Da nema Rusije, NATO savez ne bi ni postojao, ustvrdio je general Petraeus

Iako Vladimira Putina zapad nerijetko drži negativcem, umirovljeni američki general i bivši šef CIA-e, te član tajne Bilderberg skupine David Petraeus drži kako je on najbolje što se moglo dogoditi NATO-u.

Putin je najveći dar koji je NATO dobio s istoka još od završetka hladnog rata. Zbog njega je NATO dobio novi smisao, udahnut mu je novi život – ustvrdio je Petraeus u jednom javnom nastupu.

Naime, u vrijeme ruskog predsjednika Jeljcina odnosi zapada s Rusijom bili su vrlo dobri, no smisao vojnog saveza, koji nije imao jasno definiranog “neprijatelja” počeo je dolaziti u pitanje.

Razvojem događaja u posljednjih desetak godina, jačanjem ruske vojne sile, ali i s događanjima u Ukrajini, Siriji kao i na istočnijim granicama baltičkih zemalja uloga NATO-ova saveza znatno je ojačala.

Prvi put od završetka hladnog rata na području Europe ponovo je stacionirana oklopna brigada američke vojske koja se sada nalazi u Poljskoj.

Petraeus je naglasio da je Moskva potaknula savez da rasporedi više vojnika i zrakoplova u istočnu Europu i baltičke zemlje, kao i da uspostavi nove zapovjedne zapovjedništva u regiji.

To je učinjeno pod izlikom borbe protiv ‘ruske agresije’ jer su se odnosi između NATO-a i Moskve stalno pogoršavali tijekom predsjedništva Vladimira Putina. U tom smislu, Putin je “najveći dar” kojeg je NATO dobio od završetka Hladnog rata, rekao je američki general.

On je također ‘pripisao’ ruskom vođi što je SAD-u pružio razlog da vrate oklopne brigade u Europu “prvi put u dugo vremena”. Trenutno su brigade smještene u Poljskoj.

General David Petraeus s četiri zvjezdice smatra se da je bio jedan od najutjecajnijih vojnih političara u administracijama Georgea W. Busha i Baracka Obame. Prije nego što je imenovan za šefa CIA-e, vodio je Središnje vojno zapovjedništvo SAD-a.

On je također nekoliko puta bio na konferencijama kontraverzne grupe Bilderberg gdje se bez prisustva medija nalaze najutjecajniji svjetski “ljudi iz sjene” koji kuju planove za čitav svijet tekuće godine.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

„Mi ne pobjeđujemo upravo sada u Afganistanu. Mi ćemo ispraviti to što je prije moguće„ rekao je Mattis, opisujući trenutno stanje rata u Afganistanu ‘bez strategije’

Amerikanci bi mogli ostati na afganistanskom tlu tijekom „duge” misiju koja bi mogla evoluirati u nekoliko desetljeća „generacijske borbe”, priznao je general David Petraeus, bivši zapovjednik američkih postrojbi u Afganistanu i član Bilderberg grupe.

Sadašnji rat u Afganistanu neće vjerojatno završiti u dogledno vrijeme, rekao je David Petraeus, koji je vodio vojnu kampanju koš davne 2000. godine.

Iako umirovljeni general tvrdi da je Amerika „otišla tamo s razlogom, i ostali su s razlogom”, da bi porazili Al-Kaidu nakon 9/11 napada, on je dao naslutiti da se „generacijska borba” može odvijati u ratom opustošenoj zemlji.

„To nije nešto što ćete osvojiti u nekoliko godina. Nećemo zauzeti brdo, zabosti zastavu, otići kući i održati pobjedničku paradu„ rekao je on. „Moramo biti tamo još dugo vremena, ali na način, koji je opet, održiv”, dodao je.

Vrativši se na svoju iznimnu tvrdnju, naveo je druge primjere američke implementacije u drugim dijelovima svijeta koja je trajala desetljećima, piše RT.

„Mi smo bili u Koreji tijekom 65 godina, jer postoji nacionalni interes za to”, rekao je Petraeus.

No, Petraeus „ne mislim da će američki angažma trajati toliko dugo” u Afganistanu.

General je ustvrdio: „Mislim da ne bismo trebali pristupiti ovome kao godišnjim misijama, uz napomenu da je ova vrsta planova daje afganistanskim vođama „uzbuđenje”.

Intervju je objavljen u trenutku kada su mediji objavili da se Trumpova administracija priprema za implementaciju dodatnih 4.000 vojnika u Afganistanu u borbi protiv talibana. Iako je to značajna brojka, ona je sitna u usporedbi s prethodnim brojem vojnika stacioniranih u Afganistanu, koji je dostizao 100.000.

„Mi ne pobjeđujemo upravo sada u Afganistanu. Mi ćemo ispraviti to što je prije moguće„ rekao je Mattis, opisujući trenutno stanje rata u Afganistanu ‘bez strategije’.
 

