Možda ste čuli o povremenom postu (intermitentnom postu) i njegovom potencijalu da vam pomogne u skidanju neželjenih masnoća na trbuhu, poboljšanju sastavu tijela i pomoći vam da se osjećate bolje i puni energije

Ali jeste li znali da postoje zapravo mnogobrojni načini za povremeni post, i da su neke metode bolje od drugih?

Postoji model s omjerom 5:2, koji uključuje prehranu tijekom pet dana u tjednu, i nakon toga lagana prehrana do maksimalno 500 kalorija sljedeća dva dana.

Postoji i alternativni dnevni model, koji uključuje normalnu prehranu jedan dan, i puno manji unos hrane sljedeći dan; i model “jedan obrok dnevno” (OMAD), koji je upravo onakav kakav zvuči. Ali što je sa modelom 16:8?

U slučaju da niste upoznati s ovim modelom intermitentnog posta u omjeru 16:8, on uključuje uobičajnu dnevnu prehranu kao što biste to činili svakodnevno, ali to činite u vrlo specifičnom osmosatnom periodu, što je između 11:00 – 19:00 sati.

Kao što se ispostavilo, model povremenog posta 16:8 dolazi sa svim prednostima drugih modela, bez potrebe za izgladnjivanjem ili izbjegavanjem određenih namirnica – iako je uvijek dobra ideja da se povremeno postupno držite zdrave prehrane kao što je “paleo prehrana”, kao i uključivanje u režim intenzivne tjelovježbe koji povećavaju količinu ljudskog hormona rasta (HGH).

Prema stručnjaku za funkcionalnu medicinu Willu Coleu iz Washingtona, osamosatni period za jelo kod povremenog posta može biti “najbolje za vaš dnevni raspored”, što znači da je to vaš izbor. A najbolji dio toga je da kod intermitentnog posta možete jesti onoliko koliko želite, što ga čini jednim od najjednostavnijih i najučinkovitijih dijetetskih opcija.

“Preskakanje doručka je potpuno u redu” – kaže Cole. “Budući da post smanjuje vaš hormon gladi koji se zove grelin, i moći ćete izdržati do ručke.”

Budući da su tijela nekih ljudi osjetljiva na drastične promjene u prehrani, važno je posavjetovati se s liječnikom o najboljem pristupu ovom postu. Međutim, u većini slučajeva, postupni rad na intermitentnom režimu posta od 16:8 trebao bi biti dovoljan, premještajući period gladovanja od, recimo, 12 sati do 14 sati, dok konačno ne dostigne tih važnih 16 sati posta u komadu.

Imajte na umu da, dok je unos hrane zabranjen izvan osmosatnog perioda, konzumiranje ne-kaloričnih pića i vježbanje nije. Takva ne-kalorična pića uključuju crnu kavu, nezaslađeni čaj i naravno vodu.

“Ne smijemo to brkati s tradicionalnim dijetama koje se vrte oko brojanja kalorija i zabranom konzumiranja određene vrste hrane, intermitentni post (IF) je raspored prehrane u kojem bez hrane ostajete na određeno vrijeme – a znanost je to čak i podržala” – piše Allison Young za portala Mind Body Green.

“Osim što vam pomažu u mršavljenju, studije pokazuju da povremeno gladovanje može obuzdati želju, poboljšati kontrolu šećera u krvi, smanjiti upale, odgoditi starenje i smanjiti rizik od bolesti. Ako to nije dovoljno, također je povezano s boljim spavanjem, stvaranjem raznovrsnijih bakterija u probavi i poboljšanju raspoloženja“ – dodaje ona.

Ako se vaše tijelo može nositi s tim, vježbanje izvan osmosatnog prozora za jelo može ubrzati mnoge od tih prednosti, uključujući potencijal za sagorijevanje masti u tijelu. Ali, opet, važno je olakšati tijelu ulazak u takvu rutinu, pogotovo ako niste navikli na post.

“Svaka osoba je drugačija, tako da neki ljudi možda neće moći podnijeti tjelovježbu za vrijeme posta i bolje će vježbati neko perioda za jelo ili prije, kako bi se mogli odmah napuniti energijom” – upozorava Cole.

Međutim, “ako je vaše tijelo naviklo na post, ono ne bi trebalo utjecati na vaše razine energije kada je u pitanju vježbanje” – dodaje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kaže da je znanost o zdravom životu i reduciranju tjelesne težine kroz fitness – “bjelački rasizam”

Žena koja sebe naziva ‘The Fat Sex Terapeut’ održala je govor na sveučilištu St. Olaf Collegeu u Minnesoti, tijekom kojeg je tvrdila da je kultura zdrave prehrane i fitness oblik ‘agresije’ i da je znanost o gubitku težine ‘bjelački rasizam’.

