Zapadni tisak danima ponavlja da su se Britanci, koji napuštaju EU, izolirali od ostatka svijeta, i da će se morati suočiti sa strašnim ekonomskim posljedicama

Ali, Brexit neće izolirati Veliku Britaniju, već će joj omogućiti da se okrene svom Komonveltu koji faktički obuhvaća prostor nekadašnjeg Britanskog carstva, i stvori veze s Kinom i Rusijom, piše francuski analitičar Thierry Meyssan.

Commonwealth je zajednica daleko veća od EU, koja se proteže na svih šest kontinenata. Pad funte bi u Komonveltu mogao biti prednost, a poznat po svom pragmatizmu, Londonski City bi brzo mogao postati međunarodni centar za juan i smjestiti kinesku valutu u samo srce Unije.

SAD i Velika Britanija su bili planirali na summitu NATO u Varšavi 8. i 9. srpnja primorati članove EU na povećanje njihovog vojnog proračuna, do 2% BDP-a.

Pored toga, postoje planovi za primjenu sile na ruskoj granici, uključujući stvaranje zajedničke logističke jedinice NATO u EU, što bi omogućilo kolektivno korištenje helikoptera, brodova, dronova i satelita.

Velika Britanija je do sada u EU pružala najveći doprinos po pitanjima obrane, dajući za to blizu 15% proračuna.

Osim toga, ona je bila zadužena za operacije zaštite pomorskih transporta na rogu Afrike, a njezini brodovi su prisutni na Mediteranu.

Također je planirano da Velika Britanija osigura trupe za stvaranje borbene skupine EU. Ali, poslije Brexita, svi ovi aranžmani su pod znakom pitanja.

Za Washington je sada pitanje da li će London prihvatiti povećati svoje sudjelovanje u NATO. Iako je Michael Falon, aktualni britanski ministar obrane, obećao da neće oslabiti zajedničke napore NATO i EU, nitko ne može reći zašto bi se sada London složio da pošalje vojne snage pod stranu naredbu.

Kao rezultat toga, Washington sumnja u volju Londonu da nastavi vojni savez sa SAD koji je stvoren još 1941.

Naravno, ne treba isključiti mogućnost da Brexit može biti britanski trik, koji im omogućuje da u svoju korist ponovo pregovaraju o njihovom «posebnom odnosu» s Amerikancima.

Međutim, mnogo je vjerojatnije da se London nada da će proširit i svoje odnose s Pekingom i Moskvom, a da se ne odrekne ne prednosti svog sporazuma s Washingtonom.

Savez anglo-saksonskih tajnih službi

Tijekom Drugog svjetskog rata, pa čak i prije nego što su SAD ušle rat, Washington je zaključio sporazum s Ujedinjenim Kraljevstvom, što je jasno navedeno u Atlantskoj povelji.

Tu se kaže da se dvije zemlje udružuju da kako bi se jamčila sloboda plovidbe morima i jačala slobodna trgovine. Ovaj savez je ostvaren putem sporazuma «Pet očiju», koji trenutno služi kao osnova za suradnju između 17 obavještajnih agencija iz 5 različitih zemalja (SAD i Velika Britanija, i tri člana Commonwealtha – Australija, Kanada i Novi Zeland).

Dokumenti koje je otkrio Edward Snowden potvrđuju da je mreža za prisluškivanje “Eshalon”, u svom sadašnjem obliku predstavlja “nadnacionalnu obavještajnu agencija koja je neovisna od zakona vlastitih država članica”.

“Pet očiju” su tako bile u mogućnosti špijunirati osobe poput glavnog tajnika OUN i njemačkog kancelara, i da istovremeno, vršiti masovni nadzor na svojim građanima.

Na identičan način, 1948. godine, SAD i Velika Britanija su osnovale drugu nadnacionalnu agenciju, Kancelariju posebnih projekata, koja je upravljala projektom koji je danas poznat pod imenom Gladio.

Konačno, 1982. godine, SAD, Velika Britanija i Australija su stvorile treću nadnacionalnu agenciju, pseudo-NVO, “Nacionalnu zakladu za demokraciju”.

Iako postoji impresivna količina literature o ova tri programa, ne znamo apsolutno ništa o nadnacionalnoj agenciji koja ih kontrolira.

Unatoč nekoliko neslaganja tijekom britanskog napada na Egipat sredinom 50-tih (Sueski kanal) ili protiv Argentine (Falklandski rat), ili američkog napada na Grenadu 1882. godine, dvije sile su uvijek jedna drugoj pružali snažnu potporu.

Engleska kruna je financirala početak izborne kampanje Baracka Obame 2008. godine, velikodušnim doprinosima preko iračko-britansko trgovca oružjem Nadhmija Auchija.

Tijekom Obaminog prvog mandata, veliki broj njegovih izravnih suradnika su bili članovi američkog ogranka tajnog društva “Pilgrim society”.

Ali, predsjednik Obama se postupno odaljio od te grupe, šaljući poruku britanskoj Kruni da mu ta usluga nije uzvraćena na pravi način.

Stvari su se pogoršale kada je američki časopis Atlantic objavio oštar tekst protiv Davida Camerona, a Obamina posjeta kraljici Elizabeti za njen rođendan nije mogla izgladiti nesporazume.

Što Britanci žele?

Odvajanjem od Europske unije, i udaljavanjem od SAD, Velika Britanija se ni na koji način nije izolirala, već bi se ponovno mogla vratiti svom glavnom adutu – Komonveltu.

Potpuno se previđa da je 1936. Winston Churchill pokrenuo ideju uključivanja sadašnjih članica Europske unije u Commonwealth.

Njegov prijedlog je zaustavljen porastom opasnosti od Drugog svjetskog rata. Poslije savezničke pobjede taj isti Churchill je iznio ideju ‘Sjedinjenim Državama Europe’ i sazvao konferenciju Europskog pokreta u Haagu.

Sa londonske točke gledišta, Sjedinjene Države su te koje su prekršile “poseban odnos” tako što su ga oholo zamijenile idejom unipolarnog svijeta, i što su same krenule u provedbu svojih interesa – i to, u vrijeme kada više nisu ni najveća svjetska ekonomska sila, ni najjača konvencionalna vojna sila.

Zbog toga, od ovog trenutka u interesu Britanije je da prestane sa postavljanjem “svih svojih jaja u jednu košaru”.

Britanija treba sačuvati zajedničke institucije koje dijeli s Washingtonom, da se oslanja na Commonwealth dok plete nove veze s Pekingom i Moskvom, bilo izravno ili preko suradnje sa Šangajskom organizacijom za suradnju (ŠOS).

Na dan Brexita, ŠOS je u članstvo prihvatio dva člana Commonwealtha – Indiju i Pakistan, a ranije to nikada nije učinio.

Dok ne znamo ništa o kontaktima koje Velika Britanija može imati s Rusijom, možemo primijetiti njezino približavanje Kini.

Londonska burza je objavila sporazum sa Sustavom vanjskotrgovinske razmjene Kine, i u lipnju postala najvažnija burza na svijetu za procjenu kineskih obveznica.

Svi elementi su postavljeni da se Londonski City pretvori u kineskog Trojanskog konja u Europi, a na štetu nadmoći SAD.
 
(Voltaire.net – priredio M. Đorđević, Kurir.rs)

Kraljica je ispustila “bombu” u javnost dok je snimala svoju godišnju Božićnu poruku za BBC, aludirajući na duboko osobno žaljenje za ubojstvom princeze Diane. Da li nam je kraljica ovom božićnom čestitkom pokušala nešto reći?

Očito uznemirena, kraljica je izjavila, da je “Znala previše.”

Kraljica zamolila svoje podanike da shvate da ono što je kraljevska obitelj jednostavno učinila je bilo potrebno kako bi se osigurala svoj ​​opstanak.

Visoko pozicionirano BBC snimateljsko osoblje i savjetnici iz palače su zakazali u zaustavljanju božićne čestitke, prije nego što je kraljica izrazila tamne strahove da će to biti zadnji Božić na Zemlji, jer su zlonamjerni snage, mnogo jače od nje, i rastu u cijeloj Europi, pridobivajući teritorij svaki dan.

“Nadam se da ćete uživati ​​svojem poslijednjem Božiću”, rekla je s gorčinom, prije nego što je osoblje BBC-a, pod strogim naredbama savjetnika iz palaće, otkazao poslati poslati radnike BBC-a na pauzu. Radnici su naravno čuli kraljičin prvi govor.

Kasnije tijekom dana božićna poruka je ponovno snimljena, ali promjenjena i manje problematičnija za kraljevski establišment.