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Čini se kao da se sve promijenilo nakon potpisivanja sporazuma P5 + 1 država sa Iranom, ali to nije zasluga ni lidera Irana, ni predsjednika Putina, već slučajnost da se njihovi ciljevi poklapaju s ciljevima Bijele kuće.

Za vrijeme prve polovice 2012. godine, SAD i Rusija su počele raspoređivati moć na Bliskom istoku na novi način pomoću Ženevske konferencije, pošto Muslimansko bratstvo nije uspijevalo preuzeti moć putem “Arapskog proljeća”.

Ipak, predsjednik Obama nije održao svoju riječ. Tjedan dana kasnije, Francois Hollande je pozvao “prijatelje Sirije” da ponovo započnu rat, a zatim je Kofi Annan priredio Međunarodna spektakl podnijevši ostavku na funkciji posrednika, dok su Francuska, Katar, Jordan i Izrael pokrenuli operaciju “Vulkan Damaska”, usmrtivši šefove Vijeća nacionalne sigurnosti Sirije.

Ubrzo je postalo jasno da američka tajnica države, Hillary Clinton, zatim direktor CIA-e, David Petraeus, kao i novi direktor Političkih poslova UNO, Jeffrey Feltman, vuku konce od samog početka.

Bilo je potrebno da se završi izborna kampanja i ponovno izabere Barack Obama za predsjednika, kako bi mogao blokirati ili uhiti generala Petraeusa i otpustiti Hillary Clinton.

Što se Feltmana tiče, on je ostao u sjeni i nastavio sabotirati politiku Bijele kuće, uvjeravajući sve da će Sirija biti poražena i da će se kad tad morati bezuvjetno predati.

Obamina politika je brutalno uništena s uspjehom obojene revolucije u Ukrajini u studenom 2013. godine. Ova operacija, koja je pokrenula uništenje Ukrajine i izolaciju Rusije, započeta je bez odobrenja Bijele kuće.

SAD obično pripremaju svoje tajne operacije godinama unaprijed i pokreću ih kada se pruži politička prilika. Ovoga puta je netko dao naređenje bez odobrenja Nacionalnog vijeća sigurnosti SAD.

Kao rezultat toga nastala je kriza bez presedana, a Krim je proglasio neovisnost, pripojivši se Ruskoj federaciji. Počele su pobune u Donbasu i Lugansku, Zapad je uveo sankcije Moskvi i Moskva je uvela kontrasankcije Zapadu. Ukratko, odnosi između Istoka i Zapada su ozbiljno ugroženi.

Čudno je bilo to što je predsjednik Obama omogućio politiku koju nije odabrao. Ipak, on je nastavio s tajnim pregovorima s Iranom koje je pokrenuo na početku svog drugog mandata. Pregovori su se razvukli, a sporazum je postignut tek u srpnju 2015. godine.

Od tog datuma, počeli su se poboljšavaju odnosi između Washingtona i Moskve, a postignuto je i rješenje za ukrajinsku krizu – sporazumi u Minsku. Primjena sporazuma je započela kada je Rusija 26. rujna potpisala sporazum o ponovnom opskrbi Ukrajine plinom.

Također je došlo i do političkog preobražaja na Bliskom istoku. Stoga je sada situacija slična 30. lipnja 2012. godine, za vrijeme Ženevske konferencije.

Ipak, razlika je u tome što je sada Sirija u potpunosti uništena, pri čemu je izgubila i više od 200.000 stanovnika, dok je Muslimansko bratstvo uspostavilo kalifat za kojim žudi još od 1928. godine, a plan je da se raširi na cijelu regiju.

U svakom slučaju, otpor sirijskog naroda i njihovih saveznika, konkretno Hezbollaha, Irana i Rusije, omogućio je predsjedniku Obami da preuzme kontrolu nad svojom politikom.

Bivša desna ruka Davida Petraeusa, general John Allen, koji je uspio pobjeći u studenom 2012. godine, ponovno je uhićen. On je bio zapovjednik “anti-ISIS” koalicije. Radna dokumentacija Jeffreya Feltman sada kruži među članovima Vijeća sigurnosti.

Određeni mudri i hrabri ljudi su spriječili da “Arapsko proljeće” preraste u Treći svjetski rat.

Imajte sljedeće stvari na umu:

“Arapsko proljeće” je imalo za cilj da postavi Muslimansko bratstvo na vlast diljem arapskog svijeta. Uslijed njihovog poraza, neki članovi bratstva su se udružili u kalifat ISIS-a.

Liberali i neokonzervativci žele rat protiv Rusije. Upravo zato su oni podržali “Arapsko proljeće”, osudili ideju o miru u Siriji i organizirali obojenu revoluciju u Ukrajini prije nego što su podržali ISIS u Iraku i Siriji.

Predsjedniku Obami je bilo potrebno tri godine da očisti svoju administraciju i još uvijek nije uspio.