“Doista vjerujem da se dijete ne može pristati na dijetu na isti način na koji se dijete ne može pristati na seks” – rekla je Sonalee Rashatwar publici tijekom dvosatnog govora na temu “Radikalno oslobođenje masnoća”.

“Kulturu zdravog života i dijeta doživljavam kao oblik agresije jer utječe na način na koji doživljavam svoje tijelo” – dodala je.

Rashatwar je nastavila tvrditi da je znanost o zdravom životu oruđe “bjelačkog rasizma”.

“Trebali bismo biti kritični prema uporabi znanosti i proizvodnji znanja kako bismo nastavili promicati tu ideju da su određena tijela sposobna, poželjna i poželjna … da li je moja debljina ta koja uzrokuje moj visoki krvni tlak, ili je to moje iskustvo stigme težine” – upitala se Rashatwar, nastavljajući tvrditi da je “fatfobija” (strah od dobivanja kilograma) jedan oblik nacizma.

Rashatwar je nastavila tvrditi da ljudi ne bi trebali biti opterećeni osobnom odgovornošću za smanjenjem nepotrebnih kilograma i da bi trebala postojati “socijalna podrška” kako bi se debelim ljudima pomoglo “subvencionirati” troškove hrane.

Također je rekla da je ubojica iz Christchurcha kao instruktor fitnessa dokaz da “nacisti doista vole ideju idealiziranog tijela”.

Možda je sve što je Rashatwar rekla istina – znanost o zdravoj prehrani ne postoji i zapravo je to samo prikriveni rasizam, pretilost ne uzrokuje visoki krvni tlak, te da su dijeta i fitness samo oruđe bjelačkog rasizma i strukturalnog ugnjetavanja.

Ili možda samo izmišlja pseudo-intelektualne izgovore zbog toga što je debela i lijena.

Vi budite sudac o tome.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Djevojke koje su već probale ovaj recept tvrde da su za dva tjedna izgubile čak 5 kilograma

Da biste pripremili ovaj koktel sa sodom bikarbonom potrebno je:

- 200 ml vrele vode
– 1 žličica sode

Stavite sodu u bocu i prelijte toplom vodom. Dobro promiješajte. Koktel je spreman.

Soda koktel s limunom

Ako vam se ne sviđa ukus čiste sode, možete obogatiti koktel limunovim sokom. Za ovaj koktel potrebno je:

- 200 ml tople vode
– 1 žličica sode
– 1 žlica limunova soka

Usipajte sodu u bocu, dopunite vodom i dobro promiješajte. Zatim dodajte žlicu limunova soka.

Soda koktel s medom

Za ljubitelje slatkih napitaka, korisna je sljedeća varijanta soda koktela:

- 200 ml tople (ne vruće) vode
– 1 žličica sode
– 1 žličica meda

Stavite sodu u bocu i prelijte vodom. Dobro promješajte i pustite da odstoji 10 minuta. Zatim dodajte med i ponovo miješajte. Osim što ćete smršavjeti, žene će primijetiti i smanjenje celulita.

Pogledajte informativni video:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(dnevno.hr)

Istraživanja su pokazala da povremeni post može dati vašem mozgu ne samo više energije nego i povećanu sposobnost učenja i pamćenja

Ti podaci dolaze od strane znanstvenika Nacionalnog instituta za starenje, koji su otkrili da su miševi koji su hranjeni svaki drugi dan razvili više neurona i sinaptičkih veza koje su pojačavale njihove funkcije mozga.

Novi nalazi potvrđuju ranija istraživanja koja su dokazala prednosti posta za bolesti kod starijih osoba.

Tijelo se prebacuje sa potrošnju energije iz glukoze, koja se proizvodi u jetri, na masne stanice tijekom povremenog posta. To pomaže jačanju aktivnosti i razvoju stanica u mozgu.

Ova smjena se događa samo tijekom posta, budući da tijelo normalno koristi energetske zalihe jetre koje su dostatne za oko 10 do 14 sati kod ljudi, kaže dr. Mark Mattson, šef laboratorija neuroznanosti u Nacionalnom institutu za starenje.

Ova reakcija je slična popularnoj ketogenoj prehrani koja također potiče tijelo da dobije energiju iz masnih stanica.

Mattson je objasnio: “Kada te zalihe nestanu, ljudska, kao i životinjska tijela, prebacuju se na zalihe masti, koje se pretvaraju u spojeve koji se nazivaju ketoni u krvi. Ketoni djeluju izravno na živčane stanice kako bi stimulirali proizvodnju BDNF-a – ključnog proteina za rast neurona – što može pomoći u optimizaciji spoznaje, učenja i izgradnje memorije.”

