Cryanovi pogledi na AI dijametralno su suprotni upozorenjima Elona Muska da je AI ‘najveća prijetnja čovječanstvu’ i da bi vlade odmah trebale početi sa zakonskom regulacijom te tehnologije

Premda se mnogi u industriji financijskih usluga boje dana kad će tehnologija umjetne inteligencije (AI) postati dovoljno napredna da velik broj ljudske radne snage učini suvišnim, izvršni direktor Deutsche Bank John Cryan vidi ovu tehnologiju, koje li ironije, kao nešto što bi mu moglo pomoći da sačuva svoj posao.

Odgovorna osoba najveće njemačke zajmovne ustanove dobila je zadatak da tu banku ponovo podigne na noge, da povrati tržišni udjel i da, naravno, sreže troškove, uključujući prevelik broj zaposlenika te banke.

Deutsche Bank ima 97.000 zaposlenih širom svijeta, oko dvostruko više od mnogih svojih europskih pandan.

Ta banka je otpustila između 4000 i 9000 svojih zaposlenika, što je Cryan i bio obećao u petogodišnjem planu restrukturiranja, objavljenom krajem 2015., a za Financial Times ovaj direktor je izjavio da bi mu strojno učenje i tehnologija automatizacije mogli biti od koristi da dokine još desetke tisuća radnih mjesta, ponajviše u uredskim odjelima te banke.

Cryan je rekao da će mnogi novi rezovi nastupiti zbog korištenja tehnologije za povećanje učinkovitosti bankarskih procesa.

‘Previše se oslanjamo na manualno obavljanje posla, što čovjeka može učiniti sklonim greškama, zbog čega postaje neučinkovit.” – istaknuo je. „Na planu strojnog učenja i mehanizacije možemo učiniti vrlo mnogo.’

Upitan o konkretnom broju namještenika pod rizikom da budu zamijenjeni strojevima, Cryan je odgovorio da se radi o ‘velikom broju’.

Premda je broj zaposlenih bio smanjen na drugim mjestima, u 2017. ta frankfurtska kreditna ustanova pridodala je 24-ero generalnih direktora i ravnatelja svojem američkom poduzeću koje se bavi korporacijskim financijama.

Cryanovi pogledi na AI dijametralno su suprotni upozorenjima Elona Muska da je AI ‘najveća prijetnja čovječanstvu’ i da bi vlade odmah trebale početi sa zakonskom regulacijom te tehnologije.

Međutim, neki stručnjaci objašnjavaju da bilo kakav značajniji razvoj AI-ja koji bi učinio suvišnim znatan dio američke radne snage pripada dalekoj budućnosti te da su dosezi ove tehnologije krajnje preuveličani.

Prema Gartnerovom dinamičnom ciklusu novonastajućih tehnologija, pretjerivanje oko strojnog učenja je na ‘vrhuncu napuhnutih očekivanja’ i kreće se ka ‘silnom razočaranju’.
 
(nexus-svjetlost.com)

OVE JESENI SU SOROS, BAFET I OSTALI “CRVENI MRAVI” OSJETILI PODRHTAVANJE FINANCIJSKOG TLA

Što se događa u svjetskoj ekonomiji?

Na prvi pogled, ništa posebno. Nikakvog ekonomskog pada, o kojem iz nekog razloga nema ni na vidiku. Globalna ekonomija raste, mada sporije nego prije 10-15 godina, ali ipak raste. Prema podacima MMF-a, svjetski BDP porastao je za 3,1 posto u 2015. godini.

Fond predviđa sličan rast i za2016. godinu.

Međutim, idila je samo prividna: daleko od toga da je sve idealno u “kućanstvu” naše planete. Ja bih usporedio trenutnu situaciju u svjetskoj ekonomiji s razdobljem prije potresa, kada se javljaju čudne pojave u ionosferi, mijenja se razina podzemnih voda u bunarima i temperatura tla, povećava se koncentraciju radona i vodika, javlja se slabo podrhtavanje zemlje – ukazujući na Armagedon koji se priprema.

Isto je sada primjetno i u globalnoj ekonomiji. U njezinim različitim segmentima događa se mnogo šta neobično, čudno, moglo bi se reći i zastrašujuće. Prisutne su potpuno nove pojave, koje nemaju presedana u povijesti. Ali najstrašnija je kombinacija mnogobrojnih negativnih faktora – kako novih, tako i starih.

Oštro je usporen tempo rasta svjetske trgovine. Ako prije krize 2008-2009. ona rasla dva puta brže od globalnog BDP-a, sada, u posljednjih 6 godina, stopa rasta obujma izvozno-uvoznih operacija je čak pala niže od rasta BDP-a (oko 3% godišnje).

Osim toga, u 2015. godini, prema podacima WTO, međunarodna trgovina u dolarima smanjena je za 13% (u daljnjem tekstu je kvartalna dinamika svjetskog robnog izvoza u postocima).

U prvoj polovici 2016. godine taj trend je nastavljen. Prema podacima OECD , države iz “skupine dvadeset”, na koje otpada 80% svjetske proizvodnje, smanjile su izvoz za 4,2 posto, a uvoz – za 4,6 posto.

Istovremeno, u većini razvijenih zemalja postoji iznimno niska inflacija (u 2015. godini u prosjeku 0,5% godišnje), što ukazuje na slabu potražnju potrošača.

Unatoč sporom rastu BDP-a, postoji ubrzan rast stranih direktnih investicija (SDI). U izvještaju JUNKTAD “World investment report 2016.” Navodi se da su strane direktne investicije u 2015. povećane u odnosu na 2014. godinu za 38% – do 1.76 bilijuna dolara. Žestoko se promijenio geografski pravac investicija: ako je 2013. i 2014. godine više od polovice SDI odlazilo u zemlje u razvoju i njihove gospodarstva u tranziciji, onda 2015. godine glavni dio investicija završava na Zapadu.

Opseg SDI, koji je završio u razvijenim zemaljama je udvostručen – do 962 milijardi dolara (55% ukupnih globalnih investicija), a u zemljama u razvoju – porastao je samo 9% – do 765 milijardi dolara (43,5 posto svih SDI). Naročito značajno su porasle strane investicije u SAD (za 250%, do 380 milijardi dolara) i Europu (65%, do 504 milijardi dolara).

Međutim, ono što je zanimljivo: neki značajan pozitivan utjecaj na dinamiku BDP-a zapadnih zemalja ovaj ogroman priljev investicija nije imao. U SAD 2015. godine BDP je porastao za samo 2,6 posto, a u zemljama eurozone – 1,9 posto. 2016 godine također se prognozira spori rast – 1,4% u Sjedinjenim Američkim Državama, u eurozoni – 1,5 posto.

Smanjivanje međunarodne trgovine i masovni priljev na Zapad se događa u kontekstu oštrog pada profita državnih obveznica razvijenih zemalja.

Prema podacima istraživačkog centra BNY Mellon, prosječan prinos na osnovu obveznica SAD, Japana, Njemačke i Velike Britanije s rokom dospijeća od 10 godina pao je na povijesni minimum od 0,69%. Prinos na najpopularnije među investitorima desetogodišnje državne obveznice SAD (US Treasuries) u srpnju-rujnu kolebao se na najnižoj razini od od 2000. godine, 1,5-1,7%.

Samo od ožujka do rujna ove godine, prinos na 10-ogodišnje njemačke i američke obveznice pao je za 25-30 baznih bodova (0.2-0.3%), dok je prinos na iste obveznice Velike Britanije – pao za 90 baznih bodova (0,9 %).

Štoviše, pojavio se fenomen bez presedana – državne obveznice mnogih industrijski razvijenih zemljama su pale u zonu negativnih prinosa. Od rujna 2016. u ovu kategoriju su ušle državne obveznice 14 zapadnih zemalja, uključujući Njemačku, Dansku, Španjolsku, Italiju, Nizozemsku, Francusku, Švedsku, Švicarsku i Japan. Prema podacima OECD, sada skoro 35% državnih obveznica zemalja-članica ove organicije ukupne vrijednosti 14 bilijuna dolara imaju negativan prinos. Sljedeći državne obveznice – u zonu negativnog prinosa počele su ulaziti i korporativne obveznice zapadnih kompanija, kao što su Nestlé i Shell .

