Devedesetogodišnji znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade, James Watson, lišen je počasnih titula od strane vodeće američke istraživačke institucije, nakon što je iznova ponovio svoje kontroverzne zaključke koji povezuju rasu i inteligenciju

Unatoč gotovo pola stoljeća rada u laboratoriju Cold Spring Harbour Laboratory (CSHL), svjetski poznati genetičar James Watson, izgubio je sve svoje počasne titule, jer je odbio povući svoje znanstvene zaključke.

Watson je 2007. suspendiran sa svih svojih položaja u laboratoriju u New Yorku nakon skandala oko njegove tvrdnje o “inherentno mračnoj” budućnosti afričkog kontinenta.

“Sve naše socijalne politike temelje se na činjenici da je njihova inteligencija ista kao i naša – dok svi testovi kažu da i nije baš tako” – rekao je tada novinama The Times.

Iako se u početku javno ispričao za svoje komentare, dopustili su mu u to vrijeme da zadrži svoje počasne titule na CSHL-u.

Ali na pitanje, u dokumentarnom filmu više od deset godina kasnije, da li su se promijenila njegova stajališta o rasi i inteligenciji, rekao je da nisu.

“Nikako. Želio bih da su se promijenila, da postoje nova saznanja koja govore da je vaš odgoj manje važniji od prirode” – rekao je znanstvenik u nedavnm dokumentarcu PBS-a pod nazivom “American Masters: Decoding Watson.

“U prosjeku postoji razlika između crnaca i bijelaca na IQ testovima. Rekao bih da je razlika genetska.” – rekao je Watson.

Laboratorij CSHL misli da su Watsonovi nedavno izrečeni komentar za “osudu” i potpuno nepodržani od strane znanosti. Nakon što je “nedvosmisleno” odbacio Watsonova “neutemeljena i nepromišljena” mišljenja, Laboratorij je skinuo titule 90-godišnjem znanstveniku, ističući da institucija “osuđuje zloporabu znanosti kako bi opravdala predrasude.”

Watson je postao svjetski poznat 1953. godine, nakon što je otkrio strukturu dvostruke DNA zavojnice s kolegama genetičarima Mauriceom Wilkinsom i Francisom Crickom.

Godine 1962., tim je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju „za svoje otkriće u svezi molekularne strukture nukleinskih kiselina i njen značaj za prijenos informacija u živi materijal”.

Godine 1968. Watson je počeo služiti kao direktor laboratorija Cold Spring Harbor Laboratory, potom je postao i predsjednik, prije nego je otišao u mirovinu iz istraživačkog laboratorija 2007. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zbirka novootvorenih eseja koje je napisao Stephen Hawking prije svoje smrti otkriva kako je poznati fizičar vjerovao da bogati ljudi mogu stvoriti novu vrstu “nadljudi” uređivanjem DNK njihove djece

Zbirka članaka i eseja, koja se djelomično pojavljuje u Sunday Timesu, bit će objavljena u cijelosti kao knjiga pod nazivom: ‘Kratki odgovori na velika pitanja’ koja će biti objavljena 16. listopada.

Hawking, koji je umro u ožujku 2018. godine, piše da je siguran da će napredak u genetskom inženjerstvu omogućiti ljudima stvaranje nadljudske rase unutar ovog stoljeća.

Također je predvidio, iako će zakoni pokušati spriječiti, da bogati i pohlepni neće moći odoljeti ovom iskušenju.

“Siguran sam da će tijekom ovog stoljeća ljudi otkriti kako izmijeniti inteligenciju i instinkte poput agresije” – napisao je.

“Zakoni će vjerojatno biti protiv genetskog inženjeringa s ljudima. No, neki ljudi neće moći odoljeti iskušenju da poboljšaju ljudske karakteristike, poput pamćenja, otpornosti na bolesti i duljinu života.”

Hawking je dodao da će pojava nadmoćne rase uskoro dovesti do implikacija za “neunaprijeđene ljude” za koje je pretpostavio da će na kraju “izumrijeti ili postati nevažni”.

Također je upozorio da “kad se takvi superljudi pojave, doći će do značajnih političkih problema sa neunaprijeđenim ljudima koji neće biti u mogućnosti se politički nadmetati”.

Njegovo užasno predviđanje se nastavlja, i kaže kako će oni koji su nadmašeni u razvoju nove rase ljudskog društva ili će umrijeti ili postati nevažni, ostavljajući “utrku samodizajniranih bića koja će se sve više povećavati”.

Hawkingova predviđanja proizlaze iz tehnologije za uređivanje gena koja već postoji.

