Analizom najčitanijih ovogodišnjih tekstova došli smo do zaključka da su mnogi naši sugovornici, koji su istraživali uzroke gospodarskog propadanja Hrvatske, neovisno jedan o drugome došli do istih zaključaka: da se Hrvatska već desetljećima uništava planski i da na tome profitiraju malobrojni pripadnici takozvane ‘elite’.

Pri kraju godine iz arhive portala Dnevno izvukli smo najčitanije ovogodišnje tekstove. Pregledavajući ih, zaključili smo da su ponajviše klikova i ‘likova’ skupile teme u kojima smo istraživali i analizirali pozadinu zbivanja, odnosno stvarne uzroke hrvatske gospodarske i demografske nizbrdice.

Prvi u nizu takvih tekstova bio je siječanjski intervju s Krešimirom Mišakom, urednikom i voditeljem HTV-ove emisije ‘Na rubu znanosti’. Tekst pod naslovom ‘Mesić je imao tek dva posto podrške, a Rockefeller je već znao da je on novi predsjednik!’, u kojem Mišak argumentima dokazuje da političari ne predstavljaju volju većine, već se ponašaju kao da oni bolje od građana znaju što je za narod dobro, da mediji u pravilu ne pišu istinu, već nameću čitateljima svoju stvarnost u skladu s onim što odgovara strukturama koje stoje iza tih medija, te da hrvatske predsjednike i premijere ne bira narod već strani centri moći, bio je daleko najčitaniji tekst na portalu Dnevno 2012. godine.

Mišak: Zašto Linić djeci ne ostavi Croatia osiguranje i HPB?

Nakon tog istinskog internetskog hita, u razgovoru s istim sugovornikom mjesec dana kasnije pokušali smo predvidjeti što bi se u skoroj budućnosti moglo događati u Hrvatskoj.

Bit ćemo još siromašniji, a izgubit ćemo i utjecaj na donošenje zakona. Svjedočit ćemo uništavanju svih javnih institucija koje nisu u privatnom vlasništvu. Za Hrvatske željeznice, brodogradnju, HEP… uskoro u javnosti neće biti puno dobrih riječi.

Novac od prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke ogromna će crna rupa progutati u sekundi, a mi ćemo se opet morati zaduživati uz kamatu od osam posto. Smiješna je argumentacija kojom Linić pravda prodaju jedine preostale velike hrvatske banke i najstarije osiguravajuće kuće. Kaže da to Hrvatska prodaje da se ne bi morali dodatno zadužiti i djeci ostaviti ogromne dugove.

Pitam se zašto djeci ne ostave Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku, jer će se i ovako i onako morati dodatno zadužiti – primijetio je u veljači Mišak, a kasniji tijek zbivanja njegove je riječi itekako potvrdio.

Jedan od poznatijih hrvatskih analitičara pozadine zbivanja tada je još istaknuo da ćemo i u Hrvatskoj u budućnosti sve češće čuti prijedloge da vlast trebaju preuzeti stručnjaci, odnosno tehnokrati, da trebamo ‘tehničku vladu’, kakvu su u jeku krize dobili Grčka i Italija.

Mišak je pojasnio da se iza privlačnih fraza o vladi stručnjaka u stvari krije namjera postavljanje namjesnika bankarskih centara moći. Valja ovdje primijetiti da se u Hrvatskoj, nakon nedavnog rušenja kreditnoga rejtinga, doista sve češće spominje mogućnost postavljanja tehničke vlade!

Kačinari: Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke Zagrebačke banke

Korak dalje u analizi sveopćeg kaosa, te naglog gospodarskog i financijskog propadanja nekad industrijski najrazvijenije republike bivše Jugoslavije, načinili smo kroz razgovor sa zagrebačkim zlatarom i zviždačem Pašk Kačinarijem.

