Crna Gora i Srbija vode pristupne pregovore. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali čekaju na datum za početak pregovora

Srbija i Crna Gora, koje su najdalje odmakle u pristupnom procesu, mogu u najboljem slučaju postati članicama EU 2025. godine, ali to ne treba shvatiti kao rok za sljedeće proširenje nego kao perspektivu koja se može ostvariti samo ako se ispuni svi kriteriji, objavila je u utorak Europska komisija na konferenciji za tisak u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

“Jasno je da to nije ciljni datum, nije krajnji rok, nego perspektiva. Realno je da one zemlje koje trenutačno vode pristupne pregovore zaključe do tada pristupni proces, ali i još neke bi zemlje mogle započeti pregovore u dogledno vrijeme. Osobno očekuje da sljedećih mjeseci još neke zemlje započnu pristupne pregovore”, izjavila je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini koja je, zajedno s povjerenikom za pregovore o proširenju Johannesom Hahnom, predstavila novu strategiju proširenja na šest zemalja jugoistočne Europe.

Novom strategijom Komisija želi potaknuti BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju da pojačaju napore na ispunjavanju kriterija, ali i pripremiti javno mišljenje u zemljama članicama za nastavak proširenja.

Te zemlje su na različitim stupnjevima pristupnog procesa. Crna Gora i Srbija vode pristupne pregovore. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali čekaju na datum za početak pregovora.

Bosna i Hercegovina još nije, nakon više od godinu dana, predala odgovore na upitnik temeljem kojeg će Komisija izraditi mišljenje o njezinu zahtjevu za članstvo. Kosovo je na samom začelju i u posebnoj situaciji jer pet zemalja članica ne priznaje njegovu neovisnost.

“Sa snažnom političkom voljom, rezultatima stvarnih održivih reformi i s definitivnim rješenjima za sporove sa susjedima, one bi (Srbija i Crna Gora) možda mogle postati članicama 2025. Ta perspektiva je iznimno ambiciozna. Hoće li biti ostvarena u potpunosti će ovisiti o objektivnim zaslugama i rezultatima svake od zemalja”, kaže se u dokumentu.

“U slučaju Srbije, prijelazna mjerila koja se odnose na normalizaciju odnosa s Kosovom (poglavlje 35) moraju biti ispunjena, a sveobuhvatni i pravno obvezujući sporazum mora biti hitno zaključen”, kaže se u dokumentu.

Komisija u svom dokumentu kaže da politika proširenja EU “mora nastaviti izvoziti stabilnost, a ne uvoziti bilateralne sporove”.

“Tamo gdje granični sporovi nisu riješeni bilateralno, strane ih trebaju predati bezuvjetno obvezujućoj međunarodnoj arbitraži, čije presude moraju biti u potpunosti primijenjene i poštovane od obiju strana prije pristupanja i koje se moraju uzeti u obzir u pripremama za pristupne ugovore”, kaže se u dokumentu Komisije.

Od svih zemalja traži se da se ozbiljno prihvate posla u području vladavine prava, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i uspostave tržišnog gospodarstva.

Komisija navodi da su u tih šest zemalja poluge moći često nalaze u rukama kriminalnih mreža i političkih klanova.

“Danas te zemlje pokazuju jasne elemente ‘otete države”, što uključuje organizirani kriminal i korupciju na svim razinama vlasti i državne uprave te isprepletenost javnih i privatnih interesa”, kaže se u strategiji.

“Nijedna od država zapadnog Balkana ne može se smatrati funkcionalnim tržišnim gospodarstvom”, dodaje se.

“Pridruživanje Europskoj uniji je daleko više od tehničkog procesa. To je generacijski izbor temeljen na fundamentalnim vrijednostima, koje svaka zemlja mora aktivno prihvatiti, počevši od vanjske i regionalne politike pa do onoga što djece uče u školama”, dodaje Komisija.

Zajedno sa strategijom Komisija je najavila šest nosivih inicijativa za potporu transformaciji zapadnog Balkana.

Te inicijative odnose se na posebna područja od zajedničkog interesa: vladavinu prava, sigurnost i migracije, društveno-gospodarski razvoj, prometnu i energetsku povezanost, digitalnu agendu, pomirenje i dobrosusjedske odnose. Konkretne mjere u tim područjima predviđaju se za razdoblje od 2018. do 2020.

Za ostvarenje strategije za zapadni Balkan i potporu nesmetanoj tranziciji u članstvo neophodno je odgovarajuće financiranje. Europska komisija predlaže postupno povećanje financiranja u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći do 2020., ako je unutar postojeće omotnice moguće preraspodijeliti sredstva. Samo u 2018. predviđeno je 1,07 milijardi eura pretpristupne pomoći za zapadni Balkan, uz gotovo devet milijardi eura u razdoblju 2007. – 2017.

Komisija navodi i da se EU mora institucionalno pripremiti za nova proširenja.

