Ali, ona ne promovira klimatsko-religijski kult. Ili možda…

Švedska crkva zvonit će svojim zvonima diljem grada Malmoa u znak podrške Greti Thunberg i njenoj ulozi u klimatskom kaosu, piše Sputnik.

Akcija je podržati klimatski pokret ‘Petkom za budućnost’, u kojem će tisuće djece izaći iz škole na ulice kako bi od vlada tražile mjere zaštite okoliša.

„U svezi s globalnim klimatskim prosvjedom, zvona crkava će zvoniti i okupit ćemo se u molitvi za budućnost Zemlje.

Molimo se jer vjerujemo da je čovjek odgovoran za upravljanje i njegovanje Božjeg Stvaranja, kako bi djeci bila pružena prilika za budućnost.

Molimo se jer znamo da klimatske promjene utječu na najugroženije – siromašne, djecu i žene. Molimo se zato što vjerujemo u čovjekovu sposobnost promjene“ – rekla je švedska Crkva grada Malmoa na svojoj web stranici.

Prošle godine je švedska Crkva potaknula kontroverzu proglasivši Gretu Thunberg “Isusovim nasljednikom.”

Ali prema aktivistima globalnog zagrijavanja, njihov pokret uopće nije sličan religijskom kultu.

Onda dobro. Vjerovat ćemo im, za sada.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Gluhonijemi Ezequiel Villalonga (18) više ne vjeruje u Crkvu nakon što je proveo godine u institutu Provolo u Mendozi, gdje su on i njegovi prijatelji bili žrtve svećenika pedofila, a ta afera potresa Argentinu, domovinu pape Franje

“Mislim da je sve u Crkvi lažno. Sve što nam daju da čitamo, recitiramo, način na koji nam govore da se moramo ponašati. Mislim da su lažovi i demoni”, rekao je mladić pomoću znakovnog jezika.

Tek kada je odrastao, Ezequiel je naučio znakovni jezik jer mu ta specijalizirana katolička ustanova u podnožju Anda nije omogućila da ga nauči.

Imao je sedam mjeseci kada je njegova majka shvatila da je gluh. Od 4 do 16 godine boravio je u institutu Provolo i samo vikendima dolazio kući.

“Život je ondje bio strašan”

“Život je ondje bio strašan. Nismo ništa učili, nismo međusobno komunicirali, nismo poznavali znakovni jezik. Pisali smo ono što nismo razumjeli, pitali jedni druge, ali nitko ništa nije razumio”, dodao je u sjedištu nevladine organizacije Xumek koja mu je osigurala odvjetnika.

Njegovo svjedočenje i svjedočenja 20 drugih žrtva bit će ključno u procesu protiv svećenika Nicole Corradija (83) i Horacia Corbacha (59) te vrtlara škole Armanda Gomeza (49). Ezequiel je rekao da želi da Corbacho, Corradi i Gomez dobiju zaslužene kazne.

Nicola Corradi je stigao u Argentinu 1970. iz instituta Provolo u Veroni, također uzdrmanog posljednjih godina sličnim pedofilskim skandalom, te je preuzeo vođenje instituta Provolo u La Plati, na jugu zemlje, a 1998. prebačen je u Mendozu, gdje je vodio instituciju do studenoga 2016. kada je pritvoren.

Kardinal osuđen na 10 godina zatvora

U sklopu te velike afere prošle je godine Jorge Bordon (50) osuđen na 10 godina zatvora nakon što je priznao da je zlostavljao pet žrtava. Još se vode druga dva procesa protiv 15-orice optuženih.

Spremačica Paola Gonzalez je majka Milagros (16) koja je bila zlostavljana u tom besplatnom institutu, koji je prije skandala uživao velik ugled.

Čim su objavljena prva svjedočenja žrtava, pitala je svoju kćer o zlostavljanjima i ona joj je gestama pokazala što su joj radili. Skromna žena rekla je da je “svoju bol pretvorila u borbu” i da je “otvaranje procesa velika pobjeda”.

Pomoćni biskup La Plate monsignor Alberto Bochatey, kojeg je u srpnju 2017. imenovao papa Franjo, rekao je da “ne postoji dovoljno riječi kojima bi se solidarizirao s užasom koji su proživjele žrtve. Treba tražiti oprost i stremiti ozdravljenju bez mržnje”, naglasio je.

(index.hr)

U jednom intervjuu je rekla kako su nakon ukazanja njoj i njenoj obitelji vidjeli “rušitelja Jugoslavije”. Prijatelji su ih, priča, odjednom počeli izbjegavati

Život svih vidjelica iz Međugorja je od 1981. godine pod budnim okom Vatikana, koji je sumnjičav prema tamošnjim događajima.