U Velikoj Britaniji i na internetu, emitiranje kraljičine božićne poruke je bilo zaustavljeno do 15:00 sati na Božić.

U drugim dijelovima Commonwealtha, na Novom Zelandu poruka je emitirana na televiziji tek u 18:50 sati po lokalnom vremenu Novom Zelandu, u Australiji od strane Australian Broadcasting Corporation u 19:20 sati po lokalnom vremenu, a u Kanadi kanadske Broadcasting Corporation u 22 sata po IST, koje je isto vrijeme kao 15:00 sati u Velikoj Britaniji.

Kako je popularna kraljičina čestitka?

Prošle godine, 7,8 milijuna gledatelja se uključilo u gledanje božićnog emitiranja samo u Velikoj Britaniji. Poruka je bila tada posvećena Prvm svjetskom ratu, mirovnom procesu Sjeverne Irske i škotskom referendumu.

Tema ovogodišnjeg govora, kojeg je kraljica izabrale, je prema njenim službenim stranicama, odražavao njzine vlastite interese, ali će uvijek biti “motiviran suosjećanjem i brigom za njezine ljude.”

Podsjetimo se da je papa Franjo to isto rekao na svojem božićnom obraćanju vjernicima, da će ovo biti posiljednji Božić za čovječanstvo.

Kraljičina čestitka ima smisla, jer je nedavno britanska državna institucije objavila da je kršćanstvo od sada u manjini u Velikoj Britaniji. Povjerenstvo za religiju i vjeru šokiralo javnost – Velika Britanija više nije kršćanska nacija!

Donosimo vam ovogodišnju kraljičinu čestitku, ali koja je prepravljena i ponovo snimljena, iako niti ovaj govor nije baš čisto pozitivan.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

U svijetu se odvijaju pripreme za stvaranje jedne svjetske države i jedne svjetske religije, pa Srbija u svemu tome mora odigrati svoj dio posla kao ojačani instrument masonskog ekumenskog spajanja religija u jednu novu religiju

Ovaj vikend je u Beogradu, završen dvodnevni, europski, masonski sastanak povodom obilježavanja 95 godina «Velike lože Jugoslavija» koja djeluje od 1919. godine. Tako je u Beograd došlo 250 visoko pozicioniranih i utjecajnih europskih masona koji su uz obljetnicu jugoslavenske lože proslavili i obljetnicu Velike lože Srbije, koja je ujedno organizirala ovo masonsko okupljanje.

“Beograd i Srbija ponovno zauzimaju izuzetno važno mjesto u europskom i svjetskom Slobodnozidarskom bratstvu, što dodatno ojačava i afirmira poziciju Srbije”, naveli su članovi srpske lože za B92.

Kako prenose srbijanski mediji, masoni su se novinarima nakon konferencije pohvalili kako oni rade sve za dobrobit čovječanstva, te da je njihov posao jako težak, nakon čega su se uputili u hram napravljen u “Posejdon” napraviti ritual koji nije bio otvoren za javnost, a prilikom kojeg su se sklopila nova bratstva između pojedinih masonskih loža.

Međutim, kako niti jedan masonski sastanak nije “samo” sastanak, tako i ovo masonsko okupljanje zasigurno ima svoj dublji značaj. Srbija koja je u potpunosti preuzeta od britanske masonske “imperije”, i koja je po njenim nalozima dužna poslušno vršiti zadatke promicanja masonske “politike”, poglavito usmjerene na destabilizaciju regije.

On smatra kako su se na ovom masonskom skupu u Beogradu odlučivali koraci koje Srbija mora sprovesti na projetu stvaranja jedne svjetske religije, i poretka.

Koja je poveznica europskih masona i Beograda?

Pa, to je problem koji sam u svojim objavama više puta izlagao, pa ga ovdje mogu naprosto ponoviti. Britanije je u svom korijenu masonska država, od svog korijena u vlasti pa do dna uprave. Britanska masonerija na ovim je prostorima Srbiju izabrala kao strateško središte za svoje djelovanje protiv katoličkog Carstva Austro-Ugarske i Kraljevine Hrvatske (kao sastavnog dijela) i to još u XIX. st.

Britanski obavještajni sustav dugim je nizom desetljeća Srbiju pripremao za geostratešku vladaricu na hrvatskim (austro-ugarskim) prostorima koje je opširno citirano u korespondenciji tvorca Jugoslavije Seton Watsona iz knjige povijesnih dokumenata, “R. W. Seton Watson i Jugoslaveni”, koju je 1976. g. potpisala Britanska Akademija zajedno s JAZU. Već u “Hrvatskom Pravu” 29. lipnja. 1929., u svom članku, pravaški ideolog Milan pl. Šufflay bio je prvi koji je ukazao na prave tvorce Kraljevine SHS, a to su bili Englezi Wickham Steed i Seton Watson (Watson je važniji).

Kroz Jugoslaviju Britanija je uvijek čuvala svoje Carstvo, tj. nevidljivi Commonwealth, i privilegije u Indiji, ali taj geopolitički potez koji je uspjela realizirati, ujedno je bio i potez protiv snage katoličke Crkve i protiv malog katoličkog naroda, jer su Hrvati kao katolička živa sila biološki previše ometali planove Novog Svjetskog Poretka. Budući da su srbijanski kralj i kasnije Tito bili dio britanske koncepcije stvaranja Jugoslavije, središte ostvarenja britanskih planova bio je i ostao je Beograd.

Velika loža Jugoslavije? Tko su ljudi koji su činili ili još uvijek čine jugoslavensku masonsku ložu, je li poznato ima li “Hrvata”?

Kada u Google upišete “Velika Nacionalna Loža Jugoslavije” rezultat na prvoj stranici dat će vam “Veliku Nacionalnu Ložu Srbije”, koja se očito vratila u svoje ležište nakon pada Jugoslavije. Ime su preusmjerili na Srbiju, ali nisu promijenili svoje ciljeve. Dana 6. srpnja 2010. u medijima je objavljeno da je Veliki Majstor Regularne Velike Lože Srbije dr. Čedomir Vukić izjavio da se u vladi Srbije nalazi pet masona. Da se ondje pod njegovim nadzorom nalazi samo jedan i to bi bilo dovoljno da određuje bitne tokove srbijanske politike, a njih ima daleko više.

Sigurno i više od priznatih pet. Nije mi poznato jesu li u srbijanskoj loži i “Hrvati”, ali svi masoni moraju raditi na istom zadatku koji zapovijeda “Majka Loža” iz Velike Britanije, a u Hrvatskoj vidimo da sadašnje vlasti vode snažnu prosrpsku politiku, a nije ni čudo jer su izračunali i objavili da se u tzv. hrvatskoj vlasti nalazi više od 46% Srba. I kada se poveže masonska misija Srba sa duhovnim profilom odanosti, onda nam hrvatski masoni u srpskoj loži nisu ni potrebni. U Hrvatskoj oni slušaju što im nalaže “Majka Loža” u Londonu, koja je oduvijek vodila prosrpsku politiku.

Što je pravi razlog okupljanja europskih masona u Srbiji?

U svijetu se odvijaju pripreme za stvaranje jedne svjetske države i jedne svjetske religije, pa Srbija u svemu tome mora odigrati svoj dio posla kao ojačani instrument masonskog ekumenskog spajanja religija u jednu novu religiju. Vidljivo je da se pravoslavlju pripremaju ustupci, a Srbija je granično područje civilizacija i kultura, koje bi trebalo omogućiti da se Europa s ostalim vjerskim kultovima spoji po šavovima, ali ne na temeljima kršćanstva, već temeljem nove sinkretističke religije.

Kako će se ovaj sastanak odraziti na Srbiju, njihovi mediji izvještavaju kako će ovaj sastanak pojačati poziciju Srbije u svijetu? Kako?

Pa položaj Srbije u masonskom svijetu je već vrlo jak. To se može zaključiti i iz samo jednog vrlo bobmastičnog objavljenog 18. lipnja 2010. u svezi s okupljanjem svjetske masonerije te godine piše: “Prošle subote u Beogradu Michel Bazio, treći mason svijeta, ekskluzivno je za NIN najavio da će visok položaj u svjetskoj masoneriji ustupiti Draganu Đuriću (49) najmlađem grandcommanderu u Ujedinjenim vrhovnim savjetima svijeta.”

