Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama. A deložirani nemaju kamo

U Slavoniji i Baranji su trenutno, prema podacima očevidnika Hrvatske gospodarske komore (HGK), određeni datumi javnih dražbi za 160 nekretnina od kojih se na kuće i stanove, nečiji dom, odnosi polovina, piše Glas Slavonije.

Svih tih 80 nečijih nekretnina koje su idućih tjedana na bubnju, u slučaju da ovršenici ne žele napustiti svoj dom, čine potencijalno poprište za deložacije.

Evidencija HGK pokazuje da još od 2005. godine kuće i stanovi prednjače među ovršenim nekretninama. Dok u posljednje vrijeme ljudi terete stavljaju na drugu imovinu poput oranica, livada i šuma, štiteći tako kuće, stan, dom, u Požeškoj županiji stanje je poražavajuće, od 16 nekretnina koje su pred dražbama njih 13 su kuće i stanovi.

“O deložacijama se ovih dana manje galami, no sve ide istim smjerom. Mislim da je trenutno na djelu neki prešutni dogovor da se o toj golemoj nevolji previše javno ne govori jer vodi u razočaranost u sustav”, kaže odvjetnik Ivan Rude, koji je i sam zastupao više ovršenika prilikom mučnih deložacija.

Do deložacije u pet godina

U stranci “Blokirani” procjenjuju da put od zaduženja, neservisiranja obveza, kredita, do deložacije traje četiri-pet godina. Dopredsjednik Blokiranih Mario Strinavić kaže kako je trenutni osjećaj da deložacija nema kao prije privid. Dapače, Blokirani prognoziraju da bi 2017. i 2018. mogle biti godine masovnih deložacija.

“Privid je da ih nema kao prije jer su banke nekim svojim PR-ovskim potezima odlučile skinuti stigmu socijalne neosjetljivosti, izbacivača ljudi iz njihovih domova”, smatra Strinavić.

Drugim riječima, rizična potraživanja prebacile su se na faktoring-tvrtke koje sada svakodnevno zovu dužnike i više puta dnevno i neumoljivo traže otplatu duga, pa i smanjenog. Strinavić kaže kako su banke faktoring-tvrtkama prodale oko 16 milijardi kuna dugova.

Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama. A deložirani nemaju kamo.

Strinavić kaže kako banke to ne mogu prodati, na moru još i da, no problem su kuće po Slavoniji, mahom u selima. Cijene su nikakve, no faktoring-tvrtkama odgovara da ih prodaju i ispod cijene jer su i one dug kupile po diskontu. No, samom prodajom nekretnine, upozorava Strinavić, dužnik se nije riješio duga – za preostalu razliku banka će ga i dalje teretiti i on će rasti.

Nove procjene nekretnina

“Dosad je praksa bila da se prodaju nenamjenski, potrošački krediti itd., a u posljednje vrijeme sve je veća pojava da su im prodale i hipotekarne kredite. Naši članovi javljaju da agencije na terenu rade nove procjene nekretnina, pa smatramo da će one znatno ubrzati naplatu tih potraživanja, samim time banke će tako “oprati ruke” da su izbacivači ljudi iz kuća”, kaže Strinavić.

Na upit traže li deložirani pomoć institucija, iz Ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović odgovaraju da su ti pozivi neznatni, uglavnom se odnose na novčane ovrhe.

“Najviše ih je vezano za dvostruke naplate ili dodatne troškove u ovrsi gdje se građani osjećaju nezaštićeno i neravnopravno. Potrebno je vratiti smisao ovrhe – da se dug vrati što prije, a ne da se optereti enormnim kamatama i dodatnim troškovima pa ljudi doslovno grcaju”, kažu u Uredu pučke pravobraniteljice i ističu kako je najveća grupa dužnika onih s dugom od 10.000 kuna.
 
(index.hr)

Već 20 godina traje agonija obitelji Mika iz Zadra, kojoj Zadarska Nadbiskupija, na čelu s Želimirom Puljićem, prijeti deložacijom iz njihovog doma, policijom, suđenjem…

Kako je za portal Zadar News ispričao Donat Mika, priča počinje još 1967. godine kada je njegov otac Frane od tadašnje Općine Zadar dobio na korištenje stan u ulici Don Ive Prodana 15. Otkad je on preminuo, njegov sin i njegov obitelj prolaze pravu agoniju.

“Nakon odlaska mog oca, moja majka, brat i ja ostali u tom stanu, a davne 1994. godine od Zadarske Nadbiskupije došlo nam je pismo u kojemu je pisalo da moja majka mora napustiti stan i da se moramo iseliti iz stana jer su oni postali njegovi vlasnici. Od tada počinju naše agonije. Stjecajem okolnosti, kako je stan počeo propadati i urušavati se, preselio sam se na kat iznad koji je bio u vlasništvu Radojke Vrcelj.

