U Velikoj Britaniji gotovo dvije trećine siromašnih obitelji – su obitelji sa zaposlenim roditeljima

U Zapadnim zemljama je sve veći broj sociologa koji su oglasili alarm: rad u suvremenom svijetu postaje besmislen, čak i štetan.

Zvuči mračno i paradoksalno, ali samo donekle i na prvi pogled.

Nezaposlenost se stalno povećava u zemljama “zlatne milijarde”. Stoga se je također i sve veći broj knjiga i izvještaja koji postavljaju pitanja u stilu: da li je suvremenom kapitalizmu čovjek uopće potreban – ima li smisla uopće raditi i imati ambicije?

Knjiga mladog britanskog sociologa David Freemana ima simbolički naslov “Odustajanje od rada”.

Filozof Elizabeth Anderson je svom najnovijem istraživanju dala naslov: “Privatne vlade: Kako poslodavci upravljaju našim životima (i zašto ne govorimo o tome)”.

Povjesničar James Livingston upravo je objavio istraživanje “Posla više nema. Zbog čega je zaposlenost – loša ideja. “

Među istraživačima se već uspostavio utjecajni trend “antirad” (anti-work) .

Neki ljudi razmišljaju u stilu: pošto je rad danas za većinu loš i neisplativ – zaboravite na rad, to je staromodno, besmisleno i nekreativno. Čak i dodaju: uostlom, sva slobodna radna mjesta će uskoro ionako zauzati – roboti …

“Antirad” se bavi podacima i argumentima.

Oni su istaknuli da rad mnogima ne osigurava preživljavanje. Jer se u Sjedinjenim Državama prosječna plaća ne povećava već desetljećima, a još se realno smanjuje i zbog inflacije.

U Velikoj Britaniji gotovo dvije trećine siromašnih obitelji – su obitelji sa zaposlenim roditeljima.

Na Zapadu prosječne plaće već odavno nisu dovoljne da se uzme kuća ili stan na kredit. Cijena hrana i komunalnih usluga rastu, tako da mnoge obitelji imaju samo novac za plaćanje računa i kakvu takvu hranu.

Mnogi Amerikanci koji rade u lancima supermarketa Sainsbury i korporaciji Amazon imaju takve niske plaće da je država prisiljena pružiti mnogima od njih besplatne bonove za hranu.

Međutim, ne stoji loše samo zapadni proletarijat. Nijedna diploma više ne jamči prestižni posao i visoku plaću.

Tijekom prošle godine, polovica svih Britanaca sa “svježim” fakultetskim diplomama je radila na poslovima za koje nije potrebno visoko obrazovanje. Jednostavno rečeno, oni pripremaju kavu u “Starbucksu” i rade po call centrima za za minimalne iznose po satu.

Na Zapadu je sve manje radnih mjesta koja jamče plaćanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i odmora. Sve više i više posla je “na sat” i od kuće.

Sve veći broj ljudi živi od honorara do honorara.

To je “prekarijat” – oni koji su prisiljeni da se zadovolje povremenim poslovima i zaradama.

Kako bi se izbjeglo premiještanje onih u prekarijatu – u mnogim tvrtkama se ne usuđuju ni otići na bolovanje ili tražiti odmor koji formalno zatražiti. Oni su stalno pod stresom, a stres otvara vrata za bolesti …

Zapadni liječnici već su javno i službeno uspoređivali štetu koju ljudi imaju samo kada ostanu na radnom mjestu sa štetom od oštećenja kojeg stres nanosi ljudskom organizmu i zdravlju.
 
(fakti.org)

DOKAZAO DA SVEUČILIŠTE ČIJU “DIPLOMU” ŠEF DRŽAVE IMA NIJE POSTOJALO KAD JE ON “STUDIRAO”

Turski pisac Ergin Pojraz – koji je izjavio da šef države Recep Taiap Erdogan nema visoko obrazovanje – nađen je mrtav.

Pojraz se bio osmjelio javno optužiti Erdogana da nezakonito zauzima najviši položaj u državi jer nikada i nije pohađao (neki) fakultet.

