Sa svim današnjim pričama o kravama i njihovom navodnom utjecaju na okoliš, pomalo je zanimljivo da liberalni globalisti ne spominju i ljudsko prdenje, koje je veće po broju i daleko prodornije od bilo koje stražnje emisije koja dolazi od stoke

Kako se ispostavilo, u Sjedinjenim Državama živi gotovo 3,5 puta više ljudi nego što ima goveda, posebno u urbanim liberalnim gradovima poput New Yorka i Chicaga.

Budući da svi ljudi i stoka prde, to znači da ljudska nadutost zapravo uništava planet u mnogo većem stupnju od životinja, barem prema pripovijestima klimatskih ludaka.

Da bi bili dosljedni u širenju svoga evanđelja o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju, globalisti se moraju početi baviti problemom metana koji se emitira iz guzica ljudi, posebno u gusto nabijenim demokršćanskim enklavama gdje je koncentracija prdenja ljudi najviša.

Milijuni dolara troše se na istraživanje utjecaja prdenja životinja na okoliš, za koje vladini dužnosnici koji su povjerovali u klimatsku katastrofu tvrde da ona ima značajan utjecaj na zagrijavanje našeg planeta.

Čak i prije nego što je američka kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez (AOC) uvela svoj takozvani “Green New Deal”, koji se odnosi na prdenje krava, Kalifornija je već uvela mjere usmjerene na ograničavanje uzgoja stoke na farmama mlijeka.

Demokratski zastupnik Ricardo Lara iz Bell Gardens, autor zakona o borbi protiv “kravljeg nadimanja i stajskog gnoja” u Kaliforniji, primorao bi kalifornijske farmere na prilagodbu svojih poslovnih planova kako bi smanjili količinu kravljih prdeža i stajskog gnoja za 40 posto prije 2031. godine radi ispunjavanja cilja – „hlađenje“ planeta.

Ljudi koji konzumiraju hranu koja je bogata vlaknima također su veći zagađivači od ljudi koji konzumiraju hranu sa malo vlakana.

Dakle, „ako je netko zagovornik zaštite okoliša“, tvrdi autor, tada bi on ili ona (ili ze) trebali konzumirati hranu sa manjom količinom vlakana, jer bi to „potencijalno moglo pomoći okolišu“.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Što zapravo znate o globalnom zatopljenju i prirodnoj klimi na Zemlji?

Alarmisti klimatskih promjena već desetljećima guraju svoju priču, a pronalaženje podataka o klimatskom ciklusu našeg planeta teže je nego pronalazak igle u sijenu.

Ali, istina je tu one koji su voljni tražiti je. Ludost globalista zalijepljena je za njihovu korumpiranu klimatsku agendu, ali to ne znači da morate pasti na njihovo ispiranje mozga globalnim zagrijavanjem.

Prije nego što su klimatske promjene prešle u mainstream medije, u prošlosti je poznato da je klima Zemlje neprestano promjenjiva pojava: od pojave dinosaurusa pa do ledenog doba, Zemlja se također razvijala.

Mnogi stručnjaci vjeruju da je Zemlja živi planet – što znači da će se vjerojatno nastaviti mijenjati na način koji ni naši najbolji znanstvenici ne mogu objasniti ili predvidjeti.

Znanstvenici mogu upotrijebiti sve podatke u svijetu za predviđanje i stvaranje teorijskih modela – ali u konačnici, čak je i najbolja hipoteza i dalje “nagađanje” koje treba dokazati.

Iako zagovornici klimatskih promjena izjavljuju da je znanost o klimatskim promjenama “podmirena”, istina je da postoji mnogo znanstvenih činjenica koje govore drugačije.

Razotkrivene istine o klimi

Mnogo je istina o Zemljinoj klimi koje su pometene pod tepih zbog politike i globalističkih planova.

Od mitova o „otrovnom“ ugljičnom dioksidu do laži o podacima o temperaturi oceana, u svijetu klimatskih znanosti ne nedostaje kontroverzi.

Znanost je daleko od istine, čak i ako alarmisti klimatskih promjena žele da mislite drugačije.

Već dugo vremena bezumni alarmisti klimatskih promjena poput male Grete Thunberg vode rat protiv ugljičnog dioksida, tvrdeći da je “staklenički plin” koji će uništiti planetu.

Jeste li znali da vi izdišete ugljični dioksid – i da se svaka živa biljka na zemlji oslanja na ugljični dioksid (CO2) za proizvodnju energije?

CO2 je važan dio fotosinteze, procesa kojim biljke stvaraju energiju za rast i napredak. CO2 je u osnovi hrana za biljke – a bez njega bi život na Zemlji bio izbrisan.

Nedavna istraživanja potvrdila su da su veće razine CO2 pridonijele sveukupnom „ponovnom preuređenju“ naše planete. Procjene govore da je ukupna produktivnost biosfere porasla za 14 posto od 1982. godine, što je daleko od neplodne pustinje u koju se Zemlja navodno pretvara.

