Prosvjednici sa žutim prslucima pojavili su se u nedjelju navečer na ulicama Podgorice, na prosvjedu koji je organizirao oporbeni prosrpski Demokratski front (DF) povodom uhićenja njegovih dužnosnika Nebojše Medojevića, koji je već u zatvoru te Milana Kneževića, koji još uvijek izbjegava izvršenje te kazne tako što neprestano boravi u Skupštini Crne Gore

Na prosvjedu je bilo, prema procjeni organizatora, oko 1000 osoba, među kojima je bilo i čelnika ostalih oporbenih stranaka i nevladinog sektora.

Nije bilo većih incidenata, osim povika državnim dužnosnicima da su “lopovi”. Čelnik DF-a Andrija Mandić rekao je na skupu kako se “veliki prosvjed” odgađa za srijedu ako Ustavni sud Crne Gore do tada ne opozove rješenje Višeg suda o zatvaranju Medojevića i Kneževića.

Medojević od prvog dana u zatvoru štrajka glađu, a ove subote mu je pozlilo pa je prebačen u Klinički centar (KC) gdje mu je ukazana medicinska pomoć.

On se nalazi u zatvoru od petka 30. studenog, na izdržavanju kazne “statusnog zatvora” do 60 dana zbog odbijanja da svjedoči o vlastitim tvrdnjama da je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša podmitio sa 100.000 eura specijalnog tužitelja Milivoja Katnića kako bi izbjegao pritvor.

U međuvremenu, Viši sud u Podgorici izrekao je Medojeviću još jednu dvomjesečnu kaznu zatvora jer je također odbio svjedočiti povodom vlastitih tvrdnji da je glavni specijalni tužitelj Katnić sudjelovao u ratnom zločinu na području Cavtata tijekom 1991. i 1992. godine.

Drugi zastupnik DF-a Milan Knežević, zabarikadiran u zgradi crnogorskog parlamenta od 30. studenoga izbjegava odlazak u zatvor jer mu je Viši sud odredio kaznu zatvora do 60 dana zato što je odbio reći koji mu je “sudac Višeg suda nudio 10.000 eura kako bi ga oslobodio zatvora”.

(vecernji.hr)

Matteo Bonomi sa Instituta za međunarodne odnose iz Rima smatra da će zemljama Zapadnog Balkana biti potrebno 60 do 100 godina da dosegnu prosječan bruto domaći proizvod zemalja Europske unije

Govoreći na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji „EU i Balkan: Povratak realpolitike“ u Medija centru u Beogradu, Bonomi je konstatirao da je politička ekonomija glavna prepreka za razvoj Zapadnog Balkana u pogledu demokracije, vladavine prava, stabilnosti i prepreka približavanju članstvu EU.

On je ocijenio da je kriza na Zapadnom Balkanu disproporcionalna snažnoj potrebi tih zemalja za integracijom sa EU.

„Rezultat je da su zemlje Zapadnog Balkana nagomilale trgovinski deficit sa EU od 97 milijardi eura, a paralelno su rasli njihovi dugovi. Istovremeno, pomoć dolazi iz pristupnih fondova i ona se kreće od 40 milijuna eura za Crnu Goru do 200 milijuna eura za Srbiju, što nije dovoljno da se premosti disbalans i pospješi razvoj zemalja Zapadnog Balkana“ – smatra Bonomi.

On je ocijenio da su sve zemlje Zapadnog Balkana ovisne o EU i da su, što se tiče ekonomije, te zemlje već dio EU, te se tako „72 posto njihove trgovine odvija sa članicama EU, a između 75 i 90 posto bankarskog sustava drže europske banke — njemačke, austrijske, talijanske, francuske i skoro sve balkanske države su usvojile euro kao svoju valutu“.

„Uprkos tome, to ne pomaže Zapadnom Balkanu u razvoju, i dalje je daleko od prednosti europskih integracija.

Procjenjuje se da će zemljama Zapadnog Balkana trebati 60 do 100 godina da dosegnu prosječni bruto domaći proizvod članica EU“ – rekao je Bonomi.

Kako kaže, Srbija i Bosna i Hercegovina još uvek nisu dosegle svoj BDP iz 1989. godine, a Crna Gora je to uspjela tek prošle godine.

On je upozorio da će do sredine stoljeća još dva milijuna ljudi napustiti Zapadni Balkan, što se u ekonomskom pogledu može odraziti na smanjenje mogućnosti za rast i razvoj, a u političkom, dovesti do novih nestabilnosti. Bonomi je primjetio i razlike u odnosu prema benefitima koje donosi članstvo u EU.

Kaže da su najviše skeptični građani Srbije i Bosne i Hercegovine, manje Crnogorci, a najmanje Albanci, te da je Albanija u proteklih 30 godina udvostručila svoj BDP.

„Ljudi su sve manje uvjereni da EU može da ponuditi rešenje za ekonomske probleme“ – rekao je on.

Talijanski ekspert, koji je radio na programima „EU, politika i institucije“ i „Istočna Europa i Euroazija“, posebno posvećen procesu integracije Balkana u EU, naglašava da se EU treba fokusirati na ekonomski razvoj i da se politika proširenja ne može odvijati bez ekonomskog približavanja zemalja.

