Pitanje što se dogodilo prije Velikog praska već desetljećima zbunjuje fizičare, ali jedno od najvećih imena na tom području Stephen Hawking je ponudilo jednostavno objašnjenje

“Ništa nije bilo prije Velikog, Velikog praska” – Hawking jasno navodi u razgovoru sa Neil deGrasse Tysonom na National Geographicovom programu Star Talk.

Poznati fizičar navodi Einsteinovu opću teoriju relativnosti koja određuje da prostor i vrijeme zajedno tvore kontinuum prostor-vrijeme koji nije ravan, već je umjesto toga zakrivljen od strane materije i energije u njemu.

Predlažući kao alternativu ‘Euklidski pristup’, područje geometrije koja se bavi prostorima i dimenzijama, Hawkingov model kaže da je povijest svemira četverodimenzionalna zakrivljena površina poput površine Zemlje – ali s dvije dodatne dimenzije.

“Možete smatrati imaginarno i realno vrijeme kao početak na Južnom polu, što je glatka točka prostora vremena gdje se nalaze normalni zakoni fizike. Ništa južnije od Južnog pola nije postojalo, tako da prije velikog praska nije također ništa postojalo” – objasnio je Hawking.

Još ste zbunjeni? Možeš pogledati Hawkinga kako to objašnjava ovdje:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Otkriće švicarskih znanstvenika iz Lozane, u suradnji sa stručnjacima IBM-a

Švicarski znanstvenici i stručnjaci IBM-a objavili su da su u ljudskom mozgu otkrili “strukture” koje postoje u četiri i pet, pa čak i u 11 dimenzija!

Priopćili su također: da čovjekov mozak obrađuje “ulazne signale” sklapajući i “razarajući” takve višedimenzionalne “strukture”.

U istraživanju su sudjelovali znanstvenici iz Švicarskog federalnog tehničkog instituta Lozane koji duže od desetljeća rade na modeliranju čovjekovog velikog mozga.

Oni su 2015. uspjeli napraviti model malog – veličine samo 0,3 mm3 – dijela somatosenzorne kore mozga. Takav djelić kore mozga naziva se “Stupićem” i sadrži neurone koji su povezaniji međusobno nego li s okolnim neuronima.

Da bi napravili model jednog takvog “stupića” morali su snimiti aktivnost 14.000 neurona i opisati 8.000 neuronskih veza.

Koliko je to mnogo, svjedoči i činjenica da su se mogućnosti superračunala Blue Gene zamalo pokazala nedovoljnim za simulaciju svake sinoptičke veze. A u čovjekovom mozgu je takvih veza 10 na 11 – 10 na 13 potenciju.

Švicarci su rezultate do kojih su došli opisali u časopisu Frontiers in Computational Neuroscience. A rezultati zaista kao da su iz kakvog znanstveno-fantastičnog filma jer su u mozgu otkrili strukture koje mogu postojati i u 11 dimenzija.

Čovjekov mozak takve strukture nije u stanju vidjeti. Švicarci su ih – kako tvrde – otkrili pomoću metode “algebarske topologije” koja omogućuje opisivanje prostora i objekata koji postoje u većem ili velikom broju dimenzija.

Sudionik projekta Blue Brain Project, neurolog Henry Markam, objasnio je:

“Višedimenzionalne strukture nastaju kada se neuroni povezuju međusobno. Što je više veza – to je njihova geometrija složenija. Takvih složenih objekata u sićušnom djeliću čovjekovog mozga su – deseci milijuna”.
 

 
Opisivanje višedimenzionalnih neuronskih struktura postalo je moguće zahvaljujući dvojici specijalista za topologiju – Kathryn Hess iz Lozane i Ran Levija iz sveučilišta Aberdeena.

Njih dvoje su uspjeli opisati višedimenzionalne strukture koje sudjeluju u radu ljudskog mozga.

Utvrdili su: kada mozak dobiva signal-stimulans – on pravi nizove objekata sve veće složenosti. “Štapića” ( 1D ), ravni ( 2D ), kocki ( 3D ) i još složenijih višedimenzionalnih objekata koji zajedno formiraju teško zamislive strukture koje se raspadaju jednako brzo kao i nastaju. Međutim, oba procesa imaju svoje stroge zakone.