Dr. Mattson uspoređuje učinak posta sa fizičkim vježbanjem. Kada tijelo ne nastavi sa postom, izgubit će se učinci. Nastavio je govoriti kako povremeni post, poput vježbanja, može dugoročno imati koristi za tijelo.

Nakon ‘in vivo’ ispitivanja i komparativnih istraživanja, pokazano je da su prednosti posta “neovisne o ukupnom unosu kalorija”. Istraživanje je potom ukazalo na “metaboličko prebacivanje sa potrošnje glukoze na ketone” kao ključni čimbenik za dobrobit posta.

Dok se razvoj neurona javlja u “odmorišnom” razdoblju posta, mozak je pokazao neke prednosti tijekom posta.

Uočeno je da su miševi u istraživanju bili oprezniji i pokazali su povećanu aktivnost u područjima mozga zaduženih za učenje i pamćenje tijekom razdoblja posta.

“Pretpostavlja se da su u evoluciji, osobe čiji mozak nije dobro funkcionirao u stanju gladovanja, vjerojatno nisu preživjele” – nastavlja dr. Mattson. “Dakle, evoluirali smo hraneći se povremeno, a važno je naglasiti da mozak dobro funkcionira – možda čak i optimalno – kad ne jedemo duže vrijeme”.

Dok on navodi da svaki drugi dan u postu koji se koristi za miševe ne bi funkcionirao za ljude, no ranija istraživanja su pokazala da se ljudi lakše prilagođavaju režimu posta “5:2 (2 dana posta u tjednu)”, što zahtijeva dva dana posta svaki tjedan.

Još jedna studija je utvrdila kako tjedni post 5:2 (2 dana posta u tjednu) može imati koristi kod pretilih pojedinaca koji imaju veći rizik od kognitivnih poremećaja zbog svoje dobi i metaboličkog statusa.

Ranije studije pokazale su prednosti periodičkog posta. Istraživači sa Sveučilišta Southern California izjavili su da povremeni post može omogućiti pojedincima da ostanu zdravi. U životinjskoj studiji, post može usporiti uništavanje stanica i potaknuti njihovu regeneraciju.

Štoviše, nedavna studija pokazala je da tjedna dijeta koja se sastoji od posta može pomoći kod kontrole glukoze kod dijabetesa, ne samo kod onih koji pate od dijabetesa tipa 2, već i kod tipa 1, koji nije uzrokovan prehranom, već defektnim imunološkim sustavom.

Post prema studiji, može pomoći u reprogramiranju beta stanica u gušterači za stvaranje inzulina.

NoviSvjetskiPoredak.com

Svatko tko je ikada išao na dijetu zna kako ukusno izgleda komad čokoladnog kolača što je izravno proporcionalno tome koliko je vremena prošlo kada je zadnji put jeo tako nešto

Ako nebi bilo te univerzalne istine, svi bismo bili idealne težine i zdravi, zar ne?

Gotovo da se osjećamo kao drugi ljudi kada odlučimo otići na dijetu, i kada odjednom žudimo za svim namirnicama koje smo odlučili ograničiti.

Zanimljivo je da je nedavna studija profesora Kazuyoshi Ukena sa Sveučilišta Hiroshima u Japanu potvrdila da postoji protein koji vaše tijelo oslobađa i koji regulira razinu energije – protein koji vam daje osjećaj gladi čim ograničite unos kalorija – bez obzira na to koliku volju imamo da odradimo dijetu!

Nije baš sve u samokontroli…

Znanstvenici već neko vrijeme shvaćaju da hormon leptin smanjuje apetit, dok nas drugi hormon – grelin, potiče da jedemo što više.

Ovi hormoni zatim aktiviraju neurone u području mozga koji kontrolira energiju tijela – hipotalamus.

Studija profesora Ukene upućuje na to da je taj proces još kompliciraniji nego što se prethodno mislilo. Njegovo je istraživanje potvrdilo da “protein koji se izlučuje aktivacijom neurona (NPGL)” povećava apetit tijekom razdoblja posta, a zatim ga smanjuje kad se tijelo osjeća punim.

Uglavnom, naša su tijela dizajnirana na nevjerojatan način da reguliraju apetit kako bi održali svoju težinu na stalno istoj razini.

Profesor Ukena prvi je puta bio znatiželjan oko toga kako se metabolizam regulira nakon što je promatrao kako pilići rastu neovisno o tome koliko unose hrane. Nakon istraživanja i utvrđivanja da ove ptice posjeduju NPGL za regulaciju metabolizma energije, istraživački tim je dodatno istraživao i utvrdio da je ova molekula prisutna u svim kralješnjacima, uključujući i ljude.