U tekstu pod naslovom ‘Ako ja ‘odem’, za mnom će i pripadnici bankarskog lobija koji su pokrali Hrvatsku!, Kačinari je na osnovu opsežne dokumentacije i desetogodišnjeg istraživanja detaljno opisao kako je Hrvatska planski opljačkana, kako su banke i poduzeća nelegalno privatizirane, odnosno pokradene… I Kačinarijeve teze, objavljene u ožujku ove godine, i danas stoje jednako čvrsto kao i tada:

Hrvatska je pokradena za oko 47, 5 milijardi eura koliko otprilike iznosi hrvatski dug, što znači da Hrvatska nikome ne duguje ništa. Pljačka je počela još 1976. godine, kada su pojedinci osnovali banke u inozemstvu kako bi tamo, umjesto u Narodnu banku Jugoslavije, mogli pohranjivati devize. Zagrebačka banka tada je također osnovala kćeri banke izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku.

Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih preko tisuću i dvije stotine. Ljudi koji su nezakonito preuzeli Zagrebačku banku opljačkali su i Grad Zagreb.

Ta pljačka još traje. Sada kradu dokumente kako bi sakrili trag pljačke. Posjedujem dokumentaciju o tome. To je prijavljeno i DORH-u, no oni šute. Kaznenu prijavu protiv tada čelnih ljudi ZABE Ive Hanžeković – Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih podnio sam 6. svibnja 2008. zbog zlouporabe položaja i ovlasti.

Ta prijava od tada stoji u USKOK-u, a ista niti je odbačena niti se po njoj radi, što je dokaz da je zaštitnik sveukupnog kriminala u Hrvatskoj upravo Mladen Bajić – kazao je Kačinari te dodao da je otkrio da hrvatske banke nisu unijele svoje nekretnine u osnivački kapital, da ne bi uvukli državu u vlasničku strukturu banke. Upravo zato banke ni danas nisu uknjižene na većinu ‘svojih’ nekretnina – zaključio je zagrebački zlatar i nesuđeni dioničar ZABE.

Tabaković: U Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos kojeg su organizirali oni koji su pokrenuli rat

Nakon Kačinarija, o sustavnoj pljački Hrvatske govorio je i Sulejman Tabaković, predsjednik udruge Kulin ban i pravni ekspert za pretvorbu i privatizaciju. U tekstu pod naslovom ‘Oporezivanjem Todorića, Mudrinića, Lukovića…, vlast želi legalizirati pljačku svih pljački’ Tabaković ističe da u Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos kojeg su organizirali oni koji su pokrenuli rat kako bi opljačkali svu imovinu.

Rat je bio planiran, a povela ga je ekipa koja je opljačkala građane. Oni su i sada na vlasti, kao što su na vlasti na neki način Luković, Mudrinić i Todorić. Rohatinski je njihov računovođa koji ne štiti kunu, iako mu je to osnovna zadaća. Jer da štiti, Todorića bi zbog protuzakonitog izdavanja bonova isti tren prijavio USKOKU – napomenuo je u svibnju Tabaković, a i njegove tvrdnje i danas imaju težinu.

Hromin Sturm: U kapitalizmu moramo prodati sve što smo u socijalizmu stekli

U tekstu pod naslovom ‘Hrvatska mora prestati plaćati inozemne dugove, a onima koji su nas zadužili trebali bi suditi!’, objavljenom u kolovozu, propitivali smo mogućnost da Hrvatska svoje dugove proglasi ilegalnima i odbije ih otplaćivati baš kao što su narodi Islanda, Ekvadora i još nekih zemalja odbili otplaćivati svoje sumnjivo stvorene dugove.
 

 
U razgovoru s nekoliko hrvatskih i stranih stručnjaka došli smo do zaključka da Hrvatski sabor ni narod na referendumu nisu Vladi odobrili zaduživanje u inozemstvu, što znači da je hrvatski dug nelegitiman i da narod na referendumu može zatražiti prestanak otplate ilegalnih vanjskih dugova.