Da bi potkrijepio svoju tvrdnju, Pojraz je objavio kopiju Erdoganove “fakultetske diplome” i objasnio da je – falsifikat!

Prema toj “diplomi”, Erdogan je diplomirao na Sveučilištu Marmara, a Pojraz je – ukazivanjem na datum kada je diploma nadodno bila izdana – ukazao da to sveučilište nije ni postojalo u vrijeme kada je šef države na njemu studirao.

Nakon njegovog istupa, stranka Spas naroda je zatražila da se provjeri da li je Erdoganova falfifikat ili nije.

Ovo već nije bilo naivno. U Turskoj je četverogodišnje visoko obrazovanje formalni uvjet za kandidiranje za položaj šefa države.

Za ovim udarcem uslijedio je još jedan.

Vrhovni prizivni sud Turske ukinuo je sudske odluke o pokušaju navodnog državnog prevrata “Ergenekena”.

Taj proces se Završilo kolovoza 2013-te – surovim presudama svim optuženim, a bilo ih je 275. Uključujući niz visokih vojnih dužnosnika, novinara i znanstvenika.

Neki su osuđeni na doživotnu robiju, a ostali su (zajedno) “dobili” nekoliko stotina godina zatvora.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Vi ste se možda već pitali, “zbog čega normalni roditelj pri zdravoj pameti ne bi želio da njegovo djete ne ide u školu?” Ne bi se čudili da nam zakuca Agencija Dječje Skrbi na vrata radi ovakve izjave. Nije bilo tako davno da smo izbjegavali pisati ovakav članak, ali njezin autor je nepodobni roditelj.

No razlog zašto škola i fakultet ne može biti najbolji izbor otkriva drugu stranu priče kojoj većina roditelja ne želi obično biti izložena.

Moram navesti unaprijed da ako se naša djeca žele baviti profesijom koja zahtijeva faks, naravno mi ćemo potaknuti i podržati ih da slijede svoje snove. Međutim, oni će sigurno saznati posljedice u odnosu na prednosti.

Prvo,  istražimo tradicionalni put koji je ukorijenjen u svima nama.

Napravite domaću zadaću. Priskrbite dobre ocjene. Idete na dobar faks. Dobijete posao. Radite 45+ godina da bi isplatili sve dugove. Štedite za fakultet svoje djece i svoju mirovinu. Igrate po pravilima. Uspjeh će biti vaš.

Zvuči poznato?

Mi smo svi čuli ovu mantru od obitelji, učitelja, poslodavaca i na TV-u, kao da je to jedini put uspjeha kojeg društvo osigurava. Za mnoge, kako se gospodarstvo pogoršava taj mit se ponavlja sve glasnije. “Trebamo više obrazovanih koji će se natjecati na sve slabijem tržištu rada”, kaže društvo. No, je li to stvarno istina s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju?

Ja razumijem da će za neke ljude faksu biti nužan korak u ostvarivanju svojih snova. Na primjer, onima koji žele postati certificirani liječnici u SAD-u, te moraju učiti na American Medical Association odobrenom sveučilištu.

Ali prvo bi se trebali pitati “zašto” oni žele biti liječnici.

Zato da bi pomogli ljudima? Da bi imali lijep prihod? Da bi imali prestiž u obitelji i među vršnjacima? Bilo bi dobro da razmisle, ako postanu liječnici da je to najbolji način za postizanje svojih ciljeva. Dakako, mora postojati i drugi načini da se pomogne ljudima, priskrbiti si dobar novac, i steći poštovanje od najmilijih bez stvaranja četvrt milijuna dolara duga prije nego krene rani vijek, zar ne?

Bilo kako bilo, fakultet može biti potreban za neke da bi ostvariti svoje snove. No, budimo sigurni da naša djeca znaju da postoje drugi putevi, drugi inovativni načini da postignu svoje ciljeve, a pogotovo drugi načini da potroše 4-8 najboljih godina svog života.