Uvidom u kupoprodajni ugovor iz 1994. između Radojke Vrcelj i Zadarske Nadbiskupije vidim da u dijelu ugovora piše kako Nadbiskupija polaže pravo na 1/4 stana, pa mi nije jasno kako i na koji način mene i moju obitelj, kao i moju majku mogu izbaciti iz druge tri četvrtine koje očito nisu u njihovom vlasništvu, premda je u zemljišnim knjigama Zadarska Nadbiskupija upisana kao vlasnik cijele zgrade.

Iako bih pravno mogao osporavati cijeli kupoprodajni ugovor, kao što sam već rekao, to mi nije cilj ni želja, već samo želim mirno živjeti u ovom stanu u kojemu živim već 50 godina sa svojom suprugom, majkom, sinom i kćerkom”, govori Donat Mika za Zadar News.

Nudili da od njih kupe stan čiji su vlasnici?!

Dodaje kako je odvjetnik Zadarske Nadbiskupije još 1997. godine nudio onjegovoj obitelji da od njih otkupi stan. Dakle, svega tri godine otkako se Nadbiskupija upisala kao vlasnik dvije etaže, od obitelji su tražili otkup stana koji je navodno u njihovom vlasništvu.

Navodi kako su u više navrata pokušavali od ekonoma Zadarske Nadbiskupije, don Srećka Petrova doći do konkretnijih odgovora. Nisu ih dobili.

Prijetnje deložacijom

Zadarska Nadbiskupija uputila je obitelji Mika još jedno pismo, i to datirano 11. srpnja 2016. godine. To pismo, kao sva do sad, više ne potpisuje don Srećko Petrov, već Odvjetnik Miše Papić koji se obitelji Mika obraća kao opunomoćenik Zadarske Nadbiskupije, piše Zadar News. Na samom kraju pisma navodi:

“Ukoliko ne postupite kao što je naprijed navedeno i to u roku od 8 (osam) dana, bit ćemo prisiljeni:

Sudskim putem ostvariti svoja prava – vlasničkom tužbom za predaju u posjed stvari, u kom slučaju će nastati i značajni materijalni troškovi koji će u konačnici pasti na Vaš teret, a što vjerujemo da nikako ne bi željeli, imajući u vidu materijalnu situaciju u kojoj se nalazite

Obavijestiti nadležnu policijsku upravu o izvođenju radova na predmetnoj nekretnini budući da ista predstavja kulturno dobro te se bez prethodnog odobrenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru, ne smiju izvoditi nikakvi radovi, u kom slučaju će se i pokrenuti prekršajni postupak protiv Vas, što također vjerujemo ne bi željeli.

Zadarska Nadbiskupija po generalnom punomoćniku Miše Papić”.

Don Srećko Petrov: Hoćemo li čekati da Mike izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed?

Don Srećko Petrov je za Zadar News ispričao svoju stranu priče.

“Mi smo vlasnici te nekretnine, obitelj Mika nije. Oni godinama žive u našem objektu i oni moraju od tamo iseliti. Gdje, ne znam, to nije problem Zadarske Nadbiskupije. Pa što bismo mi trebali čekati sve dok Mike ne izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed? Ja se čudim što oni stanuju tamo u toj ruševini.

Zašto ne iznajme stan? Mi smo njima odbili to dati na korištenje kroz koncesiju ili bilo koji drugi oblik jer nam taj prostor treba za pastoralni rad. Oni znaju da to nije njihovo. Ako oni od tamo ne isele, dat ćemo ih na sud, vjerojatno. Ako neće milom, onda ćemo morati tako”, kazao je.

Nadbiskupija: Svoja prava potražit ćemo pravnim putem

“Činjenica je da obitelj Mika nikad nije bila vlasnik stana na spomenutoj čestici. To jasno potvrđuje i kopija kupoprodajnog ugovora o spomenutoj nekretnini.

Zadarska nadbiskupija je 1994. g. od gospođe Radojke Vrcelj kupila stan u zgradi na drugom katu u ulici don Ive Prodana 15/II, te su shodno tome plaćene i sve obveze.

Na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnine te je godine izvršena i uknjižba tog stana na Zadarsku nadbiskupiju kao vlasnika.

Potvrda s kojom raspolažemo pokazuje da obitelj Mika na toj adresi ne živi 50 godina.

Naime, prema podatku iz socijalne iskaznice od 1997. g., Službe socijalne skrbi Zadar, Broj 4409/97 – 07/9, adresa stanovanja gospodina Donata Mike glasi, Ferde Šišića 10/A, Zadar. U toj se iskaznici, pod stambenim statusom podstanar, kao članovi kućanstva navode također i supruga i sin gospodina Mike.