Pad prinosa je rezultat “super meke” monetarne politike središnjih banaka zapadnih zemalja, koje su kao rezultat globalne krize 2008-2009 počele kupuju “loše dugove” privatnih kompanija i banaka i da im dodjeljuju jeftine kredite, kako bi se spriječio kolaps bankarskog sustava i stimulirao gospodarski rast.

SAD su smanjile kamatnu stopu na nulu krajem 2008. godine, Japan – 2012. godine. Nakon njih 2015. godine, politiku “kvantitativnog popuštanja” usvojila je i Europska središnja banka. Nakon 2008. godine, središnje banke zapadnih zemalja skoro 650 puta su smanjile kamatne stope.

Politika “kvantitativnog popuštanja”, s druge strane, dovela je do neviđenog porasta javnog duga razvijenih zemalja. Po procjenama MMF-a, za posljednjih 6 godina on je udvostručen: 2008. godine, suvereni dug je iznosio 53% BDP-a, 2012. 80% BDP-a i, konačno, u sadašnje vrijeme iznosi 100% BDP-a – što je najvišu razinu od Drugog svjetskog rata.

Za 8 godina vladavine predsjednika Obame američki državni dug porastao za 8,7 bilijuna dolara ili 81% – sa 10,7 bilijuna dolara do 19,4 bilijuna, dok je u prethodnom desteljeću porastao – samo 4,1 bilijun (s 6,6 do 10,7 bilijuna dolara).

Po prvi put državni dug je premašio BDP države (17,95 bilijuna 2015. godine). Ukupni dugovi nefinancijskog sektora SAD dosegnuli su “rekordni” – razinu od 275% BDP-a. Ovaj razina duga (300% BDP-a) zabilježen je u SAD u mirnodopskim uvjetima samo jednom – 1929. godine, neposredno prije početka Velike depresije.

U cijelom svijetu dugovi nefinancijskog sektora su udvostručeni od početka stoljeća i dosegnuli su 152 bilijuna dolara. Po podacima konzultantske tvrtke McKinsey, od trenutka početka financijske krize 2007-2008. godine globalni dugovi (državni, korporativni i zaduženost kućanstava) porasli su na 200 bilijuna dolara ili 250% od svjetskog BDP-a (73,5 bilijuna dolara po tekućim procjenama Svjetske banke).

U nedavnom osvrtu OECD od lipnju 2016. godine “Economic Outlook of June 2016″ stručnjaci ove organizacije su upozorili, da globalna ekonomija može upasti u “zamku usporenog rasta”. U takvoj zamci se već četvrt stoljeća nalazi japanska ekonomija (BDP Japana u posljednjih 10 godina raste u prosjeku 0,5% godišnje), i nikakve vladine mjere još uvijek ne supevajuda izvuku Japan iz ove rupe.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je čak iznio teoriju “vjekovne stagnacije”, o kojoj se aktivno raspravlja u američkim akademskim krugovima.

* * *

Sve ovo pokazuje da se u globalnoj ekonomija nakupila značajna količina disbalansa, deformacija i disproporcija. Ovo djeluje kao kretanje tektonskih ploča koje stvaraju stres u litosferi, što na kraju dovodi do pucanja zemljine kore, potresa i razaranja.

Svaki analitičar, koji pokušava pronaći glavni uzrok ovih problema u globalnoj ekonomiji, ne može a da ne dođe do jednostavnog zaključka: mnogobrojne i opasne strukturne disproporcije, koje ugrožavaju stabilnost globalne ekonomije, nastale su kao razultat brzog razvoja financijskog sektora na Zapadu.

Financijski sektor, koji samo predstavlja kanal preraspodjele materijalnih bogatstva, pretjerano se otuđio od proizvodnih sektora gospodarstva, koje ta dobra (robe i usluge) stvaraju – industrije, poljoprivrede, građevinarstva, transporta, itd. Ukupna aktiva globalnog financijskog sustava dostigla je gigantsku sumu od 306 bilijuna dolara, što je 4 puta više od svjetskog BDP-a.

Komercijalni financijski sektor na Zapadu vrtoglavo raste i diverzificirati se. Oštro je porastao broj i vrijednost trgovanja vrijednosnicama – akcijama, obveznicama, mjenicama, hipotekarnim i depozitnim potvrdama i njihovimproizvodima – derivatima, futuresima, opcijama i swapovima.

Po procjeni američkog analitičara financijskih tržišta J. Andersona, ukupan obim opticaja dionica i obveznica, nominiranih u četiri glavne zapadne valute (dolar, euro, funta i japanski jen) iznosio dolarskom ekvivalentu 111 bilijuna, što 3,3 puta nadilazi obim BDP navedene tri zemlje i EU (34.23 bilijuna dolara), i skoro 1,5 puta je viši od obujma svjetskog BDP-a. Prema ocjeni nekih analitičara, ovih derivata je izdano na više od 500 biliona dolara, što je sedam i kusur puta više od obujma svjetskog BDP-a.

U suštini, trenutno imamo posla sa sustavnom, dugoročnom, sporo krećućom krizom hiperprodukcije financijskih instrumenata.

Ali istovremeno na Zapadu je počeo naglo rasti novi segment komercijalnog financijskog sektora – takozvano “bankarstvo iz sjene” (ili sivo bankarstvo), koje uključuje mnogobrojne zapadne nebankarske financijske posrednike, koji ne potpadaju pod bankarsko zakonodavstvo, – fondovi tržišta novca, poverilačka tvrtke, otvoreni zajednički fondovi, tvrtke specijalizirane za investicije u nekretnine, hedge-fondovi i drugi. U utrci za profitom, mnogi investitori su ušli u strukture “bankarstva u sjeni”.

Od 306 bilijuna dolara ukupne aktive globalnog financijskog sustava, po podacima Vijeća za financijsku stabilnost, aktiva tradicionalnih banaka iznosi 140 bilijuna dolara, osiguravajućih društva i mirovinskih fondova – 55 bilijuna dolara, a “bankarstva u sjeni” iznosi 75 bilijuna dolalara. Više od 80% aktive “bankarstvau sjeni” otpada na SAD, EU i Veliku Britaniju.

Kao što je navedeno u posljednjem izvještaju Vijeća za financijsku stabilnost, na upravljanje privatnim financijsko-kreditnim organizacijamana bazi povjerenja data su sredstva institucionalnih i individualnih investitora u iznosu od 76 bilijuna dolara. Od tog broja, 37 bilijuna jeskoncentrisano u otvorene investicijske fondove i 3 bilijuna – uhedge-fondovima, koji pripadaju “bankarstvu iz sjene” i obavljaju poslove s vrijednosnim papirima u automatskom režimu uz pomoć posebnih računalnih programa. Ove strukture stvaraju efekt “stampeda”, paničnog ponašanja investitora i brzog premeštanja ogromnih masa kapitala iz jedne u drugu aktivu.

Upravo djelovanje financijskih špekulanata “ljulja” brod svjetske ekonomije. Oni napuhavaju mnogobrojne “mjehure” i stvaraju bezbrojne “piramide”, koje periodičnopucaju i ruše se. Najlukaviji, snalažljiviji i uspešaniji od njih, kao što su Soros i Buffett, uspijevaju iskoče u posljednjem trenutku uz dobro parče u džepu. A ostali … Kao što reče F. Niche “jao slabijem” i “zgazi onog tko je pao”.

* * *

Političko rukovodstvo zapadnih zemalja ne želi obuzdati privatne financijske špekulante. Ono nije izvuklo odgovarajuće zaključke iz onoga što se dogodilo 2008-2009. godine, pa samim tim, svjetsku ekonomiju očekuju novi potresi. Nitko ne zna kada – sutra ili za nekoliko godina – i na kojem tržištu će početi novi val globalne krize, ali nitko ne sumnja da će ona početi.