Evo osam razloga zašto fakultet neće biti uskoro popularan u našem društvu:

1. On je Zastario

Zašto su studentu medicinske skrbi potrebne još četiri godine škole engleskog jezika ili algebre? Isto tako, zašto bi ekonomski smjer morao imati potrebu za anatomijom i fiziologijom? Znam, znam, natrag prema škola-uči-djecu-da-misle argumentu. Ili možda “dobro zaokružena” škola misli? Vi to ne bi trebali “kupiti”. Nakon 13 godina školovanja prije faksa, većina ispitanika izvan stupanja specijalizacije, čini se da imaju gubitak vremena i novca.

Osim toga, svijet se mijenja svjetlosnom brzinom, ali se obrazovni sustav i dalje kreće puževim tempom. Na eksponencijalna stopa promjena u znanosti i tehnologiji, od kada netko odradi 4-6 godina fakulteta, ono što su bili prisiljeni naučiti u prvih par godina je najvjerojatnije zastarjelo, zahtijeva još više školovanja. Koja prijevara!

Štoviše, sa smartphone-a i interneta, sva svjetska znanja su doslovno na dlanu naše ruke. Usput, napredno znanje nije više ograničeno unutar cigle i morta sveučilišnih zidova.

2. Strašno Tržište Rada

U ovoj lošoj gospodarskoj klimi gdje je američko tržište rada stupilo u dužu sušu, diplomanatima se više ne jamči posao. U stvari, samo 53% nedavno diplomiranih sveučilišnih diplomanata u SAD-u imaju puno radno vrijeme. A čak je i globalna nezaposlenost mladih obilježena kao “krizna”.

Prema New York Timesu analiza nedavnih brojeva nezaposlenosti :

Stopa zaposlenosti za nove diplomanate je oštro pala u posljednje dvije godine. Štoviše, samo polovica radnih mjesta se popunila od tih novih diplomanata koja zahtijevaju fakultetsku diplomu, oživljavljavajući raspravu o tome da li se visokoškolstvo ‘isplati’ nakon svega.

Dakle, mit o tome da djeca moraju pohađati koledž i dobiti posao je dokazan krivim. Mladima je danas potrebno više od standardnog obrazovanja da se istaknu u navali diplomanata.

3. Previsoki trošak

Trošak koji ide na fakultet u odnosu na prednosti čine ga strašnom investicijom. Poduzetnik James Altucher analizira brojeve prilično točno:

Prosječna cijena školarine iznosi oko 16.000 $ godišnje. Plus pretpostavljenih 10.000 dolara životnih troškova, knjige, itd. 26.000 $ godišnje do ukupno potpune cijene od 104.000 $ u razdoblju od 4 godine. Neki ljudi odluče ići na skuplji privatni faksu, a neki ljudi odluče ići na malo jeftiniji javni faks, ali to je prosjek. Također, velika je pretpostavka da je to samo na 4 godine. Prema Zavodu za školstvo, samo 54% studenata dodiplomskog studija završi u roku od 6 godina. Dakle, za 46% ili neće diplomirati, ili treba skoro 10 godina da diplomiraju, ovo je strašno ulaganje. No, pretpostavimo da su vaša djeca sjajna prvoj polovici studija, koji završavaju u roku od šest godina (ili nadamo se u roku od četiri).

Je li to isplativo? Prvo, pogledajmo to potpuno iz monetarne perspektive. Tijekom života, prema CollegeBoard-u, diplomom se može očekivati ​​da će se zaraditi 800.000 $ više nego njegov kolega koji nije išao na fakultet. 800.000 $ je velika razlika, zar ne?

Ako uzmem 104.000 $, i uložim ga na štednom računu koji je imao prihod kamate od 5% godišnje, završio bih sa dodatnih 1,4 milijuna dolara dolara tijekom 50 godina. 600.000 $ više. 600.000 $ je velik dodatni novac na kojeg bi 18-godišnjak mogao gledati u svojoj mirovini. Također mislim da je 800.000 $ gore citirana cifra previsoka. Sada većina motivirane djece koja imaju interes i resurse da idu na fakultet i mislim da je to jedini način, ako žele dobar posao. Ako su se ta ista djeca odlučila ne ići na fakultet moje mišljenje je da bi se brzo zatvorio taj jaz od 800.000 $ razlike onih sa fakultetom i bez njega.