Postoji sporazum između Baracka Obame, Vladimira Putina i Ajatolaha Ali Kameneja za ponovno uspostavljanje mira na Bliskom istoku.

Thierry Meysann (Voltairenet.org)
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Apsolutno zapanjujući izvješće Ruske obavještajne službe (SVR) koje ovih dana cirkulira u Kremlju, pokazuje zašto se najviši dužnosnici SAD nisu uspjeli pridružiti svojim kolegama u Parizu koji su marširali u znak solidarnosti sa žrtvama iz redakcije Charlie Hebdo. Ovaj pokolj je otkrio da je povjerenik francuske policije koji je u roku od jednog sata pokušao dobiti Europski uhidbeni nalog predsjednika Barack Obame i drugih još neimenovanih američkih lidera bio “suicidan”

Prema ovom izvješću, francuski policijski komesar Helric Fredou je dobio zadatak 7. siječnja poslije masakra u redakciji Charlie Hebdo da pregleda dokumente koji su se nalazili u malom ruksaku pronađenom prilikom bijega i koji je koristio ubojica Sheriff Kausi, a koji je sadržavao vozačku dozvolu / osobnu iskaznicu i notes.

Policijski komesar Fredou je također otkrio u ovom malom ruksaku, kako navodi SVR analitičar u svom izvješću, veći broj “nerazumljivih dokumenata” i telefonskih brojeva, jedan od najvažniji je mobilni telefonski brojevi iz SAD “izravno povezani” s bivšim američkim generalom i direktorom Centralne obavještajne agencije (CIA) David Petraeus.

Nakon ovog otkrića policijskog komesara Fredou “Petraeusovog – broja”, SVR izvješće dalje navodi, obavještajni podaci pokazuju da je povjerenik kontaktirao pariško tužilaštvo i Francois Molinsa, te zatražio da pri Cour d`accices (Apelacijskom sudu) izda neposredan Europski nalog za uhićenje predsjednika Baracka Obame i “ostalih” imenovanih američkih dužnosnika u roku od 24 sata.

Za samo tri sata policijski komesar Fredou je donio ovaj zahtjev, međutim, izvještaj se nastavlja, njegovo tijelo je pronađeno za radnim stolom u uredu s jednim hicem u glavu u 01:00 u četvrtak 8. siječnja to je bilo brzo samoubojstvo; i Obamin režim službeno započinje poplavu u američkim medijima s izvješćima da je bivši direktor CIA-e Petraeus bio u opasnosti da bude uhićen po lažnoj optužbi koje se odnose na tajne materijale koji se nalaze u posjedu njegove ljubavnice.

Iako SVR izvješće ne spominje koje sve dokaze je policijski komesar Fredou otkrio, “Najveća greška” mu je bila zahtjev da američki predsjednik bude uhićen, to je aludiralo na mnogo veći broj ljudi umiješanih u zavjeru koja okružuje masakr u Charlie Hebdo, a koji ne uključuje samo Saudijsku Arabiju, i CIA.

Najkritičnije je i treba napomenuti o Charlie Hebdo masakru, u izvješću, da je sve došlo 48 sati nakon što je francuski predsjednik Francois Hollande, 5. siječnja, izjavio da zapadne sankcije protiv Rusije od strane Obaminog režima, moraju biti odmah okončane.

Jednako važno je napomenuti, SVR analitičari u ovom izvješću ističu, da su francuske vlasti, bile upozorene o predstojećem napadu na svoju naciju 4. siječnja, kada je Saudijski Premijer Salman bin Abdulaziz Al Saud uputio upozorenje francuskom ministru obrane Jean Yves Le Drianu.
 

 
Također treba napomenuti da je SVR u svom prethodnom izvješću od (7. siječnja) naveo da su ubojice iz Charlie Hebdo masakra bili teroristički operativci Islamske države Iraka i Levanta (ISIS), što je činjenično potvrđeno 11. siječnja kada je vidio mučeništvo jednog od ubojica imenovanog Amedi Kulibali koje je objavio ISIS.

Francuska nakon napada je počela raspoređivati dodatnih 10.000 vojnika diljem svoje zemlje da preduhitri dalje napade (nadamo se), a Zapad se sprema za novo divljanje preko ratnih ožiljaka na Bliskom istoku kao odgovor na ovaj masakr, izvještaj zaključuje, da se ne bi trebalo zaboraviti da je glavni cilj islamskog nasilja oboriti društveni pritisak na europske muslimanske manjine – koje je najbolje gurnuti u naručje Al Qaide, na ISIS, ili ono što fanatici jedva čekaju.

Ali tko su stvarni teroristički fanatici, prema cijenjenom američkom antiratnom autoru Justin Raymondu, potrebno je gledati dalje od hodnika u Washingtona, on navodi:
“Moj najveći strah je da ćemo se svi probuditi jednog dana i uvidjeti da su monstrumi upravo ovdje, gdje su oduvijek bili. Tada će biti prekasno da im stavimo uzicu i stavimo ih na njihovo pravo mjesto, kao što je zoološki vrt”.
 