Unatoč lažima koje guraju luđaci klimatskih promjena, CO2 hrani šume, biljke i usjeve i ogromnu masu života diljem planete.

Kako izvještava Fondacija za ekonomsko obrazovanje, klimatske promjene su zapravo normalne za Zemlju. Kroz životni vijek planete prošle su mnoge klimatske „promjene“.

Postoje manji klimatski „događaji“ i postoje veći, a postoje razlike čak i iz godine u godinu. Ništa od toga nije pokazatelj da klimatska apokalipsa ide prema našem kraju. Bilo da je vruće ili hladno, ljevičarski globalisti tvrde da je sve više dokaza globalnog zagrijavanja – ali stvarno, oni ne dokazuju ništa.

Klimatska znanost pretvorila se u jeku. To je dio zašto u znanstvenoj zajednici postoji toliko prijevara: znanstvenici iznuđuju svoje podatke kako bi odgovarali odabranoj priči – a klimatska znanost posebno je osjetljiva na korupciju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Apsolutno nema načina da takozvane emisije stakleničkih plinova mogu izazvati zagrijavanje ili podići temperaturu Zemlje

To je fikcija koju šire tijela poput IPCC-a, a objavljuju je mainstream mediji poput BBC-a i CNN-a, a čak se podučava i u školama djeci koja u ništa ne sumnjaju.

Daleko je to sve od emisije stakleničkih plinova koji stvaraju toplinu, upravo je suprotno.

Što je u biti staklenički plin?

Vodena para čini 90% svih stakleničkih plinova. Kako nastaje? Odgovor: Kada infracrveno zračenje Sunca udari na površinu oceana, tekuća slana voda se isparavanjem pretvara u plin, vodenu paru. Isparavanje se hladi, a ne zagrijava – to zna svaki učenik 5. razreda osnovne škole.

Taj plin, ta vodena para, tada se konvekcijom podiže u visine i kondenzira u oblake. Oblaci se također hlade dok se raspršuju uslijed solarnog infracrvenog zračenja. Tada pada kiša, snijeg ili susnježica iz tih oblaka. Što je uobičajeno opažanje, ono najistaknutije ljeti?

Temperatura pada, kako se atmosfera brzo hladi. Dakle, ovdje vidimo da princip stakleničkih plinova dovodi do hlađenja na sve strane. Malo je iznenađujuće da ne čujemo izjave u medijima da se emisije vodene pare smanje.

Ono što je još ljepše jest da se slana voda oceana pretvara u slatku vodu da bi napunila naše rezervoare, jezera, rijeke i potoke, koji zauzvrat pronalaze svoj put do mora. Ovo je čudo vodenog ciklusa – zaista čudo pretvaranja vode u vino, slane vode u svježu.

Prijevoz brzo kvarljivih namirnica ovisi o hlađenju, bilo kamionom, zrakoplovom ili što je najvažnije kontejnerskim brodovima na moru. Što je glavno rashladno sredstvo?

To je ugljični dioksid koji ima najveći stupanj štetnosti od svih stakleničkih plinova.

Daleko od zagrijavanja planete, kao što pretpostavljamo da vjerujemo, da bistri bezbojni plin nije samo rashladno sredstvo, već je i vatrootporno sredstvo i rashladno sredstvo.

Ah! kažu neki fizičari, mudro kimnuvši glavom kažu da i ugljični dioksid apsorbira infracrveno zračenje. Na jeziku laika to znači da se ‘zagrijava’. Ali tada sve stvari ispod Sunca apsorbiraju infracrveno zračnje i zagrijavaju se osim tri stvari.

Dva osnovna plina iz atmosfere, dušik i kisik, prozirni su za infracrveno stanje, tako da se ne zagrijavaju infracrvenim zračenjem. Što je treća stavka, ako je netko može nazvati stavkom?

To je vakuum, to je ništa, ne može se ugrijati “ništa”, jer nema što za zagrijavanje.

Apsolutno je loše ne uzeti u obzir Ciklus vode, još je glupo zaboraviti ili pogrešno razumjeti Karbonski ciklus. Ugljični dioksid je hrana za zelene biljke na kopnu i moru.

Ne možemo živjeti bez kisika i zelenih biljaka i oceanskog planktona kojem je potreban ugljični dioksid kao hrana iz koje se kisik stvara kao nusproizvod pomoću fotosinteze.

Tretiranje ugljičnog dioksida kao zagađivača jedna je od najvećih pogrešaka koju je čovječanstvo moglo učiniti i učinilo je u ovih 30 ili više godina.

Doista, sav loš zrak u gradovima mogao bi se riješiti poticanjem zelenih površina, sadnjom više stabala.

Svi moramo razmišljati zeleno, istinski zeleno, a ne histerično i politički zeleno, što je sasvim druga vrsta “životinje”.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju slatke vode iz morske vode, Vodenog ciklusa.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju svježeg zraka iz lošeg zraka – Karbonski ciklus kroz fotosintezu. Dakle, ne trebamo spasiti planetu, jer planeta zna bolje od bilo kojeg klimatologa kako se spasiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Elon Musk, poduzetnik i entuzijast je još jednom bespogovorno poručio Zemljanima preko Twittera da ovaj put jednostavno “Bace atomsku bombu na Mars!”