Da bi se dodatno istražila uloga NPGL u sisavaca, tim profesora Ukene hranio je tri skupine miševa u tri različite dijete kako bi vidio kako je što su jeli utjecalo na njihove razine NPGL.

Prva skupina dobila je nisku kalorijsku prehranu tijekom jednog dana, druga skupina je stavljena na prehranu sa visokim udjelom masti tijkom pet tjedana, dok je zadnja skupina bila hranjena prehranom bogatom mastima duže od 13 tjedana.

U priopćenje za tisak Sveučilišta Hiroshima objavljeni su rezultati:

Pokazalo se da miševi hranjeni niskom kalorijskom prehranom su imali ekstremno povećanje ekspresije proteina NPGL, dok je 5-tjedna grupa s visokim udjelom masnoća doživjela veliko smanjenje ekspresije NPGL.

Daljnja analiza pokazala je da miševi posjeduju NPGL i pripadajuću mrežu neurona, na istim mjestima mozga kao i one regije koje su već poznate da kontroliraju suzbijanje apetita i korištenje energije.

Profesor Ukena je rekao da NPGL igra ključnu ulogu u tim mehanizmima – povećavajući apetit kada pada energija i smanjuje se apetit i kada se otkrije energetsko preopterećenje – pomaže nam da zadržimo zdravu i funkcionalnu težinu, a još važnije, da ostanemo živi!

Istraživački tim zaključio je da protein NPGL potiče apetit, radeći protiv hormona poput leptina koji potiskuju apetit.

Da bi potvrdili tu hipotezu tim je izravno ubrizgavao miševima protein NPGL i utvrdio da se njihovi apetiti odmah dramatično povećavaju.

Još jedan zanimljiv nalaz bio je činjenica da miševi čija je razina NPGL dramatično pala nakon što je bila pet tjedana na visoko masnoj prehrani, vratila se u normalu nakon što su dulje vrijeme hranjene visoko masnom prehranom.

Profesor Ukena se nada da će poduzeti daljnje studije o interakciji ranije poznatih mehanizama koji su povezani sa apetitom i proteinom NPGL. Jasno je da još puno moramo učiti o apetitu, metabolizmu i tjelesnoj težini.

NoviSvjetskiPoredak.com

Mediteranska prehrana može smanjiti vjerojatnost dobivanja agresivnog raka prostate kod muškaraca, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu The Journal of Urology

Rezultati istraživanja pokazali su da je prehrana bogata ribom, kuhanim krumpirom, cjelovitim voćem, povrćem, mahunarkama i maslinovim uljem, zajedno sa unosom prirodnih sokova, bila najbolja u smislu prevencije rizika, nad ostalim dijetama.

Istraživači su napisali da, kako bi se bolje spriječio rak prostate, treba uzeti u obzir cjelovita prehrambena jela umjesto pojedinačne hrane.

“Ovo istraživanje dodaje važne dokaze nedostatnim informacijama o povezanosti prehrane sa rakom prostate i naglašava važnost usredotočivanja na globalne prehrambene navike” izjavila je dr. Beatriz Perez-Gomez, glavna istraživačica i profesor na Institutu de Izjavio je Salud Carlos III (Madrid) u Španjolskoj.

“Naši rezultati pokazuju da bi prehrana usmjerena na prevenciju agresivnih tumora vjerojatno trebala uključivati važne elemente mediteranske prehrane kao što su riba, mahunarke i maslinovo ulje i sugeriraju da veliki unos voća, povrća i cjelovitih žitarica možda neće biti dovoljan.”

Za istraživanje, autori su koristili istraživanje Multicase-Control Study on Common Tumors in Spain (MCC-Spain), kontrolnu studiju stanovništva zemlje između 2008. i 2013. godine.

Ta studija sadrži biološke podatke, povijesti bolesti i prehrambene navike ljudi te je procjenjivala čimbenike (unutarnje i vanjske) koji uzrokuju rast tumora, poput onih kod karcinoma prostate.

Studija je pregledala više od 700 potvrđenih slučajeva raka prostate i preko 1.200 zdravih slučajeva, u dobi od 38 do 85 godina starosti. Istraživači su zatim grupirali sudionike na temelju prehrambenog obrasca i svojih prehrambenih navika.

To je uključivalo zapadnu, razboritu i mediteransku prehranu. Slučajeve sa dijagnozom karcinoma prostate istraživači su kategorizirali na temelju agresivnosti i veličine tumora, koristeći “Gleasonove rezultate”. Također su klasificirali svakog sudionika na temelju toga koliko njihove prehrambene navike sliče poznatim prehrambenim uzorcima.

