “Encode” i te je odbacio njihove rezultate rekavši: „Oni su potrošili 400 milijuna dolara, da bi nešto veliko imali za reći.”

Graur vjeruje da je DNA s nižim postotkom funkcionalne DNA zapravo bolja sa strane evolucijske perspektive čovječanstva jer razotkriva manji postotak DNK od opasnosti od mutacije koja povećava izglede za preranu smrt.

Na nefunkcionalnu DNK mutacija nema nikakav utjecaj, jer ne može biti poboljšana, niti oštećena.

Parovi bi trebali imati 15-ero djece

On kaže da ako je većina ljudske DNA funkcionalna, ljudi će akumulirati puno štetnih mutacija i trebalo bi imati nerealan natalitet kako bi se održala populacija.

„Da bi 80 posto ljudskog genoma bilo funkcionalno, svaki par na svijetu bi trebao začeti u prosjeku 15 djece i sve, ali dvoje bi moralo umrijeti ili se ne reproducirati” rekao je.

Prema povijesnim zapisima stanovništva, svaki par po generaciji je morao “podići” nešto više od dvoje djece kako bi održali stabilan broj stanovnika. Tijekom proteklih 200.000 godina, stopa fertiliteta se održavala između 2,1 i 3,0 djece po paru; globalna populacija ostala prilično statična dok je smrtnosti djece pala i stopa fertiliteta premašila razinu zamjene u 19. stoljeću.

Graur tvrdi da zna točan iznos DNK koji je funkcionalan i koji bi mogao pomoći biomedicinskim istraživačima da usredotočite svoje napore samo na dijelove koji bi mogli spriječiti ili izliječiti bolesti nego da sekvencioniraju čitav ljudski DNA.

Je li većina našeg DNK stvarno beskorisna?

Ova procjena je usklađena sa studijom iz 2014. godine koja je usporedila ljudski genom s onim drugih vrsta i utvrdila da je samo oko 8 posto funkcionalan.

Jedan od autora te studije, Chris Ponting sa Sveučilišta u Edinburghu, rekao je da su dva nalaza podržavala jedni drugog, dodajući: „Mi se šetamo po genomu gdje je samo jedna od 10 baza zapravo bitna.”

U međuvremenu, Ryan Gregory sa Sveučilišta Guelph je kaže da mi jednostavno ne znamo koliko ljudskog DNK ima nesekvencijsku povezanu funkciju. On priznaje da bi puno toga mogao biti „junk”, ali upozorava da još uvijek ne znamo koliki dio DNK nosi funkciju nepovezanih odnosa, dodajući da su neki dijelovi DNK još uvijek koristni iako nisu imali važan slijed.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Broj slučajnih genetskih promjena u ljudskoj populaciji značajno raste

Genetske mutacije se mogu smatrati pozitivnim, jer zahvaljujući njima čovjek, primjerice, izgrađuje otpornost prema malariji ili povećava gustoću kostiju.

Ipak, opasne promjene gena povećavaju rizik od pojave mnogih bolesti, a također se mogu smatrati krivcima za teške nasljedne bolesti kao što su cistična fibroza, hemofilija, fenilketonurija i druge.

Broj slučajnih genetskih promjena u ljudskoj populaciji značajno raste. Ako uzmemo za primjer razdoblje od 1980. do 1990. godine i stopu od 7 posto genetskih promjena koje su tada bile zabilježene, u današnje vrijeme genetičari bilježe do 10 posto mutacija gena.

Najveći broj slučajnih promjena ljudskog DNK su neutralne i predstavljaju varijante izgradnje jednog istog gena. Neke od tih mutacija se čak mogu smatrati pozitivnim, pošto zahvaljujući njima čovjek primjerice izgrađuje otpornost prema malariji ili povećava gustoću kostiju.

Opasne promjene gena povećavaju rizik od pojave mnogih bolesti, a također se mogu smatrati krivcima za teške nasljedne bolesti kao što su cistična fibroza, hemofilija, fenilketonurija i druge.