 

 
source: THE EUROPEAN UNION TIMES
 
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19736"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dekadencija u svijetu kaosa. S jedne strane organiziraju ratove, ekonomske krize, i kaos u svijetu, a s druge strane su nježni i pomalo umjetnički raspoloženi. Zbirka o kojoj se ne zna ništa, kao ni o njezinim vlasnicima: Umjetnine tajne grupe čiji skupovi okupljaju svjetsku političku i poslovnu elitu prvi se put izlažu u St. Moritzu

Najmisterioznija umjetnička kolekcija na svijetu u vlasništvu još misterioznije Bilderberg grupe prvi će put biti predstavljena javnosti krajem ovoga mjeseca kao dio umjetničke manifestacije St. Moritz Art Masters, koja se svake godine održava u poznatom okupljalištu svjetskog jet-seta u švicarskim Alpama, prema kojem i nosi ime.

Kolekciju Bilderberg osnovali su 1984. najistaknutiji članovi istoimene tajne grupe, jedne od najenigmatičnijih i ujedno najutjecajnijih organizacija na svijetu koju čine šefovi država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstvanici najznačajnijih medija – u svakom slučaju, svjetski drmatori i ljudi za koje se vjeruje da vladaju svijetom iz sjene.

Prema nekim teorijama zavjere, ali i procjenama koje su javno objavljene, riječ je o jednoj od najmoćnijih političkih, medijskih, ekonomskih i poslovnih grupa koja se sastaje na raznim lokacijama jednom godišnje radi raspravljanja o budućnosti svijeta.
Više od tisuću djela

Uoči prve izložbe djela iz kolekcije Bilderberg u St. Moritzu ovih je dana u javnost, iako doduše na kapaljku, procurilo nekoliko informacija o umjetninama popraćenih s par ilustracija, ali bez ikakvih legendi – imena umjetnika, godine nastanka, tehnike. Ipak, doznajemo kako kolekcija broji više od tisuću djela i čine je umjetnine dospjele iz privatnih zbirki samih članova grupe Bilderberg.

Kolekcija ima i svog kustosa, berlinskog umjetnika Christopha Steinmeyera, koji je na toj funkciji zadnje tri godine, a sada je za potrebe izložbe u Švicarskoj, koja će se prirediti u Muzeju Chesa Planta Samedan, među brojnim umjetničkim radovima najistaknutijih umjetnika u posljednjih osamdeset godina, odabrao njih trideset.

Organizatori izložbe naglašavaju kako anonimnost, kad je riječ o autorstvu i vlasništvu umjetnina, omogućava fokusiranje na ono što je esencijalno – a to su sama umjetnička djela. “Zvučna imena ne smiju zasjeniti doživljaj i percepciju izložbe. Ovim načinom želimo omogućiti promatraču da ostvari vlastiti sud koji nije pod utjecajem umjetničkih trendova, kultova vezanih za pojedince, već je u središtu umjetnost sama po sebi”, poručuju.

Pogledajte fotogaleriju

St. Moritz Art Masters ove se godine održava sedmi put, a osnivač te sve utjecajnije svjetske umjetničke smotre naše je gore list. Fotograf Čedo Komljenović, poznat i po umjetničkom imenu Monty Shadow, 2008. godine pokrenuo je manifestaciju koja svake godine dobiva na sve većoj važnosti, o čemu svjedoče i impresivni sponzori, među kojima su Cartier i Mercedes, a koja će prva predstaviti i najtajnovitiju umjetničku zbirku na svijetu.

Program je i ove godine u znaku promicanja suvremenih umjetničkih strujanja, s naglaskom na indijskoj umjetničkoj sceni. Čedo Komljenović na pitanje kako je uopće došao u kontakt sa zbirkom Bilderberg, diplomatski odgovara – “To su sve dogovorili moji kustosi, a ja ne mogu ulaziti u njihovu sferu.”
Utjecajni članovi

Bilderberg grupa, osnovana prije točno šezdeset godina, naziv je dobila prema hotelu u kojem je održana njezina prva godišnja konferencija. Utjecaj te grupe na događanja u biznisu i politici posljednjih godina neki smatraju većim od utjecaja G8 i ostalih sličnih okupljanja članova političkih elita. Za razliku od međunarodnih summita viskog ranga, sastanci Bilderberg grupe odvijaju se u strogoj tajnosti, medijima je zabranjen pristup – iako glavni urednici najutjecajnihih medija znaju biti prisutni na njima – te objavljuju jednom godišnje listu onih koji su prisustvovali ali ne donose pritom nikakve rezolucije niti vode zapisnike.

Imena članova komiteta grupe, koji su ujedno i utemeljitelji umjetničke zbirke, drže se u tajnosti. Lista sudionika godišnjeg skupa koji je neslužbenog karaktera, međutim, daje približnu sliku važnosti grupe.

