KABUL JE PRIJE 11. 09. DVA PUTA NUDIO SAD POMOĆ U HVATANJU BIN LADENA, ALI JE TO GEORGE BUSH JR. ODBIO

Tragični događaji od 11. rujna 2001. godine postali su vododjelnica, nakon koje se čovječanstvo našlo u novoj realnosti.

Milijuni ljudi su prevareni lažima o tome što su bili uzroci i posljedice tog događaja. Američka elita militarizirala je društvo i, izgradivši “policijsku državu”, kriminalizirala državni aparat, uključujući i pravnu sferu, vanjsku politiku i obavještajnu službu.

SAD i njeni NATO saveznici su gurnuli svijet u eru “rata bez granica”.

Kronologija značajnih događaja

Već u 11 sati 11. rujna, administracija Georgea Busha-mlađeg izjavila je da je za “napade” na Svjetski trgovački centar i Pentagon kriva Al-Kaida. U ovom nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju nakon događaja 9/11 (sami događaji trajali su od 08:46 do 10:28 po lokalnom vremenu), nikakva dubinska i temeljna istraga incidenta nije provedena.

Također, ujutro istog tog dana, direktor CIA George Tenet je izjavio da je Osama bin Laden bio u stanju isplanirati “više nepredvidivih napada u kratkom roku”.

Državni tajnik Colin Powell nazvao je događaje “činom rata”, a predsjednik Bush je u večernjem televizijskom obraćanju naciji potvrdio da on “neće praviti razliku između terorista koji su počinili ova djela, i onih (stranih vlada), koji im daju utočište”.

Bivši direktor CIA James Woolsey, bez imenovanja određene zemlje, također je pokazao prstom na “državna sponzorstva”, a bivši državni tajnik Lawrence Iglberger je zaprijetio: “Mislim da ćemo pokazati, budući napadnuti na ovaj način, da smo strašni u našoj snazi ​​i u našoj osveti”.

U 21:30 formiran je “ratni kabinet”. Obuhvatio je veliki broj visokih vojnih i zapovjednika obavještajnih službi. A u 23:00 službeno je pokrenut “rat protiv terorizma”.

Gdje je bio Osama bin Laden 11. rujna?

Da li postoje bilo kakvi dokaz da je Osama bin Laden, to čudovište, koordinirao napade 9/11 – kao što tvrdi službena verzija događaja?

Prema podacima Urednici CBS-News Dena Razera od 28. siječnja 2002. godine, “američki neprijatelj № 1″ se 10. rujna 2001. godine nalazio na urološkom odjelu pakistanske vojne bolnice u Ravalpindiju, gdje mu je “uz potporu pakistanske vojske ukazivana medicinska njega”.

Rawalpindi je grad u kome se nalazi generalni stožer Oružanih snaga, kao i stožer pakistanske vojne obavještajne službe. Sve ovo su – posvećeni američki saveznici, koji su se nekoliko dana nakon 9/11 zakleli Sjedinjenim Državama na lojalnost u “ratu protiv terorizma”.

U Ravalpindiju su se nalazili američki savjetnici – kako u vojnim, tako i u obavještajnim linijama – koji su u to vrijeme blisko surađivali sa svojim pakistanskim kolegama. Upravo ovi pakistanski partneri su obećali Amerikancima “pomoć u hvatanju Bin Ladena”.

Sporazum je postignut u Washingtonu 12. rujna na sastanku državnog tajnika Powella i šefa pakistanske vojne obavještajne službe ( ISI ) generala Mahmuda Ahmeda .

CBS-ov izvješće ima izuzetan značaj i naglašava dvije očite činjenice.

Činjenica broj jedan – Osama bin Laden je bio u bolničkom krevetu i nikako nije mogao koordinirati napade 9/11.

Činjenica broj dva – bolnica, u kojoj je Bin Laden dobivao medicinsku pomoć, nalazila se pod upravom vojnih vlasti Pakistana, to jest Osamina lokacija je bila poznata i pakistanskoj i američkoj vojsci.