Globalna kriza, primjerice, mogla bi početi bankrotstvom jedne od glavnih međunarodnih financijskih institucija, kao što se dogodilo 2008. godine, kada je kolabirala američka investicijska banka Lehman Brothers. Trenutno, stručnjaci MMF-a smatraju “problematičnom” svaku četvrtu banku u razvijenim zemljama, s imovinom od oko 11,7 bilijuna dolara. Među najvećim (“sistemski važnim”) bankama, čiji kolaps “može izazovati znatnu štetu financijskom sustavu na globalnoj razini” spadaju – njemačka Deutsche Bank , engleska HSBC i švicarska Credit Suisse .

Posebno teška situacija je u Deutsche Bank, čije su dionice od početka 2016. pale 2 puta. Njezin američki ogranak dvije uzastopne godine ne prolazi stres-test američkih Federalnih rezervi, kojim se utvrđuje stupanj pouzdanosti financijskih institucija.

Američko ministarstvo pravde je podnijelo ovojbanci računna 14 milijardi dolara zbog manipulacija s hipotekarnim vrijednosnica prije krize 2008. godine. Prošlu 2015. godinubanka je završila s gubitkom od 6,8 milijardi dolara. Neto dobit za 2. kvartal pala je za 98% (do 20 milijuna eura). Primjetan je nagli porast razine dugova (dužničkog nagomilavanja) odnos aktive prema dioničarskom kapitalu dosegnuo je 40 (kod Lehman Brothers prije bankrota ovaj idikator je iznosio 30.7).

Većina financijskih analitičara objašnjava trenutnu situaciju time, da se banka “zaigrala” na tržištu izvedenih financijskih instrumenata: bruto pozicija Deutsche Bank u derivatima se procjenjuje na 42 bilijuna eura, što nadilazi BDP SAD i EU zajedno. Prema izvještajima njemačkih medija vlada Njemačke priprema plan za ozdravljenje banke, ali ako on ne da rezultata, nastupit “domino efekt”, jer jevećina europskih banaka tijesno povezana s Deutsche Bank .

U slučaju brankrota Deutsche Bank , krize će prije svega zahvatiti, prirodno, financijski sistem Grčke, ali ne samo njega. Prema podacima Europske središnje banke, “na rubu kolapsa” balansira bankarski sustav Italije, i treba mu vrlo malo pasti u provaliju.

“Problematični” dugovi u aktivi talijanskih banaka, po službenim procjenama, dosegnuli su 200 milijardi eura, što predstavlja 12% BDP-a ove zemlje, a prema procjenama neovisnih američkih financijskih analitičara, mnogo više – 360 milijardi eura (21% BDP-a Italije). Pri čemu su mogućnost talijanske vlade za financijsku podršku komercijalnim bankama vrlo ograničene: javni dug dosegnuo 133% BDP-a (u Europi veći razina duga ima samo Grčka).

Također ne treba isključiti mogućnost da globalna kriza ponovno počne s američkog financijskog tržišta, gdje su se špekulanti očito “zaigrali”.

Trenutno je primjetan novi nalet kapitalizacije: ako je u prvom kvartalu 2016. godine indeks iznosio 1:19, onda u drugom iznosi već – 1:20. Ove vrijednosti ukazuju na to, da se burza “pregrijava” i da se kolaps može dogoditi u svakom trenutku.

U principu, “mjehuri” se pojavljuju u skoro svim segmentima tržišta. Kada će pući, i povući sa sobom globalnu ekonomiju – pitanje je vremena.

Naravno, nadajmo se da će “velika dvadesetorka” uspjeti uskladiti nastali disbalans, smanjiti napetost i spriječiti nekontrolirani razvoj događaja, međutim niska učinkovitost djelatnosti ove grupe ne odiše optimizom.

Najuspješniji financijski špekulanti nekim životinjskim instinktom već osjećaju primicanje kolapsa i brže bolje su izašli iz rizičnih financijskih instrumenata i prešli u najpouzdanije, kojima se tradicionalno smatraju državne obveznice zapadnih zemalja. Upravo zato potražnja za državnim obveznicama Njemačke, Danske, Švicarske i drugih zapadnih zemalja s negativnim prinosom raste, unatoč činjenici da kupac ne samo da ne dobiva profit od svojih investicija, već naprotiv, plaća izdavatelju za samu mogućnost da posjeduje takve vrijednosnice.

* * *

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, japanski znanstvenici-entomolozi primijetili su neobično ponašanje insekata prije potresa i vulkanskih erupcija.

U jesen 2016. godine, Soros, Buffett i ostali “crveni mravi” osjetili su podrhtavanje zemlje i brže bolje pobjegli s planine Fudžijama …
 
(fakti.org)

“Brexit” … Recesija … Migranti, ideološka, ​​sigurnosna i politička kriza … Konflikt s Rusijom … Teroristički napadi … Brojni su problemi s kojima se danas suočava Europa, i koji bi lako mogli bi dovesti do kraha Europske unije, a nakon toga slijedi Amerika, smatraju ruski analitičari

Europski blok se trenutno suočava s nizom povezanih kriza – neke su institucionalne, dok su druge su uzrokovane objektivnim faktorima. I jedne i druge pokazuju nespremnost Bruxellesa da se izbori s novim prijetnjama, a treća vrsta kriza tiče se upravljanja.

U njima važnu ulogu igraju SAD, kao glavni partner Europske unije u vojnoj, političkoj i ekonomskoj suradnji, koje ujedno pokušavaju iz cijele priče izvući vlastitu korist.

Osim unutarnjeg političkog raskola, glavni problem EU je i nestabilna ekonomska situacija, kaže za Sputnjik ruski analitičar iz financijske tvrtke “IT invest” Vasilij Olejnik, i dodaje da je “projekt eurozone, kao i Europska unija, unaprijed osuđen na propast”.

“To je jasno svakom ekonomisti – zemlje s različitim strukturama gospodarstava ne mogu slijediti jedinstvenu monetarnu politiku.

Zbog toga se svojevremeno raspao i Sovjetski Savez. Model eurozone podrazumijeva život na kredit, a na taj način žive i Sjedinjene Države – njihov javni dug, kao i dug Europske unije iznosi oko 19 bilijuna dolara.

Međutim, Amerika može svoj dug servisirati zahvaljujući niskim kamatnim stopama i širokim ovlastima Saveznih rezervi SAD. Za činjenicu da euro još uvijek postoji zaslužna je Europska središnja banka, koja na sve moguće načine pokušava stabilizirati situaciju na tržištu dužničkih instrumenata.

Međutim, dug raste iz godine u godinu. Trenutno njegovo servisiranje košta manje nego 2010/2011. godine, ali je samo pitanje trenutka kad će se stvari promijeniti, jer niske kamatne stope negativno utječu na financijski sektor.

Zato sva regulatorna tijela teže ka normalizaciji kamatnih stopa. Europa to još uvijek ne radi, ali mislim da će do toga doći za pola godine ili godinu dana, i da će tada, da se tako izrazim – “biti veselo”.

Vasilij Olejnik u razgovoru za Sputnjik podsjeća da je 2011. godine Grčkoj otpisano čak 50 posto duga, ali da je svjetski financijski sustav jedva preživio taj potez – iako na tu zemlju otpada svega dva posto BDP-a eurozone.

“Hajde sada da zamislimo Italiju ili Španjolsku, koje duguju više od 2,5 bilijuna eura. Otpisivanje samo trećine tih dugova imalo bi katastrofalne posljedice po svjetski financijski sustav – da i ne spominjemo domino efekt. Međutim, španjolski i talijanski državni vrh nikad neće pristati na takve žestoke mjere štednje, jer bi to izazvalo nezadovoljstvo stanovništva. Zato će njihov dug i dalje samo rasti.”

Olejnik dodaje da Europska unija “puca po šavovima”, prije svega zbog migrantske krize, ali podsjeća i da su referendum u Velikoj Britaniji mnogi eksperti doživjeli kao početak kraja europskog bloka.

“Ne isključujem mogućnost da sljedeće godine referendum sličan britanskom raspiše, primjerice, Španjolska … Jer pravila Unije, koja nameće Njemačka, nikome nisu po volji, uključujući i same Nijemce. Oni ne žele plaćati danak Bruxellesu, ne žele biti ti koji moraju prihvatiti najveći broj izbjeglica u Europi!