Primjerice, na ovogodišnjem skupu bili su nazočni, među ostalim, bivši ravnatelj NSA-e Keith Alexander, bivši američki državni tajnik i savjetnik predsjednika Nixona i Forda Henry Kissinger, direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde, bivši ravnatelj CIA-e David Petraeus, generalni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, izvršni direktor Googlea Eric Schmidt, španjolska kraljica, predsjednik uprave Goldman Sachsa Peter Sutherland….

Kad je riječ o samim umjetninama, imena njihovih autora, kao uostalom i članova Bilderberg grupe, također su tajni, a briga o njima vodi se prema pravilima Chatam Housea, Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Letimični pogled na djela koja su objavljena povodom skore izložbe koja se otvara 21. kolovoza i koja će zasigurno privući mnoge ljubitelje umjetnosti, ali i brojne druge znatiželjnike u njihovoj namjeri da osjete barem dio ekskluzivnog i tajnog svijeta vladara iz sjene, otkriva neke od omiljenih umjetnika Grupe Bilderberg – to su, među ostalim, Andreas Gursky, George Grosz i August Wilhelm Dressler.

Osnivač St Moritz Art Mastersa, ograđujući se od zbirke koja u svakom slučaju intrigira javnost, naglašava važnost tog festivala za koji kaže da je osmišljen za istinske ljubitelje umjetnosti a ne za one koji se samo žele praviti važni. To, ističe, Čedo Komljenović, razlikuje St. Moritz Art Masters od drugih umjetničkih manifestacija poput Art Basela i sličnih događanja. Njegov je festival ekskluzivan i drugačiji, ne naplaćuje sudjelovanje po kvadratu kako to čine ostali razvikani sajmovi, tvrdi.
Zavjet šutnje

Komljenović kaže i kako je tajna njegova uspjeha u vrsnim kustosima koje je angažirao, a koji tijekom cijele godine imaju zadatak pronaći umjetničke dragulje – poput pasa tragača za tartufima – slikovito opisuje Komljenović misiju koju je zadao svojim “kuratorima”, kako ih naziva.

A njegovi kuratori došli su mu tako i s prijedlogom za izlaganje djela grupe o čijim se članovima ništa ne smije znati, a isto tako niti o djelima koje posjeduju. Zavjet šutnje, izgleda, kustosi su prenijeli i na Komljenovića, koji ponavlja kako se ne želi miješati u kustoski posao pa tako niti komentirati navedene umjetnine. No na pitanje zna li ipak nešto više o umjetninama Bilderberg grupe, Komljenović u svom stil, vješto izbjegavajući odgovor, kaže:

“Znate, u umjetnosti svi sve znaju. No sve je stvar diskrecije.”
 

 
 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18315"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Jedan 90-godišnji “ratni zločinac” sudjeluje u formuliranju vanjske politike Obamine administracije. To je možda pomalo neobično. Naravno, dok ne shvatite da je taj starac Henry Kissinger, i savjetuje Bijelu kuću po pitanju koje dobro poznaje – Rusima.

Činjenica da su Amerikanci aktivno surađivali s Putinom u sirijskoj krizi i uništavanju Assadova kemijskog naoružanja predstavlja iznenađenje i dobrodošao preokret, a Kissinger je kako saznajemo bio vodeći strateg iza kulisa.

Kada su ga nedavno upitali da li Amerika može postići novi detant sa Rusijom poput onog koji je on isposlovao početkom 70-ih, Kissinger je odgovorio da će to biti “izuzetno teško, ali ako bude uspjelo, svi će imati koristi. Rusija će steći ugled, pokazati će se da je Obama bio u pravu, a Assad će biti uklonjen, što bi bio najbolji mogući ishod”. Znači, oštar kao i uvijek.

Iako ova dešavanja nisu ni približno značajna kao Kissinger-ovi pregovori o ograničenju naoružanja i sporazumi između SAD i Sovjetskog Saveza prije četrdeset godina – prvo hladnoratovsko zatopljavanje i prva značajna ograničenja nuklearne utrke – ovakav razvoj događaja daje nadu.

Pri tome se nagovještava da dvije velesile ponovno shvaćaju značaj doktrine s kojom se Kissinger povezuje – “realpolitika”, to jest shvaćanja da je tamo gdje se goli nacionalni interesi spoje kroz diplomaciju, rezultat je trajna dobit.

Kulminacija ove doktrine je Pariški mirovni sporazum iz 1973. Njime je formalno okončan rat u Vijetnamu, za koji su predsjednik Nixon i Kissinger zaključili da se ne može dobiti. Kissinger je za taj uspjeh dobio zajedničku Nobelovu nagradu. Njegov vijetnamski kolega Le Duc Tho odbio je nagradu, rekavši da sporazum ne predstavlja pravi mir – što je bilo točno.

Američki humorist Tom Lerer rekao je da Kissinger-ova nagrada predstavlja “smrt satire”. Ali ona je omogućila Americi da se počne izvlačiti iz agonije .