Glavna državna revizorica Šima Krasić je ustvrdila da je 98 posto hrvatskih tvrtki nezakonito privatizirano, što znači da je tu privatizaciju moguće poništiti, a te tvrtke vratiti narodu. No, umjesto da na taj način riješimo probleme, Slavko Linić nam iz dana u dan poručuje da moramo prodati vikendice, da moramo iseliti iz većih u manje stanove, da moramo napustiti gradove te otići na selo, jer će nam uskoro uvesti nove poreze na imovinu kako bi mogao plaćati kamate na inozemne dugove. Po tim njegovim riječima očito je da Linić već sada dosljedno provodi politiku MMF-a, odnosno da slijedi gotov projekt kojeg su mu dali.

Poznato je, naime, da međunarodna financijska oligarhija skupo plaća rad mnogih instituta, odnosno ljudi koji ni ne znaju za koga rade, a koji donose zaključke i odluke koje toj oligarhiji odgovaraju, a kojima se kasnije koristi Međunarodni monetarni fond. Slavko Linić koristi čak i iste termine poput MMF-a, odnosno ‘Udruženja’ koje je odgovorno za svjetsku krizu i kojem nije u interesu hrvatski gospodarski oporavak.

Perkins pojasnio kako financijska oligarhija uništava male države

A kako moćnici manipuliraju malim državama i narodima opisali smo u istom tekstu kroz autobiografsku priču John Perkinsa, ‘ekonomskog ubojice’ odnosno plaćenog profesionalca koji je države širom svijeta uništavao nagovarajući političare da se zaduže. Perkins je naveo konkretne primjere kad Svjetska banka posudi novac zemlji koju misli porobiti i kad državu žrtvu nakon ‘pomoći’ ostave u ogromnim dugovima koje je nemoguće otplatiti.

U tekstu pod naslovom ‘Srpske obavještajne službe preko ljudi oko Josipovića i danas upravljaju Hrvatskom’, objavljenom početkom rujna, Marko Lukić je opisao načine djelovanja udbaških struktura infiltriranih u Ured predsjednika, u hrvatske političke stranke i u važne institucije, te je otkrio kako su ga agenti bliski bivšem ministru Jarnjaku oblatili kod Tuđmana.

Lukić: Nesposobni hrvatski obavještajni sustav odgovoran je za pljačku i organizirani kaos

Udbaško kosovske strukture i danas vladaju pravosuđem, medijima i bankama. Čak 9000 mikrofilmovanih dokumenata UDBA je odnijela u Beograd i uz pomoću tih dokumenata srpske obavještajne službe upravljaju hrvatskom politikom.

Čine to preko određenih ljudi u Uredu predsjednika, kroz velike političke stranke i kroz druge najvažnije hrvatske institucije, preko ljudi koji su ucijenjeni tim dokumentima, a koji i danas obnašaju najviše javne funkcije.

To se dogodilo zbog nesposobnog hrvatskog obavještajnog sustava, koji je te opasne pojave trebao zaustaviti, ucijenjene dužnosnike izolirati i udaljiti od bitnih položaja. Kroz ozbiljan specijalan rat kojeg srpske obavještajne službe vode u Hrvatskoj, uništava se hrvatsko gospodarstvo, razbija jedinstvo hrvatskih nacionalnih političkih stranaka, ali i stvaraju korumpirane i nesposobne državne institucije koje trebaju stvoriti sliku kriminalne države i nesposobnog naroda – kazao je Lukić, te dodao da političke elite i lijeve i desne imaju istog gazdu, a njemu nije u interesu da se to stanje mijenja.

Političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja

-Govorim o centrima moći proizašlim iz bankarskih, medijskih i korporativnih lobija, kojima političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja, odnosno za ugnjetavanje hrvatskog naroda u korist svojih, a ne hrvatskih nacionalnih interesa.

Bivše službe KOS-a i UDBE s umreženim tajnim službama drugih zemalja još prije 1990. su pripremili ovaj scenarij, u kojem je rat samo jedna etapa. Kao potvrdu ovog o čemu pričam preporučam da vidite svjedočenje generala JNA Ace Vasiljevića 2004. godine u Haagu.