Sada se nakon 82 godine odvija drugi najveći skup masona u svijetu gdje dolazi 250 masona iz cijelog svijeta i to naravno znači da će Srbija kao i dosada i dalje dobivati milijarde eura i dolara, koje nije proizvela radom niti zaslužila dobročinstvima. U istom članku od 18. lipnja, 10. navedeno je da je jedan od najutjecajnijih srbijanskih masona Dragan Malešević Tapi prijateljevao s Vojislavom Šešeljom i snažno utjecao na njega. Dragan Zagorac, vodeći mason kaže da Šešelj nije mason.

Što je pravi razlog okupljanja europskih masona u Srbiji? U svijetu se odvijaju pripreme za stvaranje jedne svjetske države i jedne svjetske religije, pa Srbija u svemu tome mora odigrati svoj dio posla kao ojačani instrument masonskog ekumenskog spajanja religija u jednu novu religiju.

Hoće li ovaj sastanak nekako utjecati i na Hrvatsku?

Pa, svakako će utjecati. Hrvatska će i dalje biti ekonomski i politički slabljena da bi se pokorila političkim “usaglašavanjima”. A kako je to izgledalo u našem dosadašnjem iskustvu – nije potrebno ponavljati.

 

 
 
dnevno, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17761"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Bivši šef sektora obavještajaca John Coleman: ‘Na vrhu je britanska služba MI6, a sve ostale američke, izraelske i službe su podređene i izvršavaju naređenja središnjeg tijela!’

Emil Čić nam je u razgovoru pojasnio puno dublje probleme masonerije i vanjske politike Hrvatske, koja luta jedno duže razdoblje. Što je bit problema i tko je u kojem momentu pogriješio zanimljivo je predočio čitateljima. Zanimalo nas je, koliko su neki odnosi i kada krivo procijenjenjeni i kakve je to imalo konzekvence za našu sudbinu.

Zbog čega je britanski utjecaj u našoj politici presudan i koja je tu uloga masona?

Ovo ključno pitanje hrvatske sudbine temeljito sam objasnio u knjizi “Povijest hrvatskih neprijatelja”, koja je do sada doživjela tri izdanja (2002., 2008. i 2011.) i tema ne zastarijeva, već je sve aktualnija. Ovo pitanje je dvostruko pitanje, odnosno, radi se o odnosu geopolitike i religije. Moram se vratiti na francusku revoluciju i njezine posljedice nakon 1789.

Kada je britanska masonerija u sustav masonerije uspjela uvući francusku aristokraciju, postignut je cilj odsijecanja francuskog katoličkog plemstva od Crkve, a u daljnjem tijeku uvlačenjem francuskog građanstva (‘buržoazije’) u krug masonerije Francuska se na razini intelektualnog sloja sasvim udaljila od ideje odanosti katoličkom pravovjerju, te je Papinstvo s vremenom izgubilo politički oslonac u francuskom Kralju i ideji odane katoličke monarhije. Taj proces borbe odvijao se vrlo dugo, no raznim revolucionarnim kretanjima (1830, 1848., 1870.) Francuska je dobila masonsku vlast i odmetnula se od Crkve. Time je masonerija (čisti sotonizam) dobila povijesnu bitku na krajnjem Zapadu.

Koja je veza s Hrvatskom?

Britanski obavještajni sustav dugim je nizom desetljeća Srbiju pripremao za geostratešku vladaricu na hrvatskim (austro-ugarskim) prostorima o čemu sam u knjizi “Povijest hrvatskih neprijatelja” opširno citirao korespondenciju tvorca Jugoslavije Seton Watsona iz knjige povijesnih dokumenata, “R. W.Seton Watson i Jugoslaveni”, koju je 1976. g. potpisala Britanska Akademija zajedno s JAZU.Veću “Hrvatskom Pravu” 29. lipnja. 1929., u svom članku, pravaški ideolog Milan pl. Šufflay bio je prvi koji je ukazao na prave tvorce Kraljevine SHS, a to su bili Englezi Wickham Steed i Seton Watson (Watson je važniji). Kroz Jugoslaviju Britanija je uvijek čuvala svoje Carstvo, tj. nevidljivi Commonwealth, i privilegije u Indiji, ali taj geopolitički potez koji je uspjela realizirati, ujedno je bio i potez protiv snage katoličke Crkve i protiv malog katoličkog Hrvatskog naroda, kojeg su temeljito poklali srbokomunističkom rukom na kraju II. svj. rata, jer su Hrvati biološki previše ometali planove Novog Svjetskog Poretka.

Masonska revolucija u Mađarskoj 1848., o kojoj u svojim memoarima “Ban Jelačić” govori prijatelj bana Jelačića domaršal Josip Neustädter (1796.-1866.), trebala je odigrati istu ulogu kakvu je uspješno odigrala francuska revolucija, i otrgnuti carsku Austriju iz orbite katoličkih država odanih Papi, a iskoristili su nezadovoljstvo Mađara austrijskom politikom.

Ali tada nisu uspjeli, zahvaljujući Hrvatima i banu Jelačiću! Geopolitička smetnja Britanskom carstvu bila je i protestantska Njemačka, koja je nakon svoga jačanja vodila politiku savezništva s Austro-Ugarskom i nastojala je preko Hrvatske i osmaniziranog Balkana sagraditi željezničke veze sve do Bagdada, čime bi izvršila prodor prema interesnoj sferi Britanskog Carstva. Sada se ne ćemo posebno osvrtati i na carsku pravoslavnu Rusiju koja je jednako tako opkoljavala Britansko Carstvo na Istoku, pa ih je sve trebalo uništiti jednim potezom u Prvom svj. ratu.

Geopolitički, u Europi je bilo neophodno Katoličkoj Crkvi oduzeti posljednjeg odanog saveznika – Austro-Ugarsku i presjeći geopolitički prodor Njemačke i Austrije prema istoku, stoga je Britanija odigrala prljavu političku igru i preko Srbije izvršila atentat na prijestolonasljednika Ferdinanda: iako je bilo jasno da je Srbija kriva, gle, odjednom je Britanija bila spremna zaštiti Srbiju i ući u svjetski rat, iako je se – na izgled – taj sukob ništa ne tiče.

Zar se Hrvati nikako nisu mogli sporazumjeti s Britanijom i masonerijom?

Ne treba zaboraviti da su Hrvati zamalo spriječili gubitak I. svj. rata centralnih sila jer su 1915. zajedno sa saveznicima osvojili Beograd i Srbiju te je hrvatski barun Stjepan Sarkotić (http://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Sarkotić ) zbog svojih zasluga bio guverner Beograda, a na kraju rata, u osamnaestoj bitci domobrani su slomili talijansku vojsku na Soči.

Da Njemačka nije ostala bez goriva za svoja vozila, Njemačka i Austrija bi zamalo dobile rat. Britanija već nekoliko stotina godina ima masonsku vlast i cijela politika Britanije usmjerena je na ovladavanje svim ključnim točkama i slamanje monoteističke katoličke religije, pa su im Hrvati dvostruka zapreka: vojna i teritorijalna, jer bez nas ne mogu nadzirati prostor Europe, i religijska, jer su si za postavili zadatak uklanjanja kršćanstva iz prostora Europe i cijelog svijeta, a konzervativni vjernici Hrvati im u tom poslu ne smiju smetati.

Zbog toga Britanija na ovim prostorima ne može prestati igrati igru podržavanja nacionalizma i boljševičke UDBA-e: sve to ruši hrvatski narod, vjeru i cijelu Hrvatsku, a kako to izgleda osjećamo svakog dana. Britanski savjet da se UDBA-škog šefa Perkovića ne izručuje Njemačkoj na tragu je onoga što trpimo i na tragu je ciljeva koji se nisu promijenili:  vjeru u Boga nastoji se uništiti svim raspoloživim sredstvima.

Beograd je pun masonskih simbola, od kada to datira?

Na službenoj stranici Velike Lože Srbije možete pročitati: “…Već u vrijeme vladavine Josipa II Harsburškog, 1785. Osnovana je prva Loža na tlu današnje Srbije u Petrovaradinu pod imenom Probitas. Znameniti članovi ove Lože bili su episkop Josif Jovanović Šakabenta i kasniji mitropolit Stefan Stratimirović.