Švicarci i Amerikanci se spremaju ići dalje i naći odgovor na pitanja: kako funkcioniraju takve strukture, ovisi li složenost njihove konstrukcije o složenosti zadatka koji mozak u nekom momentu rješava i sudjeluju li te neuronske “građevine” u čuvanju informacija i znanja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com)

Bilderberg elite uzeti interes sudarač optužen da je pristupnika na „druge svjetove”

Glavni zapovjednici CERN-a, koji djeluje kao najveći sudarač čestica na svijetu, došli su ove godine na konferenciju Bilderberg grupe, potpaljujući strahove da će CERN uzrokovati nedokučive promjene ljudske civilizacije i može čak dovesti do nastanka paralelne dimenzije.

Fabiola Gianotti, ravnateljica CERN-a, je neobičan ovogodišnji sudionik tajnog elitističkog sastanka poznatog uglavnom po oblikovanju geopolitičkih događaja. Ovo je vrlo čudno s obzirom da konferenciji nazoči najveća svjetska elita iz područja politike, medija i bankarskog svijeta, i to pokazuje da CERN ima neobičan odnos sa elitom – a njegov sudarač čestica je bio kritiziran zbog energije i snage koju čovječanstvo može podnijeti.

Sudarač čestica u CERN-u stvara magnetsko polje 100.000 puta snažnije od magnetskog polja Zemlje, i javila se zabrinutost zbog ljudske i životinjske biologije, osobito epifize, koja je u interakciji s magnetskim poljem Zemlje.

„Dokumentirano je da je epifiza osjetljiva na sve vrste magnetskih polja, uključujući i geomagnetska područja Sunčeve solarne oluje, a također i vrlo osjetljiva na kalcifikaciju tkiva, pogotovo kad je izloženo fluorid, kojeg također magnetski privlači epifiza, uzrokujući niz mentalnih poremećaja„ – napisao je blogger Dylana Charles.

„Antička kultura i moderni i suvremeni duhovnjaci smatraju da je epifiza zapravo na lokaciji ‘Trećeg Oka’- sjedište ljudske duše, kao što je to opisao francuski filozof Rene Descartes, te da regulira našu budnost i svjesnost.”

„Skeniranje mozga je otkrilo da se aktivnost epifize povećava s meditacijom, i mnogi ljudi vjeruju da epifiza može biti podešena na određene frekvencije koje mogu rezultirati osjećajem euforije i veze sa ‘univerzalnim jedinstvom.”

Da li će članovi Bilderberga raspravljati o budućim implikacijama koje CERN može imati na čovječanstvo, ili postoji još zlokobniji razlog zašto je Gianotti dobila poziv?

Postoji još jedna stvar, fizičar Sergio Bertolucci je javno priznao da bi sudarač čestica mogao otvoriti „vrata” u „drugu dimenziju.”

„Kroz ta vrata nem može nešto doći, ili mi možemo poslati nešto kroz ta vrata”, rekao je on.

I prošle godine CERN je bio mjesto simulacije/predstave žrtvovanja ljudi na temelju okultnog rituala.

„Ovaj ritual je odigran neposredno pored kipa hinduističkom boga Shive koja stoji na ulazu u CERN”, izvijestio novinar Michael Snyder. „U hinduističkoj predaji, Shiva je ‘bog uništenja’, a to mjesto je očito namjerno izabrano.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svemir u kojem živimo nije nastao u Velikom prasku, već kad ga je crna rupa izbacila iz druge dimenzije, tvrdi skupina znanstvenika iz Kanade

Već dugo se smatra da je svemir nastao u Velikom prasku, no ne možemo znati da li je to bila propaganda NASA-e ili istina.

Ipak, pojedini fizičari sad imaju još jednu pretpostavku o tome što se dogodilo u trenutku kad je nastalo sve što nas okružuje prije oko 13,7 milijardi godina.

Kaotični Veliki prasak je samo jedna od teorija, koja i se dalje ne može potpuno uklopiti u postojeće okvire fizike.

Znanstvenici za sada vjeruju da je prije Velikog praska postojao singularitet, nevjerojatno gusto i vruće stanje prostora i vremena. U suštini, kako je to pretpostavio Stephen Hawking, bio je to sadržaj “trbuha” crne rupe.