Ideja nije nužno nova, Musk je raspravljao o korištenju termonuklearnog oružja kako bi ‘potapšao’ polove Crvenog planeta kako bi pomogao u oblikovanju planeta za buduću ljudsku kolonizaciju, napisao je Musk na Twitteru.

Predvidljivo, mnogi su odgovorili Muskovom pozivu na nuklearno oružje… meme-ima, sprdačinom i podsmijehom.

“Pa to je brzo eskaliralo. Ali podržavam vašu odluku Lord Elon. Bacite atomsku bombu!” – napisao je jedan komentator.

Ideja koja stoji iza “bombardiranja Marsa” je radi oslobađanje zarobljenog CO2 na različitim mjestima na planeti, stvarajući efekt staklenika na planeti rastapanjem leda i površini prije nego što se smrzne ili ispari.

Zvuči znanstveno, ali postoji samo jedan problem, koji je NASA istaknula u studiji o taraformiranju četvrtog planeta od Sunca.

“Naši rezultati sugeriraju da na Marsu nema dovoljno CO2 koji bi osigurao značajno zagrijavanje planete kroz efekt staklenika” – rekao je Bruce Jakosky sa Sveučilišta u Koloradu, koji je vodio studiju.

„Pored toga, većina plina CO2 na Marsu nije dostupna i ne može se lako izvući iz zemljine površine. Kao rezultat toga, oblikovanje Marsa nije moguće korištenjem današnje tehnologije.”

Bacanje atomske bombe na ledene polove samo bi udvostručilo Marsov atmosferski tlak. Čak i kada bismo nekako mogli izvući sav CO2 zarobljen u stijenama i tlu na Marsu, to bi dovelo samo atmosferski tlak na 6,9 posto tlaka na Zemlji.

Dakle, iako je ideja nerealna, to ne znači da globalistički folirant Musk ne može brzo zaraditi na nekim dobrim staromodnim mamcem veznim za Mars.

A ideja da dođe na mars do 2024. godine, sigurno neće nikada postati stvarnost!

Novi-Svjetski-Poredak.com

Najšokantnije je što je jedan od autora ove analize klimatskih promjena veteran vrhova naftnih korporacija i industrije ugljena

Ovoga svibnja koncentracija CO2 u atmosferi Zemlje dosegnula je razinu od 415 ppm (čestica na milijardu čestica). To znači da, otkako su se mozgovima naših predaka prije oko sedam milijuna godina po prvi put stale vrzmati ideje o tome da bi možda ovu kost mogli koristiti ovako, a onaj kamen onako, nikada niti jedno ljudsko biće nije živjelo u atmosferi našeg planeta koja bi bila ovako zagađena.

Istodobno, australski Nacionalni centar za obnovu klime “Breakthrough” iz Melbournea objavio je studiju o klimatskim promjenama, prema kojoj, na osnovi znanstvenih podataka, ispada da možemo računati da postoje vrlo velike, realne šanse da se sredinom stoljeća, a to je za samo tridesetak godina, raspadne današnja civilizacija čovječanstva na Zemlji.

Sve zbog klimatskih promjena i procjena da je čovječanstvo, i kompletan život na Zemlji koji stradava uslijed industrijskog zagađenja korištenjem fosilnih goriva, na putu da totalno strada od zatopljenja od 3°C već danas. To čak nije niti najgori scenarij, najgori je onaj od 4°C već do 2050. godine, no za takvu kataklizmu vjerojatnost je, koliko se danas zna, ipak bitno manja.

Držimo se scenarija od zagrijavanja od 3°C do 2050. za što klimatološki modeli navode da bi 2,4°C otpadalo direktno na globalno zagrijavanje uslijed ispuštanja u atmosferu CO2 i drugih stakleničkih plinova, dok bi preostalih 0,6°C bilo posljedica dodatnih mehanizama koje bi ovako zagrijana atmosfera prouzročila; ogromni požari, Zemljino smanjeno odbijanje zračenja Sunca zbog sve manje površine pod bjelinom polarnog leda, otapanje permafrosta i curenje metana iz njega…

U takvom svijetu čak 55 posto čovječanstva, od procijenjenih 10 milijardi ljudi koliko se procjenjuje da će nas do tada biti, nalazilo bi se u području našeg planeta u kojem bi vrućine bile 20 ili više dana godišnje takve da masovno ubijaju. Poput sadašnjih povremenih ekstrema koji se pojavljuju od 45°C, pa i 50°C i više. Naravno da ljudi tamo tada u pravilu više ne bi živjeli jer bi masovno umirali, a i tih 5,5 milijardi ljudi gledalo bi da pobjegne u manje uništena područja.