Nema se puno toga za reći. To je loša investicija za roditelje, a studentski krediti se čine financijski neodgovornim kao teret koji ćete postaviti na svoju djecu prije nego što počnu svoj profesionalni život.

4. Dug Ropstva

Kako troškovi života dalje nadmašuju plaću, teško da je dovoljno samo da preživite iz tjedna u tjedan, a kamoli financijski planirati unaprijed. Kada mladi počnu svoje odrasle živote opterećeni stotinama tisuća duga, to gotovo jamči da će biti zaključani u životu ropstva duga. Drugim riječima, oni će biti zarobljeni u radu bez obzira na to da li posao može platiti ovu obvezu i  suprotno od njihovih strasti. Dodaj na to sve još i pritisak proizvedenog prestiža “posjedovanja” kuću, lijepog automobila, započeti obitelji ili se oblačiti na određeni način, vi će te pokušati sve gubeći svoj život da bi platili za te stvari.

Nisam siguran da je ovo bio dio izvornog američkog sna (ili sna pravog kapitalističkog društva), ali, nažalost, neosporno ono što će mladi diplomant postati. Sigurno, postoji više načina provedbe ispunjavanja našeg ograničenog vremena na ovoj planeti nego trčati čitav život za istim kao hrčak u kotaču.

5. Znanje je Besplatno

Važno je naglasiti razliku između škole i znanja. Te stvari ne idu ruku pod ruku. Mnogi ljudi idu na fakultet i nikada nisu dobili korisno znanje, i mnogi ljudi koji nikada ne pohađaju školu su neki od najmudrijih i najuspješnijih ljudi u svijetu.

U 1700-tima, znanje bilo ograničeno na one sa sredstvima za kupnju knjiga, ili onima koji bi mogli priuštiti da šalju svoju djecu u školu (najviše djece je ostalo doma da bi radilo na obiteljskom dobru). Ben Franklin je shvatio da je cilj imati jednake uvjete u društvu, svatko mora imati pristup znanju. Dakle, on je osnovao prvu javnu knjižnicu u Americi (koji je kasnije postalo Sveučilište Pennsylvania). Sada kada Internet djeluje kao globalna open-source knjižnica i daruje znanje, svatko ima sposobnost da uči o tome što ih najviše interesira i to besplatno.

Ne morate trošiti novac samo da bi dobili komad papira rekavši da ste “službeno stekli znanje”. Što je cilj? komad papira, ili stvarno znanja? Ako je znanje, kako se nadamo da bi trebalo biti, onda fakultet više nije najučinkovitiji način da dođete do tog cilja.

6. Potraćena Mladež

Za sve one koji su rekli da su imali najbolje vrijeem u životu na faksu, pitamo se, “Ne biste li se mogli napiti i koketiraju sa suprotnim spolom bez faksa?” Mi smo vjerojatno imali najbolje vrijeme naših života jer smo bili mladi, zdravi, bezbrižni i to je bio prvi put da smo bili izvan naše roditeljske kontrole. Fakultet se samo dogodio da se mjesto gdje smo živjeli ovo iskustvo. Ali to je visoka cijena koju trebate platiti, jer se svi od tih čimbenika ne mijenjaju u nedostatku fakulteta.

Nadalje, koliko vas je otišlo na studij čisto iz obveze? Moji roditelji mi nikada nisu dali tu mogućnost, iako, u retrospektivi, nisam bio dovoljno zreo da cijenim svoj precijenjeno obrazovanje. Tek kasnije u životu kad sam znao što želim biti, počeo sam cijeniti školu.

U tim nevjerojatnim godinama života, prelazak od djeteta do odrasle osobe, zamislite što bi se moglo postići ili doživjeti da niste zaključani u domu iz obveze. Konačno, fakulteti će uvijek biti tu za vašu djecu, bez obzira kada i ako se odluče ići.