Istovremeno ministar obrane Donald Rumsfeld je tvrdio, da je lokacija bin Ladena nepoznata, i da je potraga za njim “isto što i traženje igle u plastu sijena”.

Osamu su mogli po nalogu Amerikanaca uhititi u najkraćem mogućem roku. Ovo “bi nas sačuvalo mnogih nevolja”, ali onda ne bi bilo “Legende o Bin Ladenu”, kojom su se hranile i medijske organizacije, i predsjednički glasnogovornici narednih jedanaest godina.

Invazija na Afganistan – NATO-ovska doktrina kolektivne odgovornosti

Kako je bilo moguće u ovim uvjetima proglasiti Afganistan odgovornim za 9/11?

Kao papagaji, ponavljajući službene izjave, zapadni mediji su već 12. rujna 2001. godine zahtijevali “kaznene mjere” protiv civilnih ciljeva u Afganistanu. Kakva brzina! (… isplanirana)

William Safire u svom članku u New York Times-u je to ovako formulirao: “Kada identificiramo baze i kampove napadača, moramo ih pretvorti prašinu – minimizirajući, ali prihvaćajući rizik kolateralne štete – i djelovati otvoreno i tajno, kako bi se destabilizirale države, koje su primile teroriste kao goste”.

Afganistanske vlasti proglašene suučesnicima u 9/11 jer su ih i administracija SAD i NATO optužili za pružanje utočišta bin Ladenu, što je bilo tretirano kao akt rata protiv Sjedinjenih Država.

I to – unatoč činjenici da je tijekom rujna 2001. godine vlada Afganistana dva puta diplomatskim kanalima predlagala Sjedinjenim Državama suradnju kako bi se bin Laden predao američkom pravosuđu. Ove inicijative su odbijene od strane predsjednika Busha, uz objašnjenje da Amerika “ne pregovara s teroristima”.

Odluka da se pokrene rat je donesena u 23:00 11. rujna 2001. godine u “ratnom kabinetu” Bush-Cheney. (toliko brzo da bi bilo nemoguće za vjerovati.

Već 12. rujna, na zasjedanju u Bruxellesu, Vijeće NATO odobrio je odluku Bushove administracije da se započne rat, pozivajući se na članak 5. Washingtonskog sporazuma.

Rat je pokrenut 7. listopada, 2001. godine, samo 26 dana nakon 9/11. Samo po sebi se nameće pitanje – koliko je vremena potrebno da se isplanira i realizira veliki rat na teritoriju, udaljenoj nekoliko tisuća milja?

Vojni analitičari potvrđuju da pripreme takvog rata zahtijevaju mnogo i mnogo mjeseci napornog rada vojnih stručnjaka. Na taj način, planovi rata sa Afganistanom bili su u završnoj fazi još prije 11. rujna 2001. godine.

Nameće se pitanje predvidljivosti napada 9/11. Drugim riječima, napadi 9/11 su iskorišteni kao izgovor i opravdanje za osvajački rat, za koji su planovi već bili pripremljeni u Pentagonu i NATO-u. Upravo ovaj rat je dobio naziv “Globalni rat protiv terorizma”.

Pravni argument koji su Washington i NATO iskoristili za invaziju na Afganistan, bila je činjenica da su napadi od 11. rujna navodno, bili neobjavljeni “oružani napad”, “izvršen iz inozemstva”, od strane neimenovane države i da se, shodno tome, na njih mogu primijeniti “zakoni i običaji rata” koji dozvoljavaju napadnutoj državi uzvratiti u “samoobrani”.

Ujutro 12. rujna 2001. godine Sjevernoatlantsko vijeće NATO, okupivši se u Bruxellesu, odgovorio je na odluku vašingtonskog “ratnog kabineta”, donijetu samo nekoliko sati ranije, usvajanjem sljedeće rezolucije: “… ako bude utvrđeno da je napad na Sjedinjene Države (11. rujna 2001. godine) bio usmjeren iz inozemstva protiv Sjevernoatlantske regije, on će biti tretiran kao aktivnost, predviđena člankom 5. ugovora Washingtonskog dogovora”.