U drugom, južnom dijelu današnje Srbije, u vrijeme vladavine turskog sultana Selima III, u Beogradu je od oko 1790 djelovala Tursko-srpska Loža, o čijem imenu i radu ima malo podataka, ali se zna da su njeni eminentni članovi bili su Mitropolit beogradski Metodije, Petar Ičko, Knez Aleksa Nenadović, Janko Katić. Među članovima je bilo i kršćana i muslimana i židova. Tokom ustanka i borbe za nacionalno oslobođenje, 1804 do 1813, značajnu ulogu igrali su masoni – Petar Ičko i Janko Katić, a u prvoj vladi obrazovanoj 1811. Prvi ministar prosvjete bio je Dositej Obradović, također mason i srpski prosvjetitelj. …” (http://www.rgls.org/sr/o-nama/istorija-srbija.html)

Prema njihovu vlastitu priznanju masoni su dizali srpske ustanke i bili prvi “prosvjetitelji”, a budući da je masonerija krenula iz Britanije, jasno je da su međunarodne veze bile jake i odigrale su svoju igru među ‘braćom’. Kod nas je prosvjetu držala Katolička Crkva, pa je jasno tko se i što se sukobio na tlu Hrvatske: zastava britanskih pirata i masonskih loža lubanje i kosti (četnici!), u ime SPC, i katolički križ koji je oduvijek smetao masoneriji.

Zašto je prekinuta veza sa Njemačkom i koja je masonska loža u Njemačkoj naš protivnik?

Kako sam već upozorio u jednom od prethodnih odgovora, Britanija je na ovom tlu uvijek podržavala jugoslavensko-četničke struje. Dakle, kako u kratkim intervalima možemo vidjeti, predstavnici ljevice koji čine formalnu vlast u Hrvatskoj, idu u London na česte konzultacije, a iz Londona dobivaju savjet bivše šefice obavještajne službe da se Perkovića ne izručuje Njemačkoj. Takvom politikom obavezno mora doći do pogoršanja s Njemačkom, koja se drži strogih slova zakona. Njemačka, na žalost, nakon Drugog svj. rata više nije sasvim neovisna država, također je pod potpunim nadzorom masonerije, ali ima neke svoje manevarske sposobnosti i interese koje nastoji provesti.

Masonerija je načelno ujedinjena kada treba rušiti kršćanstvo, ali je sukobljena među sobom kada se radi o određenim sektorima politike i novca. Želim reći da je na polju vjere svaka masonska loža neprijatelj kršćanstva i Crkve, ali na polju politike ponekad mogu zapuhati privremeni vjetrovi koji nam koriste.

Predstavnici Njemačke biskupske konferencije koji su s predstavnicima Ujedinjene Velike lože Njemačke službeno razgovarali od 1974. do 1980., i zajedno istraživali bit masonskoga učenja, vjerojatno su utjecali i na njemačke masone da hrvatskoj pomognu, no to u povijesnim procesima ne može imati trajno pozitivan učinak, a na vjerskom polju može biti destruktivno.

U svakoj masonskoj loži, gdje god se ona nalazila, odlučujući je utjecaj Velikog Orijenta Britanije, koja je ‘majka svih loža’, pa će njemačke lože nastupiti kao protivnik kada se Novi Svjetski Poredak ujedini prema koncepciji središnjice.

Kakva je veza masona i izraelskih tajni službi ?

Ako znamo da je masonerija danas u posjedu svih država onda je jasno da je opis koji je u svojoj izvornoj knjizi “Komitet 300″ (kod nas je tiskana krivotvorina knjige, a ja sam čitao original prvog izdanja) dao bivši šef sektora obavještajaca John Coleman sasvim točan: na vrhu je britanska služba MI6, a sve ostale američke, izraelske i službe su podređene i izvršavaju naređenja središnjeg tijela.

Kuda vodi Hrvatska vanjska politika u ovom trenutku?

Hrvatska vanjska politika je sluganska. Vanjska politika RH je s jedne strane u strane ruke međunarodnog masonstva predala financijski i ekonomski suverenitet, s druge strane u kontekstu Novog Svjetskog Poretka hrvatski političari u nacionalnoj boljševičkoj vladi nastoje obnoviti sve srpske privilegije koje su Srbi imali u dvjema Jugoslavijama, u čemu su dobrim dijelom i uspjeli.

Dakle, politika boljševičkog-komunističkog vodstva vodi Hrvate u nove sukobe. Kao što vidimo ljevica koja kroji zakone u korist ćirilice i udvara kolonijalistima i okupatorima Hrvatske, radi u korist provociranja hrvatske nacionalne manjine i obnove titoističkog kolonijalizma i to u najopasnijem i najgorem obliku. Problem je sluga takve politike da ne uočavaju koliko su s takvim potezima i sami sebe ugrozili. Pitanje je zašto? Zašto se to vladi dopušta? Da li građani misle da je Jugoslavija ipak bila bolja?

U mnogim veleposlanstvima su slike Josip Broza, upućuje li i to na vezu veleposlanika i masona?

Naravno: boljševizam je britanski masonski produkt koji ima za cilj porobljavanje naroda i uništenje nacionalnog identiteta, pa je dužnosnik na visokom položaju, koji je okružen takvim simbolima, redovito i izraz vlasti zloduha koji je ideologiju i stvorio. Prije desetak godina, kada su me pitali zašto imamo ulice nazvane po kontraverznim hrvatskim ličnostima odgovorio sam: Zato jer nas sadašnji gospodari kane vratiti u ‘svijetlu budućnost’ iz koje smo uspješno pobjegli. A političku prošlost i budućnost na ovom tlu nameću masoni. Mi se od toga branimo.

Iako se Hrvati svim svojim snagama odupiru, mišljenje je među narodom, da se konci vuku iz vana. Vanjski faktori žele novo ujedinjenje bivših republika Jugoslavije, bilo to na ekonomskom planu, ili nekom drugom. Kakve će posljedice to donijeti možemo samo bespomoćno gledati.

 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15894"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Iako se nafta danas smatra najvažnijim starteški energentom, a biznis s naftom najprofitabilnijim, trgovina hranom – kao vitalnim energentom živih bića od suštinskog je značaja za vladarsku elitu.

Samo onaj tko kontrolira proizvodnju i promet životnih nammirnica za svoje podanike može imati apspolutnu kontrolu nad živom radnom snagom odnosno nad svojim robovima.

Naravno, to su znali još drevni vladari, a njihovo znanje i vještinu kontrole prometa namirnica preuzela je današnja oligarhija. Održavanje monopola u trgovini hranom koje se vrši preko nekoliko trgovačkih kartela se zato uopće nije promijenilo, iako se neupućnima stalno preko medija serviraju velike priče o demokraciji i slobodnom tržištu. Ali, to su samo iluzije.

Malo je poznato da su čak tisućama godina stari trgovački putevi kojima je vršena razmjena prehrambenih dobara sa Istoka i Zapada i danas gotovo na isti način pod kontrolom trgovačkih kartela onako kako su to bili u drevnom Babilonu, Egiptu, Grčkoj, Rimu …

Trgovački karteli koji su se još u srednjem vijeku u Europi bavili ovim poslom i koje su sačinjavale neke od starih europskih trgovačkih obitelji i danas funkcioniraju i to na istom principu. Promijenjena su samo poslovna sjedišta kartela i njihovih kompanija, i danas je glavno sjedište svih svjetskih najvećih trgovaca u Londonu (u staroj jezgri grada nazvanom City of London).

Formalno su oni pod okriljem Kuće Windsor, ali suštinski britanska kraljica kao ni britanska kraljevaka obitelj ne donose odluke kojima se karteli povlađuju. Ova trgovačka struktura (nama robovskoj javnosti uglavnom je nepoznata), iznad je kraljice koja ih samo reprezentira u javnosti i mora tražiti dozvolu prilikom ulaska u njihovu gradsku jezgru koje se posjećuje u građanskom odijelu. Na čelu trgovačkog dijela Londona se nalazi Gradonačelnik Londona koga oni postavljaju i sami se nazivaju Krunom.

Michael Bear, bivši gradonačelnik Londona (inače rođen u Keniji) koji je ovako pozdravio britansku kraljicu Elizabetu II stojeći na stepenštu tako da je i simbolično bio viši od nje. Kraljica je u građanskom odijelu, a gradonačelnik u svečanoj odori. Za posjetu trovačkoj jezgri Londona, kraljica mora traži i dobije odobrenje Gradonačelnika. Način izbora gradonačelnika Londona je tajna, a imenovanje se vrši svake godine na jednoj specifičnoj zatvorenoj ceremoniji u tišini i bez mogućnosti prigovora. Tipično jezuitski

Kuća Windsor, također, samo je formalno na čelu svih masonskih društava i ostalih tajnih struktura i mreža koje su razapete po čitavom svijetu i praktično kontroliraju globalno tržište i sve strateški važne poslove za opstanak KRUNE koju opslužuje čitava britanska imperija. KRUNA je praktično nasljednik svih trgovačkih poslova srednjovjekovnih venecijanskih trgovaca.