Zapadnjački uzorak prehrane uključivao je “veliki unos masnih mliječnih proizvoda, prerađenih mesa, brze hrane, rafiniranih žitarica, slatkiša, umaka i visokokaloričnih napitaka”, a razborit dijetetski uzorak sastojao se od “niskomasne mliječne hrane, voća, povrća, cjeloviteih žitarica i sokova.”

Autori su otkrili da je samo skupina koja se “striktno pridržavala mediteranskog uzorka prehrane”, pokazala značajan zaštitni učinak protiv raka prostate.

Drugi prehrambeni uzorci, s druge strane, nisu mogli uopće pokazati nikakve učinke.

Prema nalazima, dr. Adela Castello, koautorica studije, komentirala je: “Postoji zapanjujući kontrast između relevantnosti raka prostate u smislu javnog zdravlja i dokaza vezanih uz primarnu prevenciju”.

Prema riječima dr. Castella, buduće studije o mediteranskoj prehrani i njihovu povezanost sa smanjenjem raka prostate mogu poboljšati rezultate koje su dobili u njihovoj studiji. Osim toga, ona kaže da će se prednosti dosljedne prehrane osjetiti i drugi sustavi tijela, poput kardiovaskularnog sustava.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Većina ljudi misli da je želja za hranom potaknuta potaknuta od strane gladi

Ali apetit nije tako jednostavan kako se izvorno mislilo. Učenje kako to funkcionira i sedam životnih faza pomoći će vam da donosite bolje odluke o tome što jedete i u tom procesu izbjegavajte probleme vezane uz prehranu kao što je pretilost.

Donosimo vam faze života ili dob kroz koje prolazi svaki čovjek, i koje trebate upoznati kako bi mogli izvući najbolje iz vaše prehrane:

Prvo desetljeće

Tijelo prolazi kroz mnoge promjene tijekom prvog desetljeća. Ovo razdoblje je značajno jer igra veliku ulogu u oblikovanju prehrambenih navika osobe. Djeca u ovoj dobi mogu biti izbirljiva, ali kroz pažljivu izloženost različitim okusima, roditelji ih mogu naviknuti na nepoznate, ali ključne skupine hrane.

Tijekom tog vremena, različiti poticaji i iskustva mogu dovesti djecu do toga da će vjerojatnije jesti kao i odrasli. Ukoliko budu prisiljeni očistiti tanjur to može ih dovesti da izgube sposobnost da prate njihov apetit i prestanu jesti kada im je to potrebno. Slično tome, učestalost oglašavanja vezanih uz hranu može povećati potrošnju hrane i dovesti do pretilosti u ovom razdoblju.

Drugo desetljeće

U ovom trenutku mnoge odluke koje se donose – bilo da se radi o hrani ili nečemu drugome utječu na utjecaj hormona. Nažalost, preferencije razvijene tijekom tog razdoblja vjerojatno će se nastaviti u odrasloj dobi.

Mlade žene kroz adolescenciju doživljavaju mnoge promjene koje mogu utjecati na sposobnost njihova tijela da dobiju odgovarajuću prehranu. Mogućnost trudnoće, razvoj koji je zajednički među mnogim tinejdžerima danas, je još jedno pitanje koje će voditi razvoj tijela mlade djevojke i fetusa uz hranjive tvari.

Treće desetljeće

Dob od 20 do 30 godina je obilježena promjenama načina života koje mogu dovesti do mnogih izraženih tjelesnih promjena. Dobivanje posla, pronalaženje partnera ili odlazak na fakultet, među ostalim prekretnicama, može dovesti do odluka koje će dugoročno utjecati na vašu prehranu i tjelesnu težinu.

Nažalost, ovo se doba također podudara sa nesposobnošću da lako izgubite težinu koju ste dobili. Prehrana je postala fizička i psihološka vježba, povećavajući težinu održavanja zdrave prehrane. Suvremena istraživanja usmjerena su na sitost ili kontrolu osjećaja sitorsti kao sredstvo za pomoć ljudima, posebno onima ove dobi, da izgube težinu.

Četvrto desetljeće

U ovoj fazi, većina ljudi je usredotočena na svoju karijeru. To označava pojavu stresa kao glavne pokretačke sile iza odluka i navika prehrane. Općenito govoreći, ljudi imaju dva načina suočavanja sa stresom: prekomjerna ili preslaba prehrana. Niti jedan od njih nije dobar za tijelo.