Metoda Crispr-Cas9, izumljena prije šest godina, jest sustav za uređivanje DNK koji omogućuje znanstvenicima da mijenjaju loše gene ili dodaju nove i koriste ju za liječenje djece koja su bila predisponirana za ozbiljne bolesti kao što je inače neizlječivi rak.

NoviSvjetskiPoredak.com

Znanstvenici su otkrili da konzumiranje GMO hrane uzrokuje da geni iz hrane ulaze u krvotok i upijaju se u naš DNA

Prema istraživanju objavljenom u Public Library of Science (PLOS), geni iz genetski modificirane hrane su pronađeni u DNA fragmentima iz 1000 ljudskih uzoraka.

Ovi geni su bili u stanju izbjeći degradaciju, proces sustava probave koji razgrađuje proteine​i DNA. U stvari, jedan od uzoraka krvi pokazao je veću koncentraciju biljne DNA u usporedbi s ljudskom DNA, što je prilično alarmantno za ljudsko tijelo.

Vi se možete pitati, “koja opasnost ove informacije predstavlja za moje tijelo?” Pa, važno je naučiti i razumijeti genetski modificiranu hranu i kakve učinke mogu imati na vaše svoje tijelo.

Opasnosti genetski modificiranih namirnica

Vjerojatno ste u prošlosti čuli akronim GMO, a možda ste ikad naišli na naljepnice na hrani na kojima piše “ne-GMO” ispisanu na prednjoj etiketi. Mnogi prehrambeni proizvodi sadrže ove specifične informacije jer je GMO glavna briga kada je u pitanju naše zdravlje i evo zašto.

GMO označava genetski modificirane organizme. Oni su organizmi (tj. biljke, životinje ili mikroorganizmi) kod kojih se DNK manipulira umjetnom rekombinacijom i metodama unakrsnog uzgoja. Proces genetski modificiranja hrane (GMO hrane) namijenjen je približavanju prednosti proizvođačima i potrošačima te hrane.

GMO ima sposobnost razviti osobine poput otpornosti na truljenje kod jabuka. Što to znači za proizvođače, je da imaju veću vjerojatnost da će zaštititi svoje usjeve pomoću genetski modificiranih organizama koji se odupiru biljnim bolestima, a to zauzvrat znači veće razine proizvodnje.

Na strani potrošača, proizvodi imaju nižu cijenu (na Balkanu to nije primjer), a postoje i tvrdnje da GMO hrana ima više nutritivne vrijednosti, iako će mnogi istraživači reći da to nije tako.

Projekt koji je dokazao nedostatke GMO hrane kaže: “Unatoč obećanjima biotehnološke industrije, nema dokaza da bilo koji GMO koji se trenutno na tržištu nudi – povećava prinos, ima toleranciju na sušu, poboljšava prehranu ili bilo koju drugu korist kod potrošača”.

GMO mora biti objavljen na etiketama hrane u mnogim zemljama

Mogli bi se zavarati misleći da je u redu konzumirati hranu koja sadrži GMO, pogotovo zato što su njihove cijene znatno niže od ne-GMO hrane i nisu zabranjene u prehrambenoj industriji.

No pazite, nije sve na tržištu hrane prikladno za vas i osobito genetski modificirana hrana, može donijeti rizike za vaše zdravlje.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), prijenos gena i kretanje gena iz genetski modificiranih biljaka u konvencionalne usjeve ili srodne vrste može imati utjecaj na sigurnost hrane i sigurnost hrane.

“Ovaj rizik je stvaran, kao što je bilo kod slučaja kada su se tragovi tipa kukuruza tipa koji je odobren samo za upotrebu kod krmne smjese, pojavljivali u kukuruznim proizvodima za ljudsku prehranu u Sjedinjenim Državama”.

Danas, 64 zemlje diljem svijeta, uključujući Australiju, Japan i sve zemlje u Europskoj uniji zahtijevaju da se genetski modificirana hrana označi.

Isto se ne može reći za SAD i Kanadu, iako je anketa ABC News iz 2015. godine pokazala da 93% Amerikanaca smatra da bi genetski modificirana hrana trebala biti označena.

Što se tiče ostatka svijeta, postji 300 regija sa izravnom zabranom uzgoja GMO hrane.

Ako niste bili svjesni opasnosti od GMO-a, vrijeme je da pažljivo obratite pozornost na ono što je u vašoj hrani i kako je napravljena. Ako je moguće, pokušajte jesti hranu koja nije GMO kako biste zaštitili svoje zdravlje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ruski istraživači su analizirali uzorke tkiva jednog od tajanstvenih vanzemaljskih stvorenja otkrivenog u Peruu prošle godine

Mumija, s izduženom lubanjom i samo tri prsta, šokirala je ufologe od svog otkrića do danas.