O tome kako rade ovi karteli koji između ostalog kontroliraju trgovinu hranom u čitavom svijetu (ostavljajući pojedina područija godinama bez hrane) pokušao je sagledati Richard Freeman koji je svoju obavještajnu studiju publicirao još krajem 1995. godine u članku “Executive Intelligence Review”. Nazvao je tekst: “Globalni prehrambeni kartel Windsor-a: Instrument za ubijanje glađu”.

Iz ovog izvješća predočićemo neke zanimljivosti koje pokazuju tko zaista stoji iza EU i tko kroji njeno zakonodavstvo, zašto balkanske zemlje kao i mnoge druge poljoprivrdene zemlje u Europi moraju uvoziti (uglavnom nekvalitetnu) i skupu hranu (iako Hrvatska može hranu izvoziti) i vidjet ćete za koga zapravo rade “veliki” balkanski tajkuni poput Kostića, Miškovića ili Ivice Todorića.

Freeman je tako otkrio da deset do dvanaest kompanija, kojima pomaže još nekoliko desetaka manjih drži danas čvrsto monopol u svjetskoj trgovini hranom. Oni dominiraju u opskrbi skoro svih žitarica – od pšenice, kukuruza, zobi, ječma do šećerne trske i raži. Oni kontroliraju i trgovinu mesom, mlijekom (posebno mlijekom u prahu koje je praktičnije za skladištenje i čuvanje), jestivim uljima, mastima, voćem i povrćem i svim drugim vrstama hrane.

Sve tvrtke su povezane preko kartela, a njima se upravlja iz Kuće Windsor-a u Londonu, tvrdi Freeman. I svi karteli rade u interesu europske oligarhije odnosno nekoliko starih europskih obitelji koje su stoljećima poslovno i rodbinski povezivale. Oni upravljaju tržištem svim energentima (uključujući hranu), sirovinama i mineralima.

Kao glavni operativni ogranak Kuće Windsor nalazi “World Wide Fund for Nature” (Svjetski fond za prirodu) kojim formalno upravlja vojvoda od Edinburgha, princ Filip. Njegov djed Georg I je bio grčki kralj danskog podrijetla koga je Britanska imperija namjestila Grcima kao kralja koga je “izabrao” grčki parlament.

Zbog svog njemačkog porijekla i rodbinske veze s nekim nacistima, princa Filipa mnogi Englezi ne vole i vide ovako

Freeman, međutim otvoreno kaže da se ovaj Fond u stvari bavi orkestracijom etničkih sukoba ili implementiranjem terorističkih akcija bilo gdje u svijetu gdje postoje interesi oligarhije uspostaviti kontrolu nad nekim prirodnim resursima ili u regiji gdje prolazi neki važan trgovački put. Princip koji koriste je oproban: podjeli, zavadi i pošalji do zuba naoružane “mirovne snage” – pa vladaj!

Svjetski fond za prirodu ima kao svoj logo – pandu. Vrlo simpatično. Čitav fond se formalno bavi zaštitom divljih životinja, posebno ugroženih vrsta diljem svijeta. U tom cilju Fond šalje često naoružene plaćenike u Afriku i druge dijelove svijeta da se bore protiv “lokalnih krijumčara” i “trgovaca divljim životinjama” ili “pomorskih pirata”, što je samo maska ​​za ubijanje lokalnih čelnika, i plemenskih poglavica koji neće da surađuju s Londonom i zaštitnika nacionalnih interesa afričkih plemena. Ova perfidna prevarantska predstava tipična je izmišljotina jezuitskih mozgova.

Veliki broj ovakvih orkestriranih sukoba izveden je nakon Drugog svetsklog rata u Africi i Aziji, a kronična nestašica hrane u pojedinim regijama je upravo njihova politika. Periodično poskupljenje hrane na svjetskom tržištu ili obaranje cijena ako se na tržištu pojave drugi ponuđači iste robe, posebice sirovina, glavna je poluga kojom ovi karteli drže monopol u trgovini hranom. Istina je da hrane na planeti ima dovoljno za sve.

Firme u okviru svakog kartela su navedene na slici. One samo odražavaju sliku različitosti i “slobodnog tržišta”, ali su u stvari sve članice jednog zatvorenog sindikata sa istim poslovnim ciljem – održavanje trgovačkog monopola. Skicu je napravio Freeman.

Kod mnogih članova upravnih odbora u raznim tvrtkama koje su navadeni na skici fukcije se preklapaju, pa neki sjede u upravnim odborima tvrtki koje su tobože veliki konkurenti na tršištu. U stvari, njihova uloga je da nadziru sve. Njihov vjekovni primarni zadatak je razaranje svih nacionalnih interesa i slabljenje nacionalnih ekonomija (gospodarstava) kako niti jedna ne bi mogla ostvariti potpunu suverenost. Države koje su same sebi dovoljne su najveći neprijatelji ovih trgovačkih kartela.

Korištenje hrane kao oružja staro je tisućama godina i poznato još iz Babilona, ​​Rimske imperije, Grčke … Istu tehniku ​​nadzora u prometu hane imali su venecijanski trgovci i razni njihovi familijarni izdanci uključujući obiteljske grane koje su živjele u Antwerpenu, moćne burgundski vojvode, nizozemske i britanske Levant tvrtke (turske trgovce koji su u srednjem vijeku radili za engleske i nizozemske interese) , Istočno-indijsku i Zapadno-indijsku kompaniju.

Drevni vlastelini kontrolirali su svaki tarnsport žitarica i drugih prehrambenih namirnica na cestama, lukama, mostovima, gradskim kapijama. Smišljani su i bogovi žetve i plodnosti (primjerice Demeter u Grčkoj ili Sibela) u čije ime je vlastela uzimala seljacima zemljišne prinose. Praktično je sve bilo “u božijim rukama” i “po božijoj volji”. I narod se toj sili, u strahu i neukosti, potpuno povinuo.

U drevnom Rimu kontrola žitarica je bila osnova imperijalne politike. Rim je bio centar trgovine hranom, a okupirane kolonije-Galija, Britanija, Španjolska, Sicilija, Egipat, Sjeverna Afrika i Mediteranska obala morale su slati u Rim sve svoje zemljišne prinose. Sve je prvo išlo u Rim. I Rim je to prodavao kome je htio. Potražnja za žitaricama koju je nametala rimska uprava bila je često mnogo veća nego što je zemlja mogla podnijeti, pa su mnoga obradiva zemljišta u Sjevernoj Africi postala neiskorištena.

Nakon križarskih ratova 1202-1204, venecijanski trgovci preuzeli sve žitne transportne puteve. U trinaestom stoljeću glavni venecijanski putevi su imali dva sabirna centra za hranu na istoku i to su bili Konstantinopolis (Istanbul) i Aleksandrija u Egiptu. Sva roba je stizala iz tih luka u Veneciju i onda je duž rijeke Po išla dalje u Lombardiju, pa preko Alpa je prevožena u Francusku. Venecijanski trgovci su onda svoj utjecaj proširili i na mongolsko carstvo i kasnije dalje na istok.

Od petnaestog stoljeća moćni venecijanski trgovački kartel (udružene obitelji) ustupili su veliki dio svoje trgovačke imperije moćnom burgundski vojvodstvu, čiji je poslovni centar bio Antwerpen. Trgovačka venecijanska imperija se tako proširila i obuhvatila je Francusku, Amsterdam, Belgiju i veliki dio današnje Švicarske.

Od ove venecijansko-lombardsko-burgundske poslovne veze potiče svaki od šest spomenutih trgovačkih prehrambenih kartela koji i danas funkcioniraju i praktički je svaki od njih na neki način naslijeđen kao obiteljski biznis.

Sve današnje prehrambene kompanije napravljene su tako po istoj strukturi poslovanja kako su ih imale drevne tvrtke iz Mezopotamije, antičkog Rima, Venecije i Britanije. Bolje reći, njihova drevna infrastruktura je preslikana u strukturu današnjih transnacionalnih kompanija. Iako je nekada sustav njihovog rada počivao na robovlasništvu, gdje je vlastela imala svoje posjede i svoje robove koje je hranila i opskrbljivala tako da su oni apsolutno i vitalno bili ovisni o vlastelinu, ništa se ni danas nije promijenilo. I danas vitalne potrebe svakog pojedinca u EU ili SAD ovise od ovih kompanije koje određuju i količine hrane na tržištu i njihovu cijenu.