„EU mora naći način da izdvoji više sredstava koja bi bila proporcionalna nivou ekonomske integracije Zapadnog Balkana i EU“, rekao je Bonomi.

„Zapadni Balkan se nalazi među najosetljivijim članicama EU, u političkom, ekonomskom i sigurnosnom smislu, i ne bi smio biti izuzet iz šireg procesa konsolidiranja EU, posebno ako hoćemo spasitimo EU“, rekao je Bonomi.

(vestinet.rs)

Hoće li se ubrzati put balkanskih zemalja pod okrilje Europske unije

Strateški je interes Europske unije da se proširi na zapadni Balkan ili će na tom području utjecaj steći Kina i Rusija.

Riječi su to njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa izrečene u ponedjeljak na susretu s njegovim albanskim kolegom Ditmirom Bushatijem.

Do sada slabije eksponirani Maas rekao je da je uvjeren kako narodi zapadnog Balkana žele živjeti onako kako se danas živi u Europi, a ne onako kako se živi u Kini ili Rusiji.

Jako smo pozitivni prema proširenju Europske unije na zapadni Balkan jer smo čvrsto uvjereni da je to strateški interes slobodne Europe – rekao je Maas koji je Bushatiju obećao pomoć u reformama nužnim za ulazak u EU.

Ugledni The Economist u nedavnoj analizi stanja na zapadnom Balkanu uz Rusiju i Kinu spominje još jednu državu koja je vrlo zainteresirana za to područje – Tursku.

Johannes Hahn, europski povjerenik za proširenje, u nedavnom je intervjuu naglasio da se hladi raspoloženje Turske prema ulasku u EU, pogotovo nakon posljednjih izbora na kojima je Erdoğan ponovo pobijedio.

Sve države članice dijele mišljenje da se Turska posljednjih godina odmiče sve dalje od EU i njezinih standarda. Zato su države članice i potvrdile na posljednjem sastanku Vijeća da je pristupni proces zastao te se zasad ne mogu otvarati nova ili zatvarati postojeća poglavlja. Na moju inicijativu, prilagođeni su i pretpristupni fondovi, odnosno srezani su za nekoliko stotina milijuna eura u razdoblju od sljedećih nekoliko godina – rekao je Hahn, ali i istaknuo da je stajalište većine država članica kako ima smisla nastaviti dijalog s Turskom jer je ona, geopolitički gledano, važan susjed.

Pogotovo je to važno, naglasio je, kad se govori o imigrantima jer je sporazum između EU i Turske donio rezultate objema stranama, koje se dogovorenoga i pridržavaju.

Ono važnije je da se razmišlja o novim formatima uz pregovore o pristupanju čije neke uvjete Turska ne može ili ne želi ispuniti.

Sve je, dakle, jasno. Uz smanjen interes SAD-a za zapadni Balkan, borba se za utjecaj vodi između Europske unije i tri bliske velike sile s istoka koje na to područje gledaju kao na ulaz na veliko i bogato tržište EU.

Kako je u spomenutom intervjuu rekao i Hahn, strategija je proširenja Unije na zapadni Balkan osim novca i “izvoz stabilnosti umjesto uvoza nestabilnosti”.

Hrvatska premalo uključena

Zapadni Balkan okružen je zemljama EU i pripada Europi geografski, povijesno i kulturno. U najboljem je interesu EU osiguranje stabilnosti i napretka u svojem susjedstvu. To znači da je integracija zapadnog Balkana u EU investicija u sigurnost i stabilnost bloka.

Ne smijemo zaboraviti geostrateško gledište, ne bi bilo mudro ostaviti iza sebe vakuum koji će iskoristiti drugi međunarodni igrači, s vrijednostima drukčijim od naših – rekao je Hahn. Očito je da je zapadni Balkan, pod kojim se podrazumijevaju entiteti koji još nisu dio EU – BiH, Srbija, C. Gora, Kosovo, Makedonija i Albanija – u fokusu međunarodne politike. No, sada glavni igrači zainteresirani za utjecaj na tom području znaju što žele, iako možda ne uvijek i kako to ostvariti

Prije svega treba postaviti pitanje zašto se Hrvatska ne bavi zapadnim Balkanom onoliko koliko bi trebala. Prevladava mišljenje da mi nismo dio tog prostora pa se njime ne trebamo ni baviti. Ali to je zaista potrebno i od izravnog nam je interesa, pogotovo zbog pitanja BiH. Kad govorimo o BiH, SAD je jedini u stanju ondje učiniti nešto konkretno, no više ga to ne zanima. Prilika je bila za EU prije nekoliko godina da se, prema prijedlogu Vesne Pusić, BiH postupno pridruži EU, ali nije učinjeno ništa. Danas se hrvatska politika više ne bavi s BiH nego samo s Hercegovinom, a zbog izmjene nekoliko strelica s Vučićem propustili smo priliku za ostvarenje većeg utjecaja na tom području – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.