Upravo je Kissinger pripremio teren za Nixonovu posjetu Kini 1972. Amerika je od dolaska komunista na vlast 1949. Peking tretirala kao pariju; Nixon je otvorio diplomatske kanale i postavio temelje da se Kina ponovno priključi svjetskoj zajednici, a rezultate toga vidimo svuda oko sebe danas.

Međutim, za Kissinger-ove kritičare, njegova realpolitika predstavlja čisto zlo. Christopher Hitchens je 2001. tvrdio da je prikupio dovoljno dokaza za pokretanje suđenja za “ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge primjere kršenja običajnog ili međunarodnog prava, uključujući zavjeru za ubojstvo, otmicu i torturu”. Ovo je više od hiperbole: zbog iskustva generala Pinocheta, putovanja dr. Kissingera su sada bila malo rizičnija .

Optužnica je prilično obimna, imajući u vidu osam burnih godina kada je Kissinger vodio američku vanjsku politiku: on i CIA su sudjelovali u organiziranju puča protiv izabranog predsjednika Čilea, Salvador Allende-a, i njegovog ubojstva 1973; on i Nixon su naredili invaziju na neutralnu Kambodžu 1970; nasumično su bombardirali civile tijekom ovog dugog rata; pomagali su indonežansku brutalnu represiju u Istočnom Timoru; prepustili su Kurde njihovoj sudbini u rukama Sadam Huseina još 1972.; popis se nastavlja… “Ratni zločinac” i dobitnik Nobelove nagrade za mir; jedinstvena genijalnost Henry Kissinger-a.

U američkom političkom establišmentu, nema sumnje, on uživa strahopoštovanje

Početkom godine, proslava njegovog 90-og rođendana bila je glamurozan događaj, a nazočili su mu Bill i Hillary Clinton, John Kerry, James Baker, John McCai, Condoleezza Rice, George Schultz, Susan Rice, Donald Rumsfeld, Michael Bloomberg, bivši predsjednik Francuske Valery Giscard d’Estaing, David Petraeus, Barbara Walters, Vendi Deng, kao i Tina Brown i Harold Evans.

Senator McCain je to ovako prokomentirao: “Njegova ostavština je upravljanje našom zemljom u najteže vrijeme i njegov važan glas u pitanjima naše nacionalne sigurnosti. On je čovjek na jedinstvenom položaju u svijetu. Ne znam nijednog čovjeka koji je više uvažavan u svijetu od Henry Kissinger-a.”

Kissinger je neka vrsta talismana, ne vanjske politike kakvu bi Amerika voljela voditi, što ponekad pokušava – u smislu idealizma jednog Woodrow Wilsona ili Jimmy Cartera – nego onakve kakvu Amerikanci smatraju da moraju voditi, tvrdoglavu i realističnu.

Kissinger-ov doktorat – “Mir, legitimitet i ravnoteža” – bavio se politikom Meternih i Kaslrija. Ova dvojica su prakticirali politiku velikih sila kakvu će Kissinger oponašati – odnos s velikim silama toga doba u cilju dobivanja stabilne ravnoteže moći. Tada u Europi; u Henryjevo vrijeme u svijetu. Kissinger je to radio vrhunski; njegovi nasljednici s manje uspjeha.

Kissinger uživa popularnost i zato što predstavlja ostvarenje američkog sna.

Ne toliko unatoč svom njemačko-židovskom podrijetlu, nego baš zbog njega. Rođen je kao Heinz Alfred Kissinger u Bavarskoj 1923., oko 160 kilometara od mjesta gdje je Adolf Hitler pokušao izvesti “Pivnički puč”.

Prema odredbama američkog ustava, Henry nikada nije mogao postati predsjednik, ali mogao je sve drugo. Njegova obitelj je pobjegla od nacističkog progona 1938 – kao dijete u New York-u je prelazio na drugu stranu ulice čim bi vidio da se približava skupina djece, jer je u svojoj zemlji toliko puta bio pretučen.

Obitelj se doselila u New York i on je počeo živjeti američki san.

“Kada razmišljam o svom životu, tko je mogao zamisliti da ću završiti kao državni tajnik najbolje zemlje na svijetu?”, Rekao je jednom prilikom, “Mislim, nisam mogao pohađati njemačku školu … Kad pomislim da sam bio kurir u New York-u”. Onaj oštri njemački naglasak podsjetnik je na taj san. Jedini trag njegovih bavarskih korijena, osim naglaska, jeste navijanje za nogometni tim iz Firta, njegovog rodnog grada .

Mladi Henry – izbrisao je “Heinz” – ubrzo se počeo akademski isticati: njegov napredak ka Harvardu prekinulo je služenje vojnog roka: proveo je 1945. loveći pripadnike Gestapo-a. Krajem pedesetih, počeo je dugi pohod ka gornjim ešalonima akademskog svijet .