Obitelj Mika je bespravno ušla u taj stan, bez znanja i suglasnosti vlasnika, Zadarske nadbiskupije i ne dopuštaju da vlasnik stana uđe u svoj posjed. Uostalom, obitelj Mika je od Zadarske nadbiskupije kao vlasnika stana, u pismenoj korespondenciji, tražila suglasnost da urede taj stan. Ali, taj stan treba Nadbiskupiji za pastoralne potrebe i Nadbiskupija ga nema namjeru dati nekome u koncesiju.

Zadarska nadbiskupija ne prijeti obitelji Mika deložacijom. To je krajnji stupanj kojeg utvrđuje sud. Nadbiskupija ne tuži obitelj Mika, nego ih samo obavještava da napuste stan čiji nisu vlasnici. Ukoliko ga ne napuste, Nadbiskupija će svoja prava potražiti pravnim putem.

Nadbiskupija je kao vlasnik stana zamolila obitelj Mika da napusti tu nekretninu, da izvrše njenu adaptaciju. Dok obitelj Mika ne izađe, to se ne može učiniti. Ukoliko obitelj Mika ne udovolji toj molbi, Zadarskoj nadbiskupiji preostaje ostvariti svoja prava jedino pravnim putem”, poručili su pak iz Zadarske Nadbiskupije.
 
(index.hr)

Koliko nas još vremenskih nepogoda treba pogoditi kako bi počeli razumijevati jezik prirode? Ljudi su u svega nekoliko dana ostali bez svega, životi su izgubljeni…

Priskačemo u pomoć sa svih strana, odričemo se od sebe da bi pomogli drugimo no nekako ne vidimo poveznicu koju nam je kapitalistički, isključivo profitno orijentiran pristup gospodarenju resursima donosi, a u potpunosti je istovjetan sa elementarnom nepogodom.

Ljudi se ‘utapaju’ u dugovima, ‘evakuirani’ (čitaj deložirani) su iz svojih domova protiv svoje volje niti samo svojom krivnjom, gube se životi, ljudi ostaju bez svega gotovo preko noći.

Oduševljava me složnost čovječanstva kada su u pitanju elementarne nepogode no kada su u pitanju nepogode koje smo sami proizveli šutke sjedimo sa strane kao da nas se to ne tiče.

Prirodne nepogode su viša sila i samim time van naše kontrole dok je neprirodan, umjetno stvoreni sustav gospodarstva i te kako pod našom kontrolom no mi i dalje ne činimo ništa. Jer čemu ljuljati brod. možda se to meni neće dogoditi – prolazi glavama većine. Hoće i već se događa, ali očito još nismo dodirnuli dno kada i dalje omalovažavamo vlastitu snagu – snagu većine.

Iako nam ovakve situacije elementarnih nepogoda pokazuju koliku snagu imamo kao zajednica kada se udružimo mi i dalje sjedimo kukajući kako ne možemo napraviti ništa kada je u pitanju gospodarstvo. Tolikom apsurdu ljudske vrste ne mogu se načuditi.

Sada je već toliko stručnjaka progovorilo na tu temu, stalno nam dolaze nove informacije o tome kolika je naša ljudska moć da se ne možete ne upitati – Jesmo li mi stvarno normalni? Mislim da možemo slobodno reći da nismo. Treba li nam doista još veća nedaća da se pokrenemo, da shvatimo da 99% ljudi ne živi dobro, a i vi ste jedan od njih.

Stvorili smo to ‘čudovište’ koje uništava našu sadašnjost, ali i budućnost.

Okrenite se prema razvoju zajednice za dobrobit svih, proučite društveno poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje jer rješenje postoji i stoji pred vama, viče i skače, privlači vašu pažnju no kao što Indijanci nisu vidjeli Kolumbov brod tako ni mi ne vidimo ono što ne znamo.
 
(lokal.hr/uredio:nsp)

Španjolska polako postaje nalik na američko društvo! Djevojka u Španjolskoj je kažnjena s 800 eura jer je na Facebooku objavila fotografiju policijskog automobila na parkingu za invalide. Uvode se i kazne do 30,000 eura za aktiviste koji vrijeđaju policiju ili pokušaju zaustaviti deložacije

Neimenovana žene je sliku objavila uz opasku: “Parkiraj gdje god prokleto želiš i čak nećeš platiti kaznu”.

Policiji je trebalo 48 sati da je pronađe i naplati kaznu prema Zakonu o zaštiti građana, poznatijim kao “zakon za ušutkavanje”, koji je uz veliko negodovanje javnosti na snagu stupio s 1. srpnjem.

Zakon podrazumijeva drakonske kazne od 600 do 30.000 eura za “neautorizirano korištenje slika policijskih službenika koje bi mogle ugroziti sigurnost njih ili njihovih obitelji ili zaštićenih objekata ili policijskih operacija.”Amnesty International je osudio zakon, rekavši da fotografiranje predstavlja ključne dokaze u slučajevima policijske brutalnosti.