Kako bi se riješio problem, poslodavci se potiču da pomognu svojim zaposlenicima u donošenju bolje odluke o prehrani tako što im je dostupna zdrava hrana. Osim toga, poslodavci također mogu raditi na stvaranju produktivnog i zdravog radnog mjesta koje nudi nekoliko načina upravljanja stresom.

Peto desetljeće

Ovo razdoblje često je obilježeno brzim opadanjem zdravlja, pri čemu se loši prehrambeni izbori iz prošlosti počinju nadoknađivati.

Tijekom tog razdoblja trebali biste razmotriti ukidanje starijih i štetnih navika na uštrb onih zdravijih. Uostalom, većina simptoma bolesti – bilo da se radi o razini šećera u krvi ili kolesterolu – su nevidljivi i često se ne osjećaju dok se ne razviju.

Šesto desetljeće

Od 50 do 60 godina, možete osjetiti brz pad mišićne mase, što dovodi do slabljenja tijela. Da bi se tijelo borilo protiv toga, ljude se potiče da se bave tjelesnom aktivnošću kako bi održali svoj mišićni tonus. Jedući hranu bogatu bjelančevinama i drugim hranjivim tvarima također će pomoći zamijeniti nedostatak građevnih blokova tijela.

Sedmo desetljeće

U ovom trenutku, fokus je na održavanju dobre kvalitete života. Većina ljudi pate od raznih degenerativnih bolesti tijekom ove faze. Oni također mogu patiti od poremećaja, kao što su smanjena osjetila okusa i mirisa, odsutnost zuba i nemogućnost gutanja, što može negativno utjecati na njihovu sposobnost jedenja i uživanja​u hrani.

Podudaranje ono što jedete sa zahtjevima vaše dobi je dugačak put ka maksimiziranju prednosti koje dobivate iz hrane.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prije nego što uđemo u moguće razloge zašto ne gubite tjelesnu masu, pokušajmo razumjeti kako naše tijelo funkcionira

Zamislite tijelo kao nešto što pohranjuje energiju u dvije komponente: Jedna je masnoća; i ostatak tijela koji je bez masti (mišići).

Tijelo se uglavnom sastoji od vode, ali također uključuje kosti i mišićne proteine. Imajte na umu da masno tkivo sadrži više energije i da treba više energije da se potroši.

Da bi izgubilo na težini, vaše tijelo mora ući u energetski deficit. To znači da vaša potrošnja energije mora biti veća od vašeg unosa energije, a količina tjelesne težine koju ćete izgubiti ovisit će o tome da li trošite masti ili nemasni dio.

Na primjer, da biste izgubili kilogram masnoće, trebat će vam veći energetski manjak u usporedbi kada izgubite tjelesnu težinu nemasnog dijela.

Ali ako svakodnevno vježbate, zašto ne gubite težinu?

Razlozi zašto ne gubite težinu

Pretpostavimo da ste prosječna odrasla osoba koja teži 70 kilograma (kg) sa 30 posto tjelesne masti. Prosječna osoba će trebati energetski manjak od najmanje 27 do 32 kilodžula (kJ) da izgubi jedan gram tjelesne težine. Kilodžul je jednak 1000 kalorija.

Ako trčite 35 minuta 10 kilometara na sat (km/h) na traci za trčanje, potrošit ćete oko 1.500 kJ i izgubit ćete oko 50 grama u jednoj sesiji. No, radeći ovo pet puta tjedno tijekom godine znači da ćete izgubiti više od 12 kg.

Međutim, ako ne izgubite na težini nakon godinu dana, znači da radite nešto loše?

(1) Jedete li previše?

Prema analizi, neki ljudi često posežu za hranom kao “nagrada” nakon vježbanja. Iako nije loše da smanjite prehranu, trebate se pobrinuti da se ne prejedate, tako da vaš trud vježbanja ne ode u vjetar.

(2) Jeste li manje fizički aktivni ?

Kada završite sa svojom vježbom u teretani, da li se pretvarate kod kuće u “krumpir na kauču”? Također se naziva hipoteza “statičke aktivnosti”. Neaktivnost je povezana sa “idejom da imamo zadanu vrijednost za potrošnju energije kao što je zadana vrijednost na termostatu”. Kada “povećamo fizičku aktivnost u jednoj domeni, onda u drugoj postoji automatska kompenzacija.”

(3) Je li vaša stopa metabolizma smanjena?

Kada gubite na težini, smanjuje se i stopa metabolizma, ili stopa kojom trošite energiju kada ništa ne radite. To jednostavno znači da izgarate manje energije.

Jedan učinkovit način za rješavanje ovog problema je gubitak težine kroz redovitu vježbu. Za razliku od dijete, kada gubite težinu kroz vježbu općenito možete održavati stopu metabolizma na visokoj razini.

