Masovni mediji su pojam koji je ušao u upotrebu 1920-ih godina sa pojavom radija, tiska i kasnije TV-a. Pod njima se podrazumjevaju svi mediji koji su dizajnirani tako da ih “konzumira” široka publika, za koju se smatra da imaju zajednički interes.

Masovni mediji su ujedno i podskup jednog šireg pojma, masovne komunikacije. Njihove osnovne odlike su da snažno utiču na formiranje „masovnog konzumentskog društva” koje je uglavnom u kontrastu sa samostalnim odlučivanjem.

Masovni-globalni mediji nastali su dugo nakon pojave lokalnih i nacionalnih. U Europi prvi masovni mediji bile su novine koje su dominirale tijekom devetnaestoga stoljeća. Na samim početcima, razvoj masovnih medija je bio kolebljiv, novine i časopisi su bili pisani isključivo za domaće čitaoce, što je bilo kombinirano sa jezičnom barijerom uskraćivalo mogućnost izvoza.

U suštini mediji funkcioniraju na način na koji je odraz udruženih interesa moćnih društveni grupa koje su u položaju da vrše raspodjelu društvenih resursa. Uprkos ovim ograničenjima mediji igraju ključnu ulogu u svim modernim društvima.

Štoviše ako je društvo otvorenije za svačiji glas to je uloga medija važnija da bi ta otvorenost bila dugotrajnija. Danas se u masovne medije ubrajaju tisak, radio, TV, muzika i video zapisi, film, štampani mediji, internet i kompjuterski softver.

Jeste li se ikada pitali zašto mediji prikazuju “kozmopolitizam”, “multietničnost” i “multikulturalnost” kao nešto napredno i poželjno, a nacionalizam i težnju za etnički homogenim društvom kao nešto negativno i nazadno? Jeste li se ikada pitali zašto mediji svako iskazivanje domoljublja prikazuju kao “fašizam”? Jeste li se ikada pitali zašto mediji stalno prikazuju homoseksualnost (i druge slične izopačenosti) kao društveno prihvatljivo, da ne kažem poželjno, ponašanje, kao samo jednu od “seksualnih orijentacija”?

Slika svijeta prema kojoj je multietničnost vrhunac napretka društva, svako jače iskazivanje ljubavi prema svom narodu “fašizam”, “mržnja” i “netolerancija”, a spolne izopačenosti kao homoseksualizm jedna od “seksualnih orijentacija”, nije ništa drugo nego proizvod medija, to jest medijskih gospodara. A tko su ti gospodari medija?

Odgovor je – Židovi!
A da Židovi doista kontroliraju medije nije teško otkriti. Napravimo kratku analizu najvažnijih medija u Americi, Kanadi, Europi i Hrvatskoj:

AMERIČKI MEDIJI

Televizija
Time Warner – najveći medijski konglomerat današnjice. Glavni izvršni direktor je Židov Gerald Levin. Time Warner je vlasnik televizijske mreže HBO, Cinmax i mnogih drugih televizijskih postaja diljem SAD-a. Time Warner je vlasnik velikih proizvođača filmova Warner Brothers Studio (osnovala židovska braća Warner), Castle Rock Entertainment i New Line Cinema.

Levin je 1996. kupio Turner Broadcasting System (koji ukljućuje globalnu i televizijsku mrežu CNN) i postavio Židova Waltera Isaacsona na mjesto predsjednika CNN-a u srpnju 2001. godine.

Urednik izdavačkog odjela Time Warnera je Židov Norman Pearlstine. On ima nadzor nad 50 magazina, među kojima su Time, Life, Sports Illustrated, People…

Disney – drugi veliki medijski konglomerat je Walt Disney Company. Direktor je Židov Michael Eisner.

Walt Disney Company drži Walt Disney Television, Touchstone Television i Buena Vista Television, a Walt Disney Motion pictures uključuje Walt Disney Pictures, Touchstone Pictures, Hollywood Pictures i Caravan Pictures.

Walt Disney Company je vlasnik Miramax Filmsa, koji vode židovska braća Bob i Harvey Weinstein.

Dok je obitelj Disney bila vlasnik, kompanija je bila poznata po crtanim filmovima i obiteljskoj zabavi. Međutim, čim je kompanija prešla u židovske ruke (Eisner je preuzeo Walt Disney Company 1984. godine) počela je proizvoditi bolesne i proste filmove kao Kids, The Crying Game, Priest…

Eisner je vlasnik i Capital Cities/ABC koja drži televizijsku mrežu ABC (vlasnik sportske mreže ESPN, njezin predsjednik je Židov George Bodenheimer)

Iako prvenstveno telekomunikacijska kompanija, ABC/Disney zarađuje milijarde u izdavaštvu – vlasnik je Walt Disney Company Book Publishinga, Hyperon Booksa, Miramax Booksa i Disney Publishing Worldwidea. Disney posjeduje šest dnevnih novina i 20 magazina.

Viacom – vlasnik je Židov Sumner Redstone (pravo ime Murray Rothstein). Druge ključne položaje zauzimaju Židovi Melvin A. Karmazin, Leslie Moonves (nećak Davida Ben-Guriona, prvog izraelskog premijera), Tom Freston…

Viacom proizvodi TV programe za tri najveće televizijske mreže, vlasnik je 39 televizijskih postaja i 185 radio postaja.

Vlasnik je Paramaunt Pictures-a (na čelu je Židovka Sherry Lansing) i televizijske mreže CBS, MTV, Showtime i Nickleodeon.
Kako Sumner Redstone koristi svoje medije kako bi širio nastrane ideje, najbolje nam pokazuje činjenica da je potaknuo Toma Frestona da stvori homoseksualnu televizijsku mrežu, a zatim je dodao svojem medijskom carstvu.

NBC Universal – potpredsjednik je Židov Edgar Bronfman, Jr. (njegov otac je bio predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). NBC Universal je vlasnik Universal Picturesa, Interscope Recordsa, USA Networka, Universal Televisiona… Židov Ron Meyer je predsjednik i izvršni direktor Universal Studiosa. Židov Stacey Snider je predsjednik Universal Picturesa. Židov Jeff Zucker je predsjednik NBC Universal Television Groupa.

News Corporation – vlasnik Fox Television Networka, Fox Newsa, FX Channela, 20th Century Fox Filmsa, Fox 2000, Harper Collinsa…

Vlasnik News Corporationa je polužidov Rupert Murdoch. Murdoch je uvijek naglašavao svoju “vjeru u vrijednosti cionizma, vjeru u budućnost Izraela i ciljeve međunarodne židovske zajednice”.