Glasnogovornik lokalne policije Fernando Portillo kaže da su policajci parkirali na mjestu za invalide jer su odgovarali na poziv o vandalizmu u obližnjem parku što je zahtijevalo hitnu akciju i dodaje da policija u izvanrednim situacijama može parkirati gdje želi.Upitan na koji je način objava slike ugrozila policajce, glasnogovornik je rekao da je okaljana njihova čast zbog čega su incident prijavili gradskim vlastima. “Mi bismo više voljeli drugačije rješenje, ali oni imaju zakonsko pravo izdati kaznu,” rekao je Portillo.

Kazna do 30 tisuća eura za distribuciju slika policijske brutalnosti u Španjolskoj

Donji dom španjolskog parlamenta je nedavno usvojio drakonske izmjene zakona usmjerene protiv prosvjednika.

Novi Zakon o javnoj sigurnosti je usvojen s lakoćom (181-141) u parlamentu u kojem vladajuća Popularna partija premijera Mariana Rajoya ima apsolutnu većinu, javlja Guardian.

Gradovi u Španjolskoj su poprište svakodnevnih prosvjeda, a novi zakon uvodi izrazito visoke novčane kazne za protupravno okupljanje na javnim mjestima.

Mjere utemeljene na postojećem zakonu iz 1992. godine uključuju kaznu do 30,000 eura za “distribuciju fotografija koje bi mogle ugroziti policijske službenike ili policijske operacije”.Zakon je predmet žestoke kritike oporbenih zastupnika i grupa za ljudska prava koje tvrde da konzervativna vlada želi ugušiti prosvjede potaknute mjerama štednje koje je nametnula troika.

Usvojene izmjene između ostalog predviđaju kazne do 600,000 eura za organizatore prosvjeda koji narušavaju red ispred parlamenta ili drugih ključnih institucija pri čemu se izričito spominju banke.

Uvode se i kazne do 30,000 eura za aktiviste koji vrijeđaju policiju ili pokušaju zaustaviti deložacije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

“Donesen je zakon o ovrhama koji je upućen isključivo na siromašne građane Republike Hrvatske. U toj prevari i napadu sudjeluju svi, pa i javni bilježnici koji su u tome kompotu, gruntovnice, također. U tijeku je dogovorni rat protiv siromašnih ljudi kako bi prostor mogao totalno preuzeti. Oni žele uzeti prostor i sve resurse građanima Republike Hrvatske od voda preko zemljišta i šuma!”

Hrvatska je pred rasulom. Broj blokiranih građana rapidno raste iz sata u sat i iz dana u dan. Broj deložiranih ljudi puni prihvatilišta dok njihova imovina biva doslovno ukradena. Vidljiv je napad “sirovih” banaka na malog čovjeka, ali i pogodovanje države koja je bankama pružila plodno tlo za pljačku hrvatskog naroda.

Još prije nekoliko godina, pravnik, zviždač, publicist i bloger, Sulejman Tabaković glasno je vikao u kojem smjeru će to sve ići i kako se Hrvatska pljačka pred očima svih. Nitko ga nije čuo, a sada se sve ostvaruje.

Ubrzo je cenzuriran i maknut sa medijske scene. Ne daju mu govoriti sakrivajući brutalnu istinu o hrvatskom narodu koji će ako se ovako nastavi ostati bez ičega, apsolutno ičega. Pravnik, Sulejman Tabaković progovara za portal dnevno.hr ističući glavni problem hrvatskog sustava, a koji je sve namjestio kako bi pljačka mogla neometano teći.

“Vlada je donijela zakon koji je usvojen 2005. godine, od strane SDP-a, a kasnije je potvrđen izmjenom Ustava, članka 35. stavak 2., o poništenju pretvorbe i privatizacije i nezastarjevanju kaznenih dijela o poništenju pretvorbe privatizacije. To je, tvrdi Tabaković glavni razlog zašto su danas ljudi na ulici bez ičega svoga.

Nadalje Tabaković upozorava: “S obzirom na to da je učinjeno to što je učinjeno, kazneno djelo, koje su provodili ljudi iz institucija sustava, trebalo je na početku ovog mandata izvršiti poništenje pretvorbe i privatizacije s datumom 1. 12. 1990. godine i vratiti banke u sustav Republike Hrvatske, vratiti Narodnu banku, pod kontrolu Hrvatskoga sabora, nacionalizirati na način da ona zaista bude hrvatska Narodna banka jer bi se onda moglo upravljati deficitima na način kao što je to poznato u svim bankarskim sustavima.