Preliminarna analiza uzoraka tkiva pokazala je da je mumija pronađena u grobu pokraj Nazca linija u Peruu i nazvana Maria, “humanoidno biće” sa 23 para kromosoma – koji su do sada pokazani da sliče ljudskim kromosomima.

Nalazi datiraju u razdoblju oko 5. stoljeća, skoro jedno puno tisućljeća prije nego što su Europljani otkrili Ameriku.

Profesor Nacionalnog istraživačkog sveučilišta u Petrogradu, Konstantin Korotkov i Natalya Zaloznaya, radiolog i specijalist računalne tomografije na Institutu za međunarodne biološke sustave, prikupili su uzorke tkiva u Peruu i donijeli ih u Sankt Peterburg radi analize.

Korotkov vjeruje da bi Maria mogla biti predstavnik jedne određene rase koja se razvila mnogo ranije nego što smo se mi razvili, “možda tisućama godina ranije” – rekao je. Profesor je pretpostavio da je ova rasa nestala zbog poplave ili udara kometa.

Tim sada želi saznati kako sastav i kompozicija Marie sliči onim ljudima u Južnoj Americi, Africi ili drugdje. “Trenutno radimo detaljnu analizu kako bismo vidjeli da li se položaj svih kromosoma, svih aminokiselina, podudara s našim” – rekao je Korotkov za Mir 24.

X-zrake i računalna tomografija pokazali su da Maria ima vrlo različitu strukturu rebara nego kod ljudi. Pregršt polukružnih rebra koji štite unutarnje organe stvorenja, nalikuju ljudskim.

“Jasno vidimo konture traheje i bronha, srca i njegovih komora, možemo vidjeti i oblik ventila, također možemo vidjeti jasne obrise dijafragme, jetre i slezene”, objašnjava Zaloznaya.

Znanstvenici su također otkrili da je Maria bila balzamirana u kadmij kloridnom bijelom prahu, čiji je antibakterijski učinak očuvao Mariu do danas.

Istraživači sada blisko surađuju sa njihovim peruanskim kolegama kako bi nastavili dešifrirati genom i razbijati njezin DNK kod, piše Mir 24.

Čak se i nadaju da će jednog dana uvjeriti vlasti da donesu mumiju u Rusiju.

Osim Marie, profesor Korotkov je svjedočio još četiri mumije u Peruu, koji su bili muškarci sa DNA od 23 parova kromosoma, poput nas. Međutim, “oni se pojavljuju kao ljudi, ali to nisu. Njihova anatomska struktura je drugačija”, kaže Korotkov.

“Mogli bi biti izvanzemaljci ili bio roboti”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako biotehnološka industrija nije svijet naučila još ništa, oni jednostavno svijet ne mogu ostaviti na miru

Količina hrane koja je na udaru zbog genetske modifikacije i dalje raste, a sada, industrija je upetljala svoje prste u popularno pice za odrasle: vino.

Istraživači sa VIB instituta u Flandriji, Belgija, su izolirani gen u kvascu koji promice okus ruže i meda u vinu i pivu – i oni su potpuno spremni za početak proizvodnje putem genetske modifikacije.

Belgijski istraživački tim kaže da bi ubrizgavanje izmijenjene DNK u kvasac koji služi za proizvodnju piva i vina mogao donijeti nove okuse u vrlo kratkom vremenu istraživanja.

Kažu da će njihova genetska modifikacija razviti nova piva i vina i preokrenuti mukotrpan proces razvoja okusa. Prema istraživačkom timu, dorada okusa može biti jeftinija, brža i jednostavnija uz genetske modifikacije – ali kolike su posljedice po zdravlje?

Kako se vec desteljećima priča, GMO nije tako bezopasan kako njihovi tvorci tvrde da je. Dok kratkorocne studije koje financira industrija mogu proglasiti da ne postoji rizik kada je u pitanju GMO, nezavisna istraživanja često su dala daleko različite rezultate.

Prema listu Daily Mail, belgijski znanstvenici „koriste DNA analize za proučavanje gena u soja kvasca Saccharomyces cerevisiae, ili popularno nazvanog pivski kvasac”, te su bili u mogućnosti identificirati dva gena koji su odgovorni za proizvodnju spoja zaduženog za slatki-okus, feniletil acetat, i pomocu vrlo kontroverzne CRISPR/Cas9 tehnologije, tim je bio u mogućnosti promijeniti te gene, TOR1 i FAS2.