Židovi drže sve ključne položaje u News Corporationu. Židov Peter Chernin je predsjednik i glavni izvršni direktor, Židov Gail Berman kontrolira Fox Entertainment, Židov Mitchell Stern satelitsku televiziju Direc TV, Židovka Jane Friedman je predsjednica Harper Collinsa, Židov Thomas Rothman je predsjednik Fox Filmed Entertainmenta… News Corporation je vlasnik novina New York Post, TV Guide, The Weekly Standard…

Spyglass – proizvodi filmove za velike kompanije. Osnovali su ga Židovi Gary Barber i Roger Birnbaum. Židov Jonathan Glickman je predsjednik, a Židov Paul Neinstein izvršni podpredsjednik.

Dream Works SKG - najpoznatija od manjih medijskih kompanija. Osnovali i vode Židovi David Geffen, Steven Spielberg i Jeffrey Katzenberg.

Columbia Pictures – jedan od većih studija. Iako je u vlasništvu japanske multinacionalne kompanije Sony, predsjednica je Židovka Amy Pascal, Židov Andrew Lack je direktor Sony BMG Music Entertainmenta, a Židov Howard Stringer nadgleda Sonyeve američke operacije.

95% filmova i serija koje gledamo na televiziji dolaze iz židovskog Hollywooda!!!

Tisak
Associated Press – opskrbljuje vijestima gotovo sve američke medije. Predsjednik je Židov Jonathan Wolman. Potpredsjednik i glavni urednik je Židov Michael Silverman. Židovka Ann Levin je urednica nacionalnih vijesti.

Advance Publications – vlasnik je židovska obitelj Newhouse. Ona posjeduje 31 dnevne novine, uključujući velike i značajne novine poput Cleveland Plain Dealer, Star Ledger, Times-Picayune, magazine The New Yorker, Vogue, Wired, Glamour, Vanity Fair, Brides, Gentlemens Quarterly, Self, House&Garden i sve druge časopise Conde Nast Grupe.

New York Times – vlasnik je Židov Arthur Sulzberger. Židov Russell Lewis je predsjednik i izvršni direktor, a Židov Michael Golden potpredsjednik New York Times Company.
Preko New York Times Co. obitelj Sulzberger je vlasnik 33 drugih novina, uključujući Boston Globe i International Herald Tribune, osam televizijskih i dvije radio postaje.

Washington Post – u rukama Židova Donalda Grahama (unuk Eugenea Meyera). Vlasnik je i popularnog tjednika Newsweek i velikog broja raznih drugih medija.

Wall Street Journal – vlasnik je Dow Jones&Company koji posjeduje i tridesetak drugih novina (između ostalog i Barrons)
Predsjednik i izvršni direktor Dow Jonesa je Židov Peter R. Kann. Kann je istovremeno i predsjednik Wall Street Journala.

U.S. News and World Report – izdavač i glavni urednik je Židov Mortimer B. Zuckerman. Zuckerman je također vlasnik Daily Newsa.

Time - glavni i odgovorni urednik čuvenog časopisa je Židov Norman Pearlstine.

KANADSKI MEDIJI

Židovska obitelj Asper je vlasnik CanWesta, kompanije koja je vlasnik više od 60% svih kanadskih novina. Vlasnik je 128 novina, uključujući Vancouver Sun, Vancouver Province, Calgary Herald, Montreal Gazette, National Post…

CanWest je vlasnik Global Television Networka, televizijske mreže koja obuhvaća 94% anglofonskog stanovništva u Kanadi.

Osnivač CanWest-a je Židov Israel (Izzy) Asper. Nakon njegove smrti 2003. godine, kompaniju su naslijedili njegovi sinovi Leonard i David i kćer Gail. Israel Asper je cijeli život podupirao Liberalnu stranku u Kanadi (1970. je bio predsjednik Liberalne stranke), dok je Izraelu podupirao ekstremno desnu stranku Likud.

Asper je poznat po tome što u medijima pod svojim vlasništvom nije dopuštao nikakvu kritiku države Izrael i Liberalne stranke u Kanadi. U srpnju 2001. novinar Lawrence Martin je dobio otkaz samo zato što je kritizirao politiku Liberalne stranke. Zbog istog razloga je i Russell Millis, novinar Ottawa Citizena, dobio otkaz u lipnju 2002. Dugogodišnji izvjestitelj Montreal Gazettea, Bill Marsden, se našao u grdnim problemima nakon što je javno rekao da Asper ne dopušta da se u novinama pojavljuju tekstovi u kojima ima bilo kakve, pa i najmanje, kritike prema politici Izraela na Bliskom istoku.

BRITANSKI MEDIJI

TELEVIZIJA I RADIO
ITV – Independent Television (ITV) mreža je podijeljena u 14 područja – sva su pod kontrolom kompanija u vlasništvu Židova: Carlton Communications i Granada plc. Carlton drži Central, London, West Country i HTV Wales and West, dok Granada drži Angliju, Border, Granadu, London, Weekend, Meridian, Tyne Tees i Yorkshire.

Židov Michael Green je na čelu Carlton Communicationsa, a Židov Steve Morrison je na čelu Granada plc. Carlton Channels također drži 50% London News Networka, 25% GMTV-a i 29% Independent Television Newsa (ITN). Green je direktor ITN-a (koji opskrbljuje vijestima ITV mrežu), GMTV-a i Thomson multimedije u Francuskoj i predsjednik Medija Trusta.

Granada plc. drži 20% ITN-a, 25% GMTV-a, 50% London News Networka i 18.1% Scottish Media Groupa.

BBC TV – glavni direktor je Židov Tony Cohen. Židov Alan Yentob je direktor drame, zabave i dječjih programa za BBC. Yentob je bio direktor televizije od 1997. do 2000. godine. Prije toga je bio direktor programa.
Židovski ateist, Alan Bookbinder, je voditelj BBC-evog odjela za religiju i etiku od srpnja 2001. godine.

BBC Radio – direktorica je Židovka Jenny Abramsky. Abramsky je guverner British Film Industry od veljače 2000. godine.

BSkyB (British Sky Broadcasting) – dio globalnog medijskog carstva News Corporation. Vlasnik je polužidov Rupert Murdoch. Njegova kćer je izvršna direktorica BSkyB-a.

Pinewood-Shepperton – rezultat spajanja dvaju vodećih britanskih filmskih i televizijskih studija, Pinewooda i Sheppertona. Kontrolira ga Židov Michael Grade (nećak Židova Lewa Gradea, jednog od osnivača ITV mreže). Michael Grade je bio direktor BBC Programsa u 1986. i glavni izvršni direktor Channel 4 od 1988. do 1997. godine.