S tim se slažu i tri astrofizičara iz Kanade, koji u novom radu o nastanku svemira pišu: “Najveći izazov kozmologije je razumijevanje Velikog praska”.

Dr Niayesh Afshordi i dvojica njegovih kolega smatraju da je singularitet bio dio četvorodimenzionalna crne rupe i da je vrijeme da zaboravimo na ideju o Velikom prasku.

Početak svega, prema njihovom mišljenju, jeste trenutak kad je crna rupa izbacila sadržaj iz svog “trbuha”, to jest iz druge dimenzije.

Takva “projekcija” može objasniti veliki problem s kojim se suočavaju teoretičari Velikog praska, kozmičke inflacije, trenutka kad je svemir ni iz čega postao nešto. Mi smo, prema njihovom mišljenju, samo projekcija, obrok koji je progutala crna rupa.

U četvorodimenzionalnom svemiru crna rupa bi mogla imati trodimenzionalni horizont događaja.

BIZARNO, ALI ISPITUJEMO:

Ideja da potičemo s ruba horizonta događaja četvorodimenzionalne zvijezde koja se urušava sama u sebe u nekom drugom univerzumu možda zvuči bizarno, ali mi ćemo testirati svaku teoriju o nastanku svemira.

Ako naša teza prođe ispitivanja, zaslužuje da je i drugi shvate ozbiljno – kaže astrofizičar dr Alan Duffy iz Melbournea.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(kurir.rs,youtube/uredio:nsp)

Ovi ljudi iz LHC-a i vlade koje ih plaćaju se igraju sa silama života, silama koje stvaraju i uništavaju. Oni nisu svjesni u što se petljaju. Ovi ljudi drže naše živote i našu budućnost u svojim rukama

Ovi znanstvenici pokušavaju rekonstruirati Veliki prasak, prvobitnu eksploziju koja je stvorila cijeli svemir tolikom jačinom da su se zvijezde i planete rasule i da se i dan-danas udaljavaju od centra eksplozije.

Što biste vi učinili kada biste mogli spriječiti katastrofalne događaje unaprijed?

Naša je moralna obveza da djelujemo kako god možemo.

Budućnost je u našim rukama, a ulozi nikad nisu bili veći. Veliki sudarač čestica koji je razvio Europski centar za nuklearna istraživanja (CERN) je opasna stvar, a objasnit ćemo vam i zašto.

Najveći svjetski sudarač čestica i akcelerator čestica se nalazi u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u 25 kilometara dugom tunelu napravljenom u vidu džinovskog kruga zakopanog 100 metara ispod zemlje. On se nalazi na francusko-švicarskoj granici blizu Ženeve.

On je koštao Europu i SAD na stotine milijuna dolara. Veliki sudarač čestica (LHC) je ponovno pokrenut 5. travnja nakon što je dvije godine bio ugašen.

Unutar LHC-a se sudaraju dvije zrake protona pri velikim brzinama. Prvobitni cilj bio stvaranje takozvane “božije” čestice – Higsovog bozona – što je i ostvareno 2012. godine.

Znanstvenici se sada nadaju da bi mogli rekonstruirati Veliki prasak, otkriti tamnu materiju, druge dimenzije i još mnogo toga. Kako bi to izveli, znanstvenici pojačavaju snagu zraka čestica.

Interesantno je da je na ove projekte, koji nisu otkrili ništa od praktične važnosti, utrošeno na milijarde dolara, materijala i energije.

Razmislite malo o tome. Vlade ne ulažu na milijarde dolara, vrijeme i energiju u “beskorisne” teoretske projekte osim ako postoji neki praktičan razlog, specifična namjera ili cilj.

Cilj projekta je bio jasan od samog početka. Veliki sudarač čestica se svodi na stvaranje života i kontroliranje stvarnosti.

U skorije vrijeme postoji velika želja da se “uhvatiti” tamna materija, što znači da je ona od vrlo velikog značaja.

Vlada se nada da će dobiti:

1) Nešto što se može prodati ili od čega se može zaraditi.

2) Moć i kontrolu – sposobnost upravljanja primarnim silama.