(4) Dobivate li mišiće ?

To vam je moglo proći nezapaženo, ali čak i ako niste izgubili težinu, mogli biste dobiti mišiće. Znači, izgubili ste masno tkivo i zamijenili ga masnom masom.

Razmotrite ovo: Jedan kilogram masti zauzima više prostora u vašem tijelu, poput 1,1 litre, od jednog kilograma tjelesnih mišića, odnosno 0,9 litara.

Ako želite tehničko objašnjenje, ako mast bude potpuno zamijenjene mišićima, u razdoblju oko 12 godina možete izgubiti najmanje 2.6 kg tjelesne masti i istodobno steći oko 2.6 kg mase bez masti, odnosno mišića.

Iako to nije uvijek slučaj, najmanje 75 posto težine koju izgubite bit će sastavljeno od masnoća dok će ostatak biti mišići. Možete postići bolje rezultate ako uključite trening s utezima u svom fitness program.

Znanost o gubitku težine

Na temelju podataka iz jedne analize prethodnih studija, trening snage, koji uključuje utege ili vlastitu tjelesnu težinu, može povećati masu bez masti (mišiće) za najmanje dva kilograma kod muškaraca s prekomjernom težinom i oko jedan kilogram kod žena. Međutim, njihova tjelesna masa je ostala ista.

Jedan od načina testiranja gubitka masti i dobivanja mase bez masnoća je jednostavno mjerenje opsega vašeg struka. Ako je vaš struk manji čak i ako vaša težina ostaje ista, vi ste izgubili mast i dobili mišiće.

Sljedeći put kada budete zabrinuti jer ste prestali gubiti na težini iako se trudite, razmotrite gore navedene čimbenike. Jedite zdravo i ostanite aktivni, tako da možete biti korak bliže postizanju idealne težine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ispada tako, da možete živjeti bez hrane – do određene mjere

Taj slučaj su predstavili istraživači u istraživačkom centru “The American Journal of Clinical Nutrition”, u kojem su naveli da bi povremeni post (kojeg su nazvali povremene teške redukcije energije ili SER), mogao biti koristan način za smanjenje unosa energije; i time bi se kontrolirala tjelesna težina pojedinca.

Tim je došao do ovog otkrića nakon proučavanja učinaka 24-satnog SER-a na apetit, metabolizam i unos energije.

Koncept SER-a ili povremenog posta, u tom smislu, nije nova ideja. Ljudi su to činili od zdravstvenih, duhovnih ili čak kozmetičkih razloga od početka vremena, a povijesne ličnosti od Hipokrata do Benjamina Franklina su predlagali tako nešto.

Međutim, puno se toga promijenilo u modernim vremenima. Na primjer, u prerađenoj hrani su sada sveprisutni dodani šećeri i trans masti – što dovodi do velikog porasta u slučajevima pretilosti širom svijeta.

Ovo povećanje ima katastrofalne posljedice. Pretilost ne samo da povećava vjerojatnost razvoja kroničnih bolesti kao što je dijabetes i kardiovaskularna bolest (CVD), već predstavlja i značajan ekonomski teret. Dakle, istraživači su sada u potrazi za načinima ublažavanja sve većih stopa pretilosti.

Za ovu studiju, istraživači sa Sveučilišta Loughborough u Velikoj Britaniji promatrali su kako se strategije gubitka težine može uspješno koristiti dugoročno.

U većini slučajeva, tradicionalne dijete koja ograničavaju unos kalorija imaju neki stupanj uspjeha. Međutim, pridržavanje toga je različita priča.

Većina ljudi tvrdi da je postojana glad jedan od njihovih najvećih izazova u pridržavanju planova gubitka težine. Istraživanje učinaka 24-satnog SER-a, prema istraživačima, može rasvijetliti kako tijelo regulira apetit i unos energije, što može pomoći u dugoročnim režimima za upravljanje težinom.

U istraživanju je sudjelovalo osamnaest muškaraca i žena. Prvoga dana nasumično im je dodijeljena standardizirana prehrana, koja su imala 100 posto dnevnih energetskih zahtjeva ili samo 25 posto potrebnog unosa dnevnih potreba.

Drugi dan su sudionici jeli standardizirani doručak i ručak, a istraživači su proučavali njihov apetit i metabolizam. Konačno, njihov unos energije mjeren je trećeg dana za doručak.

Na temelju rezultata, sudionici su pokazali povećan subjektivni apetit i unos energije tijekom SER-a; međutim, hormoni apetita nisu reagirali na način koji ukazuje na ekstremnu glad.