Kako piše “The Economist”, zapadni Balkan područje je visokog geopolitičkog rizika i prepun problema, među kojima se ističu “bilateralni sporovi, trajni animoziteti proizašli iz ratova 1990-ih godina te prijetnja islamskog fundamentalizma”.

Spomenuti entiteti koji čine područje zapadnog Balkana imaju i ponešto zajedničkog.

Građani su, stoji u spomenutoj analizi, nezadovoljni postkomunističkom tranzicijom nakon 1989. godine i imaju nisko povjerenje u političke institucije, vladajuća garnitura djeluje kroz neformalne strukture moći, politička pokroviteljstva i kontrolu medija, regionalne politike karakterizirane su slabom ravnotežom moći te politiziranim pravosuđem.

“Stranke čiji je uspon često datiran još u rat 1992.-1995. uživaju dominaciju kroz mrežu etničkih političkih feuda gdje sadašnji lideri opstaju u nišama formiranima unutar zemljina kompleksnog sustava slabe vlasti”, stoji u analizi.

Crna Gora i Makedonija opisane su kao zemlje koje su praktično sve donedavno imale jednostranački sustav te se njima vlada kroz izborne manipulacije i neformalne klijentelističke i pokroviteljske mreže.

U Srbiji je, pak, Aleksandar Vučić konsolidirao svoju vlast tako da je praktično stalno u nekoj izbornoj kampanji, a kontrolira i medije.

Za Kosovo se kaže da najvećim političkim strankama vladaju elite koje ponajviše čine ratni vođe gerilskog rata protiv srbijanske vlasti 1998.-1999. koji izbornim manipulacijama ostaju na vlasti.

Svoj toj problematici pridonosi i ekonomska stagnacija prouzročena i propašću reformi koje je uvjetovala Europska unija te nedostatkom jasnog europskog vodstva.

Predviđeni gospodarski rast od 3,2 posto još je ispod razine prije krize 2008. godine te se smatra nedovoljnim da se uhvati korak s razvijenom Europom. Masovna je emigracija poseban problem jer se ni za jednu zemlju ne predviđaju pozitivna kretanja.

“Antidemokratski trendovi u toj regiji pojačani su zbog politike EU koji se oslanja na snažno liderstvo, pri čemu je ostvario jake veze s liderima koje se smatra pouzdanima ili barem sklonima dogovoru, vjerodostojnim sugovornicima, što je ojačalo pojedince za račun predstavničke demokracije”, ističe u analizi “The Economist”. Zaključak je da je stoga nužno da i EU učini zaokret. Jer Rusija nije odustala.

Mark Galeotti, britanski geopolitički stručnjak posebno zainteresiran za Rusiju, suradnik dvaju trustova mozgova – Europskog vijeća za međunarodne odnose te praškog Instituta za međunarodne odnose – u nedavnoj analizi naglasio je da sve veći niz ruskih pritisaka na Balkanu i prisutnost na tom području tajnika ruskog Savjeta sigurnosti Nikolaja Patruševa koji je prihvatio posebnu odgovornost za tu regiju, sugerira da ćemo do kraja godine gledati obnovljenu rusku kampanju na Balkanu.

“Rusija gleda na Balkan kao na bojište u svojem političkom ratu, dijelom kako bi kompenzirala mješovit uspjeh postignut svojim ‘aktivnim mjerama’ u Europi.

Rusija ne radi to toliko da bi ostvarila kontrolu u regiji koliko da zauzda i pojača postojeće tenzije. Za Ruse, pristup Europske unije prema zapadnom Balkanu niti je ozbiljan niti sistematičan”, tumači Galeotti.

Prema mišljenju Galeottija, Rusija podupire širenje EU jer na to gleda kao na širenje tržišta u kojem i sama aktivno sudjeluje, poglavito s energentima. Srbiju i njezina nastojanja pristupanju EU vidi čak i kao potencijalnog trojanskog konja ako uspije, a ako ne kao jasnu poruku aspirantima poput Ukrajine ili Gruzije kako s EU i nije baš sve tako sjajno.

EU ne može ostvariti efikasnu politiku na zapadnom Balkanu upravo zbog Kosova jer ga nisu priznale četiri njegove članice, pa onda ni EU ne može bezuvjetno od Srbije tražiti da prizna Kosovo. Uvijek treba znati da je vanjska politika samo produžetak one unutrašnje, pa tako u navodno zajedničkoj politici EU imamo interese Njemačke, Francuske pa onda i drugih članica te je jasno da to otežava ostvarenje utjecaja EU.

Kako sada stvari stoje, prva će u EU ući Crna Gora. S kojom i mi imamo najbolje odnose, što i nije pretjerano teško s obzirom na najmanje problema između tih dviju država – objašnjava profesor Puhovski.
 