U praksi, riječ “ako” je povučena zadugo prije 9/11, i NATO je već bio na ratnoj nozi. To je apsolutno bilo poznato svim vojnim stručnjacima, međutim, zapadni tisak nije pisao o tome.

Al Kaida – Made in America

Dobro poznata i maksimlno dokumentirana, ali krajnje rijetko spominjana u zapadnom tisku, jest činjenica da je Al-Kaida – tvorevina CIA-e. To potvrđuju čak i dokumenati američkog Kongresa. Tijekom predsjedanja Ronald Reagana, bezuvjetnu podršku i odobravanje od SAD i NATO dobili su islamistički “borci za slobodu”.

Od tada se ništa nije promijenilo. Al Kaidu i njene različite podružnice, uključujući “Libijsku islamsku borbenu grupu” (LIBG), “Slobodnu sirijsku vojsku” – izravno podržavaju SAD i NATO . Postavlja se pitanje: Kako je moguće voditi globalni rat protiv terorizma protiv svoje vlastite vojske”?

Unatoč tome, i Povjerenstvo za istraživanje događaja od 11. rujna, i zapadna štampa uporno se pridržavaju mitologije “vanjskog neprijatelja”.

Službena verzija 9/11 ne samo da iskrivljuje prave uzroke rušenja Svjetskog trgovinskog centra, već još isključuje istragu povijesnih dokaza o tajnoj potpori međunarodnom terorizmu od strane Sjedinjenih Država.

Zvanični narativ samo stvara iluziju da se Amerika i “zapadna civilizacija” nalaze u opasnosti. Bez “vanjskog neprijatelja” ne bi bilo “Globalnog rata protiv terorizma”. Cijeli program nacionalne sigurnosti SAD bi se raspao kao kula od karata. Zločinci u visokim kabinetima jednostavno ne bi imali podršku.

Irak – navodni sponzor napada 9/11

Tijekom 2002. pa sve do ožujka 2003. godine zapadni mediji su bili preplavljeni najrazličitijim izjavama o Osami bin Ladenu i oružju za masovno uništenje. S obzirom da stav službenog Washingtona nije uključivao da je Sadam Husein stojao iza napada 9/11, insinuacije na tu temu masovno su širene u medijima i u predsjedničkim govorima.

Evo kako je tijekom pres-konferencije listopada 2002. godine to iznio predsjednik Bush:

“Prijetnja dolazi iz Iraka. Ona neposredno proizlazi iz dionica iračkog režima i njegove posvećenosti arsenalu terora … Također, nikada ne smijemo zaboraviti najupečatljivije događaje iz nedavne povijesti. 11. rujna 2001. godine.

Amerika je osjetila svoju ranjivost – čak i od prijetnji koje dolaze s druge strane zemljine kugle. Mi smo bili odlučni tada, odlučni smo i danas da se suprotstavimo svakoj prijetnji, iz svakog izvora, koja iznenada može donijeti teror i patnje Americi”.

Kao rezultat ove kampanje, dva tjedna prije invazije na Irak u ožujku 2003. godine, 45 posto Amerikanaca je već vjerovalo da je Sadam Husein bio “osobno umiješan” u napade 11. rujna.

Pored toga, kao novi “mastermind” terorizma pojavio se – Abu Musab al Zarkavi. A Colin Powell u svom povijesnom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a u veljači 2003. godine detaljno je izložio “dokaze” o zlokobnoj vezi između Saddama Husseina i Abu Musab al-Zarkavija, fokusirajući se na njegove sposobnosti da proizvede kemijsko, biološko i radiološko oružje uz punu podršku i odobravanje baasistskog režima.

Smisao tih – potpuno falsificiranih tvrdnji Colina Powella svodi se na tezu da su Sadam Husein i Al-Kaida udružile napore u proizvodnji oružja za masovno uništenje u sjevernom Iraku i da je Huseinova vlada bila “država-sponzor terorizma”.