7. Ograničeni Životni Izbor

Mnogi ljudi koje smo susreli kažu da su zavidni našem životu punom stalnog putovanja, ali oni se osjećaju previše zarobljeni od strane financijskih obveza pokušavajući živjeti alternativnim načinom života. To je rezultat ciklusa duga ropstva kojeg smo objasnili ranije, koji počinje sa studentskim kreditima. Zbog dugova nastalih dok ste faksu, i niz drugih razloga, mnogi mladi završe ograničavajući svoje mogućnosti u životu. Nama se obično govorilo suprotno, ali jednom kada student dostigne neki srupanj on može osjećati obvezu da se nastavi ta karijera, čak i ako ona pada u nemilost s njima. Većina djece obično ne znaju što žele, se 18 godina.

Život bi trebao biti skup iskustava, a ne skup sjajnog nakita koji ne znači ništa na našim životnim putevima. Ako tražimo život izvan poslovičnog okvira – život putovanja, strasti, avantura, samostalnosti – onda društveni pritisci i fakulteti postaju dužnički zatvor koji nas zaključava u uskom rasponu iskustva.

8. Bezbroj Alternativa

To je druga strana priče koju roditelji ne bi smjeli vidjeti, ili čak i razmišljati o tome za njihovu djecu. Prvo, ona počinje sa željom za svoje dijete, koja je daleko važnija od društvenog uspjeha – a to je sreća! To se može postići samo ako dopustimo da naša djeca žive u svojoj strasti. Uostalom, to je njihov život kojeg oni izrađuju, a mi bi trebali vidjeti naš posao kao vodič kako bi ih slijediti vlastiti put, a ne da diktira neke društvene fantazije.

Čak su naši roditelji još uvijek ogorčeni da smo odustali od tradicionalne definicije uspjeha da bi krenuli u potjeru za alternativnim načinom života kod kuće i opsežnog avanturizma.

Dakle, ono što je alternativo dostupno umjesto da ide na fakultet? Prvo, možete uzeti online tečajeve putem OpenCourseware ili bilo kojeg drugog tečaja ako želite trošiti kredite. Možete mogu naučiti vještinu postavši učenik. Možete volontirati za dobrotvorne svrhe ili čak za velike tvrtke kako bi saznali više o tome kako su te organizacije rada funkcioniraju.

Možete putovati i prihvatiti poslove koji se nađu na putu (ili ESL učiti engleski u inozemstvu). Možete pokrenuti posao, neprofitnu organizaciju, ili osnovati blog. Možete naći mentora ili postati samouki stručnjak u bilo kojem polju. Možete stvoriti nešto lijepo, umjetnost, glazbu, obrt ručnog rada, napisati knjigu, ili graditi nešto. Ovaj popis je beskrajan, a vi mladi će te dobiti veliko znanje sa svakim od tih primjera i još mnogo toga.

Konačno, vi možete prihvatiti honorarni posao i uživati ​​u svojoj bezbrižnoj mladosti dok ne otkrijete svoju strast. Moramo prestati pretpostavljati da je “nedostatak smjera” jednak neuspjehu. Mi smo dobili ovaj život, i on ne bi trebao biti uzaludan trošen na aktivnost koje drugi očekuju od nas da učinimo.

U ovom trenutku, naša djeca uče ono što ih zanima, i to je bitno njihove živote. Mi svi učimo bolje kada smo inspirirani. I mi imamo veliko povjerenje u ovom pristupu da će ih bolje pripremiti za život. Svemir ima čudan način daje ljudima ono što oni žele. Nažalost, većina ljudi su previše zauzeti gunđanjem o njihovoj situaciji, a da čak ne žele definirati što žele.

U zaključku, učimo našu djecu ono što oni vole. Sreća je daleko važnija od bilo kojeg statusnog simbola ili plaće, bez obzira što tko misli. No san je prevelik da bi se postigao. Fakultet-posao put je samo jedan način za postizanje određenih ciljeva među mnoštvom drugih možda i prosperitetnijih iskustava.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(mag.Alfred Bošković/uredio: nsp, youtube.com/uredio: nsp)

Ako ste na faksu upravo sada, vjerojatno ćete ili biti nezaposleni ili raditi posao koji samo zahtijeva srednji stupanj obrazovanja, kada diplomirate.