“Europska unija mora biti jača i čvršća prije nego što postane veća”, kaže se u dokumentu Komisije.

Stoga Komisija najavljuje da bi krajem ove godine mogla predložiti proširenje područja u kojima se odluke donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno, kako bi se osiguralo učinkovitije donošenje odluka.

Komisija u svom dokumentu navodi da ulazak u EU “znači napraviti izbor”, što je prilično jasna aluzija za one koji bi se oslanjali i na neke druge zemlje koje žele imati aktivnu ulogu u regiji.

“Pridruživanje Europskoj uniji je izbor. Za to je potreban politički i društveni konsenzus i potpora naroda dušom i srcem. Ne može biti dvosmislenosti kod čelnika u pitanju kamo pripada zapadni Balkan i u kojem pravcu ide”, kaže se u dokumentu. Također se kaže da je potrebno donijeti “posebne aranžmane” kako one zemlje koje uđu prve ne bi mogle blokirati pristupanje ostalih zemalja zapadnog Balkana.

Cilj strategije je i pripremiti javno mnijenje u zemljama članicama za nastavak proširenja, koje je palo u drugi plan nakon izbijanja teške financijske krize, koja je uzdrmala same temelje EU. U međuvremenu, dok se Europska unija bavila sama sobom, u regiji je porastao utjecaj Rusije, Kine i Turske.

“Zapadni Balkan je dio Europe, zemljopisno okružen zemaljama članicama EU. Narodi EU i te regije imaju zajedničko nasljeđe i povijest te budućnost definiranu zajedničkim prigodama i izazovima”, navodi Komisija.

“Čvrsta, na zaslugama utemeljena perspektiva članstva zapadnog Balkana u EU politčkom je, sigurnosnom i gospodarskom interesu EU. To je moćni alat za promicanje demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava. To je geostrateška investicija u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Europu utemeljenu na zajedničkim vrijednostima”, kaže se u dokumentu.
 
(jutarnji.hr)

Srbija i Crna Gora, koje su najdalje odmakle u pristupnom procesu, mogu u najboljem slučaju postati članicama EU 2025. godine, ali čak ni tada

To ne treba shvatiti kao rok za sljedeće proširenje nego kao perspektivu koja se može ostvariti samo ako se ispuni svi kriteriji, objavila je u utorak Europska komisija na konferenciji za tisak u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

“Jasno je da to nije ciljni datum, nije krajnji rok, nego perspektiva. Realno je da one zemlje koje trenutačno vode pristupne pregovore zaključe do tada pristupni proces, ali i još neke bi zemlje mogle započeti pregovore u dogledno vrijeme. Osobno očekuje da sljedećih mjeseci još neke zemlje započnu pristupne pregovore”, izjavila je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini koja je, zajedno s povjerenikom za pregovore o proširenju Johannesom Hahnom, predstavila novu strategiju proširenja na šest zemalja jugoistočne Europe.

Novom strategijom Komisija želi potaknuti BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju da pojačaju napore na ispunjavanju kriterija, ali i pripremiti javno mišljenje u zemljama članicama za nastavak proširenja.

Te zemlje su na različitim stupnjevima pristupnog procesa. Crna Gora i Srbija vode pristupne pregovore. Makedonija i Albanija imaju status kandidata, ali čekaju na datum za početak pregoovora.

Bosna i Hercegovina još nije, nakon više od godinu dana, predala odgovore na upitnik temeljem kojeg će Komisija izraditi mišljenje o njezinu zahtjevu za članstvo. Kosovo je na samom začelju i u posebnoj situaciji jer pet zemalja članica ne priznaje njegovu neovisnost.

“Sa snažnom političkom voljom, rezultatima stvarnih održivih reformi i s definitivnim rješenjima za sporove sa susjedima, one bi (Srbija i Crna Gora) možda mogle postati članicama 2025. Ta perspektiva je iznimno ambiciozna. Hoće li biti ostvarena u potpunosti će ovisiti o objektivnim zaslugama i rezultatima svake od zemalja”, kaže se u dokumentu.

#”U slučaju Srbije, prijelazna mjerila koja se odnose na normalizaciju odnosa s Kosovom (poglavlje 35) moraju biti ispunjena, a sveobuhvatni i pravno obvezujući sporazum mora biti hitno zaključen”, kaže se u dokumentu.

Komisija u svom dokumentu kaže da politika proširenja EU “mora nastaviti izvoziti stabilnost, a ne uvoziti bilateralne sporove”.

“Tamo gdje granični sporovi nisu riješeni bilateralno, strane ih trebaju predati bezuvjetno obvezujućoj međunarodnoj arbitraži, čije presude moraju biti u potpunosti primijenjene i poštovane od obiju strana prije pristupanja i koje se moraju uzeti u obzir u pripremama za pristupne ugovore”, kaže se u dokumentu Komisije.

Od svih zemalja traži se da se ozbiljno prihvate posla u području vladavine prava, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i uspostave tržišnog gospodarstva.