Belgijski tim nije prvi koji želi iskoristiti CRISPR tehnologiju kako bi poboljšao okus pića. Znanstvenici sa Sveučilišta u Illinoisu su koristeći istu metodu razvili pića koja vam neće uzrokovati mamurluk.

CRISPR/Cas9 se često naziva „izreži-i-zalijepi (cut-and-paste)” tehnologija, koja omogućuje znanstvenicima da izrežu odredene gene i zamijeniti ih s drugima.

Zagovornici ove tehnologije tvrde da je ova tehnologija brža od modernije verzije dugogodišnje tradicije križanja. Križanje biljaka odabirom odredenih osobina, nekada je bilo glavno uporište uzgoja, ali sada je znanost preuzela kontrolu.

Istraživaci iza svega toga tvrde da im CRISPR tehnologija omogucuje da jednostavno odrežu i zamijene osobine gena, bez utjecaja na druge dijelove DNA kvasca. Ipak, znanstvenici upozoravaju na potencijalne neželjene posljedice korištenja CRISPR/Cas9 tehnologije – i rizika od nepredvidenih mutacija koje se mogu pojaviti.

Postoji zaista veliki rizik, pogotovo jer znanstvenici nisu uvijek u stanju „isključiti” uredivanje genskog slijeda CRISPR/Cas9, te su mutacije gena najveća briga ove nove tehnologije.

Unatoc uvjeravanjima da CRISPR ureduje gene puno sigurnije, brže i učinkovitije, istina je da ova tehnologija nije ni približno dobro razumjela koja je njezina svrha. Slicčno kao i kod GMO-a, postoje mnoge nepoznanice koje su zanemarene u ime „inovacija”.

Cas9 je dio tehnologije CRISPR/Cas9 gdje mnogi od problema leže. CRISPR se koristi za identifikaciju „neželjenog” gena, dok se Cas9 koristi za „rezanje” tog dijela. No, Cas9 ne odsiječe uvijek ciljani dio.

I dalje, Cas9 ima potencijal biti aktivan do 24 sata – što znaci da ima dovoljno vremena da se ukljuci u druge, neželjene promjene. Ranije ove godine, istraživaci sa Columbia University Medical Center ispitivali su gene izmijenjene sa CRISPR tehnologijom i „pronadeno je 1.500 mutacija samo jednog nukeotida i više od 100 izrezivanja većih dijelova i umetanja, kada su dubinski ispitivali genome dva subjekta.”

Dok ce znanost omoguciti ukusnija piva i vina koja vam neće dati mamurluk, možda u praksi to nece ipak ispasti sve kako treba.
 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Slatka pića nisu samo loša za zube. Prema nedavnom istraživanju, djeca u dobi od dvije do tri godina koja konzumiraju šećerom zaslađena pića mogu imati kraće telomere

Studija istraživača sa Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu (UCSF) otkrila je da ako se u ranoj dobi stvori izloženost kojom se mijenja duljinu telomera, ili „zaštitne završne kape DNK u kromosomima stanica,” to bi moglo čak i utjecati na rizik od kroničnih bolesti kada djeca odrastu.

Telomeri se smanjuju kako ljudi stare, a ta promjena je često povezana sa metaboličkim i upalnim bolestima, kao što su bolesti srca, dijabetesa tipa 2, ciroza jetre i ulcerozni kolitis.

Janet Wojcicki, izvanredni profesor na Odjelu za pedijatriju sveučilišta UCSF i glavni autor studije, objasnio je da su istraživanja utvrdila da se duljina telomera drastično „skraćuje u prvim godinama života”, no nepoznato je da li je to povezano sa kroničnim bolestima.

Za potrebe istraživanja, znanstvenici iz UCSF-a su provjeravali duljinu telomera bijelih krvnih stanica kod 61 latinoameričke djece koja su pila pića kao što je slatki sokovi i Coca-Cola.

Duljina telomera je mjerena metodom koja se naziva qPCR, „koja uspoređuje omjer količine telomera u odnosu na količinu kopiranog gena (T/S omjer)”. Ovi podaci pokazuju prosječnu duljinu telomera u populaciji stanica. Mjerenja su provođena tijekom rane dobi, a zatim ponovno tijekom predškolskih godina.

Istraživači su otkrili da vrijednost t/s omjera korištenog kako bi se ocijenile duljine telomera u prosjeku iznosi 1,58. Svaki mjesečna porcija slatkih napitaka je povezan s t/s omjerom i iznosi najmanje 0.009 manje od prosjeka, što podrazumijeva „odgovarajuću kraću dužinu telomera.”