Vidjelica Mirjana Dragičević Soldo do utorka je za širu javnost bila jedna od djece kojoj se 1981. ukazala Gospa, a od utorka je postala poznata i kao devastatorica pomorskog dobra i veleposjednica s vilom od 304 kvadrata u uvali Blace u općini sućuraj na Hvaru, koju preko Bookinga za tjedan dana iznajmljuje za 25.000 kuna, tako stoji na Bookingu.

Na upit 24sata pravila se da ne zna ništa o betoniranju male plaže ispred njene kuće, a u jednom trenutku je čak rekla “Koja kuća?”, iako je Slobodna Dalmacija provjerom u zemljišnim knjigama potvrdila da su vlasnici vile i parcele uistinu Mirjana i njezin suprug Marko Soldo.

Bit će zanimljivo vidjeti što će po ovom pitanju poduzeti inspekcija, kao i sama općina Sućuraj čiji su stanovnici sami obavijestili medije, iziritirani bahatošću “Gospine prijateljice”, koja tvrdi da joj se Gospa već desetljećima ukazuje svake godine 18. ožujka. Na nekim portalima stoji informacija da joj se Gospa ukazuje svaki dan, kao i ostaloj djeci vidjelicama iz 1981. godine, koji su danas naravno odrasli ljudi.

Mirjana Dragičević Soldo imala je 15 godina kada joj se Gospa ukazala prvi put i otada je njezin život, ali i život ostalih vidjelica iz Međugorja pod budnim okom Vatikana, koji ima problem s tim da se Gospa svako malo ukazuje u Međugorju.

Vatikan s tim ne bi možda imao toliki problem da Međugorje u zadnjih 30 i više godina nije višestruko prosperiralo. Procjenjuje se da je Međugorje radi Gospe posjetilo 20 milijuna ljudi, a profit od sakralnog turizma koji se tamo zarađuje je ogroman.

Mirjana Dragićević Soldo više je puta do sada pričala o svom životu i koliko joj se promijenio otkako joj se ukazala Gospa, a do sada je napisala nekoliko knjiga, koje se prodaju u inozemstvu. Iako i sama autorica, ona je prije nekoliko godina pozvala ljude da ne kupuju baš svaku knjigu o Međugorju, jer 90 posto tih knjiga ne predstavljaju pravu istinu o tom mjestu.

“Želim vam reći, kao braći i sestrama, ne trošite novac kupujući sve ove knjige u trgovinama. 90 posto njih nije istina, jer svaki od tih pisaca dođe u Međugorje na deset dana, a zatim napiše knjigu”, rekla je jednom prilikom, te dodala da je televizija protiv života.

“Grijeh imati TV u kući, grijeh je način na koji se koristi, jer kao roditelji trebamo utvrditi što je dobro za djecu, a što nije. Moramo im reći – Sada, u ovoj sobi se moli”, navela je.

Rođena je 18. ožujka 1965. godine u Sarajevu. Svakodnevna ukazanja imala je od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. godine, kada je rekla da joj je Gospa, povjerivši joj desetu tajnu, obznanila da će tijekom cijelog života ukazanje imati jednom godišnje, i to svakoga 18. ožujka.

Od 2. kolovoza 1987., prema njezinim riječima, svakoga drugoga u mjesecu Mirjana vidi Gospu i rasgovara s Njom te s Njom moli za nevjernike – one koji nisu upoznali ljubav Božju.

Kako navodi portal Medjugorje, Mirjana je imala svakodnevna ukazanja Gospe od 24.6.1981. do 25.12.1982., te joj je Gospa nakon što joj je odala deset tajni poručila da će joj se tijekom života ukazivati jednom godišnje – svakog 18. ožujka, iako se po internetu mogu naći podaci da joj se Gospa javlja svaki mjesec.

Kako navodi portal Medjugorje, Mirjana je imala svakodnevna ukazanja Gospe od 24.6.1981. do 25.12.1982., te joj je Gospa nakon što joj je odala deset tajni poručila da će joj se tijekom života ukazivati jednom godišnje – svakog 18. ožujka, iako se po internetu mogu naći podaci da joj se Gospa javlja svaki mjesec.

Objavljeni su i sadržaji tih ukazanja od svake godine i puna su molitve s Gospom, koja, kako navodi spomenuti portal, preko Mirjane poručuje da se ne bojimo i nudi svoju pomoć.

Mirjana se 1989. godine udala za Marka Soldu. Imaju dvije kćeri. S obitelji živi u Bijakovićima, u međugorskoj župi. Gospa joj je, kaže, kao posebnu nakanu povjerila molitvu za nevjernike, za ljude koji nisu upoznali ljubav Božju.

U jednom intervjuu je rekla kako su nakon ukazanja njoj i njenoj obitelji vidjeli “rušitelja Jugoslavije”. Prijatelji su ih, priča, odjednom počeli izbjegavati.

Školovanje je prekinula nakon završene prve godine turizma u Sarajevu. Na pitanje Jutarnjeg lista žali li za prigodom za propuštenim obrazovanjem, odgovara nam da to nadoknađuje redovitim čitanjem.