U tom svjedočenju protiv Miloševića, Vasiljević kaže: ‘Slobodane bre, sve smo ti ’90. pripremili u Hrvatskoj: i banke i firme i medije, a sve si upropastio’. Nije li današnje stanje u Hrvatskoj, kada su u pitanju banke, mediji i korporacije, pokazatelj da se preko njih hrvatski narod drži podčinjenim, a u isto vrijeme se i dalje isisava hrvatsko nacionalno bogatstvo, odnosno sve ono što još vrijedi – ponovio je Lukić ono o čemu su za naš portal prije njega govorili Pašk Kačinar, Sulejman Tabaković i još neki sugovornici.

Bartulović: Nagodinu će stanovništvu za male novce uzeti svu imovinu

Valja na kraju izdvojiti i najčitaniji prosinački tekst, odnosno intervju s ekonomistom Dinkom Bartulovićem, osnivačem pokreta ‘Zajedno’, koji također tvrdi da je Hrvatska uništena i opljačkana planski i smišljeno.

U tekstu pod naslovom ‘Znamo da ‘elite’ 2013. kreću u akciju preuzimanja sve imovine hrvatskog stanovništva’ Bartulović ističe da po projekcijama stručnjaka u periodu od 2013. do 2019. godine kreće akcija da se stanovništvu za male novce preuzme sva njihova imovina, Na to ih, rekao je, upozoravaju kretanje kamata na obveznice, porezni zakon, ovršni zakon, broj nezaposlenih i broj blokiranih građana!

I što zaključiti kada više ljudi različitih struka na temelju različitih informacija dođu do istog ili sličnog zaključka, kada utvrde ‘da je rat u Hrvatskoj namjerno izazvan kako bi se planski opljačkala hrvatska poduzeća i banke, te da strukture koje su pljačku isplanirale i provele i danas preko svojih marioneta vladaju Hrvatskom’?

A to da su iste strukture tek kotačić bankarsko iluminatske ‘elite’ koja sve neskrivenije vlada svijetom može se zaključiti i iz analize pozadine globalnih događaja, o čemu smo ove godine također puno pisali.

No, jesu li naši zaključci doista točni, ili smo tek na putu da otkrijemo cjelovitu istinu, istraživat ćemo i dalje. Pogotovo stoga što se drugi mediji istraživanjem srži problema neprirodno naglog hrvatskog propadanja i vrtoglavo brzog osiromašenja, nimalo ne bave.
 

 

 
(dnevno.hr)

Državna služba - nerad, spavanje, pušenje, lijenost, velike plaće...

Nove mjere premijera Zorana Milanovića za oporavak gospodarstva i kuna ponovno će ‘udariti’ po onome što bi trebao biti srednji sloj jer ga se proglašava bogatim. No analitičari smatraju da je najveći problem raslojavanje društva na one koji rade u privatnom i na one koji rade u državnom sektoru

Mjere koje je za sada najavio premijer Zoran Milanović neće biti dovoljne da se srede javne financije i osigura kreditni rejting te pokrene gospodarstvo koje već godinama tone. U to su uvjereni hrvatski analitičari i gospodarstvenici.

Dvije kaste

– Ako se provedu najavljene promjene u poreznom sustavu, one neće dati doprinos glavnom cilju, a to je stabilizacija na međunarodnom tržištu i očuvanje kreditnog rejtinga te pokretanje gospodarske aktivnosti jačanjem domaće potrošnje u kućanstvima i poduzećima – kazao je neovisni analitičar Damir Novotny.

Istodobno, građani sve više vjeruju da se naše društvo počelo opasno raslojavati u dvije kaste – jednu koja uvijek dobiva “mrkve” i drugu koja uvijek dobiva “batine”.

[highlight color="yellow"] Prvu kastu čini većina od 466 tisuća zaposlenih u državnim i lokalnim službama, javnim i državnim tvrtkama, [/highlight] a drugu čine ostali – oko 700 tisuća zaposlenih u realnom sektoru.

[highlight color="yellow"] Prvi imaju prosječnu plaću od 6000 kuna i maksimalnu sigurnost radnog mjesta [/highlight] , a [highlight color="green"] drugi imaju prosječnu plaću od 4269 kuna [/highlight] i malu ili nikakvu sigurnost radnog mjesta.