NOVINE
Express Newspapers – Express Newspapers je vlasnik Daily Expressa, Sunday Expressa i Daily Stara.
Židov Richard Desmond (koji je svoje bogatstvo stekao u pornografiji) je kupio Express Newspapers u studenom 2000. godine.

News International – izdaje The Sun, The Times, The Sunday Times i News of the World. Vlasnik je već spomenuti Rupert Murdoch (polužidov)

The Telegraph Group – izdaje Daily Telegraph, Sunday Telegraph, Weekly Telegraph, Saturday Telegraph i magazin The Spectator. Vlasnik je Hollinger International Inc., koji je vlasnik i mnoštva novina u Izraelu. Hollinger International je u vlasništvu Conrada Blacka (nije Židov), koji je oženjen za Židovku Brabaru Amiel. Black je postao poznat po vrijeđanju Palestinaca u svojim novinama; 1993. u Jerusalem Postu ih je nazvao “gadnima i primitivnima”, dok ih je Barbara usporedila sa životinjama u Telegraphu 7. studenog 2000. Conrad Black je uvijek naglašavao da je on taj “koji odlučuje što će pisati u njegovim novinama”.

Associated Newspapers – glavne nacionalne novine Daily Mail. Generalni direktor je Židov Guy Zitter.

EUROPA

Bonnier Grupa je privatna švedska medijska grupa, sastoji se od 150 kompanija koje djeluju u 21 zemlji. Vlasnik je židovska obitelj Bonnier. Operacije tvrtke Bonnier podijeljene su u šest ključnih segmenata: poslovno izdavaštvo (Business Press), novine, magazini, knjige, zabava i poslovne informacije.

Bonnier grupa je najutjecajnija medijska grupa u Švedskoj i Finskoj. U njihovom vlasništvu su četiri najveće švedske dnevne novine (Degens Nyheter, Expressen, Sydsvenska Dagbladet i Dagens Industri), najveća švedska televizijska postaja TV4, finska medijska kompanija Alma media preko koje kontroliraju MTV3, najpopularniju TV postaju u Finskoj, i Subtv, jednu od najvećih finskih komercijalnih televizija.

Bonnier je vlasnik Lehdentekijata, koji izdaje 40 magazina u Finskoj, a kontrolira i vodeće dnevne novine Iltalehti i Kauppaleti. Bonnier grupa je također vlasnik Baltic News Servicea. U Hrvatskoj je Bonnier pokrenuo Business.hr, vodeće poslovne novine.
Osim Bonniera, i drugi Židovi su utjecajni u švedskim medijima.

Židov Peter Hjorne (Kaplan) je vlasnik i glavni urednik Goteborgs-Postena (najveće novine u Gothenburgu). Hjorne je vlasnik i manjih lokalnih novina kao što su Bohuslanningen, Stromstads tidning, Nerike Allehanda, Motala tidning, Bergslagsposten, Nya Ludvika tidning, Hallandsposten…

Najveće novine u Švedskoj su Alftonbladet. Glavna urednica je Židovka Helle Klein. Njezin otac Ernst Klein je bio glavni urednik Ostgota Correspondentena i predsjednik Svensk Presshistorisk Foreninga.
Kao što smo vidjeli, svi važniji mediji u Švedskoj i Finskoj su u rukama Židova, s time da na području tih zemalja Židovi čine jedva 0.2% stanovništva.

U Njemačkoj ista priča. Izraelski milijarder Haim Saban je vlasnik televizijske kuće Pro Sieben, SAT 1, RTL Grupa, koju čine 34 TV postaje u 11 zemalja, širi židovsku propagandu po cijeloj Europi.

Axel Springer AG izdaje preko 150 novina i časopisa u 30 zemalja, posebno su istaknuti Die Welt, Bild, Auto Bild, Computer Bild, Sport Bild, Hamburger Abendblatt, Berliner Morgenpost, Horzu… Glavni izvršni direktor Axel Springer AG-a je Mathias Dopfner (član američkog židovskog kongresa i žestoki pobornik izraelske politike na Bliskom istoku).

Pogledajmo situaciju u srednjoj i istočnoj Europi.

Central European Media Enterprises (CME) je vodeća televizijska grupacija u srednjoj i istočnoj Europi. Vlasnik je Židov Ronald Lauder (trenutni predsjednik Svjetskog židovskog kongresa). CME grupa drži u Rumunjskoj MTV Romania, Pro Cinema, Pro TV, Sport. Ro, u Bugarskoj TV2 i Ring TV, u Hrvatskoj Nova TV, u Češkoj Galaxie Sport, Nova Cinema, TV Nova, u Slovačkoj Galaxie Sport i Markiza, u Sloveniji Kanal A i Pop TV, u Ukrajini Studio 1+1, Kino, Citi…

Osim Laudera, u Ukrajini su i drugi bogati Židovi preuzeli medije. Lauderov partner Židov Vadim Rabinovič je vlasnik novina Stolička, Stoličnie Novosti, Vek, Mig i Zerkalo. Židov Jed Sands je vlasnik Korespondenta i Kiev Posta. Židov Gregorij Surkis je vlasnik Kievskie Vedomosti i televizijskih postaja Alternativa TV i Inter TV. Židov Viktor Pinčuk je vlasnik televizija STB TV, ICTV i Novi Kanal TV.

HRVATSKA

U Hrvatskoj je ovaj problem višestruk. Čak i oni mediji koji nisu u židovskom vlasništvu, uzore gledaju u zapadnim medijima koji su u židovskim rukama – mediji u Hrvatskoj oponašaju njihov rad, način izvještavanja i, što je najgore, preuzimaju njihove izokrenute “vrijednosti”. Osim toga, gotovo sve vijesti iz svijeta koje se pojavljuju u “hrvatskim” medijima su preuzete iz zapadnih (židovskih) medija. Tako da građani Hrvatske uvelike ne znaju što se doista sve događa u svijetu, nego tek ono što uspije proći kroz cijev židovske cenzure.

Još od samih početaka hrvatske državne samostalnosti, Židovi su se počeli petljati u hrvatsku medijsku scenu. Dobro je poznato da su devedesetih mnogi, posebno protuvladini, mediji djelovali uz financijsku podršku Židova George Soros-a – Feral Tribune, Novi list, Radio 101…

Danas je situacija takva da su, uglavnom, bogati Židovi iz inozemstva vlasnici medija u Hrvatskoj.

Europa Press Holding (EPH) je u rukama njemačkih Židova, tj. WAZ Media Grupe (Westdeutsche Allgemeine Zeitung). EPH izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, Globus, Gloriju, Cosmopolitan, Graziju, Arenu, Vita, Doktor u kući, OK!, Teen… Svakako, najvažniji od njih je Jutarnji list u kojem je glavni urednik Židov Tomislav Wruss. Židov Tomislav Wruss nije samo urednik Jutarnjeg lista, nego je sad na čelu svih EPH medija.