Kao posljedica toga, za “teroriste” koji se bore protiv američkih “mirovnjaka”, proglasili su cijeli irački režim.

Iran osuđen u New Yorku za “podršku Al Kaidi”

U prosincu 2011. godine, sud na Manhattanu proglasio je Islamsku Republiku Iran krivom za podršku Al Kaidi tijekom napada 11. rujna 2001. godine.

Ispitivanje navodne iranske uloge u napadima 9/11 je započeto 2004. godine sukladno preporukama Povjerenstva za istraživanje događaja 11. rujna zbog “relativno očite veze između Irana, Hezbollaha, i onih koji su oteli avione 9/11″.

U prosincu 2011. godine, odlukom suda ( Havlish v. Iran ) “sudac federalnog okružnog suda SAD George Daniels odlučio je da su Iran i Hezbolah materijalno i izravno podražavali Al Kaidu u napadima 11. rujna 2001. godine i da su zakonski odgovorni za štetu stotina članova obitelji žrtava 9/11, koji se smatraju oštećenim u ovom slučaju”.

Prema tvrdnjama odvjetnika tužitelja, “Iran, Hezbolah i Al-Kaida su formirali teroristički savez početkom 1990-ih”.

Citirajući svoje stručnjake u području obavještajne i nacionalne sigurnosti, odvjetnici su objasnili “kako su pragmatično nastrojeni lideri terora nadvladali šiitsko-sunitske nesuglasice kako bi se suprotstavili SAD-u (“Velikom Sotoni “) i Izraelu (“Manjem Sotoni”)”.

Iran i Hezbolah su, navodno, “obučavali pripadnike Al Kaide, između ostalog, da koriste eksploziv za razaranje velikih zgrada”.

Ova zakonska procedura bila je ništa drugo nego još jedno nemoralno oružje u izmišljenom “Ratu protiv terorizma”, koje je trebalo da se iskoristi protiv još jedne muslimanske zemlje. Igralo se na destabiliziraju Irana i opravdavanje budućeg rata protiv te zemlje.

Kao eksperti, koji su svjedočili na strani tužitelja protiv Irana, bili su oni koji aktivno sudjeluju u ratno-huškačkim aktivnostima neo-konzervativnih krugova. Svi oni pripadaju skupini arhitekata bliskoistočnih ratova u 21. stoljeću. U njihovom sastavu su i poznati propagandisti i visoki dužnosnici obavještajnih i oružanih snaga, i bivši američki dužnosnici.

Međutim, ovaj slučaj je još apsurdniji u svjetlu činjenice da je rujna 2011. godine, nekoliko mjeseci prije presude, iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad , koji dovodi u sumnju službenu verziju 9/11, optužio čelnike Al Kaide za “širenje teorije zavjere o napadima 9 / 11″. A njega jedan od poluzvaničnih organa Al Kaide optužio za diskreditaciju ove terorističke skupine.

Nakon 11. rujna 2001. godine kampanja dezinformacija u zapadnim medijima služila je ne samo za zataškavanje istine, već i za uništavanje što je moguće više povijesnih dokaza o proteklim događajima.

Upravo zbog toga je apsolutno neophodno pokretanje pravnih procedura protiv pravih nalogodavca, naručitelja, organizatora i počinitelja ovih zločina.
 
(fakti.org)

Dobro zapamtite ovo … “Izrael ima 200 atomskih bombi”, rekao je bivši američki državni tajnik Colin Powell u poruci elektroničke pošte, jednoj u nizu objavljenih na internetu nakon što su ih navodno ukrali ruski hakeri

Nedavno su se u medijima pojavile brojke od oko 300 nuklearnih bombi koje posjeduje Izrael u slučaju da “Iran napravo svoju nuklearnu bombu”. Kakvo licemjerstvo! Kako to da Izrael ima dozvolu za držanje toliko nuklearnog oružja, a Iran i Sjeverna Koreja ne smije imati niti jednu bombu?