(vecernji.hr)

Crna Gora i Srbija vode pristupne pregovore. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali čekaju na datum za početak pregovora

Srbija i Crna Gora, koje su najdalje odmakle u pristupnom procesu, mogu u najboljem slučaju postati članicama EU 2025. godine, ali to ne treba shvatiti kao rok za sljedeće proširenje nego kao perspektivu koja se može ostvariti samo ako se ispuni svi kriteriji, objavila je u utorak Europska komisija na konferenciji za tisak u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

“Jasno je da to nije ciljni datum, nije krajnji rok, nego perspektiva. Realno je da one zemlje koje trenutačno vode pristupne pregovore zaključe do tada pristupni proces, ali i još neke bi zemlje mogle započeti pregovore u dogledno vrijeme. Osobno očekuje da sljedećih mjeseci još neke zemlje započnu pristupne pregovore”, izjavila je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini koja je, zajedno s povjerenikom za pregovore o proširenju Johannesom Hahnom, predstavila novu strategiju proširenja na šest zemalja jugoistočne Europe.

Novom strategijom Komisija želi potaknuti BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju da pojačaju napore na ispunjavanju kriterija, ali i pripremiti javno mišljenje u zemljama članicama za nastavak proširenja.

Te zemlje su na različitim stupnjevima pristupnog procesa. Crna Gora i Srbija vode pristupne pregovore. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali čekaju na datum za početak pregovora.

Bosna i Hercegovina još nije, nakon više od godinu dana, predala odgovore na upitnik temeljem kojeg će Komisija izraditi mišljenje o njezinu zahtjevu za članstvo. Kosovo je na samom začelju i u posebnoj situaciji jer pet zemalja članica ne priznaje njegovu neovisnost.

“Sa snažnom političkom voljom, rezultatima stvarnih održivih reformi i s definitivnim rješenjima za sporove sa susjedima, one bi (Srbija i Crna Gora) možda mogle postati članicama 2025. Ta perspektiva je iznimno ambiciozna. Hoće li biti ostvarena u potpunosti će ovisiti o objektivnim zaslugama i rezultatima svake od zemalja”, kaže se u dokumentu.

“U slučaju Srbije, prijelazna mjerila koja se odnose na normalizaciju odnosa s Kosovom (poglavlje 35) moraju biti ispunjena, a sveobuhvatni i pravno obvezujući sporazum mora biti hitno zaključen”, kaže se u dokumentu.

Komisija u svom dokumentu kaže da politika proširenja EU “mora nastaviti izvoziti stabilnost, a ne uvoziti bilateralne sporove”.

“Tamo gdje granični sporovi nisu riješeni bilateralno, strane ih trebaju predati bezuvjetno obvezujućoj međunarodnoj arbitraži, čije presude moraju biti u potpunosti primijenjene i poštovane od obiju strana prije pristupanja i koje se moraju uzeti u obzir u pripremama za pristupne ugovore”, kaže se u dokumentu Komisije.

Od svih zemalja traži se da se ozbiljno prihvate posla u području vladavine prava, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i uspostave tržišnog gospodarstva.

Komisija navodi da su u tih šest zemalja poluge moći često nalaze u rukama kriminalnih mreža i političkih klanova.

“Danas te zemlje pokazuju jasne elemente ‘otete države”, što uključuje organizirani kriminal i korupciju na svim razinama vlasti i državne uprave te isprepletenost javnih i privatnih interesa”, kaže se u strategiji.

“Nijedna od država zapadnog Balkana ne može se smatrati funkcionalnim tržišnim gospodarstvom”, dodaje se.

“Pridruživanje Europskoj uniji je daleko više od tehničkog procesa. To je generacijski izbor temeljen na fundamentalnim vrijednostima, koje svaka zemlja mora aktivno prihvatiti, počevši od vanjske i regionalne politike pa do onoga što djece uče u školama”, dodaje Komisija.

Zajedno sa strategijom Komisija je najavila šest nosivih inicijativa za potporu transformaciji zapadnog Balkana.

Te inicijative odnose se na posebna područja od zajedničkog interesa: vladavinu prava, sigurnost i migracije, društveno-gospodarski razvoj, prometnu i energetsku povezanost, digitalnu agendu, pomirenje i dobrosusjedske odnose. Konkretne mjere u tim područjima predviđaju se za razdoblje od 2018. do 2020.

Za ostvarenje strategije za zapadni Balkan i potporu nesmetanoj tranziciji u članstvo neophodno je odgovarajuće financiranje. Europska komisija predlaže postupno povećanje financiranja u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći do 2020., ako je unutar postojeće omotnice moguće preraspodijeliti sredstva. Samo u 2018. predviđeno je 1,07 milijardi eura pretpristupne pomoći za zapadni Balkan, uz gotovo devet milijardi eura u razdoblju 2007. – 2017.

Komisija navodi i da se EU mora institucionalno pripremiti za nova proširenja.

“Europska unija mora biti jača i čvršća prije nego što postane veća”, kaže se u dokumentu Komisije.

Stoga Komisija najavljuje da bi krajem ove godine mogla predložiti proširenje područja u kojima se odluke donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno, kako bi se osiguralo učinkovitije donošenje odluka.

Komisija u svom dokumentu navodi da ulazak u EU “znači napraviti izbor”, što je prilično jasna aluzija za one koji bi se oslanjali i na neke druge zemlje koje žele imati aktivnu ulogu u regiji.