Iako je prepoznatljiv po dugogodišnjoj suradnji s Richard Nixon-om, Kissinger je zapravo bio konzultant Nacionalnog savjeta za sigurnost pod predsjednikom Kennedy, ali nije se dugo zadržao na tom položaju. Rekao je: “Ne bih prepoznao problem sa Beludžistanom ni kada bi me pogodio posred čela”, tijekom službenog posjeta Pakistanu. (Neobično za takvog diplomata, Kissinger često ne umije da se suzdrži; Bangladeš je opisao kao “ludnicu” i rekao je “šteta što ne mogu i jedni i drugi izgubiti “rekao je za iransko-irački rat ) .

Henry i Dick su se upoznali 1967. godine na glamuroznoj zabavi u New Yorku kod Claire But Lus, dramske spisateljice, političarke i bivše američke amasadorke u Italiji, u njenom stanu na Petoj aveniji. Nixona je impresionirala Kissinger-ova knjiga o politici velikih sila, “Nuclear Weapons and Foreign Policy”, što mu je i rekao.

Kissinger nije bio toliko impresioniran Nixonom: “Nije dobar predsjednički materijal”. Međutim, Kissinger je izabran da vodi Nixonovu vanjsku politiku i tako je počelo zanimljivo partnerstvo, koje se okončalo Nixonovom ostavkom 1974. U noći prije nego što je Nixon podnio ostavku, Kissinger mu se pridružio u uplakanoj molitvi. “Henry”, rekao je on, “ti nisi naročito pobožan Židov, a ja nisam pobožan kveker, ali trebamo se pomoliti.”

Pored reputacije zavodnika, Kissinger se dvaput ženio. Njegov prvi brak sa Ann Fleischer bio je buran i završio razvodom nakon 15 godina, 1964. Njegovo dvoje djece su iz tog braka. Deset godina kasnije, afrodizijak je upalio kod naočite Nancy, s kojom je još uvijek u braku. U međuvremenu je navodno bilo mnogo djevojaka.

Kako neki tvrde , njegov “zavodnički” imidž je rezultat svjesnog truda da se on humanizira i da mu se osigura mjesto u estradnm tisku. Rekao je: “Vlast je najjači afrodizijak … To su žene koje privlači isključivo moja vlast. Ali što se događa kad vlasti više ne bude? Sigurno neće sjediti sa mnom i igrati šah”. Nekim čudom, još uvijek su tu, a on je još uvijek igrač u velikoj igri.

Život u kratkim crtama

Heinz Alfred Kisinger, rođen 21. svibnja 1923, Firth , Bavarska , Njemačka. Sin učitelja i domacice, ima mlađeg brata Waltera. Prva žena Ann Fleischer, razveli su se 1964 imaju dvoje djece, Elizabeth i Davida. Trenutno je u braku s Nancy Magines.

Obrazovanje: City College u New Yorku i Harvard (magistratura i doktorat).

Karijera: Po povratku u SAD iz Drugog dolaska svjetskog rata, upisuje studij na sveučilištu Harvard, planira postati profesor. Postaje učitelj na Odjelu za državnu upravu, izabran u zvanje redovnog profesora 1959.

Njegova knjiga iz 1957. “Nuklearno oružje i vanjska politika” postala je važan udžbenik. Postaje savjetnik za nacionalnu sigurnost u Nixonovoj administraciji.

Godine 1973. dobiva Nobelovu nagradu za mir, za sporazum o prekidu vatre u Vijetnamskom ratu; nagradu dijeli s Le Duc Thoom. Imenovan za predsjednika Nacionalnog dvostranačkog odbora za Centralnu Ameriku, a zatim za šefa predsjedničkog vanjskopolitičkog odbora pod Reagan-om i Bush-om.

Njegovi memoari su visoko ocijenjeni, a prva knjiga iz trilogije, “Godine u Bijeloj kući”, dobiva Nacionalnu književnu nagradu za povijest 1980.

Napisao je 13 knjiga o vanjskoj politici. Rekao je: “Mi ne možemo biti svjetski policajac, ali možemo biti posljednja šansa svijeta”. Rekao je o njemu (Robert Kaplan, The Atlantic): “On je najveći 19.-stoljetni političar 20. stoljeća.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(pescanik/uredio: nsp)

Bloomberg Danas nam je donio izvješće koje detaljizira kako naizgled bezazleni električni uređaji, kao što su kuhala riže  i hladnjaci (i ostali kućanski aparati) sada su proizvedeni s Googleovim operativnim sustavom Android i imaju internet priključak.

Naravno, članak sugerira ovo je dobru stvar, korisnu, kao inovativni tehnološki skok. Istina je međutim, da su aparati sada postali alati za špijuniranje vas u vašem vlastitom domu.

George Orwell je samo zagrebao površinu na televizijskom ekranu – domovi 21. stoljeća kao nadzorno središte će nadmašiti sve što ste pročitali o 1984. Od perilica do žarulja, takozvane “pametne kuće” omogućit će industriji i vladi da izvidi posvuda svaki aspekt vašeg postojanja.