No, to bi sve značilo politički nered, ratove, najbrutalnija krvoprolića i klanja zbog izbijanja vjerskih, rasnih, nacionalističkih i svih zamislivih ekstremizama, kolaps resursa poput hrane, vode, o najgorim epidemijama i raspadu zdravstva da se ne govori. Sve to za narednih 30 godina kada će današnji 20-godišnjaci, primjerice, biti u dobi od 50.

Procjenjuje se da bi do 2050. ovakvom stopom zagađivanja razina CO2 u atmosferi trebala dosegnuti 437 ppm, što je, zapravo, još i vrlo umjerena prognoza, jer je godišnje povećanje zagađenja 1980. iznosilo oko 1,5 ppm, posljednjih godina zagađenje atmosfere povećalo se na oko 2,5 ppm godišnje. Čak i takve procijenjene razine CO2 do 2050. značile bi takve koncentracije ugljičnog dioksida kakve su na Zemlji posljednji put bile prije milijuna i milijuna godina.

Ova studija šokantna je po nizu stvari. Prvo po tome što autori nisu nikakvi “zeleni” vegani koji sanjaju poginuti na oceanu u gumenjaku Greenpeacea ili na brodu Sea Shepherda u okršaju s japanskim protuzakonitim lovcima na kitove kako se čak i najveće znanstvenike iz naftnih korporativnih krugova i danas ponekad pokušava diskreditirati. David Spratt je, osim što je analitičar Nacionalnog centra, još i biznismen koji je uz pomoć guvernera australske države Victorije 2008. objavio knjigu “Climate Code Red”.

Drugi autor je još zanimljiviji; riječ je o Ianu Dunlopu, veteranu najviših korporativnih krugova iz industrije nafte, plina i ugljena tijekom desetljeća rada po predsjedničkim funkcijama najmoćnijih korporacija. Ali samo do kraja 20. stoljeća. Druga šokantna stvar ove studije su izvori na koje se autori pozivaju. Primjerice, čak dvije projekcije Ministarstva obrane SAD-a o klimatskim promjenama, prve po kojoj će zbog otapanja leda u sve toplijem svijetu more rasti dva metra, a po drugom 2,5 metara do kraja 21. stoljeća.

To su neusporedivo gore prognoze od danas službenih prognoza UN-ovog IPCC-a koje se već cijelo jedno desetljeće generalno smatra neodrživo prekonzervativnima. Razlog za tako konzervativne prognoze UN-ovih klimatskih tijela jest to što je samo tako nisko bilo moguće okupiti svjetske nacije oko konsenzusa oko klime na nekoj iole smislenoj razini mjera.

Znanstvenici, međutim, posebno bivši direktor NASA-inog klimatskog programa James Hansen, još od početka 21. stoljeća upozoravaju da svijetu, prirodi i čovječanstvu prijete puno gore stvari; potapanja pod morem od nekoliko metara, uništenje prirode u kozmičkim, prapovijesnim i davnim geološkim razmjerima, uništenje civilizacije i slično. Zbog toga je profesor Hansen u doba vladavine Georgea Busha nekoliko godina proveo pod ozbiljnim sankcijama i cenzurom jer je javno iznosio podatke o klimi koje je NASA posjedovala.

Ono u čemu se praktično sve vlade svijeta danas uspijevaju još nekako složiti jest to da je svijet osuđen na propast ako se zagrijavanje popne na više od 2°C u odnosu na predindustrijsko doba. Danas smo otprilike na pola puta do toga. No, još od Pariškog klimatskog sporazuma, u mainstream svjetske politike probilo se i sve se više širi većinsko tumačenje svjetskih klimatologa ovoga što mjere i doznaju da se događa, da je granica propasti svijeta zapravo zagrijavanje od samo 1,5°C.

To se ne bi ticalo samo rasta mora u tolikoj mjeri da potonu oceanske otočne državice poput Tuvalua ili Malediva, odnosno da deseci milijuna ljudi krenu u očajnički zbjeg pred plimom iz država poput Bangladeša. Zanimljivo je vremensko predviđanje događaja u najnovijoj studiji analitičara iz Melbournea. Za razdoblje od 2020. do 2030. oni navode da se može očekivati da vlade najvećih zagađivača svijeta.

Tu se očito misli na SAD, Kinu, EU, Indiju, Australiju, Brazil, JAR i zemlje Bliskog istoka poput Katara i Saudijske Arabije, neće učiniti dovoljno za ispuniti dogovoreno u Pariškom klimatskom sporazumu. Svijet se zato kreće putanjom zagađenja s CO2 koje vodi ka zagrijavanju od 3°C do 2050.

U razdoblju od 2030. do 2050. oni predviđaju da se može očekivati da je zagađenje do 2030. ipak smanjeno u bitnoj mjeri, uvođenjem obnovljivih izvora energije, električnih automobila i mnoštva drugih tehnoloških inovacija što Kina i EU već danas, a i sve veći broj američkih kompanija, pa i drugdje po svijetu, uočavaju da je odličan biznis, koji usto zapošljava mnoštvo ljudi i slično.