Uz to, kako za sad vjeruju znanstvenici, u suvremenom svijetu se povećava broj vanjskih faktora koji utječu na promjene ljudskog genoma. Konkretno, u vezi s tim negativnim tendencijama znanstvenici povezuju i rast neplodnosti, kao i konkretno uočljivi rast muškog steriliteta u općoj populaciji.

Pobijediti negativne mutacije moguće je samo putem stalne kontrole i analize ljudskog genoma. Većina genetskih istraživanja u Rusiji obavlja se uz pomoć opreme koja se za sada uvozi iz SAD. Skupina stručnjaka i znanstvenika Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov trenutno radi na eksperimentima i izradi ruske opreme za analizu DNK, odnosno ljudskog genoma. Očekuje se da će se do 2020. godine ta visokoprecizna oprema samostalno proizvoditi u Rusiji.

Medicinska savjetnica jedne laboratorije iz Volgograda Olesja Kravcova je objasnila da oprema koja omogućava analizu DNK sekvenci može utvrditi postoji li neka “greška” u genetskom zapisu. U slučaju da kod nekih ljudi postoji, oni imaju veće šanse da, primjerice, naslijede rak ili aterosklerozu od roditelja ili prethodne generacije.

Događa se čak da iako mutacija potpuno promijeni “zapis” genoma, do bolesti ili nekoga nedostatka ne dođe u prvoj generaciji, već tek u nekoj od sljedećih. Zato nositelj “pokvarenog” gena možda sam nikad neće oboljeti, već će taj neispravan gen predati svom potomstvu kod koga će se bolest razviti.

Analiza DNK sekvenci trebalo bi pokazati postoje li mutacije koje mogu dovesti do teških nasljednih bolesti, kao i da pokaže predispoziciju za neke česte bolesti. Primjerice, takav pristup može dovesti do značajnih pomaka u liječenju onkoloških bolesti.

Što se tiče upravo onkoloških bolesti, važno je utvrditi genetsku strukturu samog karcinoma. Rak, genetski gledano, vrlo je raznovrsan i različiti oblici se liječe na različite načine. Kada se utvrdi kako je došlo do mutacije stanica, može se odabrati najučinkovitiji lijek i njegova optimalna doza.

Osim toga, poznavanje genotipa može pomoći pri planiranju obitelji. Kao što je poznato, svaka žena koja koristi oralne kontraceptive, odnosno antibaby pilule, ima veće šanse da dobije trombozu.

Pa ipak, do tromboze će prije doći kod onih žena koje imaju genetsku predispoziciju i zato je liječnicima važno da znaju koje nasljedne bolesti možda ima njihov pacijent.

Danas medicina i dalje liječi bolest, dok će se u budućnosti sve više okretati liječenju konkretnog čovjeka, znajući njegove moguće nasljedne bolesti.
 
(sputniknews.com)

Ako ste mislili da sendvič od piletine kojeg ste naručili u restoranima Subway nije imao puni okus piletine, možda ste bili u pravu

Prema kanadskoj studiji, DNA test je pokazao da se u sendvičima Subway od prave piletine nalazi samo pola piletine.

DNA istraživač Matt Harnden na Univerzitetu Trent za forenzički DNK je laboratorijski testirao piletinu u šest popularnih pilećih sendviča.

Subway je bio među pet restorana brze hrane čiju je piletinu kanadska Broadcast Corporation testirala.

Rezultati su pokazali da pečena piletina u sendvičima sadrži u prosjeku 53,6 posto pilećeg DNK dok ostatak čini GMO soja od 42,8 posto.

Lanac sendviča Subway je opovrgnuo rezultate testa DNK u objavljenom priopćenju:

“SUBWAY Kanada ne može potvrditi istinitost rezultata laboratorijskog testiranja kojeg ste vi proveli. Međutim, mi smo zabrinuti zbog navodnih saznanja s obzirom na udio soje u sadržaju.