Kao što je to, primjerice napravio Viktor Orban. Banke nikada nisu bile pretvorene i privatizirane, nego su kradene od menadžmenta. A kod nas je prisutna cijela mreža ljudi koji su u sustavu, koji koriste korupciju, i kriminal, te bacaju ljude van, na ulicu.” Naš sugovornik nadalje opisuje kako je izvršen napad na hrvatskog građanina.

Cilj je krađa cjelokupnog prostora i svih resursa Republike Hrvatske

“Te banke su oštetile građane Republike Hrvatske kreditima i visokim kamatnim stopama, ali je donesen i zakon o ovrhama, koji pogoduje bankama, i koji je upućen isključivo na siromašne građane Republike Hrvatske. U toj prevari i napadu sudjeluju svi, pa i javni bilježnici koji su u tom kompotu, gruntovnice, također.

U tijeku je dogovorni rat protiv siromašnih ljudi kako bi prostor mogao totalno preuzeti. Oni žele uzeti cjelokupni prostor i sve resurse građanima Republike Hrvatske, od voda preko zemljišta, i šuma. Gledajte, u Hrvatskoj je doslovno ukradeno kompletno poljoprivredno zemljište jednim člankom koji je potvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske, 2006. godine, retroaktivno, dajući mu na snazi.

To je članak 3., Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Hrvatski sabor je pretprošle godine autentičnim tumačenjem retroaktivno ustanovio da su Hrvatske šume jednim člankom 16., Zakona o šumama, 1991. godine postale vlasništvo Republike Hrvatske što je notorna glupost i laž jer su hrvatske šume u vlasništvu građana RH. Dakle, to je čista krađa, ako šutimo.”

U Hrvatskoj je svaki zakon neustavan

Naš sugovornik također smatra da sve konce u ovom tihom “ratu” povlači jedna te ista ratno-profiterska “ekipa”. “Niti jedan zakon u Hrvatskoj nije ustavan, upravo zbog toga što su razno raznim tumačenjima, stajalištima Ustavnog suda i davanjem nekakvih mišljenja retroaktivno stavljani u funkciju. Mijenjali su se zakoni i po 20 puta. Zakoni su mijenjani uredbama što je potpuno protuustavno.

Ni referendum o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju nije legalan niti ustavan kao ni referendum o braku. Projekt izbacivanja ljudi na ulice je projekt koji je uspostavljen 1990-ih, ratnih godina koji je osmislila određena grupacija ljudi u dogovoru s ostalim službama bivše Jugoslavije, koja je počinila zločin nad građanima cijelog ovog područja.

“Nije samo Hrvatska, govori se i o građanima BiH, i o Srbiji i Makedoniji. Sve ista ekipa koja je pokrenula rat, vodila rat, završila rat, a sada je na vlasti.” tvrdi Tabaković i upozorava da bez poništenja kompletne pretvorbe i privatizacije, bez procesuiranja ratnih zločina, onih koji su počinili pljačke civilnog stanovništva, za Hrvatsku nema pomaka.

A to se bez zakonskog uporišta neće dogoditi. To je zato što banke nikad nisu pretvorene ni privatizirane. Taj projekt pljačke građana traje i danas tvrdeći da je primjerice, država vlasnik šuma što nije istina, jer su građani apsolutni vlasnici sve imovine u Republici Hrvatskoj, i nije mi jasno da se takozvani stručnjaci koji se pojavljuju po TV-u lupetaju takve gluposti. Ti pametnjakovići iako imaju Ustav, imaju Lisabonske konvencije, imaju kompletno pravno nasljeđe, i da to samo pročitaju onda bi čuli koje guposti govore. Ja bi im svima poderao diplome, naročito tim ekonomistima. Tko je vidio da je ekonomija nekakva nauka? Sve ovo što nam prodaju, to nema blage veze sa realitetom”.

Ljudi šute iako im sve piše: ustanimo i očistimo taj jaram s našega naroda!

“Ljudi šute jer ih drže u šutnji. Odgajaju se tako, i non-stop im netko govori da moraju šutjeti. U Hrvatskoj se proračun troši na sve, samo ne na ono na što bi trebalo. Npr. neki dan je izašao podatak da 50.640 udruga (pedeset tisuća petsto i četrdeset), troši 54 milijarde godišnje. Koji je to novac? Država to ne koristi da bi vraćala kredite. Nitko ne pita za deficit Republike Hrvatske koji mi sad vraćamo. Primjerice, ti krediti, što su dizani. Nitko se ne pita u što je taj novac utrošen. Utrošen je u stvaranje ratnih profitera koji i dalje zadužuju Republiku Hrvatsku i građane drže u ovom robovskom položaju!

Bez potpuno nove opcije koja zna da je opstanak na ovim prostorima građana RH poništenje pretvorbe i privatizacije te procesuiranje ratnih priofitera i oduzimanje sve imovine stečene krađom, ne očekujete promjene.