Problem je u tome što je 2030. godina u kojoj je zagađenje na takvom vrhuncu da se korištenje nafte, plina i ugljena presporo smanjuje, koncentracije CO2 u atmosferi predugo ostaju izrazito visoke, svijet se zagrijao više nego je smio, na više od 1,6°C i posljedica je to da se diljem planeta masovno pokreću mehanizmi uništenja prirode po domino efektu. Požari uništavaju šume koje bi inače upijale CO2, pa se CO2 sporije uklanja iz atmosfere.

Metan iz permafrosta po sjeveru Kanade i Rusije sve se brzo ispušta u atmosferu kako se permafrost sve brže otapa. Oceani su rapidno sve manje sposobni upijati CO2 i slično. Do 2050. skoro cijeli svijet više nije u stanju proizvoditi onolike količine hrane kao prije, a sve češće u pojedinim područjima uništene su sve mogućnosti za proizvodnju hrane. Svijetom, posebno Sjevernom Amerikom, Europom i tropima na oceanima, haraju i ubijaju danas nezamislivi uragani i tornada.

Rijeke poput Mekonga, Gangesa i Nila toliko im se spustio vodostaj da oko njih više ništa ne uspijeva, milijuni napuštaju Mumbai, Jakartu, Guangzhou, Hong Kong, Manilu, Šangaj, Lagos, Bangkok…

Mnogi otoci već su potonuli pod more, kao i 10 posto teritorija Bangladeša što pokreće desetke milijuna klimatskih izbjeglica. Pustinje su do 2050. progutale ogromna prostranstva Afrike, zapadne Azije, Australije u cijelosti, Bliskog istoka, te – po Hrvatsku najvažnije – Mediterana. To, zapravo, već neko vrijeme za naše krajeve predviđaju studije znanstvenika po kojima je jasno da najvećem dijelu Hrvatske razlika između 1,5°C i 2°C znači razliku između života i smrti; posebno Slavoniji i Dalmaciji zbog dezertifikacije.

(express.hr)

Ujedinjeni Arapski Emirati lansirali su najveću pojedinačnu elektranu solarne energije na svijetu od 1.18 GW pod imenom Noor Abu Dhabi

Ujedinjeni Arapski Emirati se možda još uvek povezuju s naftom, ali se trude da ovisnost o nafti radikalno smanje.

Državna elektrodistribucija Emirata (Emirate Water and Electricity Company) pustila je u rad Noor Abu Dhabi, najveću pojedinačnu solarnu elektranu na svijetu.

Sa maksimalnih 1,18 GW kapaciteta, projekt mogu zasjeniti samo solarni parkovi (gdje više projekata dijeli prostor), ali naspram njega najveći američki objekat, Solar Star od 569 MW, izgleda skromno.

Nije iznenađujuće što je Abu Dhabi spreman da promovira ekološke prednosti. Procjenjuje se da 3,2 miliona panela Noor Abu Dhabi-ja omogućava dovoljno energije za 90.000 ljudi i da će smanjiti emisiju CO2 za jedan milion metričkih tona.

To je ekvivalent uklanjanja 200.000 automobila sa cesta, tvrde iz Emirata.

Teško je poreći da UAE koristi solarnu farmu kao alat za publicitet. Iako bi trebalo da ima opipljiv utjecaj na emisije štetnih plinova, realnost je da se UAE i dalje uveliko oslanja na naftu.

Nedavno su govorili o smanjenju proizvodnje nafte da bi se izbalansiralo tržište, a ne da bi se izbjeglo korištenje fosilnih goriva.

Ipak, i dalje ostaje važan dio razvoja i možete očekivati druge solarne projekte koji će postaviti rekorde.

Elektrodistribucija Emirata ima rane planove za 2 GW solarni projekat, a Saudijska Arabija ima osnovni sporazum za 2,6 GW solarne energije u Meki.

Regija brzo postaje sve više naklonjena obnovljivoj energiji, iako još nije spremna odbaciti svoj najvrijedniji resurs.

(pcpress.rs)

Sposobni su pobiti ljude i uništiti Dubrovnik ili Veneciju, jer samo dva kruzera zagađuju okoliš više nego svi auti skupa u cijeloj Hrvatskoj

Oako je to Forbes pozbrojio: u 2018. godini kruzeri su prevezli 26 milijuna turista/ gostiju, a godinu ranije zaradili su svojim vlasnicima 117 milijardi dolara. Mnogi će turisti takav doživljaj popratiti riječima “vidjeti, pa mogu i umrijeti”. A nekima će se to i dogoditi, doslovno, skupa s onim tragičnim epilogom.

Krajem prošle godine njemačka organizacija Nabu objavila je rezultate svog istraživanja, prema kojem se pokazalo da od 77 promatranih kruzera, oni svi osim jednog, znači 76 od 77, koriste – najprljavije, najgore moguće gorivo koje postoji na planetu.

Ranija istraživanja govorila su da kruzer s tri tisuće gostiju prosječno zagađuje zrak gore nego 12.000 automobila, da bi se sad pokazalo da je stanje neusporedivo gore. Istraživački tim Dispatchesa sa Channel 4 potajno je postavio uređaje za mjerenje zagađenja na jedan od kruzera i došao do rezultata da jedan takav putnički brod zrak zagađuje kao milijun automobila.