No, manjak formalnog obrazovanja nije joj bio prepreka da se baci u biznis s knjigama i vilom na moru za iznajmljivanje turistima.

Stjecanje bogatstva u Međugorju na račun Gospe već je dugi niz godina trn u oku Vatikana, kojem je nedopustivo da se fratri u Međugorju bogate na pobožnosti.

Tema bogaćenja vidjelica nadošla je i jednom od egzorcista u Vatikanu, biskupu Andrei Gemmi, koji je rekao da se u Međugorju sve zbiva radi novca, te da su se čak i vidjelice financijski dobro skrasile. Čak je i sam papa Franjo u nekoliko navrata podrugljivo komentirao Međugorje, a jednom je rekao da “u Latinskoj Americi jako štuju Gospu, ali pravu”.

(express.hr)

Riječ je o pseudovjernicima koji su katolici postali odgojem i tradicijom, koji religiju vide samo kao način identifikacije

Taman kad pomislimo da je HDZ “ispucao” sve svoje bahate i korumpirane kadrove, pojave se arogantni veleposjednik Lovro Kuščević i ministrant Goran Marić. Obojica veliki vjernici. Ovome nečasnom skupu mogu se slobodno pridružiti i Gabrijela Žalac (misli da joj vozačka nije potrebna) i Damir Krstičević (ne zna kupiti avion).

Nije mi samo jasno koji čudom još opstaje ministar zdravstva Kujundžić.

Cijeli set njihovih poteza i izjava je izrazito negativan. Dok premijer Plenković u Bruxellesu predstavlja modernog političara te elokventno i umiveno prozapadno lice koje europski čelnici obožavaju, u Hrvatskoj s druge strane podržava klasični klijentelizam i korupciju te na ključne pozicije postavlja ministre koji svoje birače smatraju ovcama i to više i ne skrivaju.

Ovako se ni notorni Ivo Sanader nije poigravao s kompletnim biračkim tijelom. HDZ ovakve likove očito stvara kao na traci. Kod njih korumpirani i nesposobni ministri nisu iznimka nego pravilo.

No ovo načelno vrijedi ne samo za njih nego i za veliku većinu HDZ-ovaca u Hrvatskoj. Dnevni mediji više ne mogu pronaći dovoljno prostora za sve njihove skandale, promašaje i propuste.

HDZ-ovi ministri su tek dokaz koliko je HDZ poguban za hrvatski narod i cijelu državu.

Kuščević i Marić su toliko korumpirani da ih čak ni najodaniji medijski paraziti i uvijek spremna internetska troll-bojna nisu pokušavali opravdati. Njih dvojica su toliko zaglibili u živom pijesku vlastite pohlepe da čak i Branko Bačić, inače specijalist za branjenje svih stranačkih nepodopština, zamuckuje kad ih brani i sizifovski pokušava opravdavati stranku.

Nakon što su i jedan i drugi podnijeli ostavke, automatski su zauzeli pozu mučenika koji su za “našu stvar” spremni žrtvovati sve. Do sada su im prolazile svakakve izlike, uredno su izigravali velike vjernike i domoljube, a sad se samo povlače sa streljane u nadi da će se mediji zadovoljiti njihovim ostavkama i uhvatiti u mlin nekog drugog.

Osim što su obojica korumpirani HDZ-ovci, zanimljivo je da su i jedan i drugi praktični vjernici te navodno žive svoju vjeru. No činjenica je da je da praktični vjernik nije i ne može biti korumpiran. Licemjerno je prijepodne javno pozdravljati s “Hvaljen Isus i Marija”, a popodne se baviti raznim malverzacijama i prevarama.

Riječ je o pseudovjernicima koji su postali katolici odgojem, tradicijom i koji religiju razumijevaju kao samo način izražavanja svog osobnog i nacionalnog identiteta i kao mutno sredstvo identifikacije. Isusovac Antonio Vieira (1608-1697) je skoro cijeli svoj život proveo u Brazilu, gdje se borio za prava siromašnih i ukidanje ropstva.

Korupciju u kolonijalno vrijeme opisao je u Propovijedi o dobrom lopovu: “Lopov koji ukrade da bi jeo ne ide u pakao niti tamo odvodi druge. Oni koji ne samo da idu u pakao već samo vode i druge, oni o kojima govorim, druga su vrsta lopova, većih sposobnosti i višeg ranga. Oni kradu bez straha ili rizika.”

Glavno obilježje korumpiranih sastoji se u tome da odbijaju priznati vlastitu korumpiranost. Oni su pametni, njihove su radnje motivirane žeđu za novcem. Nisu to sitni lopovi, već stručni ucjenjivači, puni lijepog govora, prijateljskih osmijeha. Smatraju proviziju svojim pravom, određeni postotak plaćom za svoje usluge, a pronevjeru načinom oduzimanja onog što im pripada. Sve ostale smatraju budalama.