3) Oružje, pa čak i oružje masovnog uništenja koje može uništiti bilo što s nevjerojatnom preciznošću.

4) Imovinu, resurse, nekretnine, zemlju – novi život, novi planet, nove univerzume, nove svjetove koje je moguće osvojiti, nove narode koje je moguće porobiti.

Povijest je pokazala da će od ovoga imati koristi samo bogataši i vlast.

Jedan od glavnih sponzora LHC-a, Amerika, odgovorna je za više smrti i uništenja nego bilo koja druga država na Zemlji. A što je s ostalim sponzorima?

Može li se znanstvenicima vjerovati?

Popularni mit je da su znanost i znanstvenici objektivni i neutralni, ali znanost je vrlo kompetitivna. Znanost se obično ne svodi na želju za istinom već želju da se bude prvi, da se dobiju novac, moć i čast.

Boreći se za svoje titule i privilegije, znanstvenici su spremni na sve da održe svoju moć i položaj.

Međutim, novac za njihove podvige uglavnom dolazi od federalnih vlasti ili industrije i to s određenim ciljem.

Znanstvenici su samo dodatak na ciljeve nacionalne i vojne sigurnosti.

Zašto bi LHC mogao biti opasan?

Za početak, LHC posjeduje magnet sa magnetskim poljem 100.000 puta jačim od Zemljinog. Navodi se da ovaj magnet mora zagrijavati vrlo polako i pažljivo sa temperature od -271 °C na sobnu temperaturu. To nekad traje i mjesecima.

A što se desi ako se ne zagrije polako? Kakav utjecaj ima magnetsko polje LHC-a na magnetsko polje Zemlje?

Ukoliko bi nešto pošlo po zlu, koliko bi vremena bilo potrebno da se spriječi katastrofa?

Što ako se ponovi nesreća od 10. rujna 2008. godine? Za manje od minute je nastala šteta od 40 milijuna dolara, ali moglo je biti i gore.

Čitav sustav je tada zaustavljen kada je val doslovno pritisnuo gumb za izvanredno zaustavljanje. Tek tada su u kontrolnoj sobi shvatili da se nešto dogodilo.

Što bi bilo da gumb nije pritisnut? Što bi se dogodilo sa Zemljom? Da li bi nastao potres?

Kako je moguće da je napravljen takav sustav koji ne posjeduje nikakve senzore koji upozoravaju na ovakve situacije?

Da li je netko pomislio na to što bi se dogodilo kada bi zraka bila usmjerena u pogrešnom smjeru? Navodi se da ta zraka može napraviti rupu od 400 metara u bilo kojem materijalu. Što bi bilo kada bi ta zraka pogodila čovjeka? To je savršeno vojno oružje, s obzirom da je nevidljivo.

Sljedeća stanica je oružje koje koristi tamnu materiju. Zamislite samo oružje koje može koristiti tamnu materiju ili da je uništava. Takvom oružju nitko ne bi mogao stati na put.

Materija ima sebi jednaku a suprotnu antimateriju, a one se uništavaju pri kontaktu. Prema principu simetrije, u trenutku Velikog praska bi se sva materija i antimaterija trebala sudariti i nestati. To se nije dogodilo, čemu smo i sami dokaz, a 14 milijardi godina kasnije ima mnogo više tvari nego antimaterije u svemiru.

Što je s manipulacijom gravitacije i dodatnim dimenzijama? Znanstvenici navode da je gravitacija mnogo jača, ali da mi to ne možemo osjetiti jer osjetimo samo dio sile, dok ostatak prolazi kroz mikroskopske dodatne dimenzije svemira. Što bi se dogodilo ako bi znanstvenici uspjeli aktiviraju gravitaciju u njenoj punoj snazi? Koliko bi ona jaka mogla postati?

Dalje, otkrivanje tih dodatnih dimenzija je pokrenulo zabrinutost o mogućem nastanku crnih rupa koje bi mogle progutati čitavu Zemlju.

Jedan Amerikanac je podnio tužbu za zaustavljanje LHC-a, rekavši da postoji 50% šanse da država bude uništena ako se stvore crne rupe. Rekli su da je lud.

Kako znanstvenici znaju da su crne rupe bezopasne? Zašto bi ove crne rupe bile drugačije od crnih rupa u svemiru?