Komisija navodi da su u tih šest zemalja poluge moći često nalaze u rukama kriminalnih mreža i političkih klanova.

“Danas te zemlje pokazuju jasne elemente ‘otete države”, što uključuje organizirani kriminal i korupciju na svim razinama vlasti i državne uprave te isprepletenost javnih i privatnih interesa”, kaže se u strategiji.

“Nijedna od država zapadnog Balkana ne može se smatrati funkcionalnim tržišnim gospodarstvom”, dodaje se.

“Pridruživanje Europskoj uniji je daleko više od tehničkog procesa. To je generacijski izbor temeljen na fundamentalnim vrijednostima, koje svaka zemlja mora aktivno prihvatiti, počevši od vanjske i regionalne politike pa do onoga što djece uče u školama”, dodaje Komisija.

Zajedno sa strategijom Komisija je najavila šest nosivih inicijativa za potporu transformaciji zapadnog Balkana. Te inicijative odnose se na posebna područja od zajedničkog interesa: vladavinu prava, sigurnost i migracije, društveno-gospodarski razvoj, prometnu i energetsku povezanost, digitalnu agendu, pomirenje i dobrosusjedske odnose. Konkretne mjere u tim područjima predviđaju se za razdoblje od 2018. do 2020.

Za ostvarenje strategije za zapadni Balkan i potporu nesmetanoj tranziciji u članstvo neophodno je odgovarajuće financiranje. Europska komisija predlaže postupno povećanje financiranja u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći do 2020., ako je unutar postojeće omotnice moguće preraspodijeliti sredstva.

Samo u 2018. predviđeno je 1,07 milijardi eura pretpristupne pomoći za zapadni Balkan, uz gotovo devet milijardi eura u razdoblju2007. – 2017.

Komisija navodi i da se EU mora institucionalno pripremiti za nova proširenja.

“Europska unija mora biti jača i čvršća prije nego što postane veća”, kaže se u dokumentu Komisije.

Stoga Komisija najavljuje da bi krajem ove godine mogla predložiti proširenje područja u kojima se odluke donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno, kako bi se osiguralo učinkovitije donošenje odluka.

Komisija u svom dokumentu navodi da ulazak u EU “znači napraviti izbor”, što je prilično jasna aluzija za one koji bi se oslanjali i na neke druge zemlje koje žele imati aktivnu ulogu u regiji.

“Pridruživanje Europskoj uniji je izbor. Za to je potreban politički i društveni konsenzus i potpora naroda dušom i srcem. Ne može biti dvosmislenosti kod čelnika u pitanju kamo pripada zapadni Balkan i u kojem pravcu ide”, kaže se u dokumentu. Također se kaže da je potrebno donijeti “posebne aranžmane” kako one zemlje koje uđu prve ne bi mogle blokirati pristupanje ostalih zemalja zapadnog Balkana.

Cilj strategije je i pripremiti javno mnijenje u zemljama članicama za nastavak proširenja, koje je palo u drugi plan nakon izbijanja teške financijske krize, koja je uzdrmala same temelje EU. U međuvremenu, dok se Europska unija bavila sama sobom, u regiji je porastao utjecaj Rusije, Kine i Turske.

“Zapadni Balkan je dio Europe, zemljopisno okružen zemaljama članicama EU. Narodi EU i te regije imaju zajedničko nasljeđe i povijest te budućnost definiranu zajedničkim prigodama i izazovima”, navodi Komisija.

“Čvrsta, na zaslugama utemeljena perspektiva članstva zapadnog Balkana u EU političkom je, sigurnosnom i gospodarskom interesu EU. To je moćni alat za promicanje demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava. To je geostrateška investicija u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Europu utemeljenu na zajedničkim vrijednostima”, kaže se u dokumentu.
 
(jutarnji.hr)

Međunarodni kazneni sud (ICC), osnovan 2002., ima sada 123 zemlje članice. Neke zemlje ga kritiziraju da je usmjeren protiv afričkih zemalja

“Povlačenje Burundija … stupa na snagu u petak 27. listopada”, rekao je glasnogovornik suda za AFP, točno godinu dana pošto je Burundi službeno obavijestio Ujedinjene narode da se povlači iz jedinog stalnog suda koji sudi za ratni zločin.

Ovo povlačenje, koje je udarac za međunarodno pravosuđe, “događa se u trenutku kada (represivna) mašinerija i dalje nekažnjeno ubija u Burundiju”, rekao je u petak Lambert Nigarura, predsjednik skupine zemalja sudionica ICC-a.

No predistraga koju je glavni tužitelj suda Fatou Bensouda pokrenuo u travnju 2016. nakon izvješća o “ubojstvima, zatvaranju, zlostavljanju, silovanju i drugim oblicima spolnog nasilja te o slučajevima nasilnih nestanaka”, neće se prekidati.