Židov Ronald Lauder je vlasnik Nove TV.
Bonnier grupa (u vlasništvu istoimene židovske obitelji) je pokrenula Business.hr, vodeće poslovne novine u Hrvatskoj.

Pornografija
Za pornografiju se može reći da je u potpunosti židovski izum. Smatra se da su u pornografskim filmovima, snimljenim u Americi tijekom 20. stoljeća, 90% glumaca bili Židovi. Od Reubena Sturmana do Stevena Hirscha, proizvodnja porno-filmova je uvijek bila židovska djelatnost.

Jedan od najvećih boraca za legalizaciju pornografije i “liberalizaciju ljudske seksualnosti” je Židov Hugh Hefner, osnivač magazina Playboy. Hefnerovo židovsko podrijetlo je dugo bilo skrivano (slično kao i kod Johna Kerryja, Madeliene Albright, Weslya Clarka…) sve dok nedavno nije otkriveno u njegovoj novoj biografiji.

Zašto su Židovi toliko prisutni u pornografskoj “industriji”? Je li im cilj samo profit? Odgovore na ova pitanja dali su sami Židovi.
Židov Alvin (Al) Goldstein, osnivač pornografskog magazina Screw, je priznao da je “jedini razlog zašto su Židovi u pornografskom biznisu mržnja prema Kristu i mržnja prema Katoličkoj crkvi”.

Židov Nathan Abrams (profesor na sveučilištu Aberdeen) je u članku pod nazivom “Triple-exthnics” u američkom židovskom magazinu Jewish Quarterly (zima 2004.) opisao židovsku ulogu u pornografiji. Abrams piše da Židovi pornografiju koriste kao oruđe za potkopavanje kršćanske kulture i da je ona rezultat njihove, uvijek prisutne, mržnje prema kršćanstvu. Na kraju članka dodaje da se Židovi nemaju čega sramiti i da bi se njihova pornografija trebala više isticati.

Da Židovi koriste pornografiju kao oružje u borbi protiv nežidova, pokazala je u više navrata i židovska država Izrael. Dok je 2002. izraelska vojska okupirala Ramallah, zauzela je tri lokalne televizijske postaje. Već prvog dana okupacije, izraelska je vojska počela puštati pornografske filmove preko zauzetih postaja u palestinske domove. Naravno, odmah su uslijedili prosvjedi Palestinaca protiv židovskog porno-terora.

ZAKLJUČAK
Moć medija je ogromna. Ona ulazi u svaku kuću i dopire do svake obitelji i pojedinca. Sve što vidimo i čujemo utječe na naš način razmišljanja. A koliko vremena svakodnevno provedemo ispred televizije ili uz novine? Nitko se ne može sakriti ispod staklenog zvona. Svi smo izloženi židovskoj medijskoj propagandi.

Mediji utječu na politiku. Koliko je to opasno najbolje pokazuje katastrofalni rat u Iraku. Da nije bilo huškanja ratobornih židovskih medija (koji su u Iraku vidjel prijetnju za Izrael), vjerojatno nikada ne bi došlo do rata u Iraku.

Zahvaljujući medijima, većina ljudi nema pravu sliku o svijetu. Na primjer, ljudi većinom uopće ne znaju o pravom karakteru ekstremističkog režima u Izraelu. Većina ljudi (posebice na Zapadu) ne zna da u Izraelu djeluje niz radikalnih židovskih organizacija koje, uz potporu države Izrael, šire mržnju prema svim nežidovima. Takve organizacije su u više navrata organizirale javno spaljivanje Novog zavjeta. Zašto gotovo nitko na Zapadu takvih stvari nije svjestan? Zbog židovske medijske blokade! Zbog židovske cenzure!

Svakako, najbolji primjer te cenzure su Asperovi mediji u Kanadi. Već smo spomenuli da je Asperov CanWest svakom novinaru koji se usudio kritizirati politiku Izraela na Bliskom istoku dao otkaz. Naravno, takav teror dovodi do pojave autocenzure kod drugih novinara. Novinari diljem svijeta znaju da mogu sve kritizirati, ali Izrael i međunarodno Židovstvo ne smiju dirati.

Postoji i problem koji smo spomenuli na početko: Mediji u židovskim rukama promiču naopake “vrijednosti”.

Sve tradicionalne obiteljske vrijednosti proglašavaju zastarjelima i nazadnima, a uzdižu bolesne pederske ideje koje nazivaju “seksualnim orijentacijama”. Sve to prati medijska mržnja prema domoljublju i pokušaji svaranja umjetnih podjela u istim narodu.

To se može vidjeti ne samo u Hrvatskoj, nego diljem Europe, od Portugala do Rusije. Židovski mediji u Njemačkoj svako isticanje rodoljublja proglašavaju “nacizmom”, u Ukrajini uporno pokušavaju podijeliti ukrajinski narod i potaknuti mržnju između zapadnih i istočnih dijelova te zemlje. Na sličan način kod nas pokušavaju stvoriti animozitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujući židovskim medijima, danas na Zapadu raste jedna nova generacija ljudi. Ta nova generacija ne zna ništa o pokoljima koje je počinila izraelska vojska nad civilima u Dier Yassinu, Qani, Kibyai i tolikim drugim mjestima u Palestini.

Raste nova generacija koja ne zna za Sabru i Šatilu. Nova generacija koja misli da je pederstvo (homoseksualizam) samo jedna od “seksualnih manjina”, koja je zatrovana židovskom pornografijom i misli da je pobačaj (ubojstvo nerođene djece) pravo i izbor žena, a ljubav prema domovini fašizam…

Uzrok toga je činjenica da naše medije kontrolira jedan strani narod čiji su interesti potpuno suprotni od naših interesa.
 

 
(stormfront, youtube.com/uredio: nsp)

Jugoslaviju je trebalo podijeliti kako bi imperija Rothschild i ostale mulinacionalne kompanije u raznim oblicima i pod imenina raznih kompanija mogle “kupiti”, instalirati i kontrolirati sve profitabilne poslove na cijelom ovom prostoru.

Marksizam, globalizam, mondijalizam, novi svjetski poredak, liberalizam…sve su to eufemizmi za pojam koji predstavlja nevidljivu imperiju familije Rothschild.

Da bi otkrili pozadinu i uzroke ovih zbivanja, nužno je zaviriti u mračnu povijest hazarske dinastije Rothschild, identificirati agente, sive kardinale, polakomljene političare, kao i mehanizme njihovog djelovanja. Krenimo od Rothschilda, glavnih igrača. Oni su ti koji koji se nalaze na vrhu piramide.