Je li vama malo začudno da se povećava štednja danas, tako nam govore. Tko može štediti? Građani? Sigurno ne. Ali netko ipak štedi, povećava se štednja, rapidno. Tko je to vidio? U državi koja ima pad BDP-a, u državi koja ništa ne radi, koja ne stvara novonastalu vrijednost jer je sve uništeno do kraja, cijelo godspodarstvo, u toj državi se povećava štednja. To je smijurija”. Ukazuje Tabaković sa željom da osvijesti ljude o zlotvorima koji vladaju njihovim životima:

“Isti ljudi koji su pokrenuli i dogovorili rat, oni vladaju Hrvatskom, oni nezaustavljivo pljačkaju naš narod i dalje su vlasnici svega. To je vidljivo. Ovi, koji su tobože na vlasti, samo su njihovi glasnogovornici. Imate u Uredu za državnu reviziju, Zadatak br. 2., 1800 imena onih koji su izvršili pljačku hrvatskog naroda kroz pretvorbu i privatizaciju. Zanimljivo je kako u ovoj državi sve piše, samo to netko mora pročitati.”

Tabaković se osvrnuo i na nevjerojatnu cenzuru koja je s planom provođena u hrvatskim medijima. Ljudima koji znaju istinu, jednostavno se ne da govoriti, ili ih se jednostavno proglasi ludima, i nikome ništa ali upozorava i na činjenicu da se danas ubijaju ljudi, do samoga kraja.

“Mene cenzuriraju zbog istine, ne daju mi govoriti u medijima, zabranjen sam zbog toga što pozivam građane da ustanu na noge, i da zajedno zbacimo ovaj jaram koji nam je nametnut pljačkom. Kad smo mi opljačkani, opljačkana je kompletna naša imovina, šume i vode. Vode će nam sada uzeti.

Objedinjuju vodovode i bit će kao sa HT-om kada su nam rekli da mi nismo ništa uložili u HT. Ali, oni lažu, mi smo vlasnici svega, i šuma i vode i zemljišta. Uništili su PIK-ove da bi se stvorili tajkuni u prehrambenoj industriji. To su notorne činjenice i zločin neviđenih razmjera.

Za vrijeme rata poginulo 15 tisuća ljudi sada se ubija četiri milijuna ljudi. Oduzima, i oduzimat će im se apsolutno sve. Međutim, ovdje se sustavno ljudi ubijaju, svi, osim tog establišmenta, koji jedini preživljava. Ta mala lopovska struktura jugoslavenskih ljudi, koja vlada našim prostorima. Oni vladaju Hrvatskom, kradu i grade kuće po Parizu, južnim morima, dok naše građane tjeraju na ulicu bez ičega. Sve je transparentno i vrlo jednostavno, no, potrebno je vidjeti pravu zbilju stvari.

Potrebno je smijeniti ljude u saboru, a ne u Vladi. Ljudi koji sjede u saboru zaštićeni su kao Lički medvjedi. Dok njima dajemo vlast prihvaćamo europsku pravnu stečevinu i ne može biti bolje. Idemo u apsolutnu propast, naši ljudi su robovi sustava, i to je istina koja će postati još gora ako se naš narod ne ustane i ne probudi iz sna” zaključio je Tabaković.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Koliko puta ste se razočarali u državu i njezine institucije? Nedavne poplave su najbolji primjer nedjelotvornosti. Došlo je vrijeme kada mali čovjek treba poduzeti nešto za sebe, ne očekivati ništa, i postati neovisan od države

Vjerujem da je mnogima u Hrvatskoj jasno da od (ove) države gotovo da ne možemo očekivati ništa pozitivno. Vlada nam je takva kakva je, a nikakve bolje alternative nema. Po svoj prilici, idući izbori mogu rezultirati ili time da na vlast dođe suprotna koalicija.

Bitne razlike nema, jer i jedna i druga opcija zastupaju trashkejnsijanizam na granici s marksizmom. To u prijevodu znači da će se ekonomski pad nastaviti, da će ljudi živjeti sve teže, da će se nezaposlenost povećavati. Nema ni jednog razloga za očekivati nekakvo poboljšanje standarda ili oporavak gospodarstva.

Jedino što može prekinuti kejnsijansku spiralu zaduženja i potrošnje je rat, nakon čega stvar kreće iz nova. Tako je do sada bilo u povijesti i tako će se nastaviti sve dok ne dođe do radikalnog zaokreta u ekonomskoj paradigmi. I što nam onda preostaje?

Etatizam – teorija i praksa što većeg udjela ili potpune vladavine države u ekonomskim i društvenim odnosima, vlast državnog birokratiziranog aparata.