“Pridruživanje Europskoj uniji je izbor. Za to je potreban politički i društveni konsenzus i potpora naroda dušom i srcem. Ne može biti dvosmislenosti kod čelnika u pitanju kamo pripada zapadni Balkan i u kojem pravcu ide”, kaže se u dokumentu. Također se kaže da je potrebno donijeti “posebne aranžmane” kako one zemlje koje uđu prve ne bi mogle blokirati pristupanje ostalih zemalja zapadnog Balkana.

Cilj strategije je i pripremiti javno mnijenje u zemljama članicama za nastavak proširenja, koje je palo u drugi plan nakon izbijanja teške financijske krize, koja je uzdrmala same temelje EU. U međuvremenu, dok se Europska unija bavila sama sobom, u regiji je porastao utjecaj Rusije, Kine i Turske.

“Zapadni Balkan je dio Europe, zemljopisno okružen zemaljama članicama EU. Narodi EU i te regije imaju zajedničko nasljeđe i povijest te budućnost definiranu zajedničkim prigodama i izazovima”, navodi Komisija.

“Čvrsta, na zaslugama utemeljena perspektiva članstva zapadnog Balkana u EU politčkom je, sigurnosnom i gospodarskom interesu EU. To je moćni alat za promicanje demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava. To je geostrateška investicija u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Europu utemeljenu na zajedničkim vrijednostima”, kaže se u dokumentu.
 
(jutarnji.hr)

Srbija i Crna Gora, koje su najdalje odmakle u pristupnom procesu, mogu u najboljem slučaju postati članicama EU 2025. godine, ali čak ni tada

To ne treba shvatiti kao rok za sljedeće proširenje nego kao perspektivu koja se može ostvariti samo ako se ispuni svi kriteriji, objavila je u utorak Europska komisija na konferenciji za tisak u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

“Jasno je da to nije ciljni datum, nije krajnji rok, nego perspektiva. Realno je da one zemlje koje trenutačno vode pristupne pregovore zaključe do tada pristupni proces, ali i još neke bi zemlje mogle započeti pregovore u dogledno vrijeme. Osobno očekuje da sljedećih mjeseci još neke zemlje započnu pristupne pregovore”, izjavila je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini koja je, zajedno s povjerenikom za pregovore o proširenju Johannesom Hahnom, predstavila novu strategiju proširenja na šest zemalja jugoistočne Europe.

Novom strategijom Komisija želi potaknuti BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju da pojačaju napore na ispunjavanju kriterija, ali i pripremiti javno mišljenje u zemljama članicama za nastavak proširenja.

Te zemlje su na različitim stupnjevima pristupnog procesa. Crna Gora i Srbija vode pristupne pregovore. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali čekaju na datum za početak pregoovora.

Bosna i Hercegovina još nije, nakon više od godinu dana, predala odgovore na upitnik temeljem kojeg će Komisija izraditi mišljenje o njezinu zahtjevu za članstvo. Kosovo je na samom začelju i u posebnoj situaciji jer pet zemalja članica ne priznaje njegovu neovisnost.

“Sa snažnom političkom voljom, rezultatima stvarnih održivih reformi i s definitivnim rješenjima za sporove sa susjedima, one bi (Srbija i Crna Gora) možda mogle postati članicama 2025. Ta perspektiva je iznimno ambiciozna. Hoće li biti ostvarena u potpunosti će ovisiti o objektivnim zaslugama i rezultatima svake od zemalja”, kaže se u dokumentu.

#”U slučaju Srbije, prijelazna mjerila koja se odnose na normalizaciju odnosa s Kosovom (poglavlje 35) moraju biti ispunjena, a sveobuhvatni i pravno obvezujući sporazum mora biti hitno zaključen”, kaže se u dokumentu.

Komisija u svom dokumentu kaže da politika proširenja EU “mora nastaviti izvoziti stabilnost, a ne uvoziti bilateralne sporove”.

“Tamo gdje granični sporovi nisu riješeni bilateralno, strane ih trebaju predati bezuvjetno obvezujućoj međunarodnoj arbitraži, čije presude moraju biti u potpunosti primijenjene i poštovane od obiju strana prije pristupanja i koje se moraju uzeti u obzir u pripremama za pristupne ugovore”, kaže se u dokumentu Komisije.

Od svih zemalja traži se da se ozbiljno prihvate posla u području vladavine prava, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i uspostave tržišnog gospodarstva.

Komisija navodi da su u tih šest zemalja poluge moći često nalaze u rukama kriminalnih mreža i političkih klanova.

“Danas te zemlje pokazuju jasne elemente ‘otete države”, što uključuje organizirani kriminal i korupciju na svim razinama vlasti i državne uprave te isprepletenost javnih i privatnih interesa”, kaže se u strategiji.

“Nijedna od država zapadnog Balkana ne može se smatrati funkcionalnim tržišnim gospodarstvom”, dodaje se.

“Pridruživanje Europskoj uniji je daleko više od tehničkog procesa. To je generacijski izbor temeljen na fundamentalnim vrijednostima, koje svaka zemlja mora aktivno prihvatiti, počevši od vanjske i regionalne politike pa do onoga što djece uče u školama”, dodaje Komisija.

