Udari asteroida dolaze u razmacima od 50 do 60 milijuna godina – a to vrijeme je sada

Gigantski se asteroid sprema na put prema našem planetu, a ne postoji baš ništa što bi ljudi mogli napraviti da to spriječe, upozorio je dr.

Joseph Nuth iz NASA-inog centra Goddard Space na prošlotjednoj konvenciji Američkog geofizičkog saveza.

On je istaknuo kako je Zemlja relativno nepripremljena na udar asteroida, a osobito smo bez ikakve obrane ako se dogodi udar asteroida onih dimenzija koji je uzrokovao propast dinosaura.

Iako su rijetki, opasni asteroidi i drugo svemirsko kamenje otprilike dolaze u razmacima od 50 do 60 milijuna godina.

“Mogli bismo reći, naravno, kako je došao red za tako nešto”, naglasio je Nuth. Općenito se smatra kako su dinosauri izumrli prije oko 66 milijuna godina, nakon što je 10 kilometara širok asteroid pogodio područje koje je danas ono kod Meksičkog zaljeva.

Bilo je blizu

Najbliži “susret” s kometom u nedavnoj povijesti Zemlja je imala 1996. i ponovno 2014., kad je jedan prošao pokraj nas u neposrednoj udaljenosti od Marsa.

Da nismo imali sreće i da je asteroid išao ravno na nas, vjerojatno ne bismo imali dovoljno vremena da se pripremimo na njegov udar, kaže Nuth koji smatra kako bi za eventualno uništenje asteroida bile potrebne barem dvije svemirske misije.

“Imamo tehnologiju uz pomoć koje možemo skrenuti asteroide gotovo svake veličine s njihove putanje.” Samo ju nisu probali da li funkcionira.

Prvi zadatak bi bio poslati robotsku sondu prema asteroidu koja bi ga pogobila, a sljedeća misija bi bila popratna te bi uključivala “gravitacijski traktor”, odnosno svemirski brod koji bi letio uz asteroid te ga porinuo dalje od Zemlje uz pomoć gravitacije.

Takva strategija bi vjerojatno funkcionirala na asteroidima širine do 400 metara. Veće svemirske stijene bi vjerojatno zahtijevale nekoliko udara sondi i pokušaja uništenja asteroida.
 
(express.hr)

Kuvajt, 67-godišnji pastir u potrazi za jednom od njegovih životinja, nailazi na ono što bi moglo biti jedno od najvažnijih nevjerojatnih otkrića moderne arheologije

Čovjek je primijetio jedva vidljiv ulaz u skupinu špilja čiji zidovi su prekriveni prapovijesnom umjetnošću mnogih ljudi i životinja, ali i nekoliko živih dinosaura, donoseći mnoga pitanja koja se tiču ​​kronologije izumiranja ovih divovskih stvorenja.

“U početku smo mislili da su to bile moderni crteži”, objašnjava paleontolog Abdul Al-Shalafi koji je nedavno imenovan za istraživanje šokantnih pećinskih crteža.

“Ali karbonska analiza je pokazala da su, u stvari, stariji od ostalih crteža. Čini se da su to vjerojatno prve slike nacrtane u spilji, i čini se da se odnose na najranije razdoblje razvoja ljudskih naselja.”

Ovo nevjerojatno djelo umjetnosti u kombinaciji s kostima dinosaura otkrivenih na licu mjesta, donosi nove perspektive teorija koje se odnose na nestanak dinosaura prije oko 65 milijuna godina.

Sada se čini vjerojatnim da su ljudi zapravo mogli koegzistirati s tim nevjerojatnim bićima prije nekoliko stotina tisuća godina.

“Ovi prapovijesni piktogrami čini se da prikazuju dinosaure koje love prahistorijski ljudi”, dodaje gospodin Al-Shalafi.