Postoji mogućnost da će poslije Merkelove i Hollandea na vlast doći lideri koji će imati drugačiji stav, a sve to bi moglo značiti da će se Europska unija raspasti za 3-4 godine“, kaže Vasilij Olejnik.

On u razgovoru za Sputnjik potvrđuje i da je Njemačka “lokomotiva” zone eura i čitave EU, ali napominje da ona od toga ujedno najviše i profitira. “Zahvaljujući jeftinom euru, Njemačka bilježi nagli rast izvoza. Da je izašla iz eurozone i vratila marku kao svoju valutu, marka bi bila jaka kao švicarski franak – ali bi to negativno utjecalo na konkurentnost njemačkih proizvoda na svjetskom tržištu.

Zato Berlin ‘skida kajmak’ eurozoni, ali istovremeno i plaća najveću članarinu, i prima najveći broj imigranata. Doduše, postaje sve teže objasniti njemački poreznim obveznicima zašto baš oni moraju hraniti sve te migrante. Vasilij Olejnik je za Sputnjik govorio i o politici zaduživanja. Na pitanje zašto je ona opasna, i tko bi mogao iskoristiti prezaduženost zemalja EU za ispunjavanje svojih interesa, Olejnik kaže:

“Europa trenutno ‘duguje’ 19 bilijuna dolara, a većinski vlasnik tog duga su međunarodne banke – i to uglavnom američke.

Zemlje koje imaju veliki dug su ‘na kratkom povodcu’. Merkelova diktira Europi što treba raditi, ali i Merkelovoj diktiraju iz Washingtona. Mislim da je problem njemačkog koncerna ‘Volkswagen’, to jest katastrofalan pad njihovih dionica, zapravo reakcija Amerike na neke ‘nepromišljene’ izjave njemačkih političara – primjerice, o ukidanju sankcija Rusiji – a ne skandal sa softverom koji, navodno, umanjuje realne pokazatelje količine ispušnih plinova.

Također, Amerika nameće Europi TTIP sporazum – Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo – a Europljani se bune, jer ne žele jeftina američka GMO roba istisne domaće proizvode s njihovih tržišta. I, gle čuda – američko Ministarstvo pravde odjednom traži od ‘Deutsche banke’ 14 milijardi dolara zbog navodnih nepravilnosti u poslovanju uoči svjetske ekonomske krize 2008. godine!

To je, prije svega, mnogo više nego što traži od bilo koje druge banke. Ne želite prihvatiti TTIP ?! Primorat ćemo vas! I što u toj situaciji može učiniti Europa? Postoji mogućnost da američke banke sutra izađu na tržište i prodaju španjolske, talijanske ili francuske obveznice u iznosu od 300-400 milijardi dolara.

To bi praktično označilo kraj eurozone, jer bi europsko regulatorno tijelo u takvoj situaciji bilo potpuno nemoćno. Ono ne može za jedan dan da otkupi tolike dugove! “

Zbog svega navedenog, kaže Vasilij Olejnik, jedini zaključak do kojeg možemo doći je da čitav financijski sustav Europske unije trenutno doslovnu postoji – “na časnu riječ”.

No nakon raspada Europske unije, Amerika više neće biti stabilna, i više neće moći tlačiti narode EU, te bi se i ona mogla početi raspadati, jer i tamo savezne države prijete referendumima za odcijepljenje. No vrijeme će pokazati svoje.
 
(sputniknews.com)

Globalna ekonomija je namještena igra, dizajnirana kako bi se osiguralo bogatstvo koje uvijek curi iz srednje klase do elite. Teško je i zamisliti što bi se dogodilo da ova banka kolabira. Posljedica bi bila nova svjetska financijska kriza

Kako svijet kolektivno prati pad Deutsche Banke, vrijedi imati veliku sliku na umu – globalna ekonomija je namještena igra.

Nova kriza u tornjevima Deutsche Banka u Frankfurtu na Majni. Nastavi li se tako, uskoro će njemački porezni obveznici morati spašavati još jednu veliku banku, smatra Henrik Böhme.

‘Sramio bih se kad bih u krizi prihvatio državni novac.’ Tako je u listopadu 2008. govorio stanoviti Josef Ackermann, tadašnji šef Uprave najveće njemačke banke. I to u jeku velike financijske krize koja je potresala cijeli svijet, a posebno banke.

Danas znamo da ta pomoć Deutsche Banku i nije bila potrebna. Ta je banka tada zarađivala jako dobro, i to uz pomoć velikih trikova u poslovanju. Deutsche Bank (DB) se sve do danas mora nositi s posljedicama tih trikova, kamuflaža i varki.

Banka je bila (ili je još) upletena u oko 7.800 pravnih sporova u cijelom svijetu. Morala je platiti kazne ili odštete u milijunskim, pa i milijardskim iznosima. To je novac koji bi bio potreban da se jedinu njemačku financijsku instituciju s međunarodnom reputacijom sada pripremi za – budućnost, piše Deutsche Welle.

Uskoro ‘smeće’

Zapravo ovo s renomeom više i nije točno. Cijena dionica je od 2009. pala za čak 90 posto i trenutno vrijedi oko 10 eura, što je najmanje u povijesti. Prema podacima analitičara CM Equityja, cijena se tijekom godine dana kretala u rasponu od 12,40 do 30,82 dolara. Tehnička analiza ukazuje na padajući srednjoročni i dugoročni trend dok je kratkoročni trend horizontalan.

U globalnoj usporedbi Deutsche Bank time zauzima tek 78. mjesto, nalazi se u društvu banaka iz Malezije i Brazila. Dionice Deutsche Banka su nedavno izbačene iz burzovnog indeksa Euro Stoxx 50, zbog pada vrijednosti. Deutsche Bank danas je zapravo povoljna prilika za kupnju, ali ga nitko ne želi kupiti. Jer se u bilancama skrivaju obveznice i druge vrijednosnice ukupne vrijednosti od 1,7 bilijuna eura.

Teško je i zamisliti što bi se dogodilo da ova banka kolabira. Posljedica bi bila nova svjetska financijska kriza. Deutsche Bank je dio globalnog financijskog sustava. I to visokorizični dio, koji je Međunarodni monetarnu fond svojedobno nazvao ‘najvećom prijetnjom’ za taj isti sustav.

DB je na listi 30 banaka koje su relevantne za opstanak cijelog sustava, to su dakle instituti koji bi u slučaju vlastitog posrtanja mogli prouzročiti i pad cijelog sustava poput kule od karata. Kako onda da investitori ulažu u DB?

Osveta za Apple?

Pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da još nisu doista riješeni veliki problemi iz prošlosti. Tu su još uvijek nerazjašnjene optužbe o pranju novca u Rusiji. Tu se potencijalno radi o milijardskim kaznama. A na stolu je i 14 milijardi dolara ‘težak’ zahtjev američkog Ministarstva pravosuđa za plaćanjem odštete, tu se radi o grijesima još od prije izbijanja financijske krize.

Može se špekulirati je li tih 14 milijardi ‘osveta’ za europske zahtjeve upućenu Appleu za plaćanje poreza – otprilike u istom iznosu. Naime, upravo su Amerikanci hipotekarnim kreditima najprije napuhali ogromni mjehur od sapunice. Onda su rizike upakirali u zgodan omot i ‘uvalili’ ih inozemnim bankama, koje ga doduše nisu morale kupovati. I sad na scenu stupaju Amerikanci i naplaćuju odštetu. I to kod domaćih i kod inozemnih banaka.

Lažna obećanja

Bez obzira na to što je tu sve istina i koliko će DB na koncu doista morati platiti Amerikancima, činjenica je da 14 milijardi dolara Deutsche Banke ne bi mogao platiti. Investitorima se ne sviđa ideja povećanja temeljnog kapitala, odnosno emisije novih dionica, jer bi u tom slučaju njihova vrijednost dodatno pala, a i upitno je tko bi uopće htio kupiti dionice te banke?