Zajedno sa strategijom Komisija je najavila šest nosivih inicijativa za potporu transformaciji zapadnog Balkana. Te inicijative odnose se na posebna područja od zajedničkog interesa: vladavinu prava, sigurnost i migracije, društveno-gospodarski razvoj, prometnu i energetsku povezanost, digitalnu agendu, pomirenje i dobrosusjedske odnose. Konkretne mjere u tim područjima predviđaju se za razdoblje od 2018. do 2020.

Za ostvarenje strategije za zapadni Balkan i potporu nesmetanoj tranziciji u članstvo neophodno je odgovarajuće financiranje. Europska komisija predlaže postupno povećanje financiranja u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći do 2020., ako je unutar postojeće omotnice moguće preraspodijeliti sredstva.

Samo u 2018. predviđeno je 1,07 milijardi eura pretpristupne pomoći za zapadni Balkan, uz gotovo devet milijardi eura u razdoblju2007. – 2017.

Komisija navodi i da se EU mora institucionalno pripremiti za nova proširenja.

“Europska unija mora biti jača i čvršća prije nego što postane veća”, kaže se u dokumentu Komisije.

Stoga Komisija najavljuje da bi krajem ove godine mogla predložiti proširenje područja u kojima se odluke donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno, kako bi se osiguralo učinkovitije donošenje odluka.

Komisija u svom dokumentu navodi da ulazak u EU “znači napraviti izbor”, što je prilično jasna aluzija za one koji bi se oslanjali i na neke druge zemlje koje žele imati aktivnu ulogu u regiji.

“Pridruživanje Europskoj uniji je izbor. Za to je potreban politički i društveni konsenzus i potpora naroda dušom i srcem. Ne može biti dvosmislenosti kod čelnika u pitanju kamo pripada zapadni Balkan i u kojem pravcu ide”, kaže se u dokumentu. Također se kaže da je potrebno donijeti “posebne aranžmane” kako one zemlje koje uđu prve ne bi mogle blokirati pristupanje ostalih zemalja zapadnog Balkana.

Cilj strategije je i pripremiti javno mnijenje u zemljama članicama za nastavak proširenja, koje je palo u drugi plan nakon izbijanja teške financijske krize, koja je uzdrmala same temelje EU. U međuvremenu, dok se Europska unija bavila sama sobom, u regiji je porastao utjecaj Rusije, Kine i Turske.

“Zapadni Balkan je dio Europe, zemljopisno okružen zemaljama članicama EU. Narodi EU i te regije imaju zajedničko nasljeđe i povijest te budućnost definiranu zajedničkim prigodama i izazovima”, navodi Komisija.

“Čvrsta, na zaslugama utemeljena perspektiva članstva zapadnog Balkana u EU političkom je, sigurnosnom i gospodarskom interesu EU. To je moćni alat za promicanje demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava. To je geostrateška investicija u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Europu utemeljenu na zajedničkim vrijednostima”, kaže se u dokumentu.
 
(jutarnji.hr)

Osim što je poznato da u NATO-u posjeduju takozvane nevidljive zrakoplove za operativna djelovanja u slučaju vojnog sukoba, građani Crne Gore su se upravo ovih dana mogli uvjeriti da NATO također na raspolaganju ima i “nevidljive avione” za gašenje požara

Jer teško da bi ikakva druga teorija mogla dati objašnjenje za jučerašnje priopćenje glavnog tajnika NATO-a Jens Stontelberga, koji je pozdravio potez saveznika NATO-a i partnera koji su, kako je rekao, “izašli u susret i pomogli Crnoj Gori u borbi protiv katastrofalnih požara”.

“Crna Gora, naš najnoviji saveznik, pridružila se obitelji NATO-a prije manje od mjesec dana. Naš brzi odgovor demonstrira da smo snažna podrška našim saveznicima. To je pravi primjer euroatlantske solidarnosti”, utvrdio je Stoltenberg.

Na ovu i ovakvu “euroatlantsku solidarnost” bez oklijevanja požurila je i reagirati Vlada Crne Gore, koja se zahvalila NATO-u i partnerskim državama na brzoj reakciji i pomoći saveznika, uz opasku da će “Crna Gora to znati cijeniti”.

“Pomoć NATO-a u gašenju požara u Crnoj Gori pokazuje da naša zemlja već uživa u benefitima svog novog statusa i novog kapaciteta”, priopćili su iz Vlade.

Naravno, nije nikakva novost da se aktualna crnogorska vlada i Stoltenberg sasvim dobro međusobno podupiru. To se znalo još odavno. Ono što se, međutim, nije do danas znalo, je da obje strane istovremeno obitavaju u kakvoj paralelnoj stvarnosti, matrixu, u kojem nevidljivi zrakoplovi NATO-a gase požare po Crnoj Gori.

Nažalost, dok crnogorska vlada blagodari Stoltenbergu, prava istina je da je situacija u Crnoj Gori i dalje krajnje ozbiljna i da je naročito dramatično stanje na primorju i okolici Tivta.