Wojcicki je rekao da, unatoč „relativno niskoj razini potrošnje slatkih gaziranih pića, studija je pokazala da je učestalost potrošnje slatkih pića kod djece bila povezana sa duljinom telomera, koja odražava i vezu koju možemo pronaći i u nekim istraživanjima kod odraslih.”

Najmanje 62 posto djece u studiji je počelo piti slatke sokove od dobi od dvije do tri godine, a prosječan broj porcija je bio najmanje pet do šest porcija mjesečno.

Jednu stvar koju moramo imati na umu kod rezultata ovog istraživanja i povezanost potrošnje slatkih gaziranih pića sa dužinom telomera, je da su oni bili duži kod ne-pretile djece.

Wojcicki je zaključio: „Mi zaista trebamo jači poticaj da shvatimo kako izloženosti slatkim pićima tijekom majčine trudnoće i neposredno nakon rođenja može utjecati na zdravlje kroz čitav život.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mogućnost da ljudi jedan dan posjete drugi planet se nikada nije činila tako stvarnom kao u posljednjih nekoliko godina, ali još nekoliko prepreka treba prevladati prije nego što to može postati stvarnost

Neki ljudi vjeruju da ih nevjerojatna znanstvena otkrića mogu čekati na crvenom planetu, a NASA je nedavno povećala svoje neobuzdane napore u nadi da će tamo poslati astronaute do 2030. godine.

Kozmičko zračenje je jedan od najvećih problema sa kojima će se suočiti posjetitelji Marsa, i ono ne dolazi samo od sunca, već i od zvjezdanih eksplozija koje se događaju daleko izvan našeg Sunčevog sustava.

Čestice zračenja u svemiru se mogu sudariti sa jezgrama u ljudskom tkivu, stvarajući nuklearnu koliziju koja može stvoriti nove čestice i oštetiti DNA ljudske stanice. Zemljino magnetsko polje nas općenito štiti od tih čestica, ali astronauti koji bi krenuli na Mars bi mogli biti izloženi tim čisticama godinama, ako bi bili bez zaštite, piše Dailymail.co.uk.

Sada NASA razmatra nekoliko načina na koji bi riješila te izazove, uključujući i uporabu lijekova koji će izmijeniti DNK astronauta. Oni vjeruju da bi to moglo pomoći u popravku štete koja je uzrokovana česticama visoke energije koje će ih bombardirati kada posjete planet.

Ovaj pristup je spomenuo Dr. Douglas Terrier, glavni tehnolog agencije NASA, uoči nastupa na sumitu “London Codex Innovation Summit”. Oklopna odijela i zaštićena oplata su također predloženi kao mogućnosti, ali se vjeruje da je to nepraktično. Osim toga, NASA gleda sve mogućnosti korištenja umjetne inteligencije u programima za dijagnosticiranje bolesti u svemiru, pa čak uporabu robotske kirurgije.

Međutim, oni također imaju u planu promijeniti DNK astronauta kroz epigenetičke izmjene koje će promijeniti način na koji tijelo čita gene bez utjecaja na osnovnu DNK. Mijenjanjem kemikalija oni će kontrolirati volumene gena, a njihovo djelovanje može biti pojačano ili isključeno po potrebi ako nešto pođe po zlu.

Dr. Terrier je rekao za The Times: „Tražimo niz rješenja. Od terapije lijekovima, koja se čini vrlo obećavajuća, pa sve do ekstremnih stvari poput epigenetičke izmjene sve do manipulacije„.

Koje su dugoročne posljedice tih „sigurnosnih” mjera?

Dok oni vjeruju da ti pristupi mogu pomoći u prevenciji raka i drugih bolesti uzrokovane zračenjem u teoriji, postoji mnogo pitanja o sigurnosti takvih pristupa.

Prema Dr. Terrier, četiri astronauta će vjerojatno biti na brodu koji će letjeti na Mars kako bi pronašli dobru ravnotežu između laganog putovanja i rješavanja problema usamljenosti. Četiri astronauti koji su se prijavila za ovu misiju će morati proći epigenetske izmjene, i možemo samo pogađati gdje bi nas to moglo dovesti.

Volontiranje za putovanje na drugu planetu je puno neizvjesnosti i tijela tih ljudi će biti podvrgnuta elemenata koji se ne mogu u potpunosti predvidjeti. Međutim, izgledi da se genetički mijenjaju ljudi donosi novu razinu složenosti. Ljudi koji volontiraju za put na Mars su jasno spremni da se o rizicima svemirskih putovanja, ali i da učinci ljudske genetske modifikacije možda neće biti ograničeni samo na te pojedince.