Pa ako znamo da je u Hrvatskoj registrirano oko 1,7 milijuna automobila, ispada da već i samo dva kruzera ispuštaju više mikroskopsih čestica odgovornih za nastanak raka, astme, KOPB-a i sličnih užasa nego što to čine svi automobili u našoj zemlji skupa. A samo u Dubrovnik usred ljeta događa se da u jednom danu u gradu pristane sedam kruzera.

Uz takve rezultate postaju jasni uzroci onoga što je prije nekoliko dana objavila ekološka udruga Eko Omblići, pozivajući se na dr. Hrvoja Carića s Instituta za turizam:

“Dubrovnik ima najveće taloženje sumpora (31,13 kg/ha, a normalno je između 5-6 kg /ha) u moru, zbog silnih kruzera koji koriste jefitina visokosumporna goriva!” Carić je još prije nekoliko godina iznio podatak da naša zemlja godišnje od posjeta kruzera zaradi 53 milijuna eura, ali da istodobno zbog ekoloških šteta pretrpi 338 milijuna eura troškova. Kruzeri kao pogonsko gorivo koriste mazut, praktično nusprodukt nakon što rafinerije iz nafte prethodno destiliraju sve moguće benzine, dizel i slična goriva.

Sagorijevanje takvog goriva po okoliš je jezivo sve kad se i ne uzima u obzir užasne količine CO2 koje takvi brodovi ispuštaju u atmosferu. Mjerni instrumenti s broda Oceana prijevoznika P&O Cruises pokazali su da je koncentracija mikroskopskih čestica štetnih po zdravlje ljudi na palubi niz vjetar od dimnjaka 84.000 čestica po kubičnom centimetru.

Na dijelu palube najbližem dimnjacima koncentracija je bila već 144.000 čestica po kubičnom centimetru, i to s vršnom vrijednosti od čak 226.000 čestica. Usporedbe radi, usred radnog dana u najstrožem centru Londona koncentracija je 38.400 čestica.

Drugim riječima, ako se ono što se reklamira kao vrhunac turističkog luksuza s jedne i zlatna koka turizma s druge strane, usporedi sa zagađenjima svjetskih gradova, dođe se do zaključka da je zagađenje na palubama kruzera na kojima se turisti sunčaju otprilike onakvo kakvo se običava očekivati u centru Delhija ili Šangaja.

Rad na kruzeru pokazuje se odjednom kao izrazito rizično zanimanje, a posjet kruzera gradovima kao najgori zamislivi udar stakleničkih plinova, sumporovih i dušikovih oksida, te cijelog niza sve gorih od najgorih čestica. Tvrtka P&O Cruises brani se da je od 2005. smanjila potrošnju goriva na svojim brodovima za 28 posto.

Međutim, gola je činjenica da je u prosincu prošle godine Dubrovnik uvršten kao jedna od šest svjetskih destinacija koje su uništili učestali posjeti kruzera.

Problem je i sa zagađenjem zraka, koje utječe na niz problema, pa čak i eroziju kamenih građevina, ali i s ispuštanjem otpadnih voda u lukama, s utjecajem na kulturu života u malim gradovima i nizom drugih stvari. Na listi mjesta koje su uništili kruzeri tada su navedeni još i Belize, Aljaska, Antarktika, otok Svalbard u Norveškoj, te Venecija.

Venecija je pritom istaknuta kao apsolutno najgore ekološki devastirana, a Dubrovnik je skoro u svemu gradić koji trpi iste probleme kao i Venecija.

EK-ova Opća uprava za okoliš ovaj problem zasad temeljito ignorira, što se čini da neće moći još dugo jer su od relativno nedavno Venecijanci krenuli u borbu protiv kruzera u svom gradu javnim prosvjedima i peticijama. A kao što je Venecija pod zaštitom UNESCO-a, tako je i Dubrovnik koji protiv kruzera u svojoj luci ima podjednako snažne argumente. Istodobno, Split se svim silama trsi postati jednako posjećena destinacija za kruzere kao što je to danas Dubrovnik.

(express.hr)

Globalisti očajnički žele uplašiti cijeli svijet u uvjerenju da je ugljični dioksid (CO2) neka vrsta „onečišćujuće tvari“ koju čovjek mora iskorijeniti kako bi se spriječilo zagrijavanje planeta do točke potpunog uništenja

U isto vrijeme je mainstream znanost napravila strašnu pogrešku jer je tako nehotice priznala da su razine CO2 su zapravo mnogo veće bile i prije nego su ljudi postojali na Zemlji.

U procesu širenja straha o razinama CO2 i dostizanje kritične razine u današnje vrijeme, nova “istraživanja” od strane ogranizacije American Geophysical Union (AGU) tvrde da, ako se nešto ne učini sada da se preokrene ovaj navodni katastrofalan trend prema gušenju planeta od strane CO2, ukupna emisije CO2 „bi se mogla podudarati sa onima iz posljednjeg razdoblja efekta stakelnika na Zemlji“, što AGU kaže da se dogodio tijekom razdoblja „paleocensko-eocenskog termalnog maksimuma“ prije otprilike 56 milijuna godina.