Izvještaji sa terena govore da su snage na terenu i dalje nemoćne u borbi s vatrenom stihijom, a da pomoć dobivena izvana u vidu letjelica za gašenje požara “nije zadovoljavajuća”.

Uzgred, inozemna pomoć je nakon nekoliko dana provedenih u agoniji ipak stigla, i to od Ukrajine, Švicarske i Izraela – zemalja koje, koliko je poznato, nisu članice NATO-a.

Nego da ne budemo sasvim nepravedni i neprecizni kada je u pitanju NATO. Pomoć je zaista stigla i od jedne aktivne članice saveza – Bugarske. Doduše, možda i ironijom sudbine, u vidu helikoptera ruske proizvodnje …
 
(sputniknews.com)

Spomenuo mogućnost građanskog rata u Crnoj Gori te dodao da “preuzima odgovornost za sve što će se dogoditi” u državi.

Vođa crnogorskog oporbenog Demokratskog fronta Andrija Mandić kazao je da se Crna Gora nalazi “na rubu građanskog rata”, piše B92.

Njega je razljutila jučerašnja odluka Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore da se ukine zastupnički imunitet zastupniku DF-a Nebojši Medojeviću.

Na izvanrednoj konferenciji za medije Mandić, predsjednik stranke Nova srpska demokracija, pozvao je zastupnike i simpatizere njegova opozicijskog saveza da se “brane u skladu s tradicijom u Crnoj Gori”.

Opasnija je činjenica što je spomenuo mogućnost građanskog rata u Crnoj Gori te dodao da on “preuzima odgovornost za sve što će se dogoditi” u državi.
 
(vecernji.hr)

Rusija će revidirati program suradnje s Crnom Gorom, prije svega u vojnotehničkoj sferi, nakon stupanja ove zemlje u NATO, nije isključeno da će jedan broj biti i prekinut, izjavio je za Sputnjik šef komiteta Savjeta federacije za obranu i sigurnost Viktor Ozerov

“Da li će neki programi biti prekinuti ili revidirani, pokazat revizija. U svakom slučaju, sporazum s Crnom Gorom će biti revidiran nakon njezina stupanja u NATO “, obećao je Ozerov.

Po njegovim riječima, članstvo Crne Gore u Alijansu ne znači automatski prekid sporazuma s njom. Kao primjer naveo je pregovore o rusko-turskoj vojnotehničkoj suradnji.

“Međutim, u doktrini nacionalne sigurnosti Rusije, koju je utvrdio predsjednik, NATO jedan od glavnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti zemlje i sa te točke gledišta će se razmatrati sporazum s Crnom Gorom”, rekao je senator.

Crna Gora je prije par dana službeno stupila u NATO.
 
(sputniknews.com)

NATO upozorava da Rusija namerava napraviti vojnu bazu u Bosni i Hercegovini, točnije u Republici Srpskoj i da će ona biti pretnja njihovom Bondsteelu na Kosovu

Oni tvrde da je američka baza na Kosovu, koja je jedna od najvećih njihovih baza izvan granica SAD-a, na meti Rusije i da Putin po svaku cijenu želi da se vojno ustoliči u gotovo u srcu Europe.

Ruska baza mogla bi biti u Mahovljanima, kod Banjaluke. Sa te pozicije Moskva raketama može kontrolirati gotovo čitavu Europu, a posebno Jadransko more. Rusija na ovaj način, saznajemo, želi kompenzirati ulazak Crne Gore u NATO.

Podsjetimo, Rusija ima već humanitarni centar u Nišu, za koji NATO uporno tvrdi da je tajna baza Rusije u ovom dijelu Europe i Balkana.

Velike zapadne sile, zbog toga, od Srbije traže da se zatvori Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu, jer je, kako tvrde, to baza za ruske špijune, a ne objekt za pomoć stanovništvu u izvanrednim situacijama i obuku.

S druge strane, Moskva od Beograda zahtjeva da riješi status njihove baze u Nišu, na isti način na koji je se riješava transport NATO vojnika, što znači da i ruski vojnici imaju diplomatski status i da biti izuzeti od kaznenog progona u Srbiji.

Ovu priču aktualizirao je ministar vanjskih poslova Ivica Dačić koje rekao da je sporazum na čekanju od 2014. godine i da će o njegovom potpisivanju s premijerom Aleksandrom Vučićem razgovarati ovih dana.

On je naglasio da Rusija više ne izdvaja novac za centar u Nišu zbog neriješenog diplomatskog statusa i da bi trebalo to riješiti ili ga zatvoriti.
 

(informer.rs)

Etnički sukobi u sićušnoj balkanskoj zemlji mogli bi se proširiti u regionalni rat alarmantnom lakoćom, kaže Observer

Schindler piše kako će Crna Gora malo toga donijeti NATO-u jer je njihova vojska ‘manja od policijske uprave Baltimorea’ i nije puno bolje naoružana.