Osim na pitanje dugoročne sigurnosti, što bi se moglo dogoditi ako bi bilo koja od ova četiri genetski modificirana astronauta htjela imati djecu? Koliko će generacija biti pod utjecajem njihove modificirane DNA? Pod pretpostavkom da će se ove četiri osobe sigurno vratiti na Zemlju nakon misije?

Ima više više pitanja nego odgovora, kada je riječ o ovom pristupu, pa čak i Dr. Terrier priznaje da će to imati „puno etičkih posljedica.”

Prvo pitanje koje se postavlja je kako su astranauti koji su bili na Mjesecu – se vratili živi, i doživjeli duboku starost, usprkos velikoj radijaciji. A drugo pitanje je, kako će znanstvenici zaštititi astronaute modifikacijom DNA, kada ni rak ne znaju još izliječiti?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Liječnica tvrdi da je pronašla dokaze nove vrste ljudskog bića koje žive među nama i koji imaju vrhunske kognitivne sposobnosti zbog svoje vanzemaljske DNK

Dr. Mary Rodwell, hipnoterapeutkinja i NLO stručnjakinja, kaže da je provela godine proučavajući „Zvijezdanu djecu” – rasu hibridnih bića koja su navodno vanzemaljskog podrijetla.

Prema njezinim riječima, postoji povećanje broja male djece koja tvrde da su vanzemaljci, i to je neovisno o kontaktu sa medijima. U stvari, ova nova ljudska rasa potječe od otmica i izvanzemaljskih eksperimenata, nešto što Rodwell može posredno posvjedočiti kroz regresijske terapije koje je vodila s mnogim pacijentima koji su bili oteti od strane izvanzemaljaca.

Iskustva koja su oni podijelili su bili dovoljno dobri dokazi da istraživači vjeruju da nova vrsta ljudi živi među nama.

Prema Rodwellovoj, „Oni su unaprijeđeni. Oni imaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja daleko iznad prosjeka. Djeca su puno više svjesna svijesti o multi-dimenzionalnim iskustvima. Dok su njihovi roditelji u strahu zbog iskustva koja su iznesena od strane njihove djece jer ta djeca govore, naravno, o svojim iskustvima.”

Jedna stvar koja razlikuje ove ljude od ostatka čovječanstva je drugačija percepcija svijeta. Rodwellova smatra da određeni broj zdravstvenih poremećaja, uključujući Aspergerov sindrom i ADHD koje su dijagnosticirali kod ove djece su u stvari znak skrivenih sposobnosti koje izravno proizlaze iz genetske manipulacije od strane tehnološki napredne vanzemaljske rase.

Ako se to dokaže kao istina, takozvana „bezvrijedna DNA” (junk DNA) u našem genomu može pružiti niz kognitivnih funkcija koje znanost nikada nije proučavala. Za razliku od prošlih desetljeća, danas imamo mnogo više informacija o tim sindromima.

Međutim, imamo još puno toga za naučiti jer još nemamo dokaze o tome kako jedan gen utječe na druge gene. Općenito govoreći, moderna znanost još nije dosegla razinu na kojoj ona može u potpunosti razumjeti i objasniti suptilne mehanizme kroz koje se život stalno nadograđuje.

“Human Genome Project” kojeg je stvorio profesor Sam Chang, jedan je od prvih stručnjaka koji promiče ideju da je “bezvrijedna DNA” izvanzemaljskog podrijetla.

Prema njegovim riječima, „Ove vanzemaljske sekvence DNA imaju vlastite sustave i odupiru se određenim lijekovima.”

Iako evolucija u velikoj mjeri ovisi o adaptaciji, tim procesima je trebalo tisuće godina da postanu standard. Činjenica da postoji takva velika razlika između dviju uzastopnih generacija, jedino razumno objašnjenje je da mora postojati vanjski faktor odgovoran za ovakvu manipulaciju ljudskog genoma.

Ono što dr mi još uvijek pitamo je da li će čitavo čovječanstvo konačno aktivirati tu „višu inteligenciju” kada vanzemaljci stignu. Ili ćemo postati muzejski eksponati uz neandertalaca i izumrijeti sa našim većim mozgom i apetitom. I što je najvažnije, da li se mi krećemo prema našem kraju kao rezultat naših želja? (HF)

Video u nastavku daje odgovore na neka od ovih pitanja:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Harvardski genetičar dr George Church je objavio da bi prve transplantacije organa iz svinje u čovjeka mogle početi za samo dvije godine

Ta izjava je došla nakon što su znanstvenici otkrili način kombiniranja gena i kloniranje kojim bi se prevladale neke od dugogodišnjih prepreka da se organi svinje presade u procesu koji ide protiv prirode.