Sa uzbuđenjem se priča o nekim drugim dimenzijama, ali nitko ne zna što bi točno moglo postojati u ovim teoretskim realmima. Tko zna tko ili što bi mogao da nas čeka s druge strane i da li bi takav podvig bio ravan samoubojstvu.

Sve u svemu, ovi znanstvenici pokušavaju rekonstruirati Veliki prasak, prvobitnu eksploziju koja je stvorila cijeli svemir tolikom jačinom da su se zvijezde i planete rasule i da se i dan-danas udaljavaju od centra eksplozije.

Ovi ljudi iz LHC-a i vlade koje ih plaćaju se igraju sa silama života, silama koje stvaraju i uništavaju. Oni nisu svjesni u što se petljaju. Ovi ljudi drže naše živote i našu budućnost u svojim rukama.

Zašto se javnost ne protivi ovom projektu?

Problemi i mane ovog projekta su dovoljno očigledni da ih primijeti i neko bez akademskog obrazovanja. Potreban je samo zdrav razum.

Veliki sudarač čestica i čitav kompleks u CERN-u moraju biti zaustavljeni !!!

Pogledajte samo koje sve opasnosti vrebaju i koliki je ulog. Mi imamo moralnu obvezu da djelujemo kako god znamo i možemo na temelju znanja koje trenutno posjedujemo. U suprotnom možda nećemo ni moći pogledate u budućnosti i da shvatimo što smo učinili i što smo mogli spriječiti. Ova trula znanost nas vodi u propast.

Nina Biti (globalresearch.ca)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Razumijevanje čovječanstva o prirodi naše stvarnosti je eksponencijalno rastuće. Već duže vrijeme, mi razmišljamo o anomalijama u našoj svijesti, kvantnoj fizici i drugim stvarima koje nam pomažu da razumijemo naš svijet i svjetove izvan našeg svijeta

Potraga za planetima poput Zemlje i životom izvan naše planete traje već neko vrijeme. Sada razmišljamo o postojanju višestrukih svemira, kao io višestrukim dimenzijama stvarnosti.

Većina čovječanstva i ljudi na Zemlji razmišlja onako kakvo im je obrazovanje nametnulo po rođenju, i kako ih je povijest učila, te kako su ih naučili masovni mediji, čiji su vlasnici mega-manipulatori.

Nismo samo na dohvat potvrđivanja inteligentnog vanzemaljskog života i vanzemaljskih svjetova, već i na dohvat potvrđivanja vandimenzionalnih svjetova i vandimenzionalnog života, ako ih nismo već i potvrdili.

Flatland (Ravna zemlja) je roman koji je napisao Edvin Abbott 1884. godine. To je priča o dvodimenzionalnom svijetu po imenu Fletlend koji nastanjuju geometrijski oblici.

Jednog dana taj svijet je posjetio trodimenzionali oblik (lopta) kako bi objasnio ideju o trećoj dimenziji kvadratu, u nadi da će educirati stanovnike Flatlanda o postojanju treće dimenzije.

Nakon što se dvodimenzionalna bića počnu otvarati ideji o novim dimenzijama, lopta ih počinje uvjeravati o postojanju 4., 5. i 6. dimenzije. Dvodimenzionalni objekti su uvrijeđeni i prestrašeni.

U nemogućnosti da razumiju druge dimenzije, oni ostaju u udobnosti njima već poznatog Flatlanda.

U dvodimenzionalnom svijetu postoji samo lijevo, desno, naprijed i natrag, ali ne i gore i dolje. Dvodimenzionalni objekti su ravni i nemaju svijest o trodimenzionalnim oblicima poput lopte. Ako bi trodimenzionalno biće ušlo u Flatland (drugu dimenziju), ne bi se pojavio njezin potpun oblik, već samo dio, presjek, pogrešno tumačenje pravog oblika.

Slično, mi postojimo kao trodimenzionalna bića i ne možemo shvatiti kako bi izgledala 4. dimenzija.

To znači da, ako bi se pojavilo biće iz 4. dimenzije, njegov pravi oblik iz te dimenzije bi bio predstavljen na pogrešan način.