Nekad se zapitam što to još HDZ treba učiniti da bi naivno hrvatsko biračko tijelo uvidjelo kakvi su oni zapravo te da je njihovo domoljublje i bogoljublje tek skup slova na papiru.

Riječ je o skupini karijerista koji haraju državom uz pomoć domoljubne magle, nepresušne životne energije 20 posto metuzalema s pravom glasa koji još misle da je Tuđman živ, protekcije državnih institucija te nekoliko kapi Pupovčevih melodramatičnih suza.

Nije problem u vladi nego u kompletnom sustavu i mentalitetu hrvatskih građana, koji sve to šutke trpe. Tko bi na sve to mogao reagirati? Vjerojatno radnici. Ali koji radnici? Radničke klase više nema. A ako penzioneri u vrijeme opasnijih temperatura ili nezgodnije promjene vremena izađu na ulice, tamo će vjerojatno i ostati.

Bilo kakav oblik reakcije nemoguće je očekivati od onih koji su zaposleni u državnim firmama i institucijama. Dokle god država subvencionira njihove gubitke ili pak mjesečne plaće političkih uhljeba iz raznih ministarstava, županija, općina i gradova, oni neće nikamo. Treba li možda nekakvu reakciju očekivati od bivših branitelja, koji ionako više vole šatore, i to samo kad njihovi nisu na vlasti?

HDZ ima takve ministre pored kojih čak i skup diletanata iz Živog zida izgleda kao moralni stup društva i solidna politička alternativa. Treba to znati, nije to lako, ali HDZ je čak i to uspio.

(express.hr)

Većina pravnih sustava diljem svijeta poštuje vjerska prava katoličkih svećenika da ne otkrivaju informacije s ispovijedi, što je srodno odnosu pravnika s klijentima

No kriza oko seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta sve češće propitkuje pravo na skrivanje informacije.

U Australiji je istraga o zlostavljanju djece predložila vlastima da uvedu zakon kojim bi se vjerski čelnici primorali da prijavljuju zlostavljanje djece, makar to saznali tijekom ispovijedi.

Zasad su dvije od osam australskih saveznih država uvele zakone kojim postaje kažnjivo ako svećenik prešuti takve informacije tijekom ispovijedi.

Kalifornijski senat je u svibnju također usvojio mjeru kojom se ispovjedna tajna smije prekršiti ako svećenik sazna ili posumnja na seksualno zlostavljanje u ispovijedi drugih svećenika ili crkvenih djelatnika.

Crkveni čelnici u SAD-u i Australiji usprotivili su se takvim zakonima, a novi dokument je stao iza njih.

Vatikan je u ponedjeljak poručio da svećenici ne smiju otkrivati sadržaj ispovijedi, što je očito odgovor na zahtjeve u Australiji i drugdje da se to omogući u slučajevima kada je u pitanju seksualno zlostavljanje.

U vatikanskom dokumentu koji posebno inzistira na sakrament ispovijedi, stoji da nijedna vlada ili zakon ne može primorati kler da prekrši ispovjednu tajnu “jer ta obaveza dolazi izravno od Boga”.

Žale se na “zabrinjavajuće negativne predrasude prema Katoličkoj Crkvi”.

(dnevno.hr)

Policija kaže kako napad upućuje na to da postoji “motiv protiv crkve”

Crkva u Švedskoj na području na kojem pretežito žive migranti teško je drugi put napadnuta uz pomoć ekplozivne naprave koja je probudila i šokirala stanovnike usred noći, piše Expressen.

Policija je pozvana na mjesto gdje se nalazi Sirijska ortodoksna crkva sv. Afrema u gradu Sodertalje nakon što su stanovnici izvijestili da su u 3 sata ujutro čuli veliku eksploziju.

Prema izvješćima, vlasti su brzo zaključile da je jedna eksplozivna naprava detonirana u zgradi koja se nalazi u blizini crkve koja se iznajmljuje kao prostorija za zabave.

Nakon što je policija utvrdila da nije bilo žrtava, pozvana je Nacionalna bombaška jedinica da provede istragu.

Policija kaže kako je to drugi put da je crkva bila cilj bombaškog napada. Prvi napad se dogodio prošle jeseni – što znači da vjerojatno postoji “motiv protiv crkve”.

Vlasti su priopćile kako je takve napade teško istražiti jer “počinitelji brzo nestaju sa mjesta zločina”.

Sodertalje je grad udaljen 30 kilometara jugozapadno od Stockholma i ima veliku migrantsku populaciju koju je doveo posljednji “izbjeglički” val.

Više od 50 posto stanovništva na tom području je migrantskog podrijetla.

Prema izvješću Radio Sweden, Sodertalje je primio “najveći postotak izbjeglica i to je izazvalo velike probleme”.