Freeman navodi da je pet današnjih kompanija bukvalno preuzelo baš tu venecijansku poslovnu mrežu. To su tvrtke: Cargill, Continental, Louis Dreyfus, Bunge and Born i André.

Venecijanski trgovci su u literaturi opisni kao bezdušne i nemilosrdne sjecikese i derikože.

Od osamnaasetog i devetnaestog stoljeća Britanski Levant (Turska kompanija) i Istočno-indijska tvrtka preuzele su mnoge od tih venecijanskih trgovačkih putova. U 19. stoljeću tvrtke Baltic Mercantile i Shipping Exchange sa centralama u Londonu postale su glavni instrument za ugovaranje poslova u transportu žitarica iz svih regiona.

Povjesničar Lyndon Hermyle LaRouche je s timom svojih suradnika, povjesničara, također napravio jednu zanimljivu studiju nastojeći otkriti gdje su nestale moćne srednjovjekovne venecijanske trgovačke obitelji i otkrio je da su u razdoblju od oko 300 godina sve diskretno migrirale u London. Engleska je tako porobljena i stavljena u službu ovih međunarodnih trgovaca. I danas Englezi služe njihovim interesima.

Oligarhija danas ima četiri globalne regije preko kojih se obavlja izvoz svih vrsta hrane i oni kontroliraju sve četiri. Te globalne regije su: SAD, EU (posebno Francuska i Njemačka), države britanskog Commonwealtha (Australija, Kanada, Južna Afrika, Novi Zeland, Indija, Pakistan), Argentina i Brazil u Južnoj Americi.

Stoljećima su karteli radili na preuzimanje kontrole tržišta preko ova četiri regije koji imaju oko 15 % posto svjetske populacije. Ostatak svijeta, preko 6 milijardi, ovisi od izvoza hrane iz ovih regija

Evo, šta je Freeman još otkrio o ovim kompanijama.

Kompaniju “The Continental Grain” danas vodi milijarder Michael Freiburg sa svojim sinom Paulom. Freiburg je kompaniju osnovao 1813 u Arlonu, u Belgiji. Preselio je sjedište u Antwerpen, a zatim 1920. u Pariz i London. Danas imaju ured u New Yorku i jaku francusko-švicarsku bazu.

Léopold Louis Dreyfus koji je rođen u Francuskoj, 1852. osnovao je trgovački posao sa žitom u Baselu, u Švicarskoj. Izuzev za vrijeme Drugog svjetskog rata, u 20. stoljeću Dreyfus-ovo je sjedište bilo u Parizu i radio je na trgovačkim poslovima (koji su uključivali stare lombardske i burgundske puteve). Oni su praktički naslijedili biznis ovih srednjovjekovnih trgovačkih monopolista.

Bunge i Born su nastavili poslove Bunge obitelji iz Amsterdama 1752. Tvrtka je konačno preseljena u Antwerpen (danas je sjedište tehnički smješteno u Sao Paolo u Brazilu i na Nizozemskim Antilima).

Kompaniju “André” osnovao je Georges André u Nionu u Švicarskoj i danas joj je sjedište u Lausanni.

Cargill tvrtka je najveća žitna kompanija na svijetu sa sjedištem u Minneapolisu u Minnesoti. Osnovao ju je Škot William Kargil u Iowi 1865 i od 1920-tih je vodi obitelj McMillan. Ali, istinska poslovna poveznica je u Europi gdje je Kargil medjunarodna trgovačka izvršna kompanija, Tradax Inc. koja ima sjedište u Ženevi.

Tradax je osnovan 1956. i registriran je u Panami. Obitelj McMillan je uvijek bila u službi Britanije. John Hugh McMilan, predsjednik Kargila od 1936 do 1957 imao je titulu “nasljednog Viteza komandera Pravde u suverenom redu Svetog Johna (Malteških vitezova)”, što je jedan od najmoćnijih redova britanske Krune i Vatikana.

Tradax ima odjeljke po čitavom svijetu uključujući Argentinu, Njemačku, Japan. Ona je glavni izvršitelj trgovačke operative za “američki” Cargill sa čijim novcem najviše i radi, dok glavni profit ide Cargill-u. Osnovni financijski izvor Tradax-a, kako to otkriva Freeman, je banka Crédit Suisse, sa sjedištem u Ženevi i koja se vodi kao najveći svjetski perač novca.

Izvjesni Dan Morgan je 1979 napisao knjigu “Trgovci žitaricama”. Tu je otkrio da Kargil izvršna tvrtka Tradax sa sjedištem u Ženevi nije tu samo da bi Cargill izbjegao plaćanje poreza u SAD i ostalim zemljama (vlastela ne uzima danak sama od sebe) već i zato da bi zbunila svakoga tko pokuša prati poslovne transakcije koje vodi Cargill.

Tako je Morgan zapisao: “Kada Cargill prodaje tovar žita nizozemskom proizvođaču hrane za životinje, žito prvo transportira Misissipi rijekom, stavlja ga na brodove u luci Baton Rouge (u Louisiani) i šalje u Rotterdam (Nizozemska). Na papiru … trgovačka ruta je kompleksnija.

Cargill prvo prodaje žito Tradax International-u u Panami, koji će onda “iznajmiti” Tradax iz Ženeve kao svog europskog agenta. Tradax iz Ženeve onda aranžira prodaju nizozemskom mlinaru preko svoje pomoćne tvrtke Tradax u Nizozemskoj. Sav profit će biti uknjižen Tradax -u u Panami, a to je luka bez poreza. Tradax iz Ženeve će zaraditi samo “nadoknadu za uslužne poslove” i za poslove carinskog posredovanja na temelju sporazuma između Tradax-a u Panami i Tradax-a u Nizozemskoj “.

Tako izbjegavajući poreze i inspekciju, Cargill koristi mrežu kompanija prenijeti velike isporuke robe bilo gdje na svijetu u trenu. (Ali isporuku robe mogu i spriječiti u trenu).

Oni imaju unutarnju obavještajnu strukturu kao što je ima CIA. Koriste za svoje privatne poslove komunikacijske satelite, satelite za promatranje vremenskih prilika, koriste podatke koje primaju od 7000 obavještajnih izvora diljem svijeta, iz nekoliko stotina ured itd. .. Očigledno, one državice koje nazivamo porezni raj izmislila je vlastela zbog sebe i svog biznisa. I sve tvrtke koje se tamo registriraju su njihove. A mogu se formalno voditi i na “Petra Petrovića” iz Srbije ili Hrvatske. Svi ti “Petrovići” su samo njihovi službenici.

Britanski kartel za kontrolu trgovine hranom ojačao je svoj utjecaj nakon Drugog svjetskog rata. Ova kontrola je posebno išla preko SAD, gdje je Minneapolis, pod kontrolom obitelji Pillsbury i Peavey, zamijenio Mađarsku kao najvećeg svjetskog mlinara.

Prije Drugog svjetskog rata količina žitarica koje su išle u izvoz ili prelazile ocean rijetko je prelazila 30 milijuna tona godišnje. Američki udio je tada obično bio 10 milijuna tona ili manje.

Drugi svjetski rat je opustošio svijet i stvorena je masovna glad posebno u Europi i danas se održava i Trećem svijetu. (Afrikanci praktično moraju raditi i izvozi sve svoje sirovine zbog hrane). Američkim programom “Hrana za mir”, svjetska trgovina žitaricama je porasla, a samo SAD su izvezle 1979. godine 160 milijuna tona. Već 1995. to je bilo 215 tona žitarica. Ovome treba dotati desetine milijuna tona mliječnih proizvoda, mesnih proizvoda i druge vrste hrane. Ne zaboravimo da su SAD bile i ostale najveća kolonija britanske krune.

Tako danas imamo “Velikih Šest” žitnih kompanija koje čine glavni žitni trgovački kartel. To su: Cargill (sa sjedištem u Minneapolisu i Ženevi); Continental (iz Njujorka); Louis Dreyfus (iz Pariza); Bunge and Born (sa sjedištima u Brazilu, Nizozemskoj, i Holandskim Antilima) André (Švicarska) i Archer Daniels Midland / Töpfer (Ilinois – Hamburg).

Archer Daniels Midland je kupnjom Töpfer-a, hamburške njemačke žitne tvrtke, značajno povećao svoju prisutnost u svjetskoj trgovini žitaricama. Topher trgovački poslovi su bili u regiji Venecija-Švicarska-Amsterdam-Pariz uz jako partnerstvo Rothschild banke, najmoćnije banke londonske Krune i Vatikana.