Ako zaista postoji biće u višoj dimenziji, ono može vidjeti stvari na način na koji mi još ne možemo.

Ono ima pristup mnogo drugačijoj perspektivi nego mi i može lako manipulirati i da se igra s našom realnošću dok ne postanemo svjesni toga.

“Ako vidimo samo ono što znamo, kako neko ikada vidi nešto novo? Nepoznato … kako ikada izađemo iz naše kutije? “

Pretpostavimo da je posjetitelj iz 4. dimenzije poželio da dođe u naš trodimenzionalni svijet i progovorio. Mogli bismo samo čuti glas, ali ne i vidjeti biće. Biće bi moglo da se percepira samo ako bi ono odlučilo objaviti svoju prisutnost.

U ravnoj zemlji, može se reći da je realnost u prostoru prosto kvadrat, ne kocka, već dvodimenzionalni ravni kvadrat. Ako taj kvadrat uhvatimo za stranicu i pomičemo u pravim kutevima ka njemu jednakom dužinom da bismo od njega napravili oblik, dobiti ćemo kocku!

Jednostavnije rečeno, kocka u ruci bi bila trodimenzionalni objekt. Kvadrat bi ležao ravno u ruci i mogao bi se pomicati samo lijevo, desno, naprijed i nazad. Kocka bi mogla ići i gore i dolje.

Dakle trodimenzionalna kocka je u svijetu ‘iznad’ dvodimenzionalnog kvadrata.

Što je onda sa četvorodimenzionalna kockom? To bi bio tesarakt, četverodimenzionalni analog ili ‘sjena’ kocke.

Pošto smo ograničeni na trodimenzionalnu perspektivu, mi to ne možemo percipirati.

Zamislite bića u ravnom kvadratu na dnu kocke (2. dimenzija). Sada zamislite bića u kocki iznad ravnog kvadrata (3. dimenzija). Zatim zamislite bića u tesaraktu priključenu na trodimenzionalnu kocku! Ta bića bi mogla vidjeti i unutar 3. i unutar 2. dimenzije.

Ovo su vrlo zanimljivi koncepti realnosti. Kako ćemo ikada moći percipirati dimenzije iznad naše? Kako zapravo izlazimo iz naše kutije? Odgovor možda leži u realmu svijesti. Odakle naše trenutno razumijevanje realnosti dolazi?

Moguće je da se preko stvaranaja svijesti o nečemu dolazi do ključa iskustva tog nečega. Tijekom povijesti, otkrivali smo neka nova saznanja o našoj stvarnosti. Prvo smo znali da je Zemlja ravna, pa smo znali da je okrugla, da li smo sada kod još jedne promjene paradigme?

Tijekom povijesti, intelektualne vlasti su suzbijale znanstvena otkrića koja se nisu poklapala s trenutnim shvatanjima realnosti, da li su se stvari promijenile?

Možda je postojanje višestrukih dimenzija već poznato i možda im možemo pristupiti, ali su ta znanja duboko skrivena, da mi ne bismo znali, jer tako će elita izgubiti moć.

“Imamo tehnologiju da dovedemo vanzemaljce. Već možemo putovati među zvijezdama, ali te tehnologije su zaključane u crnim projektima i ne mogu se iskoristiti za dobrobit čovječanstva. Sve što možete zamisliti već možemo učiniti “- Ben Rich, Lockheed Skunk Works.

S nedavnim obelodanjvanjem NLO-a/vanzemaljaca u proteklih par godina, koncepti poput ovog trebaju biti u prvom planu čovječanstva. Možda ako se kolektivno skupimo i shvatimo da mi zapravo imamo beskonačni potencijal i ako izgubimo definicije i ograničenja koja smo postavili za sebe, možda ćemo tada moći proširiti naše razumijevanje o prirodi naše realnosti i kreirati nešto bolje za sebe.

Možda možemo prebacimo našu svijest iz 3. dimenzije u 4. ili 5. dimenziju svijesti?

Da bismo to razumjeli, moramo se koncentrirati i promijenimo način na koji upravljamo svijetom.

Naša trenutna realnost ne rezonira dovoljno, potrebna je veća sinkronizacija s prirodom. Nešto se mora promijeniti, cijeli život to osjećamo.
 

 
(webribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)