“Povlačenje Burundija ne utječe na stručnost suda što se tiče zločina počinjenih u vrijeme dok je bio njegov sudionik, naime do 27. listopada 2017.”, rekao je glasnogovornik ICC-a.

UN-ovi istražitelji su prošli mjesec pozvali ICC da ide dalje i provede cjelovitu istragu o zločinima počinjenim u “sustavnom progonu civila” te srednjoafričke zemlje.

Zemlju je zahvatila teška kriza pošto je predsjednik Pierre Nkurunziza 2015. najavio kandidaturu za treći mandat koji je osvojio na izborima koje je oporba bojkotirala.

U nasilju u toj zemlji poginulo je više od 500 ljudi, a više od 270.000 je izbjeglo. ICC, osnovan 2002., ima sada 123 zemlje članice. Neke zemlje ga kritiziraju da je usmjeren protiv afričkih zemalja.

Južnoafrička Republika i Gabon bili su rekli da će poći za primjerom Burundija, ali su poslije promijenili odluku.

Kenija i Uganda također su zaprijetile da će se povući, a Zambija je održala referendum na kojemu je za ostanak u ICC-u glasalo 93 posto glasača.
 
(vecernji.hr)

Europska unija je početkom ovog tjedna dala konačni ultimatum Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj da prime imigrante u roku od mjesec dana, a ako to ne učine, navodno će se suočiti s kaznama u skladu s pravilima EU

Naravno, Budimpešta, Varšava i Prag ovo vide kao ultimatum i poručuju kako se njihov stav o ovom pitanju neće promijeniti

Jučer je Varšava poručila Bruxellesu kako nema namjeru poštovati odluku Suda pravde EU i poljsko Ministarstvo okoliša je odgovorilo kako će ignorirati presudu i privremenu zabranu sječe Bjelovješke prašume koju je zaštitio UNESCO. Ekolozi upozoravaju da se siječe i izvozi drveće starije od 100 godina, što je očigledno kršenje europskih zakona iz područja ”Natura 2000”. No, poljske vlasti tvrde da se siječe dio šume kako bi se spriječilo širenje opasne štetne vrste otkornjaka, koji se pojavio u prašumi na granici s Bjelorusijom.

Gotovo da nema područja u kojem Poljska i Europska unija nisu u sukobu, ali je najveći izbio kada je poljska vlada je pokrenula proces preoblikovanja pravosudnog sustava, a EU zaprijetila da će teško kazniti zemlju ako bude provodila usvojene mjere.

Kako se Varšava oglušila na prijetnje, Europska komisija je odlučila kazniti Poljsku zbog pokušaja ukidanja podjele vlasti. Europska komisija uvođenje sankcija Poljskoj, iako je Mađarska poručila da će uložiti veto i spriječiti kažnjavanje Varšave.

Sankcije su općenito glavni kojim EU provodi svoje ciljeve u vanjskoj i sigurnosnoj politici. Prema priopćenju Bruxellesa, ”sankcije trebaju pomoći u širenju mira, demokracije i poštivanju vladavine prava i ljudskih prava”.

Cilj sankcija je da se zemlje kojima su nametnute prinude na političke promjene, iako se to do sada nikada nije dogodilo. Dovoljno se sjetiti primjere Kube, Irana, Sjeverne Koreje i sada Rusije.

Međutim, Bruxelles je uvjeren da će pritiskom i sankcijama ”izolirati vlade i druge skupine koje ugrožavaju interese EU ili krše međunarodne standarde, a one će trajati sve dok one ne promijene svoje stavove”.

Uvod u najavu da Poljska ne treba Europsku uniju

Jednako kao što je bio slučaj s drugim zemljama, Poljsku ne samo da ne plaše prijetnje sankcijama, nego je zauzela još čvršći stav, a ako bude potrebno, može i izaći iz Europske unije.

”Poljska vlada će otvoriti pitanje članstva zemlje u EU i europske budućnosti zemlje”, rekao je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. Bivši predsjednik Poljske u akcijama Varšave vidi opasan pokušaj da zemlju uvuče u sukob s EU, a na kraju bi mogla priopćiti da Europska unija uopće ne treba Poljskoj, izvještava EU Observer.

”Poljska vlada se priprema razmotriti pitanje članstva zemlje u Europskoj uniji”, rekao je predsjednik Vijeća Europe i bivši predsjednika Poljske Donald Tusk.

Prema njegovim riječima, ”europska budućnosti Poljske je danas vrlo upitna”.

”Sama činjenica da je odluka Europskog suda je tako arogantno odbijena, govori da je Vlada Poljske pokrenula vrlo opasan proces. Ova je situacija očigledan pokušaj da Poljska uđe u sukob s Europskom unijom”, rekao je čelnik EU o svojoj domovini.

”Ovo je kao uvod u najavu da Poljska ne treba Europsku uniju i da EU ne treba Poljsku”, uvjeren je čelnik Europskog vijeća i dodao ”kako se boji da je ovaj trenutak sve bliži”.