Tako cijeli ovaj miks okolnosti dovodi do toga da se odjednom opet počinje pričati o državnoj pomoći. Naravno da su se obje strane, i DB i Savezna vlada hitno potrudile demantirate te glasine i označiti ih špekulacijama.

Ali stvar nije tako jednostavna: naravno da se banka može odvojiti od svog investicijskog poslovanja, čime bi se moglo izvući nešto novca.

No sigurno je da ako se Deutsche Bank doista nađe u velikim problemima, banku će na kraju morati spašavati porezni obveznici. I to bez obzira na ono što su brojne vlade, a prije svih Angela Merkel, nekoć obećale da porezni obveznici nikada više neće morati spašavati neku banku.

U međuvremenu, mi smo stalno prevareni i postali smo financijski robovi globalne elite i financijske ruke njihovog zločinačkog poduhvata, od strane bankara.
 
(tportal.hr)

Nakon godina poklona koje je država davala megabankama, bankari kažu da su pripreme za kolaps u tijeku i da se on očekuje vrlo brzo

U lipnju 2015. godine, bivši kongresnik Ron Paul predvidio da će se bankarske “štake” uskoro slomiti, a financijski mjehur koji je stvoren od strane banaka će puknuti i poslati tržište dionica u slobodni pad.

“Posljedice neće biti male. Iznenađenja će biti mnogo, budući da smo u nesigurnim vodama, a svijet se nikada nije suočio sa većom pogrešnom raspodjelom kapitala u povijesti. To će doći do kraja, i to neće biti daleko u budućnosti.”

Sada, dok kaos u EU i slaba korporativna zarada stvaraju oluju nesigurnosti, banke se pripremaju za najgore.

Prema CNBC-u koji je citirao velikog vjerovnika: “Banke se pripremaju za ekonomsku nuklearnu zimu.”

Kaos na tržištu je natjerao velike bankovne službenike da trče u brda da bi se spasili. Prema CNBC-u, europske banke su imale vrlo teških šest mjeseci financijskog udara i volatilnosti na tržištu dionica, a koje je bilo vezano oko Brexita.

Velike europske banke poput Deutsche Bank i Credit Suisse su gledale svoje dionice u slobodnom padu, nakon rezultata referenduma. U Velikoj Britaniji, RBS je najgore prošao, a njegove dionice su pale za više od 30 posto od 24. lipnja.

Govoreći u uvjetima anonimnosti zbog činjenice da bi otkrivanje ove informacije moglo bankare koštati života, izvor iz velike investicijske banke, je rekao za CNBC da “su financijske tvrtke sastavile strategiju za najgori mogući scenarij koji bi se mogao dogoditi do kraja ove godine.”

“To bi moglo značiti pokretanje članka 50, referenduma u drugim europskim zemljama koji će dovesti do do raspada eura. Banke su spremne na sve sada”, rekao je izvor.

Ovo strašno upozorenje je došlo nakon što je banka Royal Bank of Scotland upozorila svoje investitore na “kataklizmičku godinu.” U jezivo zlokobnoj noti svojim klijentima na početkom ove godine, megabanka je predvidjela još jedan najgori mogući scenarij:

“Prodajte sve osim visoko kvalitenih obveznica. Tu se radi oko povrata kapitala, a ne povrat na kapital. U prepunoj dvorani, izlazna vrata su mala.”

Kao što je za The Guardian Larry Elliot istaknuo:

Tržišta su podržana već neko vrijeme niskim kamatnim stopama, mjerama poticaja iz središnjih banaka, uključujući kvantitativno olakšavanje i nadama za gospodarski oporavak. No, s podizanjem kamatnih stopa Federalne banke i Bank of England očekuje da će slijediti taj primjer.

Oni koji su obratiti pozornost na učinke pljačke svojih zemalja od strane središnjih bankara dugo su isticali matematičku točnost odigravanja ekonomskog kolapsa.

Kolaps globalnog tržišta je neizbježan, jer je prirodna korekcija jedan način pročišćenja tržišta koje je siloveno beskrupuloznim akcijama središnjih banaka.

Ron Paul sumira situaciju savršeno:

“Kreditni i novi novac, kada je stvoren od strane središnje banke, dostavlja se na tržište u političkoj modi za koje jedan posto ljudi prima posebne pogodnosti. To omogućuje slaganje duga frakcijskih rezervi banaka u obliku piramide, koje spajaju dugoročne probleme u jedan veliki problem.”

To može biti zabavno dok traje, ali uvijek završava slomom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

NIJEMCI TVRDE DA SU NAJVEĆI PROBLEM BANKE ITALIJE, A RIM UPIRE PRSTOM U – DEUTSCHE BANK! VEĆINA HRVATSKIH BANAKA JE UPRAVO U TALIJANSKOM VLASNIŠTVU!

Svakim danom problemi talijanskih banaka, koji su se povećali poslije Brexit, postaju sve gori.

Ispravka vrijednosti potraživanja (“loši dugovi”) u iznosu 360 milijardi eura mogu izazvati potpuni krah bankarskog sektora.

Ali, sada je već banka Deutsche Bank postala glavni rizik.

Premijer Italije Mateo Renzi je izjavio da je spreman trošiti milijarde eura na pomoć bankarskom sektoru, čak i bez odobrenja Bruxellesa. To teško da će se svidjeti njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, kao i drugim pristašama provođenja strogih pravila eurozone.

Ali, Renzi je također istaknuo da druge europske banke imaju mnogo više problema od talijanskih.

“Ako su problematični krediti problem broj jedan, problem financijskih derivata u drugim bankama je sto puta veći. Međusobni odnos je upravo takav – jedan prema sto” – kazao je on.

Talijanski premijer je, naravno, mislio na desetke bilijuna dolara u derivatima Deutsche Bank.

Treba također istaknuti da se bankarska kriza već opasno približila Njemačkoj. Na rubu bankrota našla se Bremer Landesbank, iako ovdje problematična aktiva iznosi svega 29 milijardi eura.

Glavni ekonomist Deutsche Bank – David Folkerts-Landau – priznao je da postoje problemi i pozvao na realizaciju programa spašavanja europskih banaka čija se vrijednost mjeri milijardama eura.

U intervjuu za “Welt am Sonntag”, ekonomist je rekao da europske financijske institucije moraju dobiti novi kapital da bi provele rekapitalizaciju poslije slične financijske pomoći SAD. Istina, on nije rekao da je u SAD program realiziran prije gotovo 10 godina, a u Europi se u to vrijeme propagirala “oprezna” fiskalna i monetarno-kreditna politika.

Kako ističe ovaj ekonomist, SAD su pomogle svojim bankama potrošivši 475 milijardi dolara, a takav program je neophodan i Europi, osobito za talijanske banke. Drugim riječima, predstavnik Deutsche Bank smatra da Europa mora poći koracima SAD.

“U Europi spašavanje ne bi trebalo biti toliko skupo. Programi vrijedni 150 milijardi dolara trebali bi biti dovoljni za rekapitalizaciju europskih banaka” – kazao je David Folkerts-Landau.

Smanjenje vrijednosti dionica banaka simptom je mnogo većeg problema – fatalne kombinacije niskog rasta, visoke razine zaduženosti i opasne deflacije.

“Europa je ozbiljno bolesna i mora brzo riješiti postojeći problem, ili će se suočiti s bankrotom” – kazao je glavni ekonomist.

Po njegovoj procjeni, za spašavanje talijanskih banaka bit će potrebno najmanje 40 milijardi eura. Problem je toliko akutan, da je ekonomist Deutsche Bank uvjeren da je neophodno kršiti važeća europska pravila.

Pri tome je apsolutno nedopustivo otpisivati ​​depozite i koristiti druge metode koji će udariti po ušteđevinama ljudi, pošto će to paralizirati bankarski sektor u Italiji i na drugim mjestima. Ljudi će jednostavno prestati vjerovati u bankarski sustav.

Zanimljivo je da kada su bili u pitanju Cipar i Grčka, malo tko se brinuo za ušteđevine građana, ekonomisti, analitičari i činovnici su tvrdili da je glavno pitanje očuvanje stabilnosti, a to znači da se nešto mora žrtvovati. Ali, čim su se na nišanu našle Njemačka i Italija, došlo je vrijeme da se “promjene pravila”.