Kao što je prije istaknuto, napadi eksplzivnim napravama i smrtonosne pucnjave u Švedskoj – činjenice su koje danas donose zabrinutost, a koje su švedski mediji nekad ismijavali kao teoriju zavjere – te prema novom izvješću sada predstavlja “hitan nacionalni problem”.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Svijet je tugovao nakon što se kultna katedrala Notre Dame zapalila navečer 15. travnja

Više od 400 vatrogasaca borilo se protiv požara, koji se brzo proširio duž krovne konstrukcije, uzrokujući urušavanje krova najpoznatije europske crkve.

No, početna procjena štete otkriva da je oštećenje svoda oslabilo zidove, koji bi se mogli srušiti ako vremenski uvjeti budu dovoljno loši.

Nakon požara, koji je uništio toranj i velike dijelove krova, Notre Dane je strukturno nesiguran i mogao bi se srušiti ako zapušu jaki vjetrovi, tvrdi novo izvješće inženjera.

Paolo Vannucci, inženjer strojarstva na Sveučilištu u Versaillesu, tvrdi da bi se cijela zgrada mogla srušiti ako vjetar dosegne 88 kilometara na sat.

Prije požara, kamena konstrukcija bila je dovoljno jaka da se nosi s udarima vjetra od 220 kilometara na sat, izvještava Arts Newspaper.

Nestabilnost strukture crkve izazvala je veliku zabrinutost među stručnjacima zbog toga što bi petogodišnji cilj predsjednika Emmanuela Macrona za obnovu Notre Damea mogao potrajati predugo.

Toranj, koji je bio potpuno uništen u plamenu, također je pružao dodatnu strukturnu stabilnost ostatku zgrade, što sada ne postoji, dodao je gospodin Vannucci.

Naglasio je da bi jačanje i obnova strukturnog sustava katedrale trebala biti prioritet u procesu obnove, koja će se finacirati iz fonda koji je velik više milijardu eura i raste uz pomoć donacija poslovnih ljudi i filantropa.

10. svibnja je francuski parlament, Assemblee Nationale, donio poseban zakon o obnovi Notre Damea. Senat ga treba potvrditi 27. svibnja.

Arhitekt i bivši visoki dužnosnik UNESCO-a Francesco Bandarin tvrdi da zakon ne rješava sva tehnička pitanja, nego će stvoriti javno tijelo koje će nadzirati taj proces.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Britanska crkva je doživjela verbalni javni napad nakon što je ponudila da “pokrije” križ i sliku o Isusu kako bi se muslimanima omogućila molitva u njezinoj zgradi za vrijeme Ramazana

Kao dio plana, sudionici obližnje džamije bili su pozvani da koriste oltar župne crkve u Darlingtonu kao mjesto molitve, piše britanski Mirror.

Muslimanke su također dobile prostorije susjednih crkvi sv. Mateja i sv. Luke.

O prijedlozima se tvrdi da su razgovarali na sastanku 9. svibnja na kojem je prisustvovala velečasna Lissa Scott.

Također se tvrdi da je članovima rečeno da će Isusova slika, kopija Svjetla svijeta predrafaelitskog umjetnika Williama Holmana Hunta biti pokrivena, prenosi The Sunday Times

Novine su izvijestile da je zapisnik sa sastanka glasio: “Jedan prolaz u crkvi treba očistiti od stolaca za muslimanske muškarce kako bi se molili. Pokrijte kršćanske križeve i fotografije u malim sobama u kojima će se moliti žene.”

Nakon ove odluke reagirala je biskupija Durham koja je poručila crkvama da ne smiju održati islamske molitve u crkvenoj zgradi.

U njoj se navodi da crkveni zakon ne dopušta obožavanje nekršćana u zgradi Engleske crkve.

Biskup kršćanske biskupske crkve Biskup Gavin Ashenden, bivši svećenik kraljice, je bio među prvima koji su kritizirali ove planove.

#Rekao je: “Kada muslimani dolaze u našu crkvu, pozivamo ih da dođu i poštuju Isusa. Kad bismo prihvatili poziv da odemo u džamiju, poštovali bi Muhameda.”

Govoreći o odluci biskupije da se uključi, dodao je: “Oni shvaćaju da je vikar napravio pogrešku, ali drago mi je što se to dogodilo zato što je u javnosti potaknulo neka važna pitanja kroz koja ljudi trebaju raditi.”

“Islam i kršćanstvo nisu abrahamski rođaci u bliskoistočnoj religiji. Oni su zapravo antitetični jedni drugima.”

Razumljivo je kako će se događaj odvijati, ali molitve će se održavati drugdje.