Prema njegovim riječima, poljsko pravosuđe je do sada bilo u sukobu s institucijama EU, a čak i njezini saveznici u regiji, kao Mađarska, počeli su se distancirati od Poljske u Europskom vijeću.

”Postoji niz tema u kojima se poljska vlada ponaša vrlo kontroverzno. To vidi cijela EU, ponekad čak i Budimpešta”, rekao je Donald Tusk, iako Orbanova podrška Varšavi do sada nije izostala.

Kao što smo naveli, Europska komisija je zaprijetila da će uvesti sankcije Poljskoj zbog reforme pravosuđa. Varšava može biti lišena prava glasa u Vijeću Europe, što bi bila odluka bez presedana u povijesti Europske unije, naglašava EU Observer.

Osim toga, Europska komisija je počela pripremne radove s namjerom da kazni Poljsku za nepoštivanje odluke Europskog vijeća o davanju azila izbjeglicama koji se nalaze u Grčkoj i Italiji. Na drugoj strani, Poljska se priprema zatražiti odštetu od Njemačke za štetu počinjenu u Drugom svjetskom ratu, što će otvoriti novo polje sukoba s Europskom unijom, zaključuje EU Observer.
 
(N.Babic-logicno.hr)

Rusija će revidirati program suradnje s Crnom Gorom, prije svega u vojnotehničkoj sferi, nakon stupanja ove zemlje u NATO, nije isključeno da će jedan broj biti i prekinut, izjavio je za Sputnjik šef komiteta Savjeta federacije za obranu i sigurnost Viktor Ozerov

“Da li će neki programi biti prekinuti ili revidirani, pokazat revizija. U svakom slučaju, sporazum s Crnom Gorom će biti revidiran nakon njezina stupanja u NATO “, obećao je Ozerov.

Po njegovim riječima, članstvo Crne Gore u Alijansu ne znači automatski prekid sporazuma s njom. Kao primjer naveo je pregovore o rusko-turskoj vojnotehničkoj suradnji.

“Međutim, u doktrini nacionalne sigurnosti Rusije, koju je utvrdio predsjednik, NATO jedan od glavnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti zemlje i sa te točke gledišta će se razmatrati sporazum s Crnom Gorom”, rekao je senator.

Crna Gora je prije par dana službeno stupila u NATO.
 
(sputniknews.com)

Ovo je nova NATO agresija na Crnu Goru – Milovi zastupnici su potpisali kapitulaciju

Povijesni dan za Crnu Goru – u crnogorskom su parlamentu zastupnici jučer izglasali odluku o ulasku njihove zemlje u NATO, no to nije išlo pretjerano glatko

U dvorani Skupštine u Cetinju, u kojoj se najviše zakonodavno tijelo Crne Gore sastaje samo u slučaju donošenja povijesno važnih odluka za zemlju, nalazilo se tek nešto više od polovice zastupnika jer je veći dio oporbe bojkotirao zasjedanje. Istodobno, na ulicama Cetinja trajao je veliki prosvjedni skup protivnika ulaska Crne Gore u NATO.

Prosvjed na ulicama

Prosvjed je organizirao prosrpski oporbeni savez Demokratska fronta, dok su iz redova oporbe na zasjedanju bili prisutni samo zastupnici vladajuće Socijaldemokratske partije, dok su se zastupnici Građanskog pokreta URA i DEMOS-a proglasili “nenadležnim” za takvu razinu odlučivanja.

S druge strane, vladajuća Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića ustraje na tvrdnjama kako referendum nije potreban jer odluka o pristupanju NATO savezu ne mijenja ustavnopravni položaj Crne Gore. Zastupnici danas imaju povijesnu privilegiju.

Ovakva odluka nigdje se osim na Cetinju nije mogla donijeti, a današnji dan upisujemo u najsvjetliju povijest Crne Gore – rekao je za otvaranja sjednice parlamenta crnogorski premijer Duško Marković.

Inače, Crna Gora je po pitanju pristupanja NATO-u podijeljena na dvije struje, a vladajući DPS-ovci Mile Đukanovića odbijaju referendum jer nisu sigurni da bi on završio pozitivnim ishodom.

Naime, dobar dio stanovnika Crne Gore smatra se Srbima i ne žele se odlukama o pristupanju savezu distancirati od Beograda i bliskog odnosa s Rusijom.

Ujedno, tijekom 1999. NATO je raketama i udarima zrakoplovstva uništavao vojne ciljeve u tadašnjoj Jugoslaviji, pa pristupanje NATO-u ima i sentimentalno značenje za dio crnogorskog stanovništva.

S druge strane, stanovnici zemlje koji se smatraju etničkim Crnogorcima apsolutno odobravaju ne samo pristupanje NATO-u već i svaki oblik eurointegracija, uključujući članstvo u Europskoj uniji.