Bivši američki državni tajnik potvrdio je autentičnost poruka koje su procurile u javnost. Poruka o izraelskom nuklearnom arsenalu odnosi se pregovore koje je šest svjetskih sila lani zaključilo s Iranom povijesnim sporazumom kojim se Islamska Republika odrekla nuklearnog vojnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija.

“U svakom slučaju, Iranci je ne mogu upotrijebiti čak i ako je konačno proizvedu. Momci iz Teherana znaju da Izrael ima 200, sve ciljaju Teheran, a mi ih imamo tisuće”, rekao je Powell.

LobeLog, američki blog posvećen pitanjima vanjske politike, prvi je objavio da se Powellova elektronička pošta odnosi na Iran i Izrael.

Izrael nije potpisnik povelje o neširenju atomskog naoružanja. Mailovi koji su procurili pokazuju da je Izrael u južnom gradu Dimoni razvijao nuklearno oružje.

Program u Dimoni osnovao je Shimon Peres, 93-godišnji bivši predsjednik Izraela koji se nalazi u bolnici nakon pretrpljena moždanog udara.

U mailovima je, kako se čini, Powell odbacio stajalište Izraela da je Iranu trebala još samo godina dana da stvori nuklearnu bombu.

Powell je nuklearni sporazum s Iranom postignut 2015. ocijenio “dosta dobrim” i podržao ga.

Colin Powell je bio državni tajnik u doba predsjednika George W. Busha, u razdoblju između 2001. i 2005. godine.
 
(jutarnji.hr)

Dokument ujedno dokazuje da je Blair lagao, jer je u to vrijeme uvjeravao javnost da Velika Britanija traži diplomatskog rješenje za iračku krizu

Tajni dokumenti iz Bijele kuće koji su prvi put procurili u javnost u vrlo su nezgodan položaj doveli bivšeg britanskog premijera Tony Blaira.

Naime, prema dokumentu se vidi kako je Blair odlučio da će se Velika Britanija priključiti Americi u iračkom ratu čak godinu dana prije nego se invazija koalicije koju su vodile SAD uopće dogodila, objavio je Daily Mail.

Dokument ujedno dokazuje da je Blair lagao, jer je u to vrijeme uvjeravao javnost da Velika Britanija traži diplomatskog rješenje za iračku krizu.

“Ne predlažemo i ne želimo vojnu akciju u Iraku”, tako je govorio Blair.

Međutim, informacija da se s Georgeom Bushom dogovorio puno ranije nalazi se u dopisu kojeg je 28. ožujka 2002. godine sastavio bivši američki državni tajnik Colin Powell, tjedan dana prije Blairovog posjeta Bushu na njegovom ranču u Teksasu.

“Kad govorimo o Iraku, Blair će biti uz nas ukoliko se vojna intervencija pokaže neophodnom”, napisao je Powell u dopisu kojeg je objavio DM.

Powell je također napisao:

“On je siguran da je prijetnja realna i da će uspješna akcija protiv Sadama rezultirati još većim regionalnim uspjehom.”

Sadam Husein je svrgnut za vrijeme invazije koalicije koju je predvodila SAD 2003. godine, a britanski medij navodi kako su ovaj dopis, kao i niz drugih povjerljivih dokumenata pohranjeni na privatnom serveru Hillary Clinton, koje je po nalogu sada morala objaviti.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Živ čovjek je pred nama, on postoji, uhićen je i misli da će biti eliminiran jer je hakiranjem otkrio nezamislivu tajnu Vladara svijeta: Biće bačena nuklearna bomba na jedan grad i to će biti izgovor za obračun sa svim zemljama koje smetaju. Nuklearni rat samo što nije počeo

On je otkrio tajne članova obitelji Bush, Colin L. Powella, ali i drugih istaknutih Amerikanaca, zatim da je nadmudrio FBI i Tajne službe, osujetivši njihove napore da otkriju i njegovu nacionalnost, a kamoli identitet.