TKO JE DANAŠNJI ROTHSCHILD?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima.

Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschild. Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

1) Lord Jacob de Rothschild.
2) sin Nathaniel
3) Baron David de Rothschild,
4) Sir Evelyn de Rothschild
5) David Rockefeller, Sr. čiji je sin Nick (dok mu je nudio guvernersko mjesto Nevade) rekao filmskom režiseru Aaron Russo-u o 9/11, prije nego što se i desilo.
6) Nathan Warburg,
7) Herr Heinz (Henry) Kissinger,
8 ) George Soros, financijator i manipulator
9) Paul Volcker, globalist i ekonomski savjetnik Zbigniew-u Brzezinski-om
10) Larry Summers, Obamin ekonomski savjetnik
11) Lloyd Blankfein, CEO, Goldman Sachs
12) Ben Shalom Bernanke, šef Federalnih Rezervi,  bankster

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st.. od Meyer Amschel-a (negdje Mozes Bauer) Rothschilda.

Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači “crveni štit”) su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u svijetu) je dio “Deutsche Börse” koja je u vlasništvu Rothschilda preko “Childrens Investment Trust” i “Atticus Capital” s jedne strane i svojih podružnica “Merrill Lynch” i “Fidelity Investments”.

O tome tko su Hazari, pisac Dejan Lučić kaže:
Od današnjih Židova 0,90% su porijeklom Hazari. To je jedno tursko-azijsko pleme, koje je primilo židovsku vjeru sredinom 8. st.. Kada im se carstvo u 10. st.. raspalo, naselili su se diljem Rusije i Europe, a kasnije i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopće nemaju semitsko porijeklo. Semitski Židovi potječu iz Palestine i njih je otprilike 7 do 10 posto.

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio diljem Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu.

Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji “Pax Judaica”. Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

MAYER SINOVI, ENGLESKI ROTHSCHILD

Engleski ogranak Rothschilda je osnovao Nathan Meyer, treći Amschelov sin. Tijekom 19. i 20. st.. je uspostavljeno jedinstvo britanske krune i ove familije, tako da je novija povijest Britanije neraskidivo vezana za hazarsku dinastiju. Danas, hazarski trijumfijat čine spomenuti Evelyn, Edmund i Nathan.

Edmund Rothschild (1916)
Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U suradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINCO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsjednika “Barclays” globalne financijske grupe (nakon kupnje ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC-a.

Evelyn Rothschild (1931)
Kum Crnog plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulford nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda. Sir Evelyn De Rothschild And The Unholy Trinity …
Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne NM Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona.
Pod kontrolom Evelyn se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph …)

Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Beers, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lynn Forester kontrolira “First Mark Communications International LLC”, i “Field Fresh Foods” s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika “Bharti” grupa).

U području politike Evelyn glavni agenti (uključujući i Soroša) su Norman Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!). Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata Margaret Tacher. Sudjelovao je na regionalnim konferencijama zajedno sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu.

S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a takođe je bliska prijateljica Hillary Clinton. Kako Clinton uklanja protivnike …

Također, Evelyn je vrlo blizak sa Vojvodom od Yorka, princom Eduardom (sin kraljice Elizabete), što otkriva samo dio dugogodišnje sprege britanske kraljevske dinastije i familije Rothschild.

Nathan Filip Rothschild (1971)
Otac Jacob Rothschild

Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije diljem svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji …

Kompanije i korporacije “RIT Capital”, “Atticus Capital”, “JNR Limited”, “NM Rothschild”, “Vanco”, “Trigranit”, “British Petroleum”, Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci diljem Euroazije (Soroš, Berezovski, Đukanović, Mittala …)

FRANCUSKI ROTHSCHILD

David Rene Rothschild (1942)
Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu “Rothschild & Cie Banque”, uticajne investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)
Davidov polubrat Eduard je također član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list “Liberation”. Nalazi se na čelu “Imerys”, metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschild u Srbiji

Novi kralj u Srbiji nastupa u više traka, pomoću kojih nastoji zauzeti rudarske bazene, energetiku, prehrambenu industriju, medijsko tržište … U prvoj traci se nalazi, već duže vrijeme usidreni, George Soros, koji predstavlja krucijalnu polugu ekspanzije Rothschildovih ka istoku i prvi eksponent Nathana Rothschilda u Srbiji.

Rothschildi nikada ne rade bez posrednka: Ministar za infrastrukturu Velimir Ilić, Veleposlanici Kanade i Mađarske, Sandor Pap i Robert McDougal, Kanadski ekonomski savjetnik, Đurđevka Čeremić, Predsjednik TriGranit korporacije Šandor Damian, Potpredsjednik za vanjske poslove TriGranit-a Peter Lorincze, Predsjednik Upravnog odbora Srpski željeznica Pavao Popović, Generalni direktor Srpski željeznica Milanko Šarančić, Direktor CIP-a Milutin Ignjatović.

George (Schwartz) Soros, glavni agent Rothschilda

George Soroš je mađarski Židov (Hazar), rođen u Budimpešti 1930. godine kao György Schwartz (roditelji su 1936 promijenili prezime u Soros). Školovao se u Londonu i pedesetih godina odlazi u SAD. Značajnu ulogu u njegovom razvoju imao je čuveni Hazar Karl Popper, koji je amenovao projekte Soroša i bio njegov guru.

U svijetu se ovaj “sivi kardinal” prikazuje kao “Robin Hood kompjuterskog doba”, zato što, tobože, uzima novac od bogatih država i srdačno ih dijeli istočnoj Europi i Rusiji, preko svojih fondacija. Na taj način instalira “demokraciju” i “građansko društvo” u zemlje koje su napaćene i iscrpljene u komunizmu, a taj komunizam su ove zemlje ugurali upravo ti isti Rothschildi.

Karijeru je gradio financijskim špekulacijama širom svijeta, i to najviše zahvaljujući svojoj familiji investicijskih fondova “Quantum Fond”, u kome su direktori, istovremeno i njegovi agenti, talijanski i švicarski financijeri.
Veza Soroša i Rothschilda se ostvaruje preko mreže povjerljivih ljudi iz koji sjede u upravnim odborima fondova, trustova, kompanija, banaka … Jedan od takvih je bio izvjesni Richard Katch (također Hazar), član odbora “Quantum Fonda”. U isto vrijeme je bio na čelu “Rothschild Italija SpA” iu odboru komercijalne banke “NM Rothschild & Sinovi” u Londonu. Drugi bitan igrač je Niles O. Taube, također član Quantum i partner investicijske grupe “St.. James Park Capital”, koja sada pripada Nathaniel Rothschild.