Čekaj malo, ali što je uzrokovalo da razine CO2 dosegnu epske razmjere prije 56 milijuna godina prije nego što su ljudi postojali?

AGU ne želi to pojasniti, niti se bavi činjenicom da prije 56 milijuna godina nije bilo ni vozila koja stu trošila fosilna goriva. Drugim riječima, nešto drugo je uzrokovalo da se razine CO2 povećaju “opasne” razine u to vrijeme, što nadalje implicira da takozvani “staklenički plinovi” koji uzrokuju današnju klimatsku anksioznost ni na koji način nisu nastali ili inicirani od čovjeka.

Ironično, AGU-ov najnoviji napad straha o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju zapravo govori upravo suprotno od onoga što je ova organizacija namjerala.

Umjesto da govore da su ljudi odgovorni za povećanje razine CO2, AGU je pokazao da razine CO2 rastu i padaju zbog neke druge sile prirode koja nema apsolutno nikakve veze s bilo kojom vrstom ljudske aktivnosti.

Osim ako AGU nekako može dokazati da su ljudi postojali na Zemlji prije 56 milijuna godina i da su vozili automobile, koristili iPhone i jeli govedinu – što bi u potpunosti proturječilo i osporilo teoriju evolucije, onda je to jedini logičan zaključak iz novog istraživanja AGU-a da je globalno zagrijavanje potpuno neovisno o ljudskim bićima, TOČKA! Slučaj zatvoren.

Pitamo se hoće li AGU uopće primijetiti te očite proturječnosti svojstvene njegovom navedenom istraživanju, a kamoli staviti dva i dva zajedno i izdati javno priopćenje priznajući da su klimatska promjena koju je stvorio čovjek potpuna prijevara.

Nadajmo se da će neki članovi javnosti koji stalno potiču ovaj problem, barem primijetiti, a možda i preispitati legitimnost propagande koju su često izgovarali kao “znanstvenu činjenicu”.

Iako se nadamo čudu, takav je scenarij moguć samo ako postoji dovoljno pojedinaca koji slobodno misle i koji su u stanju prekinuti veze sa svim grupnim razmišljanjem i odlučiti se za sebe koristeći stvarnu logiku da niti jedno od ovih scenarija globalnog zagrijavanja nema nikakvog smisla.

“To je ono u što su se pretvorile takozvane „klimatske promjene“. To je opasan KULT šarlatanstva. Kao i svi kultovi, oni koji su duboko usađeni u kult zahtijevaju da se svi ostali pridruže njihovom kultu ili da budu zauvijek utišani.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Diljem svijeta sutra će u novom valu prosvjeda školarci napustiti svoje učionice i izaći na ulice kako bi ukazali na problem klimatskih promjena

Koordinatori očekuju da će se prosvjedima odazvati više od milijun mladih iz 110 zemalja koji će pozvati političare i poslovne čelnike da poduzmu mjere smanjivanja emisije štetnih plinova, prenosi Reuters.

“Čini se da imamo tu nevjerojatnu sposobnost zaboraviti strašne stvari koje se događaju i nastaviti sa svakodnevnim životom, no odrasli moraju početi djelovati”, kazala je 16-godišnja Helena Marschall koja koordinira prosvjed u Frankfurtu.

Iako se prosvjedi petkom većinom održavaju u zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi i Australiji, glas za klimu su dali mladi u i nekim drugim zemljama poput Meksika ili Južnoafričke Republike.

Na ulice će izaći i hrvatski učenici

Prošle godine su količine emisije ugljičnog dioksida dosegle rekordnu razinu, usprkos upozorenjima UN-a da je količinu štetnih plinova potrebno znakovito smanjiti u idućih 12 godina kako bi se klima u svijetu stabilizirala.

Koncentracija CO2 u Zemljinoj atmosferi ja najviša do sada u povijesti čovječanstva, a vjerojatno i za narednih tri milijuna godina, objavljeno je prošli mjesec u znanstvenoj studiji.

Sutra će na ulice izaći i hrvatski učenici

“Naravno da smo dosadni s ovim prosvjedima. Kako ne bi bili? Barem se borimo za nešto. Barem se trudimo pa čak i kada su nekima mature za manje od mjesec dana, a ostalima kraj školske godine”, poručili su organizatori prosvjeda School Strike 4 Climate Croatia.

Prva dva prosvjeda u ožujku su održana u više hrvatskih gradova, a podržalo ih je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, ministrica obrazovanja Blaženka Divjak te hrvatski znanstvenici. U Zagrebu i Splitu na prosvjede se odazvalo ukupno više od dvije tisuće učenika, a prosvjedovali su i njihovi kolege u Osijeku, Križevcima, Varaždinu, Puli i na Visu.