Glasnogovornik biskupije Durham je izjavio također: “Iako je od vitalne važnosti izgraditi dobre međuvjerske odnose, jasno je da čin obožavanja nekršćanske vjere nije dopušten unutar zgrada posvećene Engleske crkve.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Vlasti ovog bosanskohercegovačkog grada ne znaju šta da rade s ruiniranim objektom starim 700 godina, koji je bio crkva, pa zatim džamija

Objekt se, naime, od 2007. godine nalazi pod ingerencijom Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca

Prijepori između Bošnjaka i Hrvata oko jajačke crkve-džamije vode se već dugo, a situacija se dodatno zakuhava otkad je glavni imam Zehrudin Hadžić poslao ultimatum Anti Brtanu, novopridošlom upravitelju objekta, u kojem mu daje rok od sedam dana za predavanje ključeva objekta.

Objekt se, naime, od 2007. godine nalazi pod ingerencijom Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, na čijem čelu se Brtan trenutačno nalazi.

Budući da se u medijima pojavila informacija da Brtan odbija predati ključeve iako za to nije ovlašten, on je odlučio uputiti otvoreno pismo u kojem poziva na dijalog, a s obzirom na to da se radi o zajedničkom kulturno-povijesnom nasljeđu, podsjetio je i da je briga o ovom nacionalnom spomeniku obveza ne samo agencije već svih građana Jajca te da stoga to što se od njega traži izlazi izvan okvira njegove nadležnosti.

“Ako su htjeli ključeve, onda su ih mogli tražiti od mojih prethodnika Bošnjaka na čelu agencije jer se ovako može steći dojam da je zahtjev motiviran mojom nacionalnošću. Iskreno se nadam da nije tako” – poručio je Ante Brtan dodajući da mu oni nisu ni dali ključeve.

Nagađa se da je crkva sv. Marije izgrađena između 12. i 13. stoljeća, a obnovili su je franjevci koji su na to područje došli u 14. stoljeću te su je upravo oni posvetili Blaženoj Djevici Mariji.

Nakon otomanskih osvajanja, 1528. pretvorena je sultan Sulejmanovu džamiju te je sada katastarski vlasnik toga zemljišta Islamska zajednica.

Dok lokalna Katolička crkva i hrvatske političke stranke tvrde da oni trebaju upravljati tim objektom jer se radi o crkvi, Islamska zajednica i bošnjačke stranke tvrde da je u pitanju džamija i pozivaju se na katastar.

Brtan je predložio kompromis po kojemu bi ovaj objekt koristile obje zajednice. Tako predlaže da se vanjski dio obnovi u izvornom obliku, a unutarnji onako kako su ga koristile obje vjerske zajednice u različitim vremenskim razdobljima.

Kao da situacija nije već dovoljno složena, predložio je uključivanje i pravoslavne crkve u BiH pozivajući se na njihovu povijesnu povezanost s crkvom.

Odluka na komisiji iz Sarajeva

“Mi nikad nismo izričito tražili da taj objekt bude džamija, međutim iz političkih krugova, konkretno HDZ-a, dolaze izjave kako oni žele da gore bude crkva i nita više. Iz crkvenih krugova u posljednje vrijeme nije bilo komentara. Postojala je ideja da se zgrada uredi u multimedijski centar, građevinu s ravnim krovom, projekt je radio jedan talijanski arhitekt, a to je trebala biti podloga za kandidaturu objekta za UNESCO-vu zaštitu. Islamska zajednica je pristala, Banjolučka biskupija nije” – navodi imam.

Što će biti s građevinom, on ne zna, no vjeruje da će dobiti sud i ući u posjed, a onda je barem zaštititi od daljnjeg propadanja. O stvarnoj namjeni odlučivat će, smatra on, komisija iz Sarajeva uz konzultacije najviših predstavnika dviju zainteresiranih vjerskih zajednica. Misli da njezina namjena nikako neće nikoga isključivati.

- Ja nisam povjesničar, samo teolog i trenutno glavni imam koji vodi ovu ustanovu. Činjenice govore da je to bila crkva, iako neki dovode u pitanje koja crkva, možda Crkva bosanska, je li kralj doista tu krunjen? To su neka previranja. Nesporno je da je bila crkva i da je onda bila džamija. Na tom tragu sada imamo šansu napraviti nešto zajednički, na korijenima, na tim temeljima koji nas povezuju, to može biti mjesto susreta, nešto što će nas povezati, a ne razdvajati – smatra imam Hadžić.

Žao mu je što ova građevina postaje kamen spoticanja među dvama narodima koji na svaki drugi način sjajno surađuju, u kulturi, vjeri, pa i ostalim važnim pitanjima, ilustrirajući to “Plivskim omahama”, jedinstvenom međureligijskom manifestacijom, višednevnim festivalom kojim se predstavlja raznolikost i bogatstvo bosanske kulture naroda i vjerskih grupa.

Banjolučki biskup Franjo Komarica nije želio previše ulaziti u problematiku, rekao je da se radi o vrlo škakljivom pitanju na koje bi nam najboljem mogao odgovore dati mjesni župnik i gvardijan fra Anto Šimunović. Fra Anti je “škakljiva” problematika argument da nas vrati na biskupa kao mjerodavnijeg.