Veza se ostvaruje i preko Societe Generale Banke, u kojoj se nalazi direktor Michael Cicurel, predsjedavajući menadžmenta Edmunda Rothschilda i član savjeta Rothschild & Cie Banque.Također, čest partner Soroša je bio i James Goldsmit (Hazar), rođak dinastije Rothschild.

Soroševa mreža u Srbiji

U Srbiji, ovaj sivi kardinal vrši pripremu terena za Nathaniela Rothschilda i predstavlja značajnog kreatora političke, pravne, privredno-financijske, kulturne, medijsko-informativne slike društva. Na tom putu nastoji da istisne crkvu, jezik, pismo, povijest, nacionalizam … Svoju mrežu utjecaja izgradio još tijekom devedesetih godina preko “Fonda za otvoreno društvo”, “Fonda za humanitarno pravo”, “Helsinškog odbora”, “Beogradskog kruga”, “Europskog pokreta”, “Centra za antiratnu akciju”, “NUNS-a” , “ANEM-a”, “OTPOR-a” …

Danas, sve vodeće nevladine organizacije jesu istureno odjeljenje Rothschilda, i zadužene su, ne samo da ostvare što veći politički utjecaj, već i za psihološko oblikovanje nacije. Putem permanentnog inputiranja genocidnosti, zločinačke naravi i kolektivne krivnje, ove fantomske organizacije žele stvoriti strah i sramotu u narodu, koja treba da se materijalizira u vidu indiferentnosti prema komadanju zemlje, rasrbljavanju ili bolje rečeno, kolonizaciji. To se provodi i u formi liberalizma, koji treba da metastazira u institucijama države, u obitelji, naciji, tradiciji, kulturi … te na taj način treba osigurati nesmetan prodor Rothschildovoj imperiji.

Soroš manipulira razne nevladine udruge i udruge za ljudska prava u cilju nametanja kolektivne krivnje.
Kolektivne krivnja je dijelom opravdana – gledajući na rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, ali motivi Soroša i klike nisu humanitarne i humanističke prirode, već se radi o luciferijancima koje motivira jedino pohlepa.

Pored elektronskih medija, na Soroševom spisku se nalaze dnevni listovi i časopisi, izdavačke kuće. Pod istom kontrolom se nalaze info agencija Sense i dvije vodeće informativne agencije u zemlji, Beta i Fonet. Ove agencije su istovremeno i podružnice AP (Asociated press) i Reutersa, koje su u vlasništvu Rothschilda još od 19. st.. Soroš je ostvario infiltraciju iu kulturne i obrazovne institucije, kazališta, Narodnu biblioteku, Povijesni arhiv, SANU … Oko sebe je okupio veliku grupu glumaca, redatelja, dramskih pisaca, glazbenika, književnika, znanstvenika, analitičara, bivših diplomata … pomoću kojih radi na animiranju što većeg broja pristalica.

Preko dva Gorana, Markovića (čiji je mentor Bernard Levy, veliki prijatelj Bernarda Kouchnera) i Paskaljevića se vrši sotaniziranje Srba na filmskim festivalima. Valja spomenuti i sljedeće obrazovne organizacije Soroša: Univerzitet Union, Alternativna akademska obrazovna mreža (AAOM), Beogradska otvorena škola, Centar za ženske studije (nastao iz feminističke grupe “žena i društvo”) … U njima se vrši regrutacija budućih Soroševih najamnika. Centar za unapređivanje pravnih studija Human Rights Watch (HRW) je također prisutan. U istom taboru se nalazi CESID i ostale organizacije koje se bave ispitivanjem javnog mnijenja.

Politička akvizicija Rothschilda

Pored “nevladinog” sektora, Soroševe ruke se nalaze na financijama, koje se kontroliraju preko raznih “eksperata” financiranih posredstvom “Otvorenog društva”. Pored ovoga treba i istaknuti da Soroš ima učešće u “Societe Generale” banci, koja zauzima značajan prostor na financijskom tržištu. Haški tribunal je također financiran od strane Soroševih fondova.

Kakvi su interesi Rothschilda na Kosovu i u Vojvodini

Značajna poduzeća Rothschilda na ovim prostorima su “Carlyle Group” i Međunarodna krizna skupina (ICG) koja je na čelu sa Sorošem, vodi višegodišnju kampanju za neovisno Kosovo. Grupu, pored Soroša, financiraju i Rupert Murdock (Sky medijska kuća), Goldman Sachs, JP Morgan … Među članovima ove grupe se nalaze ili su se nalazili Martti Ahtisaari, James Layon, Morton Abramović, Luis Arbour, Zbigniew Brzezinski, Wesley Clark, Mihail Hodorkovski, Torwald Stoltenberg ….

Martti Ahtisaari, jedan od Rothschildovih zastupnika

Neovisnost Kosova je i interes Rothschilda, jer ono ima ogromne rezerve olova, cinka, zlata, ugljena … Neovisnost je od suštinskog interesa za Rothschildove rudarske i metalurške kompanije, koje bi u takvoj situaciji imale čist prostor za preuzimanje deficitarnog rudnog blaga i energetskih resursa.

Pored požrtvovanog zalaganja za otimanje Kosova, Soroš i MKG pažnju usmjeravaju k Vojvodini, koju, u suradnji s pokrajinskom upravom, želi staviti na stol za kojim sjede Hrvatska, Mađarska i Rumunjska kao punomoćnici Rothschildovih. U tom smislu se forsira “pandunavski projekt” iza kojeg stoje Njemačka i Austrija. Vojvodina bi se, prema toj zamisli, trebala ugurati u takvu podunavsku konfederaciju u formi “Europske regije”. Njemački veleposlanik Zobel je nedavno, ne slučajno, skrenuo pozornost na to. Na terenu se projekt provodi kupnjom poljoprivrednih kombinata, šećerana, mljekara, uljara, banaka …

Poljoprivredna zemljišta u sve većem broju kupuju Hrvati, koji su već kupili nekoliko važnih prehrambenih poduzeća. Agrokor je preuzeo Dijamant iz Zrenjanina, Frikom … Nexe Grupa je kupila Polet IGK, “Stražilovo”, ima udio u tvrtki građevinskog materijala “Toza Marković”, (također posjeduje i tvornicu za proizvodnju vapna i kamena “Jelen Do”), kupljen je Somboled …

S druge strane i Austrija i Njemačka pozicioniraju svoje kompanije u pokrajni. Njemačka kompanija “Nordzucker” je kupila šećerane u Vojvodini. Sa MK komercom je osnovala kompaniju Sunoko, i na taj način došla do desetine tisuća hektara zemljišta. “Stada” je kupila Hemofarm. VAC je kupio novosadski Dnevnik … Austrijska Erste banka je za sjedište izabrala Novi Sad, gdje su se također smjestile OTP bankarska grupa i Metals banka. Sa ovim koincidira i sve intenzivniji ulazak Mađarskih kompanija u Srbiju i regiju zajedno s političkim utjecajem mađarske vlade, iza kojih stoji Nathaniel Rothschild.