Naša piletina sadrži 1% ili manje proteina soje. Koristimo ovu sastojak u ovim proizvodima kao sredstvo za stabilizaciju teksture i vlage.

Svi naši pileći proizvodi su izrađeni od 100% bijelog mesa piletine koje se marinira, peče na ražnju i roštilja.

Testirali smo naše pileće proizvode u zadnje vrijeme na kakvoću i utvrdili da odgovara standardima kvalitete hrane.

Mi ćemo opet razgovarati s našim dobavljačem kako bi se osiguralo da piletina ispunjava visoke standarde koje smo postavili za sve naše stavke proizvoda i sastojaka. “

Ostali rezultati istraživanja:

• A & W piletina grill Deluxe prosječno 89,4 posto pilećeg DNK
• McDonald piletina – na žaru u prosjeku 84,9 posto pilećeg DNK
• Tim Hortons Chipotle piletina na žaru u prosjeku 86,5 posto pilećeg DNK
• Wendy pileći sendvič na žaru u prosjeku 88,5 posto pilećeg DNK

 
NoviSvjetskiPoredak.com

AKADEMIJA ZNANOSTI I MEDICINE TRAŽI UKIDANJE ZABRANE NA GENETSKI INŽENJERING

Akademija znanosti i medicine Sjedinjenih Država sačinile su izvještaj koji sugerira ukidanje zabrane na eksperimente koji bi doveli do pojave “genetski modificiranih ljudi”.

Kako je prenio MedicalXpress, ukidanje zabrane se ne traži radi poboljšavanja ljudskih osobina i sposobnosti. Navodno bi se takvi eksperimenti – a kasnije i “intervencije” – dopuštali samo radi otklanjanja mutacija koje dovode do pojave teških nasljednih bolesti.

Trenutno, u mnogim zemljama u svijetu na snazi ​​su zabrane stvaranja ljudskih embrija sa “promijenjenom DNK”.

Za slučaj da ukidanje zabrane bude odobreno, američki znanstvenici su već pripremili cijeli niz preporuka koji bi se morali pridržavati znanstveni i medicinski centri.

Prva: “korigiranje genoma” je dopustivo samo ukoliko se s genetski uvjetovanom bolešću nije moguće boriti ni na koji drugi način.

Druga: “redirigiranje” je dozvoljeno samo na genima koji su nesumnjivo povezani s nasljednim poremećajem.

Treća: neophodna je stroga kontrola kliničkih ispitivanja koja moraju biti praćena dovoljnim brojem podataka o koristi od moguće intervencije na genima, kao i o riziku od “promjene DNK”.

Četvrta: javnost mora biti uključena u raspravu o etičkim i pravnim problemima korigiranja ljudskog genoma.

Peta: potrebne su međunarodne norme za korištenje genetskog inženjeringa da bi se izbjegle zloupotrebe.

Neki znanstveni centri u svijetu već eksperimentiraju s promjenama u ljudskom DNK, ali samo sa nespolnim stanicama.

Primjerice, u Kini su već modificirali stanice imunološkog sustava čovjeka koje su potom bile “ubrizgane” pacijentu koji boluje od raka.

Takve genetske korekcije se ne nasljeđuju, ne stižu do potomstva, pa utječu samo na jednog čovjeka.
 
(fakti.org)

Zašto je Vlada tako manijakalno brine o provođenju cijepljenja?

Razmotrimo ovaj članak u svjetlu ubrzanog pritiska od strane vlade na mandat i provođenje cijepljenje diljem planete.

Referenca je New York Times, 15. ožujke 2015. pod naslovom “Zaštita bez cjepiva” koja opisuje granicu istraživanja. Ovdje su ključni citati koji ilustriraju uporabu sintetičkih gena koji “štite od bolesti”, i mijenjaju genetski sastav ljudi.