Ovaj rumunjski haker je iz mailova razotkrio stvari kao što su pozivnica Colin Powellu za masonski obred u Bohenijskoj šumi, slikarije George W. Busha, i još puno tajnih informacija.

Međutim, ranije ove godine, nedostižni online kriminalac, poznat kao Guccifer, izgubio je svoju staloženost i počeo paničariti.

Razbio je svoj hard disk i mobitel sjekirom u osjećaju da su mu za petama i da samo što nisu došli po njega.

Ova akcija predostrožnog uništenja u njegovom domu u rumunjskoj regiji Transilvaniji, nije mu pomogla mnogo – pogotovo zato što su u blatu ostali komadići kao dokaz o njegovom činu.

Dva tjedna kasnije, 22. siječnja, globalni lov na slavnog i misterioznog hakera, koji je prvo otkrio autoportrete Georgea W. Busha i pokrao silne osobne mailove političara, vojnih osoba i poznatih ličnosti, završio se jutarnjom racijom njegovog doma.

“Očekivao sam ih, ali to je ipak bio ogroman šok za mene”, rekao je haker, koji sada služi kaznu od sedam godina. On je u svom intervjuu rekao: “Teško je biti haker, a još teže obrisati tragove”.

Međutim, njegov dvogodišnji teror kroz mailove bogatih i moćnih Amerikanaca pokazao je kako je lako napraviti kaos na internetu, čak i sa ograničenim vještinama, a da se, bar na kratko, eskivira zakon.

Ispostavilo se da se haker koji se potpisivao kao Guccifer – pseudonim koji je nastao kao kombinacija “stila Gucci i svjetla Lucifera” – zapravo zove Marcel-Lehel Lazar, besposleni četrdesettrogodišnji bivši vozač taksija.

Nije imao skupu opremu, samo staro NEC računalo i Samsung mobilni telefon, sve što je znao naučio je s interneta

Viorel Badea, rumunjski tužitelj koji je vodio slučaj, izrazio je zaprepaštenje zbog činjenice da je Lazar uspio učiniti tako puno sa tako malo opreme. “On zapravo nije bio haker već samo pametan čovjek s puno strpljenja i upornosti”, rekao je tužitelj Badea.

Umjesto da posuđuje email naloge svojih žrtava putem računalnih crva i drugih alata za hakiranje, tužitelj je rekao da je Lazar pecao internetom tražeći informacije o svojim metama, a zatim je prosto pogađao odgovore na sigurnosna pitanja. “On je jedan siroti Rumunj koji je želio postati slavan”, rekao je tužitelj.

Bilo je potrebno šest mjeseci kako bi Lazar pogodio odgovore i ostvario pristup emailovima Korine Kretu, četrdesetsedmogodišnje rumunjske političarke, koja je slala svoje slike u bikiniju i flertujuće poruke Pauelu, bivšem državnom tajniku. Pauel, koji je porekao da je imao aferu s gospođom Kretu, zamolio ju je da obriše sve njihove poruke kada je otkrio da mu je email račun hakiran.

Lazar, koji je polu-Mađar, priznao je da se oslanjao uglavnom na pogađanje. Rekao je da nije prošao nikakav tečaj za kompjutere, mada je radio dva tjedna u tvornici kompjutera.

Kako bi pokrio svoje tragove, većinu svojih racija vršio je preko proxy servera u Rusiji. On je pomislio da će tako prikriti tragove koji vode ka Rumunjskoj, gdje već ima kazneni dosje. On se 2011. uhakirao u email naloge rumunjskih starleta i drugih slavnih ličnosti pod imenom “Mikul Fum” iliti “Mali dim”.

Lazar je bio toliko samouvjeren u svoju sposobnost da izbjegne detekciju da se, krajem prošle godine, počeo hvaliti o svojim podvizima na američkom web sajtu The Smoking Gun, gdje je 6. siječnja objavljen prkosni email napisan lošim engleskim od tada neidentificiranog Guccifera u kojem on inzistira da nije uopće zabrinut.