Treba reći i da su Srbi u Austriji dobili status nacionalne manjine, tako da bi to bio i položaj u budućoj konfederaciji, koja bi predstavljala realizaciju projekta “Alpe-adria”, inkarnaciju Habsburške Monarhije.

Investicioni fondovi

Drugu traku u kojoj nastupa Nathaniel Rothschild čine investicijski fondovi s Djevičanskih i drugih egzotičnih otoka, koji su u prividnom vlasništvu “ruskih Židova” (zapravo Hazara). Najmoćniji među njima je “Salford” sa Djevičanskih otoka, iza kojeg stoji Boris Berezovski (Hazar) sa kapitalom Rothschilda. Fond je osnovan 2001. godine u Londonu i danas posjeduje skoro cjelokupnu mljekarsku industriju u Srbiji (Imlek, Novosadska mljekara, Mljekara Subotica, Impaz, Zemun), Bambi koncern, Knjaz Miloš … Osnivač Salforda je Eugen Jeffy, Hazar iz Rusije, koji je karijeru gradio u Alfa banci iz Rusije koja je vezana za Borisa Berezovskog i Fridmana.

Boris Berezovski

Agent Rothschilda, zadužen za rušenje Putina član u odboru Salforda je Lord Tim Bel, nekadašnji savjetnik Margaret Thatcher, koji je vrlo blizak sa Berezovskim, Rupert Murdock, Viktorom Juščenkom, bio je u dobrim odnosima s Jeljcinom …

Osim toga, predsjednik ovog fonda je Klaus Mangel koji je sa Borisom Berezovskim vršio prodaju Mercedesovih automobila u Rusiji.

Pored Salforda, svoju poziciju jača “Ashmore” investicijski fond, koji je nedavno preuzeo “Carnex” od Midland Risorsiza. Ashmore se nalazi pod kontrolom Rothschildovog Atikusa. Naime, vlasnik Ashmorea je Michael Benson, nekadašnji član “Amvescap Plc”, kompanije u kojoj se nalazi kapital Atikusa.
“Midland Resources” je treći značajan investicioni fond kojim upravljaju Alexandar Snajder i Eduard Schifrin (obojica Hazari!). Midland grupa je vlasnik hotela Park i Kasina (najstariji beogradski hotel), te luke Pančevo.

Kraljevski nastup

Treću traku kolonizacije čine kompanije u oblasti građevinarstva, rudarstva, metalne industrije, financija, bankarstva, izdavaštva od kojih je većina izravno vezana za mlađahnog Rothschilda. Jedna od njih i istovremeno najaktivnija u regiji je “Trigranit”, sa sjedištem u Budimpešti, koja je za posljednjih nekoliko godina izrasla u regionalnog giganta i lidera u krupnim Rothschild i Trigranit investicijskim projektima.

Izgradila je niz poslovno-financijskih centara u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Bugarskoj …

U Hrvatskoj će graditi sportsku arenu od 20000 mjesta sa poslovnim kompleksima. U Srbiji,Trigranit-u je povjerena izgradnja željezničke stanice “Prokop” (za sada nije započeta).

Podružnica “Riotinto” (jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija) je dobila koncesije da eksploatira rudu bora (koje ima još jedino u Kini i Turskoj) u okolici Baljevca na Ibru.

Prisutne su i ostale rudarske kompanije, Glencore koju kontrolira preko svog agenta Marca Richa (Hazar), Phelps Dodge u kojoj se nalazi kapital “Atikusa” (Rothschildov investicijski fond). Ove dvije kompanije konkuriraju za preostale rudarske bazene.

Preko indijske kompanije “Mittal” je kupljen Magnohrom iz Kraljeva. Inače porodica Mittal je dugogodišnji zastupnik dinastije Rothschild.

U upravi Mittala mjesto zauzima Wilbur Ross, dugogodišnji bankar Rothschilda. Pored Mittala, sa istoimenom obitelji, Rothschildi drže i “Field Fresh Foods”, kompaniju koja se bavi proizvodnjom i izvozom hrane iz Indije.

Bankarski i financijski sektor se također nalazi pod dominacijom dinastije. Vodeće banke, poput Banca Intesa, Credit Agricole, Unicredit group, Societe Generale su pod kontrolom Rothschilda.

Poluga kojom se osigurava kontrola je Anton Bernheim (Hazar), koji se nalazi na čelu Delta Generale grupe. Grčke banke “Piraeus” i “Laiki”, se nalaze pod kontrolom Marfin financijske grupe, u kojoj se nalazi Rothschildov kapital. Šandor Ganyo, jedan od “suvlasnika” Trigranita, omogućuje Rothschild širenje u oblasti bankarstva sa OTP bankarskom grupom.

OTP je u Srbiji kupio tri banke: Kulsku, Nišku i Zepter banku. Metals banka iz Novog Sada je kupljena posredstvom Rothschildovog “JNR Limited-a” (Jacob and Nathaniel Rothschild), investicijskog fonda.

Mladi Rothschild kontrolira i mađarsku naftnu kompaniju MOL, također preko Ganyia.

Anton Bernheim MOL je na srpski tržištu prisutan od 2005. godine i ozbiljan je kandidat za sudjelovanje u privatizaciji naftne industrije.

Treba reći i da jr NM Rothschild financijski savjetnik NLB Continental, slovenske bankarske grupe. Rothschildi su sudjelovali i prilikom privatizacije Mobtela. U izdavaštvu su prisutni preko slovenske “Mladinske knjige”, koja je dio “Reader ‘digest”, američke kompanije čiji je dio nedavno kupljen od strane Rothschilda Šandor Ganyo

Crna Gora, Terra Rothschildiana

Dolazak delegacije Rothschilda, neposredno po okončanju referenduma (koji je proveden u režiji istih), označio je udaranje pečata “colonized” na jednu od najstarijih srpski zemalja. Jacob Rothschild i Nathaniel Rothschild su na taj način dobili još jednu koloniju. Crna Gora je danas potpuno kupljena od hazarskih kompanija koje predvode Rothschildi. Obrazac je identičan. Kolonizaciju, kao iu regiji, predvode Rothschildi, pored njih su “ruski” biznismeni, Soros …

Treba prisvojiti luke, resurse, metalurške kombinate, turističke kapacitete …

Kao u Srbiji i ostalim državama regije, Soroš je je prethodno izgradio mrežu nevladinih organizacija. CEDEM, Helsinški komitet za ljudska prava, “Human rights action” i “Hominem querum” su samo neke od njih. Na to se nadovezuju kontrolirani mediji (ANEM), preko kojih je vodio, ispostavilo se, uspješno, antisrpsku kampanju. U suradnji sa Europskim organizacijama i venecijanskom komisijom (u kojoj je član i Vojin Dimitrijević) aktivno je pomogao projekt nezavisnosti.