Geopolitička igra

Inače, u vojnom smislu Crna Gora ne znači apsolutno ništa u smislu jačanja vojnog saveza, no geopolitički argumenti za primanje Crne Gore u članstvo potpuno je jasno. Naime, na taj se način smanjuje ruski politički utjecaj u regiji, ali se i stavlja svojevrsna “barijera” Rusiji na bilo kakvu mogućnost podizanja pomorskih baza na Mediteranu.

Rusija je, zbog svojih investicija u Crnoj Gori, ali i zbog utjecaja na dio tamošnjih političara prilično u jakoj poziciji, no primanjem zemlje u NATO ovaj se utjecaj “reže”. Prevedeno, ako se Crnu Goru ne bi primilo u NATO, vrlo je izgledno kako bi se Podgorica prije ili poslije okrenula Moskvi.

A tada bi, u kratko vrijeme, Rusija vjerojatno dobila na korištenje pomorsku bazu u Boki kotorskoj. Moskva u ovome trenutku ima vojno pomorsku bazu u Siriji, u Latakiji, no svako daljnje širenje prema zapadu, uključujući i područje Jadrana, na ovaj je način vještim vojno diplomatskim manevrom zapriječeno.
 
(vecernji.hr)

Republikanci u američkom Zastupničkom domu predložili su rezoluciju kojoj bi SAD trebao napustiti Ujedinjene narode. Traži se potpuno povlačenje SAD iz UN-a, kao i da svjetska organizacija premjesti svoje sjedište iz New Yorka

Administracija Donalda Trumpa priprema odluku kojom bi se drastično smanjio utjecaj SAD-a u Ujedinjenim narodima i ostalim međunarodnim organizacijama. Novinari New York Timesa došli su do nacrta dokumenta koji se zove ‘reduciranje i revizija sredstava za međunarodne organizacije’ u kojem se poziva na zaustavljanje financiranja određenih tijela UN-a koji ne zadovoljavaju određene kriterije.

Rezolucijom koju je predložio Mike Rogers traži se potpuno povlačenje SAD iz UN-a, kao i da svjetska organizacija premjesti svoje sjedište iz New Yorka.

Također se zahtijeva obustava svih američkih aktivnosti u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).

Rogers i drugi republikanci više puta su isticali da američki porezni obveznici ne trebaju plaćati organizaciju koja ne promovira interese SAD.

Rezolucija, koja je predložena 3. siječnja, prošla je ispod radara medija i javnosti, a u slučaju da bude usvojena bit će potrebne dvije godine za njezino provođenje.

“Predsjednik će okončati svako članstvo SAD u Ujedinjenim nacijama, u svakom tijelu, agenciji, povjerenstvu ili nekom drugom tijelu UN. Misija SAD pri UN se zatvara “, navodi se u rezoluciji.

Rogers je pokušao progurati sličnu rezoluciju 2015. godine, ali bez uspjeha jer je Obama gorljivi pristaša UN-a kroz koji gura svoju filozofiju klimatskih promjena i globalnog porobljavanja ljudi uz pomoć karbonskog zakona.

Ako Trump na kraju potpiše taj ukaz, to će biti teški udarac mnogim tijelima UN-a koja su se godinama oslanjale na milijarde dolara koje su im stizale iz Washingtona. Računa se da su Amerikanci financirali čak četvrtinu svih UN-ovih mirovnih misija diljem svijeta.

Također, na predsjednikovom stolu naći će se još jedan dokument pod nazivom ‘Moratorij nad novim multilateralnim ugovorima’. U njemu se poziva na preispitivanje i revidiranje nekih spornih ugovora, ali još nije sasvim jasno kojih. U nacrtu piše da ti ugovori nisu ‘izravno vezani za nacionalnu sigurnost i međunarodnu trgovinu’. NY Times navodi, da po toj logici, može pasti klimatski sporazum iz Pariza, ali i drugi sporazumi vezani za zaštitu okoliša.

>> UJEDINJENI NARODI – sekta koja štuje Lucifera i uspostavlja ‘univerzalnu religiju’
 

 
(sputniknews.com,jutarnji.hr)

Većina članova Vijeća kantona Švicarske (27 zastupnika) izjasnila se za povlačenje zahtjeva za članstvo iz davne 1992. godine

Ranije je i donji dom (Nacionalni savjet) također donio sličnu odluku.

Za ovo glasovanje se zalagala Švicarska narodna stranka, koja traži poštovanje neutralnosti zemlje.

Osim toga, na referendumu u prosincu 2015. godine 50,5 posto građana glasovalo je protiv ulaska u EU. Prema tome, posljednja procedura u Parlamentu bila je samo simbolična.

Ove novosti mogu utjecati na javno mnijenje u Velikoj Britaniji, gdje će se 23. lipnja održati referendum o članstvu u EU.

Nedavne ankete pokazuju da je većina za napuštanje Europske unije, što bi moglo znatno oslabiti poziciju Bruxellesa u svjetskoj politici i dovesti do sličnih referenduma u drugim zemljama.
 