Lazar je bio u šoku kada je, dan kasnije, George Major, šef rumunjske obavještajne agencije objavio da će vlasti uskoro uhvatiti američkog najtraženijeg hakera, što je značilo da znaju da je u Rumunjskoj.

On je u panici iskoristio vrijeme da uništi dokaze o svom hakiranju uništivši računalo i mobilni telefon sjekirom u svom dvorištu u selu Sambateni oko 15 kilometara od Arada, gdje se sada nalazi u zatvoru. “Znao sam da dolaze po mene, osjetio sam to i osjetio sam da gubim kontrolu nad situacijom”, prisjeća se on.

Zapravo, vlasti još uvijek nisu imale pojma tko je Guccifer. Major je rekao da u trenutku kada je davao izjavu nisu čak znali ni da je Guccifer Rumunj.

Ipak, posumnjali su da jest, kada je u rujnu Guccifer hakirao osobni email račun Majora, šefa sigurnosti, šaljući zatim poruke na rumunjskom jeziku Rumunskoj obavještajnoj službi.

Major je odmah naredio pokretanje istrage. “Bilo je jasno da je hakirao moj račun”, rekao je gospodin Major.

“Htio je nešto dokazati, a ja sam to uzeo za ozbiljno”.

Uz pomoć američkih istražitelja, koji su mjesecima lovili Guccifera, Rumunji su ubrzo pronašli Lazara koji je ostavio trapav set tragova.

“Napravio je mnogo pogrešaka”, rekao je tužitelj Badea.

Lazar je rekao da bi bolje zataškao svoje tragove da je imao više novca – recimo, za moćnije računalo.

“Naravno, mogao sam ukrasti novac od njih”, rekao je. “Ali nisam, niti jedan dolar”.

Američka optužnica protiv Lazara u Virginiji u lipnju optužila ga je za pokušaj iznude “novca i vlasništva lažnim prijevarama, pretvaranjima i obećanjima” od američkih žrtava, iako su rumunjski istraživači rekli da ne postoje dokazi o ucjenjivanje.

Rumunjski dužnosnici kažu da SAD nije pitao Rumunjsku za izručenje gospodina Lazara, ali su poslali istraživače kako bi saznali kako je uspio napasti tako bogate Amerikance.

Prije nego što je pristao odgovoriti na pitanja The New York Times-a, pročitao je dugu pisanu izjavu u kojoj je objasnio svrhu svog hakiranja.

U ovoj izjavi, punoj teorija zavjere o napadu 11. rujna, smrti princeze Diane 1997. godine i planovima za nuklearni napad u Chicagu 2015. godine, pisalo je: “Ovaj svijet vodi grupa zavjerenika pod nazivom Savjet Iluminata, koju čine vrlo bogati ljudi, plemićke obitelji, bankari i industrijalisti iz 19. i 20. stoljeća “.

Badea, rumunjski tužitelj, rugao se izmišljotini Lazara o tzv. Iluminatima. Hakerski podvizi koji su doveli do njegove presude 2011. godine nisu uključivali “Iluminate, već samo slavne i lijepe djevojke”, rekao je tužitelj.

Lazar je zanijekao bilo kakav interes za javne ličnosti, tvrdeći da se usredotočio samo na ljude koje je hakirao kao Guccifer, a u koje spadaju glumica Mariel Hemingway, autorica “Seks i grad” Candace Bushnell, urednica Tina Brown, komičar Steve Martin, autorica Kitty Kelley i mnogi drugi.

Bez pristupa kompjuteru u zatvoru, on sada svoje fobije i teorije zavjere zapisuje u bilježnicama s malim urednim rukopisom. “Znam, prekršio sam zakon, ali 7 godina u zatvoru maksimalne sigurnosti? Nisam ubojica niti lopov “, rekao je on. “Ja sam radio ono što je trebalo uraditi”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)