Prvih pet su potpuno privatne tvrtke koje vode obitelji koje su vlasnici. One ne iznose u javnost veličinu kapitala kojim raspolažu, ne objavljuju svoj godišnji financijski izvještaj. Njih nema na raznim popularnim top-listama najbogatijih ljudi svijeta, baš kao što na njima nema Rothschilda, ni Rockefeller-a, Morgan-a …

Na tim popisima se nalaze samo njihovi uspješni djelatnici, poput Bill Gates-a, ruskih tajkuna i raznih egzotičnih “okrunjenih” glava kojima je na glavu krunu stavio upravo neki od ovih kartela. Njihovo poslovanje je tajna. Freeman vjeruje da samo Cargill i Continental kontroliraju čak 50 posto svjetske trgovine žitaricama.

Cargill je predstavnik svih žitnih kompanija i makar mali uvid u njegovo poslovanje otkriva i način rada drugih. Cargill je tvrtka broj jedan i u trgovini pamukom, najveći je američki vlasnik žitnih silosa (ima ih oko 340) broj jedan američki proizvođač kukuruzne baze, visoko proteinske hrane za životinje (preko svoje pomoćne tvrtke Nutrena Mills), pakira meso, najveći je proizvođač puretine itd. . .

Cargill ima vlastitu flotu od oko 420 barži za prijevoz žitarica 11 šlepera (remorkera), 2 velika broda koji plove Velikim Jezerima, 12 prekooceanskih brodova, 2000 željezničkih teretnih vagona i 2000 tankera.

Cargill stavlja svoje ljude na razne utjecajne pozicije u političke institucije diljem svijeta.

Daniel Amstutz koji je 25 godina radio za Cargill, bio je podtajnik SAD za poljoprivrdeu i izvoz poljoprivrdenih dobara i sa tog mjesta je odlučivao o američkoj eksportnoj politici žitarica. Kasnije je postao šef američke komisije za trgovinu u GATT-u (General Agreement on Tariffs and Trade). U međuvremenu, Nestor Rampaneli, bivši menadžer u tvrtki “Bunge i Born” postao je argentinski ministar za gospodarstvo kod predsjednika Karlos Menem-a 1989. On je inicirao tranziiju argentinske ekonomije od državnog nadzora ka “slobodnom” tržištu gdje vladaju moćne monopolističke “ajkule”. To se danas događa i sa zemljama bivše SFRJ. To je suština tranzicije. Sve postaje neovisno od države.

Iz ovoga jasno možete zaključiti zašto je tržište u Hrvatskoj uvijek puno, primjerice južnog voća, čiji uvoz vazalna država mora plaćati, iako nekim ljudima nije u stanju ni krumpir, ni brašno osigurati besplatno. Oni danas hrane i Srbiju i Hrvatsku i BiH i u tome im posao obavljaju lokalni tajkuni koje kontrolira i instruira masonerija.

“Njihove” (tajkunske) firme su zato i registrirane na raznim dalekim otocima. Na istim lokacji su registriranje njihove skupe jahte, koje moraju da kupuju jer na taj način vraćaju novac gazdama, kada “kupuju” basnoslovno skupe stanove, oni se obično nalaze u Londonu ili Monaco-u, gdje u stvari prenose ogroman novac svojim gazdama. Koji bi pravi biznismen iz hrvatske svoj novac ulagao u londonske nekretnine, kada na njihovu cijenu ni na koji način ne može utjecati.

Izgradnja silosa za žito u Ukrajni, koju je sebi pripisao MK Komerc je jedan takav posao koji je izvela ova oligarhija kako bi seljacima u Ukrajni preuzela žitarice i stavila ih pod svoju kontrolu. Naši “veliki” tajkuni su samo sitni pilićari ove stare oligarhije, a mnogi zapravo i ne znaju za koga uu velikoj piramidi rade. Njihov rad kontrolira i osigurava lokalna takozvana služba “državne sigurnosti” (u stvari vlastelinske sigurnosti) dok savjetodavnu funkciju i financijsku i drugu operativu obavlja lokalna masonerija. O velikom pranju novaca MK Komerca dosta toga je istražio i objelodanio pokojni Otporaš, Branimir Nikolić. I, naravno robovske (takozvane demokratske) pravosudne i sigurnosne institucije su sve morale zataškaju.

Normalno bi bilo da sve zemlje koje imaju viškove hrane svoje proizvode izvoze. I to bi cijenu hrane na svjetskom tržištu drastično smanjilo. Zato ovi moćni karteli raznim smicalicama čine sve da ih u tom poslu marginaliziraju.Tako se nameću razni standardi u korištenju određene vrste sjemena, pakiranju hrane, težini pojedinih artkala kako bi se dobila dozvola za prodaju na primjer na EU tržištu.

Sad shvaćate zašto Hrvatska koja može hraniti pola Europe, hranu mora uvoziti. Tako su sve male zemlje u stvari vazalne zemlje. One moraju uvoziti hranu preko ovih kartela po njihovoj cijeni ili mogu gladovati. Individualna mala poljoprivredna gospodarstva su u Srbiji posljednjih deset godina najviše uništena.

I tu Hrvatska nije usamljena.

Freeman navodi da su za dvadeset godina (do 1995) milijuni poljoprivrednika u SAD, Kanadi, Australiji i Argentini zbrisani. Isto je urađeno u Indiji. Primjerice 1982., SAD je imala 600 tisuća nezavisnih farmera. Već 1995. taj broj je bio manji od 225 000. Tržište hrane je skoro potpuno monopolizirano. Poljoprivrednici su plaćeni ispod paritetne cijene, a to je cijena koja pokriva troškove proizvodnje plus višak dovoljan za investiciju u sljedećem pozvodnom procesu.

Koliko državnici u SAD o ovome ništa ne znaju i ne pitaju se govori podatak da je 1983. Robert Bergland, američki ministar za poljoprivredu (kod Jimmyja Cartera 1976 – 1980) u jednom intervju izjavio:

“Cargill ima stav da SAD tretiraju kao svoju žitnu koloniju … Kada su 1970. Rusi okupirali Afganistan i kada je Jimmy Carter tražio informale koliko je žitarica Rusija kupila od SAD … mi nismo mogli da mu kažemo, jer nismo znali “.

Ali Cargill i druge kompanije iz kartela to su znale. Kada su 1976. Cargill, Continental i drugi prodali Rusima rekordnih 12,4 milijuna tona američkog i kanadskog žita (i tako stvorili nestašicu u SAD) administracija predsjednika Gerald Ford-a saznala je o toj prodaji tek nakon što je posao završen. Ove žitaice se očito uzgajaju u SAD, ali Anglo-nizozemsko-švicarski kartel na čijem čelu je britanska Kruna raspolaže s tim kako njemu odgovara.
 
 
(ivonazivkovic.net/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata, osiguranje

Fabijansko društvo je britanska socijalistička organizacija koja je zadužena za bitan aspekt društva – društvenu procjenu, predviđanja i, najbitnije, inženjering.

Djelovala je u najjačem obimu od kasnijeg 19. stoljeća do I. Svjetskog rata. Današnja Laburistička stranka počiva na pojedinim temeljima društva, a najpoznatiji javni uspjeh je prijelaz s kolonijalnog na kapitalistički sustav, bez vidnog gubitka ovlasti i teritorija krune.

Djelovanje društva

Današnja praksa društva je think-tank grupacija (tzv. ‘trust mozgova’) unutar Laburističke stranke. Filijale djeluju i u Australiji, Kanadi (Douglas-Coldwell Fondacija) i Novom Zelandu, dijelovima Commonwealtha. Mnogi vjeruju kako je zapravo cijela današnja geopolitička situacija usko vezana uz njihove ideje u prošlosti.

Ukoliko uđemo dublje u literarni aspekt djelovanja, lako je vidljivo kako su najčešći članovi pisci, autori i pjesnici, koji su kroz svoj autorski opus vješto promovirali ideje koje zapravo imaju potpuno drugačiji prizvuk od javno objavljene ideje samog društva. Kako je dječji um najlakši za manipulaciju onda se na njega najviše i utjecalo, a princip je ponajbolje objašnjen u nekim od legendarnih utopijskih romana 20. stoljeća.

Slavna povijest

Fabijansko društvo je osnovano 1884. godine, a naziv su uzeli po rimskom vojskovođi iz trećeg stoljeća Kvintusu Fabijusu Maksimusu, koji se uspješno borio protiv Hanibala. Njegova strategija je bitna za shvaćanje uvida ideologije društva. Naime, on se ravnao s idejom da je izravan rat gubitak, naročito onaj na otvorenom vojnom polju, te je protivnika bitno pobijediti nizom bitaka i povlačenjem nakon svake pobjede.