Prosvjed će se održati na Trgu kralja Tomislava, a počinje na Europskom trgu u 14:30.

Prije dva mjeseca okupilo se 1,8 milijuna mladih iz više od 125 država

Prosvjede u europskim gradovima nadahnula je Šveđanka Greta Thunberg, koja je svojim prosvjedovanjem ispred parlamenta u Stockholmu u kolovozu 2018. pokrenula globalni pokret Petkom za budućnost. Nakon što je od kolovoza svakoga petka štrajkala za klimu, prosvjedi i štrajkovi učenika održavali su se petkom u Belgiji i Njemačkoj te se postupno širili svijetom.

Najmasovniji klimatski prosvjed učenika bio je 15. ožujka na koji se odazvalo, prema podacima organizatora, više od 1,8 milijuna mladih iz više od 125 država te u više od 2000 mjesta i gradova.

Mlađe generacije rade onako kako su ih učili u školi i kako su na njih djelovali mainstream mediji kojima upravljaju globalisti. No možda se rijetki od njih sjećaju 1970-tih godina kada su Ujedinjeni narodi također širili paniku u svezi globalnog zahlađenja koje se nikada nije dogodilo.

Oni su također skromni u poznavanju činjenica da se tisuće znanstvenika danas ograđuje od bilo kakvog “globalnog zatopljenja” kao i to da je NASA objavila da se ledena kapa na Arktiku povećava, što je suprotno onome što su oni učili u školi.

Klimatski alarmist i bivši potpredsjednik Amerike Al Gore je 2005. godine izjavio da će se sav led na Arktiku do 2013. godine otopiti. Naravno to se nije dogodilo. Led je na Sjevernom polu deblji nego ikada.

(index.hr)

Je li ugljični dioksid pokretačka snaga klimatskih promjena? To je ono što bi mnogi zagovornici klimatskih promjena trebali vjerovati, ali kad pogledate podatke iz stvarnog svijeta, ta reotrika propada

Ako su, kao što oni tvrde, razine ugljičnog dioksida u atmosferi sada više nego što su bile u bilo kojem trenutku tijekom proteklih tri milijuna godina, i ako više razine ugljičnog dioksida dramatično podižu temperature kao što tvrde, onda bismo trebali vidjeti porast globalnih temperatura – a to se jednostavno ne događa.

Umjesto toga, izgleda da atmosferski ugljični dioksid uopće ne utječe na klimu. Njihovi argumenti da je ugljični dioksid glavni pokretač i faktor Zemljine klime raspadaju se kada shvatite da klima nije ni približno tako topla kao što je to bilo posljednji put kada su razine CO2 bile tako visoke.

Da je to istina, razina mora bila bi 20 metara viša, a većina leda na Grenlandu bi nestala. Da li vidite možda šume na Antarktici?

Zapravo, događa se upravo suprotno. NASA-ini podaci pokazuju da su razine oceana u svijetu pale drugu godinu zaredom.

Druga NASA-ina studija pokazuje da porast akumulacije snijega na Antarktiku dodaje dovoljno leda kako bi nadmašio gubitke prorijeđenih glečera. Ta je studija pokazala da je ledena ploča na Antarktiku zabilježila neto dobit ledene mase od 112 milijardi tona leda godišnje od 1992. do 2001. i 82 milijarde tona leda godišnje od 2003. do 2008. godine.

Tu je i činjenica da je glečer Jakobshavn na Grenlandu, kojeg su nekoć koristili promotori klimatskih promjena da bi pokazali kako globalno zagrijavanje otapa ledenjake, promijenio smjer i sada zapravo raste zahvaljujući neuobičajeno hladnim oceanskim strujama.

Ugljičnog dioksida se ne morate bojati

Jednostavno rečeno, ugljični dioksid nije otrov kojeg bi se trebali bojati. Umjesto toga, ono čega bismo trebali bojati je dramatično smanjenje onoga što daje našem planetu život. Bez ugljičnog dioksida ne bismo imali biljke, što znači da ne bi bilo kisika i ljudi bi na kraju izumrli.

U prošlosti su razine ugljičnog dioksida bile znatno više nego što su sada, ali život je ipak uspio opstati, a biljke, što nije iznenađujuće, su napredovale i rasle. Doista, stručnjaci kažu da bi, ako bi se razina ugljičnog dioksida previše smanjila, mnoge biljke i druge biljne vrste izumrle.

U studiji, istraživači dr. John Abbot i Jennifer Marohasy otkrili su da bi globalne temperature, koje su porasle za 1 stupanj Celzijusa od 1830-ih godina kada je započelo industrijsko doba, porasle za taj iznos čak i da se ljudska industrijalizacija nije dogodila.

Njihova istraživanja uključivala su korištenje umjetnih neuronskih mreža za određivanje oborina i procjenu globalnih temperatura.

Nažalost, većina ljudi jednostavno nema znanje o znanosti kako bi razumjeli te osnovne pojmove, a vlada i mediji to koriste kao još jedan način da kontroliraju živote ljudi na način da “štite planet”.

Novi-Svjetski-Poredak.com