Prvi su financijsku krizu “platili” s novih pet tisuća radnih mjesta, a drugi su ceh platili gubitkom 150 tisuća radnih mjesta.

Malo više od prosjeka

Najupitniji su veći PDV, preraspodjela novca iz državnog proračuna i veći pritisak na prosječne plaće.

Srednji sloj koji je gotovo nestao pokušava se novim mjerama proglasiti višom klasom. Tako će oni koji zarađuju više od 6000 kuna, a to je tek malo više od prosječne hrvatske plaće (5729 kuna), najviše pridonijeti pokušaju ispravljanja negativne socijalne slike.

– Porezni pritisak na plaće mora se smanjiti. Oni sa 6000 kuna postali su izgleda bogati jer ne moraju kopati po smeću – kazao je Vladimir Ferdelji, bivši direktor Elektrokontakta, a danas pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture. Ferdelji smatra da ideja o višem PDV-u “nije dobro pripremljena” i da je treba doraditi.

I Novotny smatra da se plaće trebaju rasteretiti, jer cilj mora biti jačanje srednjeg sloja – kategorije koja najviše troši i mora biti generator domaće potrošnje, a samim tim i proizvodnje. Također, zalaže se i za povećanje mirovina, jer umirovljenici troše za osnovne potrebe, i to većinom hrvatsku robu.

– Nije točna izjava ministra financija da Hrvatska s tri tisuće eura godišnje ima najveći neoporezivi dio na plaće. U Europi ima država u kojima je neoporezivo 5000 eura, a u Sloveniji je to 8000 eura. Treba povećati i mirovine, jer smo najveću ekonomsku aktivnost imali kada smo umirovljenicima vratili dug. Tada smo imali fantastičan rast jer umirovljenici ne kupuju automobile već ono nužno za dnevnu potrošnju – kazao je Novotny.

Danima se već raspravlja o procjeni Vlade da bi u javnim poduzećima oko 5.000 ljudi trebalo završiti na cesti jer su, smatraju u Banskim dvorima, višak. Sindikati će se teško složiti s tom ocjenom, no podaci o broju zaposlenih u tim tvrtkama, kao i njihovim prosječnim plaćama govore da će promjene biti nužne.

[highlight color="yellow"]U hrvatskim javnim tvrtkama radi oko 67.000 ljudi, [/highlight] a toj kategoriji, prema klasifikaciji Instituta za javne financije, pripada 25 tvrtki. [highlight color="red"] U tim tvrtkama, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće. [/highlight] Prema najavama iz Vlade, broj zaposlenih u javnim poduzećima trebao bi se smanjiti za oko 5.000 ljudi.

[highlight color="red"] U javnim poduzećima, među kojima su i Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska pošta, Narodne novine, Hrvatska radiotelevizija, Croatia osiguranje, Hrvatske ceste i Hrvatske vode, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće, piše Večernji list. [/highlight]

Najveći iznos prosječne plaće je u Središnjem klirinškom depozitnom društvu i iznosi čak 11.152 kune! Druga javna tvrtka na listi najvećih plaća je Hrvatska narodna banka, u kojoj je prosječna plaća 9.500 kuna. Zanimljivo je da je prosječna plaća 9.054 kune i u velikom gubitašu Croatia Airlinesu. Slično je i u Hrvatskim cestama, Janafu, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Odašiljačima i vezama te Plinacru.

Pitanje je da li  je Grčka gora od nas?

[highlight color="orange"]U Hrvatskim vodama prosječna plaća iznosila je oko 11.000 kuna, ali sada tvrde da je ona smanjena i da iznosi 7.336 kuna. [/highlight]U HŽ-u je prosječna plaća oko 7.500 kuna. No, u toj su tvrtki najavili rezanje broja radnika. HŽ je, primjerice, u 2010. godini samo za plaće svojih radnika potrošio oko 2,3 milijarde kuna, a godišnje ta tvrtka zaradi oko 1,19 milijardi kuna! Dakle, ni polovicu iznosa potrebnog za isplatu plaća. Tu razliku, naravno, pokriva državni proračun.