“Stoga, akutno razdoblje SER-a može pomoći u upravljanju energijom kod mršavih muškaraca i žena”, zaključili su istraživači. “Buduće studije trebale bi ciljati na ispitivanje kroničnih učinaka povremenih SER na regulaciju apetita”.

Kratke činjenice o povremenom postu

Unatoč popularnom uvjerenju, povremeni post nije “dijeta”, jer ne postoji popis hrane koju možete ili ne možete jesti. Umjesto toga, to je više obrazac prehrane u kojem osoba ima cikluse između razdoblja prehrane i posta.

Najčešći oblici prekidanja povremenog posta obično uključuju 16-satni ili 24-satni post dvaput tjedno.

Dok svatko možda želi uskočiti u vlak i isprobati povremeni post, možda to neće biti dobro za svakoga. Ljudi prekomjerne težine ili koji imaju poremećaje prehrane su obeshrabreni u provedbi takvog posta.

Konkretno, ako imate zdravstveno stanje kao što je dijabetes ili oni koji uzimaju lijekove, preporučujemo da se posavjetujte sa svojim liječnikom prije nego što krenete postiti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako imate visoki krvni tlak, svakodnevno jedite 10 oraha, budući da je studija otkrila da to može značajno smanjiti vaš krvni tlak

Tim znanstvenika sa Sveučilišta Wollongong Medicinskog fakulteta u Australiji želio je procijeniti učinak personaliziranih prehrambenih savjeta i dodatka prehrani 30 grama oraha kada se svakodnevno uzima, na krvni tlak u intenzivnoj fazi pokusa gubitka težine.

U istraživanju je 377 sudionika nasumično podijeljeno u tri skupine: oni sudionici koji su imali opće prehrambene savjete, sudionici sa individualiziranim savjetima i intervencijska skupina koja je dobivala 30 grama oraha dnevno.

Istraživački tim je analizirao njihov unos hrane putem izvještaja kojeg su provodili akreditirani trenirni dijetetičari.

Također su analizirali izlučivanje natrija i kalija u mokraći kao biomarkere za procjenu unosa dijetetskog natrija i kalija.

Rezultati su pokazali da su nakon tri mjeseca sudionici svih tri skupine znatno izgubili na težini. Međutim, sistolički krvni tlak i smanjenje dijastoličkog krvnog tlaka bili su najveći kod sudionika koji su dobili personalizirane prehrambene savjete zajedno sa dnevnim dodatkom oraha.

“Dijetalni uzorci, ključna hrana kao što su orašasti plodovi i prehrambene razine hranjivih tvari kao što su natrij i kalij, mogu utjecati na krvni tlak, ali ti učinci također su međusobno povezani” – napisali su istraživači.

“Sadašnja analiza pokazala je da su individualizirana prehrana, dopunjeni zdravim dodacima prehrani u obliku 30 grama oraha dnevno, rezultirali većim smanjenjem omjera natrija i kalcija u mokraći, parametra povezanog s nižim krvnim tlakom”.

Ostale zdravstvene koristi od oraha

Slično kao i svi orašasti plodovi, orasi sadrže dobre masti, kao što su mononezasićene i polinezasićene masti.

Osim toga, oni su dobar izvor bitnih omega-3 masnih kiselina. Oni su također dobri izvor željeza, selena, kalcija, cinka, vitamina E i nekoliko vitamina B.

Orasi su bogati fitokemikalijama i polinezasićenim mastima koje obje nude potencijalne prednosti i za zdravlje mozga i funkciju mozga. Omega-3 masne kiseline koje orasi sadrže smanjuju oksidativni stres u mozgu i pomažu poboljšanju signalizacije mozga i neurogeneze – u stvaranju živčanih stanica.

Omega-3 masne kiseline pronađene u orasima su neophodne za razvoj i funkciju središnjeg živčanog sustava. Ova vrsta masti također igra ulogu u liječenju određenih poremećaja raspoloženja, prema istraživanjima i kliničkim dokazima.

Prema časopisu The Journal of Nutrition, orasi mogu smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti. Studija britanskog Journal of Nutrition otkrila je da su oni koji su jeli orahe više od četiri puta tjedno imali 37 posto niži rizik od bolesti srca.

Neki dokazi pokazuju da jedenje oraha kao zamjena za drugu hranu ne uzrokuje debljanje iako su bogati energijom. To čini orahe izvrsnom alternativom za one koji pokušavaju upravljati svojim težinom i koji su skloni grickalicama.

Orasi mogu obogatiti mikrobiom i povećati sojeve dobrih bakterija u crijevima, prema istraživanju na životinjama.
 
NoviSvjetskiPoredak.com