U 1990. godini, znanstvenici su istraživali korištenje svinjskih organa za ljudsku transplantaciju, ali su otkrili da DNK svinje sadrži skrivene gene virusa koji su slični onima koje uzrokuju leukemiju kod majmuna.

Kada uzgajaju odrasle svinjske stanica uz ljudske embrionalne stanice bubrega u laboratorijskim testovima, virusi su se širili na ljudske stanice. Kad su zaražene tim retrovirusom, ljudske stanice tada mogu zaraziti druge ljudske stanice sa njima.

Sama činjenica da se ljudi mogu zaraziti s tim neobičnim retrovirusom u početku je istraživače obeshrabrila, ali sada su neki počeli ponovo gledati prema toj ideji uz pomoć nove tehnike.

Dr Church i njegov tim su koristili tehnologiju genetskog-uređivanja CRISPR da bi ukloniti virusnu DNA iz genoma svinje. Oni su tada klonirani uređene stanice, zatim su ponovo vratili nazad svaku stanicu u najranijoj fazi razvoja i stavili ih u jaje, gdje je dobila genetski materijal potreban da se razvije u embrij.

Visoka stopa smrtnosti

Nakon što se DNA ugradi u svinju, embriji tada rastu u prasad koja je genetski identična onoj inicijalnoj stanici. Većina tih embrija i fetusa umre prije nego što se rodi, a neka prasad umre ubrzo nakon rođenja.

Znanstvenici sada imaju samo 15 živih svinja od provbitnih 37, od kojih je najstarija samo četiri mjeseca, ali oni smatraju da je pozitivno da nijedna nema retrovirus. Ove crno-bijele svinje će narasti i biti teške do 80 kilograma, što njihove organe čini idealnim po veličini za ljudsku transplantaciju. Svinje se čuvaju u Kini.

Istraživači se hvale da su preživjele svinje „najmodificiranije genetske životinje u odnosu na broj modifikacija”.

Tvrtka Dr. Churcha, eGenesis, planira prodati genetski izmijenjene svinjske organe i njihov krajnji cilj je napraviti svinje koje imaju organe koji su toliko kompatibilni s ljudskim organima da primatelj neće ni trebati uzimati lijekove protiv odbacivanja. Drugi stručnjaci vjeruju da je to preambiciozno, ali napredak je napravljen u posljednjih nekoliko godina, kada je riječ o problemima sa odbacivanjem organa.

Ljudska tijela nisu građena da rade sa svinjskim organa

Svinje su odavno istražuju kao potencijalni izvor transplantacijskih organa, ali bilo je nekoliko većih prepreka koje su spriječile takve napore da budu uspješni, osim problema sa retrovirusom.

Svinja nije čovjek, i bilo bi glupo misliti da će biti jednostavno izvaditi srce i staviti ga unutar različitih vrsta.

Ipak, to je upravo ono što se dogodilo kada su znanstvenici prvi put dobio ideju za ugrađivanjem svinjskog srca unutar pavijana u ranim 1980-im. Pavijan je umro u roku od samo nekoliko minuta, a znanstvenici su tada saznali da su svinjski organi pokriveni s vrstom molekula ugljikohidrata koje su odmah uništila ljudska antitijela. Uh!

Zapravo, organi svinje potiču destruktivni i masivni imunološki odgovor kod ljudi koji je čak i veći kada se presađuju ljudski organi.

Sada istraživači sa Sveučilišta Alabama u Birminghamu koriste kloniranje i genetsko uređivanje za proizvodnju svinja koje nemaju tih ugljikohidrata na površinama njihovih organa. Uspješno su transplantirali oba bubrega i srce od svinje u pavijana i majmuna, te su to znanstvenici smatrali pobjedom jer su primati preživjeli više od godinu dana bez većih problema.

Sada su izgradili farmu na kojima bi izgajali GMO svinje i eksperimentiraju dalje. Možete samo zamisliti što bi mogli naći na ovoj farmi, gdje su neke od Frankensvinja podvrgnute pokusima.

Ostala pitanja koja se nameću su – da li bi organi svinje mogli na kraju biti genetski poboljšani sa supermoćima poput pluća koja će dati ljudima vrhunski kapaciteta za kupanje i ronjenje.

Gdje nas to može dovesti? Gdje su dugoročne studije o utjecajima mijenjanja gena? Može li čovjek živjeti ostatak svog života s organima životinje čiji je životni vijek samo oko 10 godina? Koji drugi patogeni mogu se u tom procesu pronaći?