8 MITOVA O DRŽAVI:

Prije nego što napišemo što mislim da bismo trebali u ovoj situaciji učiniti, nužno je razbiti nekoliko uvriježenih mitova o tome što možemo, a što ne možemo očekivati od države. Tek kada shvatimo da država nije dobra majka koja će se pobrinuti za sve naše potrebe možemo početi razmišljati o tome kako se možemo pobrinuti za sebe i svoje obitelji.

1. Država nam pruža fizičku zaštitu. Ovaj mit je samo djelomično točan. Svatko štiti interese onoga tko ga plaća. Policiju plaćaju političari (vlast), pa je samo iz toga jasno da su oni tu da služe političarima na vlasti, a ne građanima. Zadatak policije je, kako je to objasnio von Mises, osigurati i sačuvati državni monopol nad uporabom sile. To dakako ne znači da nije moguće da se će interesi građana u nekim slučajevima podudarati s interesima političara na vlasti, ali to ne vrijedi općenito.

2. Država nam pruža pravnu zaštitu. Sa državnim sudstvom slično je kao i sa policijom – svatko služi interesima svog poslodavca. I u ovom slučaju to su političari na vlasti. Ako se dogodi da vaši interesi koincidiraju s njihovim interesima, imate sreće. U protivnom, ne piše vam se dobro.

3. Država će nas zaštititi od vanjskog agresora. Možda hoće, možda neće. Ovisi tko je agresor, tko ima veći top i koji su partikularni interesi osoba koje su trenutno na položaju zapovijedne odgovornosti. Tko je zaštitio građane Sarajeva ili Srebrenice?

4. Država će nam osigurati zdravstvenu zaštitu. Neće. HZZO je pred raspadom i pitanje je dana kada će se raspasti kao stara kanta. U mnogim segmenitma javno zdravstvo već i sada ne funkcionira, jer gotovo za svaku ozbiljniju situaciju ljudi odlaze u privatne klinike ili se snalaze “preko veze”.

5. Država će nam osigurati mirovine. Nema šanse. Prvi stup je Ponzijeva shema koja se održava samo zahvaljujući tome što još uvijek postoje investitori zainteresirani za kupnju hrvatskih državnih obveznica. To neće još dugo trajati i Ponzijeva shema će se raspasti bez ikakve nade u oporavak. Drugi stup većinom sadrži državne obveznice koje se po svojoj prilici nikada neće unovčiti. A to je ionako pre malen iznos da biste od toga mogli živjeti u starosti.

6. Država će nam obrazovati djecu. Najšire govoreći, državni obrazovni sustav ispunjava samo jednu svrhu – indoktrinacija djece u uvjerenju da ne mogu živjeti bez države i da sve što imaju i što su postigli imaju zahvaliti samo mudrosti političara na vlasti. Državne škole neće vam pomoći u odgoju, neće u djeci razviti osnovne ljudske kreposti, neće ih naučiti misliti i neće im dati nikakva znanja s kojima bi mogli postati produktivni članovi društva. Ukoliko je uspješno, državno školstvo stvorit će poslušnika ovisnog o državi, koji ne postavlja puno pitanja jer zna da mu egzistencija ovisi o tome da bude u dobrim odnosima s “onima gore”.

7. Država će nam omogućiti školovanje i usavršavanje. Najvjerojatnije neće. Tzv. “besplatno” visoko obrazovanje najčešće rezultira diplomama koje na slobodnom tržištu imaju jako malu vrijednost. Diplome hrvatskih sveučilišta uglavnom služe kao ulaznica za zaposlenje u državnoj službi. Većina studijskih programa u Hrvatskoj je larpurlartizam koji će vam možda pomoći da se uhljebite, ali gotovo sigurno vas neće učiniti produktivnim članovima društva. Keramičar koji zna postavljati pločice u kuhinji i kupaoni ima puno veće šanse opstanka na slobodnom tržištu nego netko s doktoratom na PMF-u. O humanističkim i društvenim diplomama suvišno je i govoriti.

8. Država će nas zaposliti. Možda i hoće, ako imate dobru vezu. Ali i to je daleko od sigurnosti koju uglavnom vežemo uz “državnu službu”. Država je pred bankrotom i vrlo brzo će uslijediti val otkaza državnih ugovora o radu. Svatko tko radi u državnoj službi danas ima vrlo nesiguran posao i postoji vrlo realna šansa da će se u dogledno vrijeme naći na listi nezaposlenih i ovisnih o državnoj pomoći (koja će i sama biti terminirana jednom kad država proglasi bankrot).

