Ljudi su evoluirali pomoći prehrane koja je sadržala jako malo šećera, a danas im prijeti epidemija pretilosti upravo zbog njega

Čini se da nijedna druga tvar nije okupirala toliko zemlje, pridonijevši usput toliko malo dobrobiti čovječanstvu, kao šećer.

Prema najnovijim podacima, šećerna trska je treći najvredniji usjev na svijetu, nakon žitarica i riže, te zauzima skoro 29 milijuna hektara zemljišta diljem svijeta. A njezino najveće postignuće, osim ostvarivanja komercijalne dobiti, jest stvaranje globalne javne zdravstvene krize, koja se pripremala stoljećima.

Epidemija pretilosti, koju prate u stopu uz nju povezane bolesti poput karcinoma, demencije, te srčane i šećerne bolesti, proširile su se među svim nacijama u kojima prehrambenom industrijom dominiraju ugljikohidrati koji se temelje na šećeru. A zanimljivo je da on uopće nije bio bitan tijekom ljudske evolucije, koja gotovo uopće nije sadržavala šećer ni prerađene ugljikohidrate u prehrani.

Ustvari, šećer je u našoj prehrani vjerojatno završio sasvim slučajno. Naime, danas postoji vrlo izgledno vjerovanje da se šećerna trska koristila kao stočna hrana, koja je trebala udebljati svinje, a ljudi su je tek povremeno žvakali.

Dokazi iz ostataka biljaka i DNK ukazuju da je šećerna trska evoluirala u jugoistočnoj Aziji. Istražitelji trenutačno traže rane dokaze uzgajanja šećerne trske u Papua Novoj Gvineji , gdje se pripitomljavanje srodnih kultura odvijalo oko 8000 godina prije Krista, da bi se proširio po istoku Tihog i Indijskog oceana tek prije 3500 godina.

Prvi kemijski prerađeni šećer pojavio se u Indiji prije 2500 godina, odakle se proširio u Kinu i prema Perziji i ranom islamskom svijetu, da bi na Mediteran dospio oko 13. stoljeća.

Tijekom Srednjeg vijeka smatrao se rijetkim i skupocjenim začinom, a ne svakodnevnom privilegijom.

Prvo mjesto na kojem se uzgajao za širu proizvodnju, preradu i trgovinu bio je atlantski otok Madeira, krajem 15. stoljeća, nakon čega su Portugalci proširili proizvodnju u Brazilu, gdje su otvorene plantaže s robovima. Kad je brazilska šećerna trska dospjela na Karibe, 1647. godine, industrija je počela rasti, te se šećerom uskoro ‘zarazila’ zapadna Europa.

Ova namirnica, koju nitko nije trebao ali su svi za njom žudjeli, utjecala je na formiranje suvremenog svijeta. Zbog proizvodnje šećera, plantaže su zahtijevale velik broj radnika, što je rezultiralo dovoženjem brodovima 12.5 milijuna robova iz Afrike u obje Amerike, između 1501. i 1867. godine. S tim da bi na svakom putovanju umrlo oko 25 posto putnika.

Kako bi se mogli kupiti robovi od afričke elite, bilo je potrebno posjedovati bakar, mesing, rum, odjeću i duhan, pa je počela rasti i proizvodnja i potraga za tim proizvodima, zbog čega se počela razvijati industrijska proizvodnja.

Na mnogo načina su priče o šećeru i duhanu povezane, jer su oba proizvoda prvotno proizvodili robovi, te ih se smatralo zdravima.

I premda oba imaju drevno podrijetlo, tek zahvaljujući njihovoj masivnoj potrošnji, kakva je počela sredinom 17. stoljeća, te je konstantno rasla do danas, oni su postali opasni za zdravlje.
 
(express.hr/uredio:nsp)