“To bi moglo značiti da su ljudi zapravo u krivi za njihovo istrebljenje. To je svakako revolucionarna nova perspektiva i nju će sigurno teško prihvatiti mnogi povjesničari i arheolozi”.

Možemo misliti da je ovo laž ili istina, no povijest postanka čovječanstva i izumiranja dinosaura se tek treba otkriti, a trenutne povijesne činjenice su tek nagađanja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Poricateljima teorije evolucije velika kost u grlu su – kosti dinosaura. Fosili gigantskih reptila, zvijeri koje ljudsko oko nikada nije vidjelo dok su bile žive, obaraju njihovo vjerovanje da Zemlja nije imala gospodara prije nego što je, kako poučava Sveto pismo, Bog na nju postavio čovjeka

Ali, oni kojima je Biblija vrhovni znanstveni autoritet smislili su kako Boga “spasiti” intervencijom Sotone. Kako oni vjeruju, Lucifer je stvorio i okolo posijao tobožnje kosti dinosaura da bi znanstvenike, ionako sklone svetogrđu, zaveo na krivi trag.

Protivnici teorije evolucije i negatori tvrdnje da je klimatske promjene i globalno zagrijavanje izazvao čovjek često su iste osobe, pa je vjerojatno samo pitanje dana kada će se netko od njih dosjetiti da se polovi otapaju zato što je ispod njih Nečastivi podložio paklene kotlove i još bocka glečere svojim trozupcem ne bi li se oni što brže raspadali, zajedno s našom pravovernošću.

Sudeći po temperaturi koja nas ovih dana mori, biće da je Onaj kojem se ime ne spominje u jedan od svojih kazana ubacio i Hrvatsku i ostatak Europe. I prije nego što su znanstvenici objelodanili da je ove godine globalna prosječna temperatura najviša otkako se ona uopće mjeri, ovdje se zavapilo da u Hrvatskoj nikada nije bilo ovako vrelo, mada nam domaći meteorolozi tvrde da to nije točno.

Ali, njima se ionako ne vjeruje jer, kako su mnogi uvjereni, kriju istinsku temperaturu, koja je barem desetak stupnjeva viša nego što mediji priznaju. Ta je zavjera, ako niste obaviješteni, organizirana da država ne bi morala obustaviti rad dok se nebeski oganj ne ugasi: kao da ne postoje mnoge zemlje u kojima su temperature kronično još nepodnošljivije, pa se u njima nekako ipak radi i živi.

Dublji cilj te urote je da se ne širi panika zbog toga što smo prepušteni na milost i nemilost HAARP antenama, “Chemtrailsima” i ostalim misterioznim tehnologijama za kontrolu vremena kojima svjetski moćnici, u kojima se nepogrešivo prepoznaje Amerika, stvaraju nepogode.

Teoretičare zavjere ne zbunjuje ni to što i Ameriku u posljednje vrijeme muče i suše i snegovi i uragani: kao da bi to bio prvi zli plan za pokoravanje svijeta koji se svom kreatoru obija o glavu, pa takve slučajeve smo vidjeli u toliko američkih stripova i filmova, na kojima su, više nego na znanstvenim studijama, odrastali i oni koji Ameriku ne mogu smisliti.

Klimatologija je složena znanost i slabo ko se u njoj snalazi. Zato je i donekle razumljivo što se oko teorije prema kojoj je čovjek izazvao klimatske promjene najčešće opredjeljujemo prema političkim stavovima. Ljevičari znaju da ih “otmjenost obvezuje” i da sav pristojan svijet vjeruje u tu teoriju.

Konzervativci ni za živu glavu ne prihvaćaju da čovjek može pokvariti prirodu ili bilo što što je Gospodin stvorio, niti da se ljevičarskim agitatorima smije vjerovati kada tvrde da pošteni industrijalci, bez kojih bi svijet stao, u atmosferu ispuštaju previše štetnih plinova koji dovode do globalnog zagrijavanja: sve je to samo izgovor za antikapitalističke tirade.