Ostali smo tako negdje na pola puta između biskupa i župnika, pa smo za stav Crkve morali posegnuti za dokumentom otprije desetak godina kojim je Banjolučka biskupija iznijela neslaganje s idejom da građevina postane multimedijski centar, odnosno “čuđenje i nezadovoljstvo” što nisu konzultirani kao izvorni vlasnici crkve i tornja u planiranju buduće namjene.

Naglašavaju da nemaju ništa protiv da se povijesna jezgra Jajca stavi na UNESCO-ov popis svjetske baštine, ali da “ne mogu podržati nikakav multimedijalni centar koji bi uključivao sadržaje posve neprimjerene sakralnom prostoru crkve i za koji ne bi bilo naznačeno da će se moći (barem povremeno) koristiti i za katoličko bogoslužje”.

Načelnik Jajca Edin Hozan (SDA) izabran je neposredno na izborima, a predsjednik Općinskog vijeća Ivo Šimunović (HDZ BiH) većinom koju tvori 10 njegovih i 9 Hozanovih vijećnika od njih 25. Njih dvojica imaju različita mišljena o crkvi/džamiji, no ako problematiku gledamo kroz odnos imama Hadžića i Šimunovića, onda su ona posve suprotstavljena.

Predsjednik Vijeća tvrdi da priču o građevini aktualizirao upravo imam kada je u svojem biltenu najavio obnovu džamije Sulejmanije sredstvima nekih donatora s istoka.

“Ako su svaku džamiju na koju su polagali neko pravo uporno tražili da se vrati, onda je nepojmljivo da nisu spremni vratiti crkvu. Zna se da su je gradili katolici prije dolaska Osmanskog Carstva. Ta crkva, kao institucija, postoji i danas, pa ako je građevina oteta, logično bi bilo da se i vrati. Zna se vlasnik, ona nije prodana ni darovana. Islamska vjerska zajednica bi trebala pokazati širinu i spremnost na gradnju dobrosusjedskih, međuljudskih i međureligijskih odnosa” – kaže predsjednik Vijeća Šimunović, pozivajući se na “prvo pravo” po pitanju vlasništva.

(vecernji.hr)

Propovijedaju pomaganje bližnjem, mladi su s diplomama Harvarda i imaju politički program predstavljen u filmu “Hail Satan?”

Može li Sotona uskočiti i popraviti stvari tamo gdje je Bog zakazao? Navodno, može. Ovih dana u SAD-u je sotonizam, točnije organizacija The Satanic Temple proglašena Crkvom i oslobođena poreznih davanja.

“Mit da je Sotona kreator svega zla napravio je opipljivu štetu u svijetu. Ideja da je Sotona kreator svega zloga daje pravo onima koji govore u ime Isusa da budu arbitri svega što je moralno prihvatljivo i da su u pravu po pitanju svega te da ne moraju preispitivati svoje razmišljanje o bilo čemu”, riječi su Luciena Greavesa, političkog aktivista i osnivača The Satanic Templea.

Trojica prijatelja istomišljenika okupila su se 2013. godine u Salemu u Massachusettsu, ne kako bi štovala Sotonu i izvodila tajne demonske rituale, otimala i ubijala djecu, nego kako bi prkosili autoritetima. Ova grupa, a sad i Crkva, što je gotovo paradoksalno, uopće ne vjeruje u Sotonu. Njihova metafora Sotone na tragu je vjerovanja da se radi o anđelu pobune koji se sukobljava autokratskim strukturama.

Sotona u ovom kontekstu nije utjelovljenje zla, okrutnosti, patnje niti mu je cilj moralno razoriti čovjeka, nego je reprezentacija neovisne misli. Aktivisti se pitaju: zašto se u liberalnom svijetu daje prvenstvo jednoj religiji? Zašto su religija i država u takvom čvrstom zagrljaju?

U dokumentarnom filmu “Hail Satan?”, koji potpisuje redateljica Penny Lane i koji prati ovu grupu aktivista, Greaves spominje da oni “žele prisiliti ljude da preispitaju svoj stav o Sjedinjenim Američkim Državama kao kršćanskoj naciji”. Ona to, prema Greavesu, nije.

“Sekularna smo nacija. Trebali bismo biti demokratsko, pluralističko društvo. Trebali bismo biti nacija koja ne dopušta vladi da diktira što je primjereno izražavanje religioznih osjećaja”, rječit je Greaves.

The Satanic Temple je kao zezanciju osnovala skupina prijatelja. Rođeni su krajem sedamdesetih, a odrastali su u vrijeme nevjerojatne sotonističke panike. Djelomično je tome pridonio kult Charlesa Mansona iz šezdesetih koji je postao zloglasan zbog serije monstruoznih ubojstava iz 1969. godine.

Iste godine je Anton LaVey napisao “Sotonističku bibliju”, koja je postala kapitalno djelo modernog sotonizma i na čijim je načelima osnovana Church of Satan, a kasnije je došla i publikacija “Satanic Rituals”, koja je dala naslutiti da su okultni rituali svakodnevica mnogih Amerikanaca.