Pitanje je samo da li se David Folkerts-Landau zaista brine zbog talijanskih banaka ili za sudbinu svog poslodavca?

Ako najveća njemačka banka podrži promjenu pravila, otpor Merkelove i Schäublea će najvjerojatnije uskoro biti slomljen. A to znači da će početi sveeuropsko spašavanje banaka, ali će to, kao i uvijek, platiti porezni obveznici.

Teško da će se to svidjeti mnogima, ali će dati dodatni adut nacionalistima, a to znači da će spašavanje banaka produbiti podijeljenost u Europi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Dok su svi bili usmjereni na banke “prevelike da bi propale” koje su dovele gospodarstvo u ponor u 2008. godini, druge velike banke su bile zauzete spletkama investitora na drugačiji način

U iznenađujućoj pobjedi “teoretičara zavjera” unutar teme vezane za plemenite metale, preko noći je Deutsche Bank ne samo dogovorila nagodbu u sudskom procesu koji ih je optužio da su manpulirali cijenama srebra, već su se također složili da će pomoći tužiteljima protiv drugih banaka kao dio sudske nagodbe, izvještava Thefreethoughtproject.

I tako se bivši članovi kartela okreću jedni na druge.

U razmaku od 24 sata, izvješteno je da je Deutsche Bank, zajedno s drugim bankama, namještala oba tržišta – srebra i zlata od 2007. godine. Njemačka banka je postigla nagodbu u dvije odvojene tužbe koje su podnijeli investitori.

Prema Reutersu:

“Deutsche Bank je optužena za urotu s bankama Bank of Nova Scotia (BNS.TO), Barclays Plc (BARC.L), HSBC Holdings Plc (HSBA.L) i Societe General (SOGN.PA) manipuliravši cijene zlata, futurese zlata i opcija, i derivata zlata kroz sastanke dva puta na dan da bi postavili tzv. London Gold Fixing.

Dok su ilegalno fiksirali cijene na tržištu zlata, Bloomberg izvještava da su imali jednako beskrupulozan plan i za tršite srebra:

Trgovci futuresima srebra u 2014. tužili su grupu banaka, uključujući Deutsche Bank, HSBC Holdings Plc i Bank of Nova Scotia navodeći nezakonito manipuliranje cijenama plemenitih metala i njihovih derivata, ponavljajući slične tvrdnje ranije podnesene protiv financijskih tvrtki o navodnoj manipulaciji cijene zlata. Kasnije je banka UBS AG također imenovana kao okrivljenik u slučaju manipulacije cijena srebra.

Trgovci navodno banke koje su zlouporabile svoj položaj za kontroliranje dnevne cijene srebra da bi na nelegitiman način omogučili dobit od trgovanja, oštećujući druge investitore na tržištu srebra u transakcijama vrijednim milijardama dolara, prema verziji prigovora u travnju 2015. godine. Od te četiri banke, samo je Deutsche Bank je pristala na nagodbu.

Pojedinosti o nagodbi su u pripremi te će uključivati ​​novčane uplate od strane Deutsche Bank.

Zanimljivo je da će Deutsche Bank surađivati ​​s tužiteljima u procesuiranju drugih banaka. Pismo sucu Valerie Caproni navodi:

“Osim vrijedne novčane naknade, Deutsche Bank je također pristala osigurati suradnju tužitelja, uključujući i instant poruke i druge elektroničke komunikacije, kao dio nagodbe. U procjeni tužitelja, suradnja bi osigurala da će Deutsche Bank značajno pomoći tužiteljima u procesuiranju svojih potraživanja prema optuženicima koji se nisu nagodili.”

Tužbe koje su sada otkrile manipulaciju cijenama tržišta srebra srebra i zlata podnesene su od strane privatnih investitora. Važno je napomenuti da je Komisija za trgovanje futuresima roba (CFTC), vladina agencija koja je trebala regulirati te banke, pokrenula vlastitu istragu u 2008. godini i zaključila da nema zloporabe.

ZeroHedge izvještava da na čelu CFTC-a onda bio bivši zaposlenik Goldman Sachs-a bankster Gary Gensler.

Vijest o manipulacije tržištem od strane Deutsche Bank dolazi samo nekoliko dana nakon što su Wells Fargo i Goldman Sachs priznali da su oštećivali vladu SAD gotovo cijelo desetljeće, a potom doveli do kolapsa stambenog tržišta 2008. godine.

U svim ovim kaznenim bankarskim djelima, niti jedna osoba se ne računa odgovornom. Umjesto toga, banke samo postignu dogovore, izvade nekoliko milijardi i isplatite njihove tužitelje. Banke se nakon toga vraćaju u posao kao i obično.

Još jednom, vidimo da su velike banke i velika vlast iste zvijeri, a mi smo plijen.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Sve su banke bez novca, Santander banka, Deutsche Bank, Royal Bank of Scotland. Banke mogu posuditi novac koji zapravo nemaju. To je kriminalni skandal i to traje već predugo

Umjetno tiskanje novca, koje da ga je počinila bilo koja obična osoba išla bi u zatvor na jako dugo vremena. A vlade i središnje banke to čine cijelo vrijeme. To je krađa poreznog obveznika. I dok ne počnemo slati bankare, uključujući i centralne bankare i političare u zatvor za ovaj skandal – to će se nastaviti.

Govor britanskog političara Godfrey Blooma iz Nezavisne stranke Ujedinjenog Kraljevstva (UK Independence Party) u Europskom parlamentu, 21.svibnja 2013. Zajednička rasprava o bankarskoj zajednici:

Pa, povjereniče, gospodine predsjedniče, ustajem ponovo i bojim se da moram opet ponoviti isti značajan, strašan govor, isti koji držim već nekoliko godina. Moje je mišljenje, da vi stvarno ne razumijete koncept bankarstva. Sve su banke bez novca, Santander banka, Deutsche Bank, Royal Bank of Scotland – sve one su bez novca.

Zašto su bez novca? To nije neki čin od boga, nije neka vrsta tsunamija koji ih je slomio, već zato što imamo sustav nazvan „bankarstvo djelomičnih pričuva“, što znači da banke mogu posuditi novac koji zapravo nemaju. To je kriminalni skandal i to traje već predugo. Dodatak tom problemu jest, da imate moralni riziko, vrlo značajan moralni riziko od strane političkog okruženja.

I većina problema počinje u politici i središnjim bankama, koje su dio istog političkog sustava. Imamo krivotvorenja, ponekad nazvana „kvantitativno ublažavanje/olakšavanje“ – ali krivotvorenja pod bilo kojim drugim imenom – umjetno tiskanje novca, koje da ga je počinila bilo koja obična osoba išla bi u zatvor na jako dugo vremena.

A vlade i središnje banke to čine cijelo vrijeme. Središnje banke potiskuju iznos kamatne stope, a također nemamo ni stvarni trošak novca, pa ipak okrivljujemo stvarno manje značajne banke za manipuliranje libor-a (londonska međubankovna ponudbena kamatna stopa).

Prilično je iznenađujuće, da su upravo Središnje banke izvorište toga. Središnje banke su te koje manipuliraju kamatnim stopama, povjereniče. I ja to sve prilično umanjujem.

Govorili smo o tome prilično neobavezno, više na bezbrižan način, zar ne, o jamstvima za depozite, pa kad banke budu bankrotirale zbog vlastite nesposobnosti i smicalica, porezni obveznik dobije račun za to. To je krađa poreznog obveznika. I dok ne počnemo slati bankare, uključujući i centralne bankare i političare u zatvor za ovaj skandal – to će se nastaviti.
 

 
(oslobodjenje-zivotinja.com/uredio:NSP)

Deutsche Bank izgubio je pola svoje vrijednosti, kao i Unicredit

Premijer Ivo Sanader 23. listopada 2007. pokušao je otkloniti prve znakove zabrinutosti u hrvatskoj javnosti nakon komentara MMF-a da Hrvatskoj prijeti financijska kriza izjavom: “Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF, koji uopće ne želim komentirati, prije godinu dana dao je Hrvatskoj pohvale pri zaključenju stand-by aranžmana i ocijenio kako Hrvatska može potpuno samostalno voditi svoju monetarnu politiku. Uspjeli smo smanjiti proračunski deficit, a ako HDZ ostane na vlasti, do 2010. dovest ćemo deficit na nulu.”