(Katehon)

Anketa koja je urađena za britanski list Independent pokazuje da 55 posto birača u Velikoj Britaniji namjerava glasovati za napuštanje EU na referendumu 23. lipnja

Kampanja da Britanija napusti EU ima veliki uspjeh i zagovornicima izlaska je dala 10-postotaka prednosti nad onima koji bi glasovali za ostanak u Uniji.

Istraživanje na uzorku od 2.000 ljudi pokazalo je da 55 posto građana vjeruje da Velika Britanija treba napustiti EU, dok 45 posto želi da ona ostane, navodi Indepedent.

Odaziv građana na referendum je također vrlo važna, a 78 posto pristalica napuštanja EU je reklo da će sigurno glasati, dok će izaći samo 66 posto onih koji bi glasovali za ostanak.

Mnogi ljudi je izgleda spremno glasovati za Brexit, iako su svjesni da to podrazumijeva određeni rizik, i da je ekonomija važnija od imigracije, koju mnogi vide kao glavni adut za izlazak.

Podrška za članstvo EU je najveća u Škotskoj, sa 60 posto, ali u svakoj drugoj regiji Velike Britanije više glasača je za izlazak iz EU.

Čak i u Londonu, koji se smatra uporištem onih koji žele ostati, samo 44 posto bi glasalo za ostanak, a 56 posto za izlazak.

Analitičari međutim kažu da je još rano da se prognozira konačan rezultat, zbog faktora neodlučnih glasača, kao i da telefonske ankete uvijek daju viši rezultat od realnog.
 

Leave opens up massive lead in exclusive Brexit poll for The Independent https://t.co/ATC1OxCQTS

— The Independent (@Independent) 10. lipnja 2016.

 
(vestinet.rs,kurir)

Iako se još ne zna kakva organizacija želi postati SCO, koji zasad okuplja šest zemalja, suptilan je izazov današnjem svijetu koji vode Amerikanci

Već u samom imenu Šangajske organizacije za suradnju (Shangai Co-operation Organisation, SCO), koja je nazvana po jednom kineskom gradu, jasno je čije će interese uglavnom promicati.

Okuplja šest zemalja: Kina, Kazahstan, Kirgistan, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan, a iako pokušava postati dominantna sigurnosna institucija u regiji, njezino su podrijetlo i ciljevi uglavnom kineski. Zato, sa zapadnjačke točke gledano, zabrinjava što se zemljama članicama spremaju postati Indija, Pakistan i Iran. Uspon svojevrsnoga kineskog NATO pakta, u koji eto ulaze čak i američki prijatelji poput Indije i Pakistana, čini se prilično izvjesnim. Bez obzira na to što još nije potpuno jasno kakva organizacija želi postati SCO, koji je osnovan 1996. a do primitka Uzbekistana u članstvo 2001. nazivao se Šangajska petorka, suptilan je izazov današnjem svijetu koji vode Amerikanci.

Sredinom rujna SCO je u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, održao svoj godišnji skup. Tamo je dogovorena i procedura širenja, isprva prema onim zemljama koje već imaju status promatrača. Indija i Pakistan mogli bi se pridružiti SCO-u već iduće godine, a Iranu je zasad zapriječeno pristupanje zbog sankcija UN-a. Jedan drugi promatrač, Mongolija, demokratska je zemlja i već dugo izražava nespremnost prema pridruživanju nečemu što izgleda kao klub zemalja s autoritativnim režimima. Afganistan, još jedan promatrač, trenutačno ima i važnijih prioriteta od povezivanja u međunarodne organizacije. Inače, status dijaloškoga partnera imaju Bjelorusija i Šri Lanka, a organizaciju podržavaju Vijetnam, Laos, Kuba, Sjeverna Koreja, Venezuela te dvije međunarodno nepriznate države, odmetnute od Gruzije – Abhazija i Južna Osetija.

Kako napominje britanski The Economist, summit u Dušanbeu održan je tjedan dana nakon sastanka zemalja članica NATO-a u Walesu, što je ruskim i kineskom kolumnistima dalo povoda da pišu o “mentalitetu 20. stoljeća”, odnosno “hladnog rata” i “konfrontacije koja nadahnjuje NATO” te da se pohvale po čemu se to SCO razlikuje od onog što je ruski ministar vanjskih poslova nazvao “reliktom prošlih vremena”. ‘Partneri, ne saveznici’

U kolovozu ove godine SCO je održao najveće zajedničke vojne vježbe dosad, antiterorističku vježbu u kineskoj pokrajini Unutarnja Mongolija u kojoj je sudjelovalo više od 7000 ljudi. Pobornici inzistiraju na tome da SCO nije savez poput NATO-a, nego “partnerstvo”, bez primisli o mogućem suparništvu s nekom drugom organizacijom. A to baš i nije potpuna istina. SCO je uvijek bio eksplicite usmjeren protiv onoga što su općenito nazvali “trima snagama zla”, a to su terorizam, separatizam i ekstremizam.