Uostalom, većina velikih zdravstvenih epidemija počinje tako da patogen sa životinja prijeđe na ljude.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nova studija je pokazala da su tri četvrtine ljudskog genoma nefunkcionalne ili „junk DNA”, što bi moglo značiti nemaju nikakav koristan smisao … ili to samo može značiti da znanstvenici nemaju pojma za što se još koristi

Oni znaju, međutim, što te tri četvrtine ljudskog genoma ne rade: Ove nepravilanne sekvence nukleotida ne kodiraju proteine odgovorne za kemijske reakcije u našem tijelu.

U 1950., pretpostavljalo se da većina DNK kodira proteine, ali tijekom godina postalo je jasno da je samo dio genoma odgovoran za kodiranje funkcionalnih proteina. Pojam „junk DNA” je prvi put korišten 1972. godine, a odnosi se na DNA koji nema poznatu funkciju.

Istraživači Sveučilišta u Houstonu, na čelu sa profesorom Dan Graurom, koristili su matematičke izračune kako bi se utvrdilo da je samo negdje između 10 i 25 posto naše DNK – funkcionalno. Oni su došli do svojih izračuna koristeći štetnu brzinu mutacije, koja zastupa stopu štetnih mutacija, uz stopu zamjene fertiliteta. Studija je objavljena u časopisu Genome Biology and Evolution.

To je u suprotnosti sa studijom “Encode” iz 2012., koja je tvrdila da je čak 80 posto naše DNK funkcionalno.

Ta studija je zaradila kritike radi preširoke definicije pojma „funkcionalno.” Kako Graur kaže, DNA koja je funkcionalna je dio koji se razvio i ima važne evolucijske efekte te ima funkciju koja se održava kroz prirodnu selekciju.

Graur ne vjeruje u tvrdnje studije “Encode” i te je odbacio njihove rezultate rekavši: „Oni su potrošili 400 milijuna dolara, da bi nešto veliko imali za reći.”

Graur vjeruje da je DNA s nižim postotkom funkcionalne DNA zapravo bolja sa strane evolucijske perspektive čovječanstva jer razotkriva manji postotak DNK od opasnosti od mutacije koja povećava izglede za preranu smrt.

Na nefunkcionalnu DNK mutacija nema nikakav utjecaj, jer ne može biti poboljšana, niti oštećena.

Parovi bi trebali imati 15-ero djece

On kaže da ako je većina ljudske DNA funkcionalna, ljudi će akumulirati puno štetnih mutacija i trebalo bi imati nerealan natalitet kako bi se održala populacija.

„Da bi 80 posto ljudskog genoma bilo funkcionalno, svaki par na svijetu bi trebao začeti u prosjeku 15 djece i sve, ali dvoje bi moralo umrijeti ili se ne reproducirati” rekao je.

Prema povijesnim zapisima stanovništva, svaki par po generaciji je morao “podići” nešto više od dvoje djece kako bi održali stabilan broj stanovnika. Tijekom proteklih 200.000 godina, stopa fertiliteta se održavala između 2,1 i 3,0 djece po paru; globalna populacija ostala prilično statična dok je smrtnosti djece pala i stopa fertiliteta premašila razinu zamjene u 19. stoljeću.

Graur tvrdi da zna točan iznos DNK koji je funkcionalan i koji bi mogao pomoći biomedicinskim istraživačima da usredotočite svoje napore samo na dijelove koji bi mogli spriječiti ili izliječiti bolesti nego da sekvencioniraju čitav ljudski DNA.

Je li većina našeg DNK stvarno beskorisna?

Ova procjena je usklađena sa studijom iz 2014. godine koja je usporedila ljudski genom s onim drugih vrsta i utvrdila da je samo oko 8 posto funkcionalan.

Jedan od autora te studije, Chris Ponting sa Sveučilišta u Edinburghu, rekao je da su dva nalaza podržavala jedni drugog, dodajući: „Mi se šetamo po genomu gdje je samo jedna od 10 baza zapravo bitna.”

U međuvremenu, Ryan Gregory sa Sveučilišta Guelph je kaže da mi jednostavno ne znamo koliko ljudskog DNK ima nesekvencijsku povezanu funkciju. On priznaje da bi puno toga mogao biti „junk”, ali upozorava da još uvijek ne znamo koliki dio DNK nosi funkciju nepovezanih odnosa, dodajući da su neki dijelovi DNK još uvijek koristni iako nisu imali važan slijed.
 
NoviSvjetskiPoredak.com