Google je odavno najavio da će koristiti ambijentalnu buku vašeg osobnog okruženja, putem vašeg mobitela ili mikrofona računala, da izvidi vaše aktivnosti kako bi usmjeriti ciljano oglašavanje na vas. Sve od X-Box konzole do Verizon TV kutije koja također ima istu tehnologiju, omogućujući industriji da doslovno zuri i motri u vaš ​​dom i analizira vaše postupke, razgovore i odnose.
 

 
Osim toga, CIA direktor David Petraeus je rekao da porast upotrebe novih “pametnih” naprava znači da Amerikanci učinkovito “ozvučuju” svoje vlastite domove, štedeći posao američke špijunske agencije kada se želi identificirati bilo koja “osoba od interesa”.

Govoreći na summitu prošle godine za In-Q-Tel, ulaganja CIA-e u operativnu tehnologiju, Petraeus je izjavio u raspravi o novim tehnologijama kojima je cilj dodati procesor i internet vezu za razliku od prethodnih “glupih” kućanskih aparata kao što su hladnjaci, štednjaci i rasvjetni sustavi .

Wired je izvijestio pojedinosti putem svog bloga Danger Room :

“Transformacijski” je prenapuhana riječ, ali vjerujem da se pravilno odnosi na ovu tehnologiju” Petraeus oduševljeno kaže, “posebno njihov utjecaj na skrivenu misiju koju provode”.

“Proizvod od interesa će biti smješten, identificiran, nadziran, i daljinski kontroliran putem tehnologija kao što su radio-frekvencijska identifikacija, senzorska mreža, ugrađenih sićušnih servera i sakupljači energije  – sve spojeno na sljedeću generaciju interneta pomoću izobilja jeftinih uređaja i snažnih kompjutera”, rekao je Petraeus.

“Potonji sada ide u komputerski oblak, u mnogim područjima sve većih i većih računala i u konačnici, kretajući se prema kvantnom računanju”, dodao je šef CIA-e.

Petraeus je također izjavio da će takvi uređaji u kući “promijeniti našu predodžbu o tajnosti”.

Petraeusovi komentari dolaze u istom tjednu kad je jedan od najvećih tvrtki mikročipova u svijetu, ARM, predstavio nove procesore koji su dizajnirani da daju praktički svakom kućanskom aparati internetsku vezu, kako bi se oni mogli biti daljinski upravljani i djelovati u tandemu s aplikacijama.

ARM opisuje koncept kao “internet pun stvari”.

Gdje će sve informacije iz takvih uređaja biti poslane i analizirane? To ne može biti slučajnost da NSA trenutno gradi strogo čuvan monolit, 2 milijarde dolara vrijedan objekt duboko u pustinju Utah, okružen planinama. Objekt će biti spreman i pušten u rad u rujnu ove godine 2013.

“Utah podatkovni centar je središnji dio Globalne Informacijske Mreže, vojni projekt koji će se nositi sa yottabajtovima podataka, iznos tako veliki da nema drugih podataka jedinica nakon njega.” prenosi Gizmodo.

“Ovaj centar sa svakim mjestom špijuniranja u vašoj kući, špijunskim satelitima i NSA Informacijskim Centrom spojenim na njega, učinit će da će NSA postati najmoćnijia špijunska agencija na svijetu.”

Bivši obavještajni analitičar trenutno najprodavaniji autor James Bamford, je napisao poduži članak o NSA objektima, te upozorava: “To je, u određenoj mjeri, realizacija “ukupne informacijske svijesti” programa kojeg su stvorili tijekom prvog polugodišta Bushove administracije – napor koji je odbijen od strane Kongresa u 2003. godini nakon što je izazvalo negodovanje nad potencijalom za invaziju na privatnost Amerikanaca”.

Budući da je većina ljudi već donijela odluku da žrtvuje svoju privatnost za praktičnost, uz pomoć tzv. pametnih naprava koje će se koristiti da špijunira pojedince i skuplja podatake koji će potom biti prodani velikim korporacijama. Veliku većinu ljudi to jednostavno ne zanima. Oni cijene novost da hladnjak bude u mogućnosti da vam kaže kada ste kratki sa mlijekom i automatski naruči novo mlijeko putem interneta. Glupani će masovno donositi ove uređaje u kuću, i ako znaju šta se krije iza njih, puštati da ih se špijunira i ne poduzimati ništa. Jer oni žele biti U TRENDU.

Bilo ćemo početi se brinuti o tome kako emitiramo sve o našim privatnim životima i dopuštajući vladi i korporacijama skupljanje tih podataka kada zapravo počinje njihovo razotkrivanje na negativne načine, ostaje za vidjeti. Činjenica da neki poslodavci sada čak traže Facebook lozinke svog osoblja, je možda prvi znak da bi se sve to moglo srušiti.
 
 
(infowars.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12427"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]