Ovo nije znanstvena fantastika:

“Unoseći sintetičke gene u mišiće [eksperimentalnih] majmuna, znanstvenici su u osnovi re-dizajnirali životinju da se odupre bolesti.”

“Nebo je granica”, rekao je Michael Farzan, imunolog na Scrippsu i glavni autor ove nove studije. “

“Prvo testiranje na ljudima ove strategije – se zove imunoprofilaksa prijenosa gena ili IGT – u tijeku je i nekoliko novih testiranja.”

“IGT je potpuno različit od tradicionalnog cijepljenja. To je oblik genske terapije. Znanstvenici su izolirali gene koji proizvode snažna antitijela protiv određenih bolesti, a zatim sintetiziraju te umjetne gene. Geni se unose u viruse i ubrizgavaju u ljudsko tijelo, obično su to mišići”.

Ovdje je udarna rečenica:

“Virusi napadaju ljudske stanice s njihovim DNA sadržajem, i sintetski gen se tada ugrađuje u primateljev vlastititi DNA. Ako se sve odigra dobro, novi geni će uputiti stanice da krenu proizvodnju snažnih antitijela.“

Ponovite opet: “sintetski gen se tada ugrađuje u primateljev vlastititi DNA”. Promjena ljudskog genetskog koda. Trajna promjena.

Članak u Timesu je potaknuo Dr. David Baltimorea za mišljenje:

“Ipak, dr. Baltimore kaže da se predviđa da će neki ljudi biti sumnjičavi prema strategiji cijepljenja koje će mijenjanjati njihov vlastiti DNA, čak i ako to sprečava potencijalno smrtonosnu bolest.”

Da, neki ljudi mogu biti sumnjičavi. Ako imaju dve ili tri radne stanice u mozgu.

Pod okriljem prevenciji bolesti, cjepiva su idealni nosači za sve vrste gena koji bi se trajno ugraditi u ljudske strukture.

Ogromna propaganda o cjepivima i izglasani obvezni zakoni koje uspostavljaju tiraniju obaveznog cijepljenja, stvara snažnu struju znanstvenika luđaka koji misle da je reinženjering gena čovjeka eminentno moguć uz pomoć cjepiva.

Sintetički geni će se ubrizgavati milijardama ljudi te će formirati veliki eksperiment za stvaranje promijenjene vrste.

Primatelji cjepivo će biti podvrgnuti nadzoru kako bi se ocijenili rezultati. Pripadnici tih skupina će biti dovedeni u klinike na ispitivanja i testove, kako bi se otkrili markeri koji navodno otkrivaju reakcije njihovih tijela na genetske promjene.

Jesu li su ljudi jači ili slabiji? Da li oni pokazuju znakove bolesti? Da li oni imaju promjene u ponašanju? Kroz nadzor i ispitivanje se može sastaviti lista rezultata.

Naravno, ne postoji informirani pristanak. Ljudski zamorci neće znati ništa o tome što će im znanstvenici učiniti.

A što bi bili ciljevi ovog luđačkog istraživačkog programa? Oni će se razlikovati. Na pojednostavljenoj razini, postoje dva cilja.

Stvaranje slabijih, više poslušnih i više ovisnih ljudi. S druge strane, stvoriti jače, zdravije i više inteligentnije i talentirane ljude, što je naravno priča za malu djecu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Testiranja genetskih uzoraka koja se provode u Bosni i Hercegovini trebala bi zabrinuti velik broj muškaraca u toj zemlji jer se pokazalo kako svaki peti među onima koji se takvim provjerama podrgnu zapravo nije biološki otac djeteta kojemu je upisan kao roditelj u matičnim knjigama

Podaci Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu i Zavoda za sudsku medicinu u Banjoj Luci dokazuju kako je je razmjerno veliki broj slučajeva u kojima analiza DNK uzoraka potvrđuje sumnje muškaraca u očinstvo.