Ovakav kroki možda djeluje nepravedno prema objema stranama, ali i u karikaturi ima istine. Odnos prema klimatskim promjenama, prema jednom istraživanju provedenom u Americi, preciznije otkriva političku orijentaciju ispitanika nego stav prema abortusu, smrtnoj kazni ili ograničenju posjedovanja i nošenja oružja.

Bolji dokaz za to da su desničari skloniji da odbacuju klimatske promjene kao djelo čovjeka valjda ne treba ni tražiti dalje od podatka da su među onima koji ulažu najviše novca da se ta teorija odbaci čuvena braća Koch, glavni financijeri tvrde linije američkih republikanaca.

Podudarnost desnog političkog opredjeljenja i stava prema klimatskim promjenama ne vrijedi samo za Ameriku, pa se tako dolazi do ironične situacije da se i hrvatski desničari u tome slažu s američkim, mada bi se oko nacionalnih pitanja i shvaćanja idealnog svjetskog poretka posvađali do krvi.

Ali, teoretičara zavjere, koji su, sudeći po psiholozima, također načelno skeptičniji prema klimatskim promjenama, ima i među ljevičarima. Neki od njih su špekulirali da je klimatske promjene izmislila Margaret Thatcher kako bi oslabila industriju ugljena, time i snagu njezinih sindikata, i pribavila izgovor za veću uporabu nuklearnih pogona.

Antiglobalisti, među kojima ima i ljevičara i desničara, zamišljaju da je iza te teorije pakleni plan da se, uz obrazloženje da je nužno centralizirati odlučivanje o industrijsko-ekološkim pitanjima koja se tiču ​​čitavog čovječanstva, formira svjetska vlada.

Na Istoku, pak, nisu se dali prevariti time što ni gomila najratobornijih Amerikanaca ne vjeruje u klimatske promjene: i mnoštvo Rusa i Kineza smatra da je s klimom sve u redu osim što je Washington povremeno remeti testirajući svoja tajna oružja, odnosno da priča o globalnom zagrijavanju jeste “tajno oružje” kojim najveća svjetska sila pokušava siromašnim državama uskrati industrijski razvoj tako što će im ograničiti razinu tobož škodljivih plinova koje smiju ispustiti u atmosferu.

Tu su i paranoici općeg tipa, poput onih koji podozrijevaju da neki maltuzijanci žele gospodarski rast ograničiti kako bi umanjili broj stanovnika planeta.

Ovako raznorodna politička učitavanja u teorijama klimatskih promjena ukazuju na to da se za otpor prema nima ne može kriviti isključivo složenost dokaza koje bi trebalo raščlaniti. I u druge znanstvene koncepte se vjeruje naprosto zato što nam je rečeno da su točni i nijedan laik ih ne preispituje, u prvom redu stoga što oni malo koga uopće zanimaju. Klimatske promjene, međutim, već našim unucima svakako, možda i sadašnjim generacijama, mogu drastično otežati život.

Njihovo ublažavanje podrazumijeva toliko mnogo političkih posljedica da bi oni koji bi da ih izbjegnu radije toj teoriji našli političke uzroke i diskreditirali je tako da ne moraju ništa poduzeti. Ogromne industrijske troškove, uz nesaglediv utjecaj na moć zemalja koje sada imaju najveće izvore energije i na cjelokupnu gospodarsku strukturu planete, podrazumijeva već i samo odustajanje od glavnog krivca za globalno zagrijavanje, fosilnih goriva.

Za njih se naširoko vjeruje da su derivat taloženja i raspadanja kostiju dinosaura. Šteta što to nije točno, pošto bi inače poricateljima i zagovornicima teorije klimatskih promjena napokon imali nešto oko čega bi se složili: da nam je te proklete kosti zbilja podmetnuo Sotona.
 
 
(politika.rs/uredio:nsp)