Republika Srpska

U Republiku Srpsku, koja se nalazi pod konstantnim pritiskom u cilju njenog potpunog nestajanja, Rothschildi su ušli, putem Soroševih zaklada, Mittal Steel korporacije, Salforda ….

Soroš je, po ustaljenom običaju, osnovao više nevladinih organizacija sa istovjetnim ciljem kao iu Srbiji (Helsinški komitet za ljudska prava, “Lex international” …). Soroševi mediji su okupljeni oko međunarodne organizacije “Press Now” i Soroš medija centra iz Sarajeva. Neki od tih medija su “Nezavisne novine”, Alternativna televizija Banja Luka, Net novinar …

U oblasti gospodarstva, Salford je kupio banjalučku mljekaru, najveću u Republici Srpskoj. Tvrtka Stabag (Deripaska) je dobila koncesije za izgradnju mreže autoputeva.

Kompanija Mittal Steel Zenica je kupila RZR Ljubija, kompleks rudnika s velikim zalihama željezne rude. Treba napomenuti da su prisutne i ruske državne tvrtke “Južuralzoloto”, koja je postala strateški partner rudarskom kombinatu Sase iz Srebrenice, i “Zarubežnjeft”, koja je kupila rafinerije nafte i ulja (Modriča, Petrol). Na taj način je osujećen daljnji prodor MOL-a i Mittala.

Federacija BiH

U muslimansko-hrvatskom entitetu, u oblasti rudarstva i metalurgije prednjači Mittal grupa, koja je zauzela Zeničku čeličanu, jednu od najvećih na Balkanu. Mittal-u je pripojen i rudarski kompleks Ljubija iz Republike Srpska.

Oblast energetike je rezervirana za MOL, koji je kupio državnu naftnu kompaniju Energopetrol. Investicijski fond Borisa Berezovskog, Salford, je preuzeo industriju mlijeka (Mlekoprodukt – K.Dubica, Campomil – Sarajevo). Očekuje se i preuzimanje ljubljanskih mljekara koje obuhvaćaju tuzlansku mljekaru. Sektorom bankarstva i financija su zagospodarile Rothschildove banke Unicredit, Intesa …

U Federaciji je, još od 1993, prisutan Soroš sa mrežom nevladinih organizacija. Ta mreža je, kao iu ostalim državama, izrazito antisrpski nastrojena. Među viđenim članovima Soroševog otvorenog društva su bili Jakob Finci i Ivan Straus (Hazari). Pored Otvorenog društva, mogu se spomenuti “Obrazovanje gradi”, Centar Sarajevo, Helsinški komitet, “Žene Bosne” i druge nevladine organizacije. Od medija kontrolira dnevni list “Oslobođenje”, magazin “Start”, televiziju NTV Hajat, novinsku agenciju “ONASA” ..

Hrvatska

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske, koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.
U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski.

Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju Inu, druga značajna Rothschildova tvrtka u hrvatskom gospodarstvu je Trigranit. Osnovan je konzorcij Ingra – Trigranit ( Ingra – na čelu je Igor Oppenheim, Hazar). Konzorcij je sagradio sportsku arenu u Zagrebu, kapaciteta 20000 mjesta. Trigranit, također, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju.
U području telekomunikacija je prisutan T-Mobile.

Makedonija

Bivša republika, nakon razbijanja Jugoslavije, dijeli sudbinu ostalih kolonija regije. Drugim riječima, suverenitet i neovisnost su ostali na razini teorije dok se s druge strane provodi tiho okupiranje gospodarstva i resursa uz obećanje “svijetle budućnosti” u EU. Istovremeno se forsira proalbanska opcija koja treba da zaokruži projekt Velike Albanije.

Centralno mjesto u Makedoniji zauzima Mittal Steel Skopje, dio Mittal korporacije, koji je kupio metalurški kombinat u Skopju, čime je osigurao dominaciju u regiji. U oblasti bankarstva, Ohridsku banku je preuzeo Societe Generale.

S druge strane, Soros se otvoreno zalaže za albanske interese. U tu svrhu koristi brojne utjecajne organizacije – Helsinški komitet, Centar za multikulturno razumijevanje, Asocijacija za demokratske inicijative, u kojima dominiraju Albanci. Isti je slučaj is medijima. Pod Soroševom kontrolom su televizija “Shutel”, radio stanice Vati, Life …
Soros je također kreditirao makedonsku vladu tijekom 1994. godine sa 25 milijuna dolara. Tijekom istog razdoblja ostvario veliki utjecaj na, tadašnjeg premijera, i sadašnjeg predsjednika Makedonije Branka Crvenkovskog. Branko Crvenkovski je otvoreno podržao plan Marttija Ahtisaarija za Kosovo ..

Branko Crvenkovski, Soroševa marioneta

Soros ima učešća u makedonskom mobilnom operateru MT preko “preko” Stonebridge Communications “kompanije u kojoj ima dionice. Inače, MT indirektno kontroliraju Rothschildi preko” Blackstone Group “, ogromne financijsko-investicijske grupe koju su 1985 osnovali njihovi agenti Peter George Peterson i Stefan Schwartzman (Hazar). Obojica su prethodno izgradili karijere u Rothschildovim podružnicama “Lehman Brothers” i “Kuhn Loeb Inc.” Blackstone grupa je vodeći dioničar “Deutsche Telekom” (T-Mobile), u čijem sastavu se nalazi Mađarski mobilni operater Matav, koji je vlasnik makedonskog mobilnog operatera MT. “T-Mobile” je drugi mobilni operater u Makedoniji.

Na putu do cilja Rothschildi koriste sredstva u vidu reformi, tranzicija, šok terapija, izbora, referenduma, secesija, revolucija, građanskih ratova, vojnih intervencija …

Narodima se nudi “sloboda”, “demokracija” i dobrovoljno ropstvo u zamjenu za njihovu nezavisnost i resurse!
Alternative su sankcije, izolacija i bombardiranje!

Bivša Jugoslavija je bila samo etapa u pohodu Rothschildove imperije k istoku …

 
 
(izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9280"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]