Histeriji i strahu od demonskih sila dodatno je pridonio izlazak knjige Williama Petera Blattyja “Egzorcist”, a kasnije i Friedkinova kultna ekranizacija istoimene knjige. Uskoro se pojavio “The Satan-Seller”, fiktivni memoar samoproglašenog kršćanskog propovjednika Mikea Warnkea, koji je pisao da je bio sotonistički svećenik i sudjelovao u ritualnim seksualnim orgijama.

No histerija je izrasla u nešto veliko baš zato što nije postojao jedan karizmatični vođa koji bi stajao na čelu takozvanog sotonskog kulta, nego je sve bilo tajnovito, na razini “rekla-kazala”.

Ljudi su zamišljali da su sotonisti među njima, da su susjedi, rođaci… Živjeli su u trajnoj paranoji da će im sotonski kult oteti, silovati i ubiti djecu. Onda se pojavio još jedan memoar koji je dodatno razbuktao strasti. Bila je to knjiga Michelle Remembers o odrastanju i zlostavljanju u sotonističkom kultu. Diljem Amerike su se tad počeli pojavljivati ljudi sa živopisnim sjećanjima o odrastanju u kultovima, a mnogo je nevinih završilo u zatvorima jer ih se lažno prokazivalo kao sotoniste.

Krajem sedamdesetih javnost je ostala šokirana i potresena masovnim samoubojstvom koje su počinili članovi kulta Peoples Temple u Gvajani. Iako se nije direktno radilo o sotonizmu, dodatno je raspiren strah od kultova i njihova magičnog zaposjedanja ljudi. The Satanic Temple izrastao je iz cinizma prema vremenu histerije i straha.

Lica koja stoje iza pokreta nisu čudaci izgmizali iz mračnih odaja, puna zlih nakana, nisu šarlatani i mutni karizmatici, nego momci koji iza sebe imaju diplome s Harvarda i rado se upuštaju u intelektualne dijaloge s novinarima, političarima i religijskim fanaticima. Cilj im da se na religiju počne gledati kao na narativ koji daje smisao i smjer ljudima u životu, ali koji se ne smije doslovno interpretirati.

U početku su organizirali proteste, ulijetali na kršćanska okupljanja protiv pobačaja te zapravo trolali i šokirali ljude na svakom koraku. Kako im je članstvo počelo rapidno rasti, satira iz kućne radinosti pretvorila se u ozbiljan politički aktivizam, propitkivanje ustava, prava Crkve na zemlju, vjeronauk u školama te veliki utjecaj pastora u lokalnim zajednicama. Kad god ugledaju situaciju u kojoj se miješaju Crkva i država, pokušavaju se involvirati.

Traženjem vlastitih religijskih prava upućuju na besmisao da se jednoj religiji daje prvenstvo nad drugom. Ili svi ili nitko. Ili i kršćanstvo i sotonizam. Ili nijedno. Njihova možda najpoznatija akcija bila je postavljanje kipa Bafometa, demonskog jarca, na javnu površinu u Oklahoma Cityju, nakon što je na isto mjesto postavljena ploča s Deset božjih zapovjedi.

The Satanic Temple nema nikakve veze s Crkvom koju je osnovao Anton LaVey i koja je, unatoč tome što je i dalje vodi njegova kći Karla, više-manje neaktivna. Postoji internetska stranica i za 200 dolara se može kupiti članstvo. Filozofija Crkve je ta da je na svakom individualcu širenje nauka Crkve i da se utjecaj kolektiva mjeri prema zaslugama pojedinca. Greaves naglašava da je LaVeyeva crkva bila produkt svojega vremena, no da je vrijeme za promjenu.

U prijevodu, Crkva mora ući u zajednicu. Ne smije stajati na pijedestalu prošlog vremena i starih zasluga.

The Satanic Temple je, primjerice, na Floridi pomagao beskućnicima, a u Tucsonu su imali kampanju “Menstruirajte sa Sotonom”, kojoj je cilj bio distribuirati higijenske potrepštine potrebitima. Također se aktivno bore da zaštite pravo na abortus, ali i općenito slobodu individualca. Pokušavaju prodrmati ljude u njihovim uljuljkanim uvjerenjima: tko je loš, a tko je dobar?

Je li Sotona dobar ako ljudi u njegovo ime pomažu? Je li loš ako su gori oni koji se predstavljaju dobrima? U doba interneta teško je vjerovati u bilo kakvu mitologiju, pa i mračne okultne fantazije. Paranoja našeg vremena nije sotonizam, nego terorizam, koji je u samo nekoliko godina uzeo više života nego što ih je stigla dodirnuti fiktivna ruka sotonizma.

Pogledajte kratak prilog vezan za Sotonističku crkvu u Americi kao novi pokret:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)