Hanibal nije bio pobjediv u otvorenoj bitci zbog manjeg broja vojnika, pa je Maksimus mudro izbjegavao direktan okršaj. Fabijanisti su svoje redove oformili kratkim i brzim pobjedama protiv slobodnog poduzetništva i ideje koja stoji iza koncepta. Cilj je bio stvoriti današnji princip slobodne trgovine koji će ujediniti svijet preko ideje o globalizaciji, a iza svega će moći stajati snažni pojedinci.

Konspirativne namjere

Glasovita krilatica društva nakon osnivanja bila je ‘Fabijansko društvo kao cilj ima reorganizaciju društva putem oslobođenja zemljišnog i industrijskog kapitala iz ruku pojedinaca i klasa, a društvo, shodno tome, radi na ukidanju privatnog vlasništva nad zemljom’. Simbol im je bila kornjača, a kasnije su je preoblikovali u vuka u janjećoj koži po naputku legendarnog Nobelovca i člana Georgea Bernarda Shawa.

Društvo je za prvotni plan imalo ukidanje privatnog sektora, naročito nad zemljom i put ka marksizmu. H.G. Wells, poznati SF pisac i član, ideju je podijelio izjavom: ‘Mala grupa Engleza koja je osnovala društvo stvorit će treći idejni sustav za rastući socijalizam, koji bi preobratio revolucionarni socijalizam u administrativni. Socijalizam će prestati biti otvorena revolucija, i postat će zavjera’.

Koncept – Jedna svjetska britanska država

Prvotne ideje provedene u praksi definitivno nisu bile loše niti zlonamjerne – kroz legislativu su progurali koncept minimalca i općeg zdravstvenog sustava. Upravo u tom segmentu dolazi nama bitan dio – edukacija djece koja je ‘bitka za Carstvo unutar učionica’, posebice zbog mišljenja kako će tvrtke u budućnosti preuzeti svu novčanu moć. Dakle, već su početkom 20. stoljeća uvidjeli kako će ideje najlakše implementirati kroz obrazovni sustav.

A ideja? Ideja je bila vezana uz ‘zastarjelost liberalne ekonomije’ i postupno lobiranje za imperijalizam na svjetskoj razini, ali onaj skriveni – kroz manje ratove, civilne obrambene snage u budućnosti i nekretnine koje se neće moći kupiti već samo iznajmljivati od države. Poredak koji su ponajviše promovirali bio je tzv. ‘aristokratski socijalizam’ gdje bi vladali oni s ‘kapacitetom, dužnosti, mudrosti’. Takva bi po njihovom načelu trebala izgledati budućnost. Danas ih se povezuje s guranjem svojih članova na ključne pozicije britanske Vlade, naročito kada se priča o Tonyju Blairu i Gordonu Brownu.

Boljševizam kao put ka današnjem kapitalizmu

Usku suradnju pokreću 1905. s posudbom sredstava i logistike ruskim boljševicima, a idejni kreator i član društva John Maynard Keynes danas je poznat kao tvorac makroekonomije i koncepta uplitanja države na negativne efekte recesije. Želio je ukidanje kapitalizma prije eksplozije, a hvalili su ga odreda političari, diktatori i ekonomski stručnjaci.

Zanimljivo, mnogi upravo njegovu filozofiju krive za današnje ekonomske krize, tiskanje novca kod određenih interesnih skupina i bankarsku nadmoć nad svjetskom ekonomijom. Kapitalizam današnjeg kova također je jedna od nuspojava upravo njegovog rada i predviđanja u prošlom stoljeću. Jedino je pitanje je li on taj ishod poznavao od ranije ili je sve slučajna anomalija.

Pretvaranje djece u odrasle

No, bitno je ipak napraviti odmak od ekonomsko-gospodarsko-političke pozadine reda i društvenog inženjeringa. Poseban fokus imali su na obrazovnu indoktrinaciju. Mlade bi po teoriji što ranije uvodili u život odraslih, ponajviše zbog ‘mogućnosti služenja u civilnoj vojsci i ranije zrelosti’. Kritičari navode da je društvo pod krinkom ‘borbe za britanske interese i socijalizam’ svojim djelima i akcijama činilo upravo suprotno – promociju interesnih skupina i neoliberalizam.

Najpoznatiji članovi bili su, osim već nabrojanih, pjesnici Edward Carpenter i John Davidson, seksolog Havelock Ellis, pisac Edward R. Pease, a možemo dodati i legende poput Annie Besant, Grahama Wallasa, Huberta Blanda, Edith Nesbit, Sydney Oliviera, Olivera Lodgea, Leonarda Woolfa, Virginiu Woolf, Ramsaya MacDonalda, Emmeline Pankhurst i Bertranda Russella.

‘Vrli novi svijet’ totalitarizma

Svakako ipak vrijedi istaknuti dvojicu. Prvi je Aldous Huxley, sin Thomasa Henrya Huxleya – Darwinovog bulldoga i pobornika eugenike, koji u djelu ‘Vrli novi svijet’ opisuje društvo budućnosti, sazdano na naumu fabijanista. Kontroverzu danas ponajviše izaziva njegov govor na Sveučilištu Berkeley gdje je kao ‘alat stvaranja idealnog društva’ naveo ‘farmaceutiku radi pretvaranja ljudi u idealne radnike i bezbolno društvo nalik koncentracijskim kampovima’. Pranje mozga, propagandu i farmaceutsku kontrolu emocija nazvao je ‘metodom stvaranja užitka pri gubitku slobode’. Zanimljivo, brat mu je kasnije postao idejni vođa pokreta eugenike i prvi ravnatelj UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu).

Njegova antiutopija ‘Vrli novi svijet’ nastala po romanu ‘Mi’ Jevgenija Zamjatina (1921.) predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Oblikovani svijet bi se mogao smatrati i utopijom – ljudi su sretni, zdravi i tehnološki napredni. Društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem promiskuitetnog seksa i droge Some, a ostvarivanje sreće je potpomognuto eliminiranjem čestih izvora ljudskog nezadovoljstva – obitelji, umjetnosti, književnosti, religije i filozofije. Glavni lik djela je John the Savage, pojedinac rođen u primitivnom rezervatu Svjetske države, koji se spletom okolnosti sreće s modernom civilizacijom.

George Orwell prvi zviždač Novog svjetskog poretka

Drugi pojedinac kojeg treba navesti je njegov šegrt Eric Arthur Blair poznatiji kao George Orwell. On je kodirao prave naume Fabijanskog društva u knjigu pod imenom ’1984′ što je zapravo stota godišnjica od nastanka društva, a ne stvarna revolucionarna godina. Osim pojmova Veliki Brat, novogovora i spina, djelo je jako dobro poznato po određenim rečenicama. ‘Ako hoćete sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi po ljudskom licu – zauvijek’ najlakše je pamtljiva fraza.

Čuli smo i za – ‘Mi znamo da nitko ne grabi vlast sa namjerom da je napusti. Moć nije sredstvo, ona je cilj. Ljudi ne uspostavljaju diktature da bi zaštitili revolucije, oni podižu revolucije da bi uspostavili diktature’. Tako je uz ‘životinjsku farmu’ i ‘jednakije od jednakih’ uspješno prikazao svijet današnjice. Nažalost, umro je svega koji mjesec nakon izdavanja najpoznatije knjige i nije dovršio svoj rad na način koji je želio.

Borba protiv zdravstvenog odgoja borba je protiv puča fabijanista

Iako je kod nas bitka protiv zdravstvenog odgoja apostrofirana kao sraz crkve i države, zapravo to i nije tako. Kao i uvijek, sporne su određene smjernice u sustavu koje su vješto ubačene, a skrivaju daleko perfidnije naume. Zdravstveni odgoj u EU definitivno šokira s pojedinim ispadima političara poput umotvorine da bi djeca trebala učiti o svojoj seksualnosti dok su dovoljno mladi i ne mogu zatrudnjeti.

Brazil se pak establishmentu dodvoravao jumbo plakatima s dva dječaka od sedam godina koja se strastveno ljube u klinču, čime su promicali pravo na homoseksualnost u prvom razredu osnovne škole. Daleko od toga da moral ne treba tražiti niti na jednoj od sukobljenih strana, no zaista je nužno podcrtati o čemu se zapravo radi jer će Hrvatska usvajanjem ovako fleksibilnog zakona postati poligon za društveni inženjering Novog svjetskog poretka.
 

 
 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12365"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]