U Kini su problem turkofoni Ujguri iz zapadne pokrajine Xinjiang, u Rusiji Čečenija, a članice iz središnje Azije imaju svoje probleme u dolini Fergana i na granicama s Afganistanom. Svih šest članica SCO-a suočeno je s islamskim ekstremizmom. Otud pravdanje kineskoga predsjednika Xi Jinpinga u Dušanbeu kako se SCO “mora fokusirati na borbu s vjerskim ekstremizmom i internetskim terorizmom”.

Kineski problemi s nasilnim ekstremizmom muslimanskih Ujgura nedavno su eskalirali, ujgurski militanti izvršili su niz napada u Xinjiangu i drugim dijelovima Kine. Bore se i u raznim džihadističkim skupinama, u plemenskim područjima Afganistana, primjerice. Prema nekim izvješćima, Ujgura ima i među borcima ISIL-a u Iraku i Siriji. Nedavno su četvorica Ujgura, navodno poveznaih sa ISIL-om, pritvorena na indonezijskom otoku Sulawesiju.

Ti su ljudi napustili Kinu i otputovali u Jugoistočnu Aziju. Jedan od kineskih uspjeha u srednjoj Aziji posljednjih godina bio je osiguranje suradnje s lokalnim vlastima u deportiranju ilegalnih migranata, mahom Ujgura, pa oni sada izlaze iz zemlje većinom preko Laosa i Tajlanda. Taj je uspjeh, ipak, više rezultat snažnije prisutnosti Kine, njezina gospodarskog udara na regiju i sklapanja trgovinskih sporazuma, nego značaja samog SCO-a. “Zemlje članice nalaze se na novom putu svile”, napomenuo je u Dušanbeu kineski predsjednik. No, prema ostvarenju sna o ekonomskom prosperitetu vode bilateralni odnosi između pojedinih zemalja, a ne priopćenja sa summita SCO-a.

Benefiti članstva

Ne gledamo li ga kao regionalni sigurnosni blok, nego kao napor u borbi protiv međunarodnoga terorizma i uspostavu čvršćih veza između susjednih zemalja, SCO zvuči manje opasno. U tom slučaju i privlačnost te organizacije Indiji i Pakistanu zvuči jasnije jer se povlačenjem snaga NATO pakta iz Afganistana otvara mogućnost nastanka novog vala nesigurnosti u regiji. Članstvo u SCO-u, doduše, zahtijeva neke troškove, ali i donosi benefit. Indiji se, primjerice, udvaraju i Kina i SAD. Članstvo u SCO-u toj će zemlji biti korisno za šepurenje neovisnom vanjskom politikom i odbijanjem da bude uvučena u protukineski blok. Za Kinu, a pogotovo za Rusiju, učlanjenje Indije i Pakistana bila bi višestruka blagodat.

SCO će tada manje izgledati kao pomalo ograničen klub fokusiran samo na središnju Aziju i steći će globalni značaj. Ipak, kao i u slučaju ostalih regionalnih skupina, širenje organizacije neizbježno će se platiti nižim stupnjem kohezije između država članica. Indija, čak i pod vodstvom snažnog lidera kao što je sadašnji premijer Narendra Modi, neće se osobito udobno smjestiti u taj autoritarni klub. Širenjem bi SCO mogao postati i manje utjecajan nego što je to sada slučaj. Zapravo, Rusija i Kina nisu sigurne koliko bi važan SCO trebao biti.

Četiri od šest zemalja članica također su članice Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti, koju vodi Rusija. Usto, Rusija se nada širenju Euroazijskog gospodarskog saveza, osnovanom u svibnju ove godine, a zasad su mu pristupili Bjelorusija i Kazahstan. S druge strane, Kina je počela izdašno obasipati pažnjom jednu drugu organizaciju, pomalo nezgrapno nazvanu Konferencija za međudjelovanje i mjere povjerenja u Aziji (CICA).

Odbili promatrače

Pritom valja imati na umu kako bi potencijalni sukob između multilateralnih organizacija koje Kina zdušno promiče bio potpuni promašaj. Vodeća uloga Amerike u Aziji temelji se na brojnim bilateralnim sporazuma o sigurnosti i obilju pripadajućih multilateralnih institucija, a sve su one otvorene prema Kini kao potencijalnoj članici. Kina pak i sama stvara cijeli niz institucija (SCO, CICA, BRICS), Trilateralna komisija s Japanom i Južnom Korejom te Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RCEP), ugovor o slobodnoj trgovini sa zemljama jugoistočne Azije, Indijom, Japanom, Australijom.

Zajedničke karakteristike su im da u njima Kina ima veliku, ponekad i dominantnu ulogu, te da Sjedinjene Države nisu dobrodošle, pa je tako odbijeno i njihovo primanje u SCO čak i u rangu promatrača. Kina ne samo da izaziva postojeći svjetski poredak: polako i naoko bez jasnih ciljeva ona gradi jedan novi.
 

 
 
(poslovni, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19324"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]