U Sarajevu se godišnje u prosjeku obradi oko stotinu zahtjeva za utvrđivanje očinstva, a među onima koji to traže ima osoba iz svih društvenih slojeva.

Bude tu običnih radnika, nastavnika, ali i nezaposlenih, poznatih i nepoznatih osoba u javnosti, no svima je zajamčena anonimnost, kazala je Jasmina Hindija-Čakar, DNK analitičar.

Tijekom 2016. godine u sarajevskom je institutu obrađeno 50 zahtjeva za DNK analizu, pri čemu je utvrđeno da svaki peti muškarac nije biološki otac djeteta.

“Imali smo dosta mučnih situacija. Događalo se da ljudi cijeli život prožive ne znajući da nisu pravi roditelji svog djeteta”, kazala je Hindija-Čakar.

U Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju rade čak i analizu DNK uzoraka preminulih osoba, opet sa zahtjevom utvrđivanja očinstva.

Uglavnom je riječ o slučajevima kada nastane spor oko nasljeđivanja imovine preminulih.

Još su zanimljiviji rezultati do kojih dokaze u banjolučkom Zavodu za sudsku medicinu. Branka Zorić, DNK analitičarka, kazala je kako statistika pokazuje da tamo svaka treća analiza pokazuje da osoba koja ju je zatražila zapravo nije biološki otac svog djeteta.

“Imamo slučajeva kada analizu traže i muškarci od 70 ili 80 godina”, kazala je Zorić.

Suočavanje sa sumnjama u preljub u BiH po osobi staje 250 konvertibilnih maraka (127 eura), a ukoliko analizu “u paketu” zatraže otac, majka i dijete onda je cijena 700 KM (358 eura).

Izvjesna utjeha za muškarce u BiH je što oni nisu ni bolji ni gori od regionalnog prosjeka kada je riječ o seksualnim avanturama s vidljivim posljedicama.

Statistika pokazuje kako u Hrvatskoj također svaki peti muškarac zapravo nije otac djetetu kojemu je službeno roditelj, a u Srbiji je to slučaj kod svakog trećeg muškarca koji se podvrgne provjerama očinstva.
 
(jutarnji.hr)

Rođeno je prvo dijete troje roditelja zahvaljujući tehnici oplodnje koja omogućuje poboljšanje genskog koda kako dijete ne bi naslijedilo defektni mitohondrij, objavio je časopis New Scientist

Petomjesečni dječačić nosi uobičajeni DNK svojih roditelja – majke i oca, te komadićak genskog koda donora.

Američki liječnici poduzeli su dosad neviđeni korak kako bi osigurali da dječaćić ne naslijedi defektni mitohondrij svoje majke.

Stručnjaci ističu da se ovim pothvatom otvara novo razdoblje u medicini te će se odsada moći pomoći drugim obiteljima s defektnim mitohondrijima.

No upozoravaju da su potrebne stroge provjere te nove i kontroverzne tehnologije, nazvane mitohondrijska donacija.

Mitohondriji su sićušne strukture unutar citoplazme gotovo svake stanice živih organizama, oni su generatori energije i topline koja se stvara u biokemijskim procesima.

Neke žene nose gene defektnih mitohondrija i to mogu prenijeti na svoju djecu.

Znanstvenici su razradili niz načina kako bi riješili taj problem.

Američka ekipa koja je putovala u Meksiko kako bi izvela postupak jer u toj zemlji nema zakona koji bi to zabranio, koristila se metodom koja popravlja mitohondrij u jajašcu majke prije nego se izvede oplodnja in-vitro očevom spermom.

Tako su uzeli majčino jajašce s oštećenim mitohondrijom i i jajašce donorice sa zdravim mitohondrijem. Većina genskog materijala bila je uklonjena iz oba jajašca. U sljedećoj fazi majčin genski materijal usađen je u jajašce donorice koje zatim može biti oplođeno očevom spermom.
 
(index.hr)