Istina je da je američko gospodarstvo nije ni blizu proizvodnje dovoljno radnih mjesta za horde novih College diplomanata koji ulaze u radnu snagu svake godine.

U 2011, 53 posto svih Amerikanaca sa stupnjem prvostupnika mlađe od 25 godina su nezaposleni ili podzaposleni. Milijuni na milijune mladih College diplomanata osjećaju kao da ih je sustav potpuno iznevjerio.

Oni su naporno i teško radili u školi čitav život, otišli su u ogromne iznose duga kako bi se dobili fakultetsko obrazovanje,za koje su im rekli da “moraju imati” kako bi dobili dobar posao, ali nakon diplome su otkrili da ima samo nekoliko dobrih radnih mjesta za velike valove College diplomanata koji su ušli u “stvarni svijet” za zapošljavanje.

Diljem Amerike, Colledge studenti se mogu naći kao konobari, okretači pljeskavica i kao radnici iza kase u maloprodaji. Nažalost, slika zapošljavanje u Americi ne idući u dobiti značajno bolji u skorije vrijeme.

Diljem Sjedinjenih Država, “radna mjesta srednje klase” zamjenjuju se “radnim mjestima niskih prihoda” i mladi diplomanti se povrijeđeni ovom tranzicijom više od gotovo bilo koga drugog.

Masivni broj mladih College diplomanata sada rade poslove koji čak i ne zahtijevaju visok stupanj obrazovanja. Neke od statistika o mladim College diplomanatima su apsolutno zapanjujuće. Citiramo  nedavni CNBC članak ….

U posljednjih godinu dana, više je vjerojatno da će te biti zaposleni kao konobar, konobarica, pomagač prodavačima hrane, nego kao inženjeri, fizičari, kemičari i matematičari zajedno (100.000 naspram 90.000). Više je poslova u uredu koji se odnosi na poslove kao što je recepcionar ili službenik za isplate, nego u svim IT stručnim poslovima (163.000 u odnosu na 100.000).

Možete li zamisliti nekoga tko je stvarno teško radio tijekom cijele sredne škole i fakulteta, i uvijek se zalagao za dobre ocjene, a zatim je završio kao konobar u kafiću?

Nažalost, mnogi marljivi studenti Colledge-a ne mogu, čini se, pronaći pristojan posao, bez obzira koliko teško oni pokušavali. Slijedi jedan primjer iz spomenutog CNBC članka ….

“Ja uopće ne znam što da tražim”, kaže Michael Bledsoe, koji je opisao mjesece neuspješnog traženja posla, dok je služio klijente kavane u Seattle-u. 23-godišnjak diplomirao je 2010. godine stupanj kreativnog pisanja.

U početku se nadao da će njegov fakultetsko obrazovanje stvoriti prilike za posao, Bledsoe je stagnirao tri mjeseca prije nego je konačno uzeo posao kao konobar u kafiću,i na ovoj poziciji je posljednje dvije godine.
U početku je slao tri ili četiri zamolbe na dan. No, rekao je Bledsoe, poslodavci preispituju njegov nedostatak iskustva ili praktične vrijednosti njegovog fakulteta. Sada šalje životopis  i molbu za posao jednom svaka dva tjedna ili tako nekako.

Američko gospodarstvo se ne proizvodi dovoljno radnih mjesta za svakoga u ovom trenutku.

Glavni mediji nam ne žele reći da nezaposlenost ide dolje, ali istina je da se postotak radno sposobnih Amerikanaca koji su zaposleni ne raste.
U ožujku 2010., 58,5 posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao.
U ožujku 2012., 58,5 posto svih radno sposobnog Amerikanaca imalo posao.

Da li to zvuči kao poboljšanje? Naravno da ne.

Da li vam zvuči kao da se to već događa u Hrvatskoj? Prosudite sami
 
članak u cjelini možete pročitati OVDJE
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8359"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]