8 SAVJETA ZA GRAĐANE:

Dobro, i što sad mi tu možemo učiniti? Sigurno ne sjediti doma i očajavati – svaka od ovih spoznaja može nam pomoći da formiramo konkretne odluke i poduzmemo konkretne mjere kako bismo se sami pobrinuli za sebe i svoje obitelji. Evo i kako:

1. Zaštitite se sami. Ukoliko imate neku vrijednu imovinu ili se iz bilo kojeg razloga bojite za svoju fizičku sigurnost, nastojte se što manje oslanjati na policiju. Imovinu osigurajte kod renomiranog privatnog osiguravatelja, a za fizičku zaštitu unajmite zaštitare ili se sami naoružajte. Policija vam mora biti “last resort”, pomoć koja može dobro doći, ali na koju ne smijete računati.

2. Izbjegavajte sporove pred državom. Svaki spor nastojte rješiti mirnim putem i dogovorom. Iznenadili biste koliko su ljudi spremni na suradnju ako im se pristupi ljudski i kada shvate da ne mislite koristiti državni pendrek kao posrednika za postizanje rješenja na obostranu korist. “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu” (Mt 5,25). Prilkom sklapanaj ugovora nastojte imenovati arbitra koji ne dobiva plaću iz državnog proračuna.

3. Osigurajte si izlaz u slučaju rata. Bez obzira je li riječ o vanjskom agresoru ili huliganima, morate imati osiguran izlaz za sebe i svoju obitelj. Razmislite gdje se možete skloniti ako zagusti (prijatelji/rodbina u inozemstvu) i imajte u kući određenu količinu zlata (najbolje kovanice) s kojom možete zbrisati preko granice.

4. Za zdravlje se također morate pobrinuti sami. Razmislite o privatnoj osiguravajućoj kući ili naprosto imajte neku štednju s kojom ćete moći platiti zdravstvene usluge u slučaju potrebe. Što god da radili, ne računajte na besplatni državni servis, jer ga uskoro više neće biti.

5. Počnite štedjeti za mirovinu. Zaboravite na prvi i drugi stup, smatrajte ga tek jednom vrstom poreza. A ako kojim slučajem dobijete i kunu iz tih fondova, smatrajte to dobitkom na lutriji. U međuvremenu počnite štedjeti. Štednja mora biti dugoročna, što znači ulaganje u kvalitetne dionice (tzv. blue-chip kompanije), kupnja udjela u fondovima renomiranih financijskih institucija, životno osiguranje u respektabilnoj osiguravajućoj kući, i sl. Nije loše ni razmisliti o sustavnom ulaganju u fizičko zlato i srebro, iz razloga koji su već navedeni u točki #3. Što god da radili, ne ulažite novce u nekretnine i ne držite ih u hrvatskim bankama!

6. Provodite više vremena s djecom. Ako želite da vam djeca izrastu u odgovorne, slobodne, misleće i produktivne članove društva, budite sigurni da vam državno školstvo u tome neće pomoći. Štoviše, budite spremni da ispravljate zablude koje će se sve više gomilati kako djeca budu duže u sustavu. Možda ćete imati sreću pa naći privatnu školu koja će štetu državnog kurikuluma svesti na minimum, ali u principu morate shvatiti da je istinsko obrazovanje djece vaša odgovornost i zadaća.

7. Razvijte svoj ljudski kapital. Dobivate li plaću iz državnog proračuna, razmislite o tome koja znanja imate, a koja bi ljudi bili spremni dragovoljno platiti (bez da im netko otima novac iz novčanika). Ako nemate takva znanja, a sama diploma nekog hrvatskog sveučilišta i rad u državnoj službi vjerojatno neće rezultirati istima, počnite raditi na tome da ih steknete. Upišite tečaj knjigovodstva, naučite postavljati knauf zidove, savladajte neki računalni alat šire uporabe… bilo što. Ako imate viška vremena, otvorite obrt i pokušajte savladati osnove samostalne djelatnosti. Trebat će vam.

8. Ne očekujte zaposlenje od države. Nakon što država efektivno ili formalno proglasi bankrot, mnogi zaposleni u državnoj službi ostat će bez posla i bit će izloženi tržištu i tržišnim procesima. Da bi zaradili za život, morat će biti u stanju ponuditi proizvode i usluge koje netko želi kupiti i za koje je netko voljan platiti. To je moguće samo na dva načina. Ili da posjedujete stvarne vještine koje poslodavci traže, ili da sami postanete poduzetnik (organizirate proizvodnju dobara ili usluga koje ljudi žele kupiti). Ako to shvatite na vrijeme, možete se na vrijeme i pripremiti.

Zaključak

Bez obzira hoće li se moje crne slutnje vezane za budućnost ovog dijela svijeta ostvariti ili ne, vjerujem da nećete požaliti ako počnete primjenjivati savjete iz ovog teksta. Čak i da sve u budućnosti bude divno i krasno, primjena ovih savjeta učinit će vas samostalnijim i manje ovisnim o državi. Bit ćete slobodniji, a samim time sretniji i ispunjeniji.
 
(index.hr/uredio: nsp)