Godinu dana kasnije, kada je financijska kriza već poharala svijet i pretvorila se u Veliku globalnu recesiju, premijer Sanader je na sastanku s predstavnicima sindikalnih središnjica izgovorio neke od svojih antologijskih rečenica: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo.”

Što se događalo za vrijeme postizbornih političkih manevara?

Hrvatski parlamentarni izbori održani su prije tri mjeseca. Od tada se prepolovila tržišna vrijednost Deutsche Banka, osme najveće banke na svijetu, a DAX, njemački dionički indeks, izgubio je četvrtinu svoje vrijednosti. Ista sudbina zadesila je i banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka.

Tako se tržišna vrijednost Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, u prošla tri mjeseca prepolovila, a tržišne vrijednosti Bance Intese San Paolo, vlasnice PBZ-a i Erste Banke, smanjile su se za četvrtinu. STOXX Europe 600 Banks, dionički indeks europskog bankarskog sektora, izgubio je trećinu svoje vrijednosti za vrijeme hrvatskih postizbornih političkih manevara.

Lloyd Blankfein, predsjednik Uprave najveće američke investicijske banke Goldman Sachs, osjetio je potrebu da u utorak smiruje uspaničene investitore rečenicom: “Europa ima na raspolaganju cijeli niz mehanizama koji omogućuju bankama osiguranje odgovarajuće likvidnosti i mi ćemo nastaviti poslovati s našim europskim partnerima kao i do sada.” Naime, u ponedjeljak i utorak dionice Deutsche Banka izgubile su šestinu svoje dotadašnje vrijednosti.

Financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije

Neposredni uzrok za ovakvu masovnu rasprodaju dionica bankarskog sektora početkom ovog tjedna bio je uzrokovan gubitkom povjerenja u CoCos, Contingent Convertible Bonds. Nakon što je svijet zahvaljujući popularnim knjigama i filmovima naučio što su CDO i CDS, čije je vrijednosno ispuhivanje bilo stvarni okidač krize iz 2008., na europsko tržište stigao je novi tip CoCosa, konvertibilnih obveznica koje su u proteklih tri godine izdavale samo neke europske banke kako bi zadovoljile obveze regulatora o visini vlastitog kapitala.

Novi instrument obvezuje kupce obveznica da ih u određenim slučajevima moraju pretvoriti u dionice izdavatelja, znači samih banaka. Većina europskih država zabranila je prodaju CoCosa individualnim ulagačima, ali su institucionalni investitori pohrlili u kupnju, prvenstveno privučeni iznimno visokim prinosima.

Naime, financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije.

Panične reakcije vezane uz CoCos

Od održavanja hrvatskih parlamentarnih izbora cijena sirove nafte se prepolovila. I dalje je izražena nesposobnost kineskih vlasti da bez obzira na enormna uložena sredstva održe povjerenje investitora u vrijednosti dionica i nekretnina te posljedično i u naplativost danih kredita. Čekao se samo novi okidač za paničnu rasprodaju, a ovaj put ga je dala japanska središnja banka uvođenjem negativne kamatne stope 29. siječnja 2016.

Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok

Budući da je isto značilo samo daljnje produbljenje već postojećeg svjetskog valutnog rata te zadržavanje nulte ili negativne kamatne stope kod većine važnijih središnjih banaka na neodređeno vrijeme, postalo je jasno da su ugroženi postojeći poslovni modeli većine poslovnih banaka.

Europske banke koje nikada nisu do kraja očistile svoje bilance od svih loših i nenaplativih kredita iz Velike recesije našle su se prve na udaru, a panične reakcije vezane uz CoCos samo su oslikale svu krhkost povjerenja investitora i veliku trenutačnu nestabilnost tržišta.

Matematički modeli kretanja prinosa na prvoklasne državne obveznice u odnosu na njihove visokorizične pandane počeli su pokazivati vrijednosti koje obično prethode recesiji. Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok.

Kaotičan početak mandata nove Vlade

Sve navedeno vjerojatno je zapaženo na Trgu burze i u Katančićevoj ulici, ali HNB i Ministarstvo financija ne mogu ništa sami učiniti bez Banskih dvora. A tamo je upravo u tijeku kratki tečaj iz bavljenja visokom politikom. Premijer Orešković očito nije očekivao da su boravište i krediti Crnoje, Mamić i Lozančić, igre na Pantovčaku i Kaptolu, stranački izbori u HDZ-u, Hasanbegovićeve mladenačke frustracije i neoprostive političke ljubavi te svakodnevno testiranje “točke loma” sporazuma koji nije koalicija, važniji za spread i yield hrvatskih državnih obveznica od svog njegovog financijskog umijeća.

Za nevjerojatno kaotičan početak mandata nove Vlade zaslužni su svi njeni akteri, a razlozi su višestruki. Predsjednik HDZ-a ima pred sobom unutarstranačke izbore i njegova kadrovska križaljka pri formiranju Vlade te osporavanje prava Ranku Ostojiću da preuzme mjesto čelnika Odbora za kontrolu sigurnosnih službi motivirani su jedino željom osiguranja novog mandata. Predsjednica je napokon dočekala preuzimanje kontrole nad vanjskom politikom i obranom, a SOA se pokazala samo kao ostavljeni trag nepotrebnih i za vlastiti ego teško probavljivih trenutaka slabosti. Umjesto da pokaže strpljenje u za sebe win-win situaciji, ponižavajući premijera svojim preranim potpisom na dokumentu razrješenja čelnika SOA-e, predsjednica skreće na sebe odium mislećeg dijela javnosti. Ako sve završi saborskim povjerenstvom dobit će vrlo ozbiljan politički udarac.

U međuvremenu, Božo Petrov je bez ikakva okolišanja na službenoj Facebook stranici Mosta objavio namjeru da njegov politički projekt treba postati najjača politička opcija u Hrvatskoj. Taj cilj sigurno ne može postići prihvaćanjem pozicije podređenog partnera u ovom braku iz čistog interesa, a bez trunke ljubavi i što je najgore, usuglašenog predbračnog ugovora.

Njegov vremenski horizont su lokalni izbori u svibnju 2017. na kojima mora pokazati barem djelić ostvarenja svojih obećanja, a krivnju za sve promašaje i lažne nade prebaciti na većinskog partnera. Zbog toga će javnost stalno biti zabavljana prijetnjom napuštanja broda, ali do kraja ove godine sve će vjerojatno ostati samo na verbalnom junaštvu. Premijer Orešković je u nekoliko javnih nastupa uspio objasniti da kao prvi cilj svog mandata vidi podizanje kreditnog rejtinga za hrvatske državne obveznice i posljedično smanjenje troška kamata te proračunskog deficita u 2017. U privatnim razgovorima nije prikrivao svoju namjeru da će biti na čelu ovakve kompozicije barem do kraja ove godine, ali ako ne uspije ostvariti navedeno, njegovo povlačenje je više nego izvjesno.

Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže.

U ovakvoj konstelaciji odnosa teško je očekivati racionalniji prijedlog proračuna. Tim više što sve dosadašnje najave pojedinih ministara oslikavaju samo isključive i partikularne interese, a sve bez ikakva sagledavanja cjeline. Ova Vlada je prva vlada u hrvatskoj povijesti koja nema potpredsjednika za gospodarstvo. Ako su dva potpredsjednika stvarno mislila da će tu funkciju obavljati premijer, posljednja tri tjedna pokazala su da je to jednostavno nemoguće. Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže. Isto tako projicirane stope gospodarskog rasta više ne izgledaju tako lako ostvarive.