John R. Schindler, analitičar Observera, osvrnuo se nedavno na odluku parlamenta Crne Gore da prihvati poziv u NATO. – Petak je donio dobre vijesti za one koji žele da se europski jugoistok priključi sigurnosnim i političkim strukturama Zapada – napisao je Schindler u svojoj analizi objavljenoj u nedjelju.

Bivši analitičar američke agencije NSA napisao je kako je ovo veliki korak unazad za Rusiju koja se jako trudila držati Crnu Goru izvan NATO-a koristeći ‘punu lepezu prljavih trikova’ među kojima su špijunaža, propaganda, diverzija pa čak i planiranje atentata i terorizam. Navodi i kako im je propao plan da prošle jeseni nasilnim načinom sruše vlast Crne Gore.

Piše i kako su motivacije Kremlja u ovom slučaju samo kako bi prkosili Zapadu i da tu nema ‘racionalnog strateškog računa’ budući da Crna Gora nikada nije bila dio njihovog carstva.

Schindler piše kako će Crna Gora malo toga donijeti NATO-u jer je njihova vojska ‘manja od policijske uprave Baltimorea’ i nije puno bolje naoružana. Ono što je važno kod ove zemlje je njena geostrateška pozicija.

NATO će sada kontrolirati cjelokupnu jadransku obalu koja ima realne posljedice za sigurnost Mediterana i Južne Europe – piše Schindler i dodaje kako je luka Kotor, za kojom je Moskva dugo žudjela, definitivno pozitivna za NATO.

Prije svega, pridruživanjem NATO-u strateška vrijednost Crne Gore uskraćena je Rusima – smatra Schindler i dodaje da ovo ostavlja Srbiju kopneno i politički podijeljenom između Istoka i Zapada.

Piše i kako je ‘rusofilija’ dugogodišnja u Beogradu, posebno među nacionalistima te da će Srbija na kraju morati odlučiti hoće li se pridružiti NATO-u i Europskoj uniji ili će im Putin biti glavni partner.

Navodi kako Moskva malo toga može učiniti kada je u pitanju Crna Gora, no ozbiljna je mogućnost da agitatori i provokatori potpomognuti Rusijom mogu izazvati kaos puno veći nego u Crnoj Gori.

Preveliki dio regije ostaje ukaljano korupcijom, kriminalom i političkom paralizom – mišljenja je Schindler koji procjenjuje kako zemlje Balkana ne mogu same pronaći rješenje za probleme.

Prema njemu, moguće je širenje kaosa jugoistočnom Europom. Kao primjer navodi Makedoniju koja je ‘gorko podijeljena između slavenske većine i albanske manjine’. Veliki dio te manjine, čija brojka nije potpuno poznata, nezadovoljan je statusom quo, a 2001. godine umalo je došlo do etničkog rata.

Albanci su tada, nakon borbi u predgrađima Skoplja, dobili velika politička ustupanja uključujući zajamčeno sudjelovanje u bilo kojoj budućoj makedonskoj vladi. Odnosi su se malo poboljšali, no siromaštvo, korupcija, zločin i političko nasljeđe komunističkog režima doveli su do nedavnih događaja.

I dok su NATO i EU krivili desnicu za kaos, Kremlj tu vidi zavjeru Zapada protiv pravoslavnih Slavena. Schindler upozorava da ne bi trebalo puno ‘tajnog ruskog poticaja’ da ovaj sukob pretvori u stvarni rat.

Upozorava i kako bi nasilje između Slavena i Albanaca moglo povući i zemlje poput Albanije i Srbije. – Ako se to dogodi, Bugarska i Grčka, obje zemlje NATO-a koje se posebno zanimaju za stanje u Makedoniji – možda neće biti daleko iza.

Etnički sukobi u sićušnoj balkanskoj zemlji mogli bi se proširiti u regionalni rat alarmantnom lakoćom – napisao je za Observer.

Dan kasnije u novoj kolumni navodi kako je Tito držao Jugoslaviju na okupu ‘kombinacijom karizme, političko talenta i tajne policije’. Smatra da je došlo vrijeme da Zapad prizna neuspjeh u jugoistočnoj Europi te da je ono što joj zaista treba su ‘normalne države nacije s koherentnim granicama.

BiH je za njega ‘pseudo-država’ koja se nije oporavila od katastrofe koja je trajala od 1992. do 1995. godine. Poručio je i da se Republika Srpska pridruži Srbiji ‘kao što to odavno želi. Smatra i da bi se etnički Hrvati iz Hercegovine trebali pridružiti Hrvatskoj.

Piše i kako ‘Velika Albanija dolazi u svakom slučaju’ te da je bolje da ‘se to postigne u mirnim uvjetima’. Kosovo bi se trebalo pripojiti Albaniji, smatra, a Srbiji bi trebao pripasti regija sjeverne Mitrovice. Kosovu bi pripala Preševska dolina.

Prema njegovom mišljenju, Makedonija će biti veliki gubitnik u prepravljanju mape Balkana. U zamjenu za gubitak sjeverozapadnog djela zemlje, Skoplje bi prije svih ostalih trebalo dobiti poziv za članstvo u EU i NATO kao i veliku pomoć Zapada da ‘povije rane gubitka teritorija’.
 
(vecernji.hr)