U Hrvatskoj je udio zaposlenih u javnim tvrtkama u ukupnoj zaposlenosti čak 13,4 posto, pa tako svaki sedmi zaposleni u Hrvatskoj radi u javnom poduzeću. Od Hrvatske su po tome gore samo Grčka i Poljska.

Prosječne plaće u javnim tvrtkama

HŽ Holding 7.486 kuna
HEP 7.869 kuna
Hrvatske šume 5.554 kuna
Jadrolinija 4.852 kuna
Hrvatska pošta 5.975 kuna
Narodne novine 5.975 kuna
HRT 6.883 kuna
Croatia Airlines 9.054 kuna
HAC 7.141 kuna
Hrvatske ceste 8.692 kuna
Autocesta Rijeka Zagreb 7.806 kuna
Hrvatske vode 7.336 kuna
JANAF 8.072 kuna
Hrvatska lutrija 5.598 kuna
Fina 5.724 kuna
HNB 9.528 kuna
HPB 8.862 kuna
Croatia osiguranje 6.292 kuna

 

Ostat će bez stotinjak kn

Povišenje PDV-a nije mjera oporavka, jer tri milijarde kuna, drži Novotny, neće ništa pomoći, a poslat će loš signal potrošačima i izazvati negativan psihološki efekt pa će se smanjiti potrošnja.

– Socijalna politika ne može se voditi preko PDV-a i nije mi jasno što vlada time želi postići. To je više prorecesijska mjera jer prijeti smanjenjem potrošnje – smatra analitičar Damir Novotny.

Ekonomisti upozoravaju Vladu da se ne igra još većom poreznom presijom i nepravednom preraspodjelom poreza na dohodak tako što će oni koji zarađuju šest tisuća kuna ostati bez stotinjak kuna koje će potom završiti u džepu onih koji zarađuju, primjerice, četiri tisuće ili manje.

Za to što netko zarađuje tri tisuće kuna nije kriv onaj tko zarađuje šest ili sedam tisuća kuna, upozoravaju ekonomisti i savjetuju Vladi da se usredotoči na smanjenje neodržive proračunske potrošnje.

– Na prihodovnoj strani ne bih dirao ništa. Zemlje koje su, kao sada Hrvatska, pokušavale povećanjem poreznih prihoda riješiti problem nisu uspjele. Štoviše, došlo je do daljeg smanjenja osobne potrošnje. U takvoj situaciji jedini amortizer mogu biti investicije javnih poduzeća, ali kod nas javne tvrtke nisu rješenje nego generator problema, uništene korupcijom i viškom radnika kao posljedicom političkog uhljebljivanja – kaže Željko Lovrinčević, ekonomski stručnjak i bivši savjetnik premijerke Jadranke Kosor. Bez imalo okolišanja, upro je prstom u, kako kaže, središte problema – neučinkovite i preskupe javne tvrtke.

Konkretna rješenja

– Vlada mora smanjiti potrošnju u javnom sektoru, a umjesto toga Vlada će, čini se, pokušati očuvati neodrživa radna mjesta, a cijenu će opet platiti građani i privatni sektor – tvrdi Lovrinčević.

Na pitanje hoće li građani moći još jednom platiti neodrživu javnu potrošnju, Lovrinčević kaže: – To je dobro pitanje. Kako god bilo, morat će! Iznio je i konkretne prijedloge.

– U javnim poduzećima treba promijeniti neodržive kolektivne ugovore, a to se ne može bez promjene Zakona o radu. U javnim tvrtkama treba otpustiti između 20.000 i 25.000 ljudi koji su višak. Ali Vlada, nažalost, ide linijom manjeg otpora, nema političke volje, a to je opasno. Nema se više što čekati. Referendum je prošao, Vlada je na početku mandata, ima većinu u Saboru i veliku potporu javnosti. Može činiti što joj je volja. Bolje ići s tim stvarima nego “roštati” poreze – smatra Lovrinčević.