Svako smanjenje proračunskih rashoda koje će izravno utjecati na potrošnju građana uzrokovat će recesiju, tim više što izvoz roba zbog svega navedenog više neće moći rasti po prošlogodišnjim stopama. Ostaje samo turizam koji će i ove godine imati rast zbog loše sigurnosne situacije u konkurentskim zemljama: Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Tunisu, ali oslanjanje na njega kao jedinu polugu razvoja je na srednji i dugi rok više nego pogubno. Prijedlog proračuna za 2016. pokazat će svu nemoć i neuvjerljivost vladajuće ekipe.

Ako i krenu s rezanjem dijela troškova sukladno dosadašnjim najavama izazvat će lavinu otpora, nove nepravde i sigurnu recesiju, a za razbijanje snažnih partikularnih interesa na prihodovnoj i rashodovnoj strani nema ni volje ni hrabrosti. Nažalost, mnogo je lakše umanjiti prava pacijenata, plaće zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru, socijalne transfere ili mirovine nego staviti pod lupu snižene stope PDV-a i provesti politiku ujednačavanja mirovina po različitim osnovama.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Oni koji su bili na vrhu više to nisu. Rađa se nova prilika za čovječanstvo i dešavaju se mnoge dobre stvari koje ne idu globalnoj eliti na ruku

Predstavit vam samo neke od većih priča koje su se dogodile u posljednje vrijeme. Kada sastavite slagalicu, shvatit o čemu govorimo, piše themindunleashed.org

1. Čak 57 nacija je navelo da će se pridružiti kineskoj Azijskoj banci za infrastrukturna ulaganja. Među značajnijim državama koje su potpisale sporazum 29. lipnja 2015. godine nalaze se Rusija, Indija, Iran, Švicarska, Njemačka, Francuska, Saudijska Arabija, Australija, Indonezija, Velika Britanija, Italija i Austrija. Važno je napomenuti da se SAD i Japan nisu pridružili ovoj banci.

2. Rusija je pozvala Grčku da se pridruži savezu BRICS-a 12. svibnja 2015. godine

3. Pentagon je 24. svibnja 2015. godine objavio dokumente koji dokazuju kako je vlada SAD imala ključnu ulogu u stvaranju ISIS-a. Zanimljivo je kako mainstream mediji nisu prenijeli ovu priču. Američki obavještajni dužnosnici su nekoliko tjedana kasnije potvrdili izvješće.

4. Grčki premijer Alexis Tsipras je 31. svibnja 2015. godine napisao otvoreno pismo u kojem je upozorio europske lidere da “prave ozbiljnu pogrešku” i preporučio im da pročitaju Hemingvejevu knjigu “Za kim zvona zvone”.

5. Američka federalna vlast je hakirana 2. lipnja 2015. godine, a pritom su iscurio osobni podaci o 4 milijuna radnika. Direktor FBI, James Comey, rekao je tri tjedna kasnije da je moguće da pravi broj iznosi oko 18 milijuna. Neki smatraju da je hakiranje izvršeno kako bi se skupili dokazi o zločinima izvjesnih vladinih dužnosnika.

6. Senator Kentuckyja, Rend Paul, pozvao je 2. lipnja 2015. godine vladu SAD da objelodani 28 stranica izvještaja o napadu 11. rujna, koje je Bushova administracija sakrila od oči javnosti.

7. Poznati glazbenik Akon je 3. lipnja 2015. godine rekao da će njegova Solarna akademija osigurati solarnu energiju za 600 milijuna ljudi u Africi. U pitanju je velika pobjeda za čistu energiju i čovječanstvo.

8. Zviždač Edward Snowden je 4. lipnja 2015. godine naveo da je nastala velika razlika od objavljivanja dokumenata NSA i da je došlo do promjene ravnoteže moći u svijetu. Da li on misli na savez BRICS-a?

9. Tekst “Doći će do resetiranja financijske industrije” objavljen je 5. lipnja 2015. godine. Međunarodni monetarni fond je rekao da kineski juan više nije podcijenjena valuta. Juan bi uskoro mogao postati prepoznat kao globalna rezervna valuta.

10. Anshu Jane i Jürgen Fitschen iz Deutsche Bank, jedne od najvećih svjetskih banaka, dali su 7. lipnja 2015. godine ostavku. Dva dana kasnije, njemački tužitelji su izvršili raciju nad stožerom banke.

11. Kina je 15. lipnja 2015. godine navela da je summit G-7 u Njemačkoj bio “sastanak dužnika”. Oni to misle doslovno pošto se zapadni financijski sustav temelji na dugu.

12. Poseban dan je bio 17 lipnja 2015. godine, kada su se dogodile četiri stvari. Prva od njih je da je potpredsjednik JP Morgan-a iznenada preminuo. Od kraja 2013. godine, umrlo je gotovo 70 viših bankarskih dužnosnika. Očito se nešto događa.

13. Rusija i Kina su 17. lipnja 2015. godine najavile da će se prodaja plina i sirove nafte između te dvije države provoditi u kineskim juanima i ruskim rubljama. Hegemonija američkog dolara jenjava.

14. Država Teksas je 17. lipnja 2015. godine potpisala nacrt zakona koji poziva na repatrijaciju zlata od federalne vlasti.

15. Odbor Grčkog parlamenta za dug je 17. lipnja 2015. godine objavio izvješće u kojem navodi da je grčki dug ilegalan i bespravan po međunarodnom zakonu. Oni su dalje naveli da su MMF i ECB namjerno ilegalno nametnuli ove bespravne dugove Grčkoj i drugim nacijama. Na taj način je izravno isprozivan globalni bankarski kartel.

16. Baron David Mayer de Rothschild je 18. lipnja 2015. godine osuđen od strane francuskog suda zbog financijske prijevare. Francuskoj policiji je naređeno od strane suda da prati baruna. Obitelj Rothschild je dugo bila obitelj koja se nalazila na vrhu globalne financijske Ponzi sheme.

17. Dužnosnici iz Bushove administracije su 18. lipnja 2015. godine optuženi da su hapsili nevine ljude nakon napada 11. rujna.

18. Dok se europski čelnici pokušavaju izvući iz dužničke krize, grčki premijer Alexis Tsipras je 19. lipnja 2015. godine u Rusiji održao govor na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, na kom je naveo da se “ekonomski centar planete promijenio” i da nove sile igraju “važnu ulogu na ekonomskom i geopolitičkom razini”. Također, Grčka i Rusija potpisale su sporazum o plinu od 2 milijarde eura, što bi moglo značajno promijeniti stratešku i geopolitičku situaciju.

19. Grčka je 5. srpnja 2015. godine rekla “NE” kreditorima i njihovom paketu pomoći. To je veliki korak za čovječanstvo. Na kraju je sporazum ipak postignut, ali se očekuje da neće dugo trajati. Smatra se da će on samo dovesti do nove revolucije negdje u rujnu i listopadu.

20. Banka BRICS-a je 7. srpnja 2015. godine službeno počela raditi.

21. NYSE, Wall Street Journal i United Airlines su 8. srpnja 2015. godine stali s radom na nekoliko sati zbog “tehničkih problema” .

22. Skupina Anonymous je 7. srpnja 2015. godine, večer prije hakerskog napada, navela: “Nadajmo se da sutrašnji dan neće biti previše strašan za Wall Street”. Navodi se da postoje dokumenti koji potvrđuju da skupina Anonymous radi s određenim patriotskim američkim vojnim snagama s ciljem da legalnim putem svrgne bankarsku elitu.

23. Iran, Kina, Rusija, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i SAD su postigli povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu 14. srpnja 2015. godine. Također postoje izvještaji da Iran posjeduje tehnologiju besplatne energije i da će iskoristiti to da obori bankarsku, političku i naftnu elitu. To ima smisla pošto su najveći protivnici ovog sporazuma bili Izrael i neki američki političari.

24. U okrugu Santa Cruz je 15. srpnja 2015. godine izglasano da se obustavi rad s 5 većih banaka, uključujući JP Morgan Chase, Barclays, Citigroup, Royal Bank of Scotland i UBS.

25. U ovom trenutku svi mi na ovoj planeti možemo doprinesemo boljem životu za sve nas.

Jasno je da se nešto veliko događa i da treba da sagledamo ove informacije s velikim optimizmom i nadom. Istina mora izaći na vidjelo.
 
(webribune.rs/uredio:nsp)