Mediji su podigli na noge građane sa vijestima o tome kako otac nije htio liječiti svog sina komoterapijom, jer je mislio da je kemoterapija obična i opasna prijevara i da su citostatici koji su koriste zapravo bojni otrovi koji se rabe još dan danas u ratovima… Otac je proglašen teoretičarem zavjere i krivim za smrt sina! Tko je tu u pravu?

Da pojasnimo… prije nego se upustite u kemoterapiju, što vam liječnik neće reći.

Kemoterapija, kao tretman za liječenje raka, prvi put je primijenjena iza Drugog svjetskog rata. Naime, znalo se da iperit (bojni otrov) uništava žive stanice, posebno one koje se brzo razmnožavaju.

Tada su liječnici došli na ideju da bi se iperitom mogle uništiti stanice raka, koje se razmnožavaju najbrže od svih.

U stvarnosti, mnogi citostatici, koji su danas u upotrebi, PO SASTAVU SU BLISKI IPERITU. Zbog toga su i toliko otrovni.

No, čista iluzija je da će toliko toksični lijekovi uništavati rak, a ostatak tijela neće. Sve je bazirano na bijednoj nadi da će iskorjenjivanje raka biti brže nego smrt pacijenta zbog otrovanja.

Prevedeno u praktične rezultate, REMISIJA SE MOŽE OČEKIVATI U SVEGA 3% SLUČAJEVA, prvenstveno kod Hodgkinsove bolesti, leukemije, raka jajnika i, rjeđe, kod nekih drugih oblika bolesti. Čak i kod najboljih rezultata, budućnost je posve neizvjesna.

MNOGI CITOSTATICI UZROKUJU RAK KASNIJE U ŽIVOTU. To je onda obično rak s lošijom prognozom. Djevojčice s tretiranom Hodgkinsovom bolešću imaju 3 puta veće izglede da obole od raka dojke ili kostiju kasnije u životu nego ostala populacija. Ne zaboravite, sve rečeno do sada zapravo su izvrsni rezultati.

Oni su izuzetno rijetki. Mirne duše, možemo ih zvati iznimkama. Uobičajni ishodi su sušta suprotnost. Prema registru za rak minhenskog sveučilišta, kemoterapija gotovo da nema utjecaja na ishod najčešćih oblika raka – dojke, debelog crijeva, želuca, jetre, prostate i pluća.

Dr Hoelzel s istog sveučilišta pretpostavlja da je upravo EKSPANZIJA KEMOTERAPIJE ODGOVORNA ZA SVE SLABIJE PREŽIVLJAVANJE KOD UZNAPREDOVALOG RAKA DOJKE.

Liječnici su oduševljeni kada vide da kemoterapija djeluje. NA NAČIN DA SE TUMOR SMANJUJE. To se dešava ponekad, ali «čudo» obično ne traje više od nekoliko mjeseci.

Bilo kakva početna pozitivna reakcija rijetko se pretvara u opipljivo produženje života ili poboljšanje kvalitete života.

Prema analizama jednog od najvećih proizvođača citostatika (Bristol Myers), na carboplatin i cisplatin kompletno reagira manje od 15% pacijenata. Remisija traje, u prosjeku, godinu dana, a preživljavanje 2 godine od početka terapije.

Uzmite u obzir da su to lijekovi za tretiranje raka jajnika, kod kojeg je inače reakcija na kemoterapiju jedna od najboljih. Ima još nešto. Ako se tumorska masa (pod utjecajem kemoterapije) djelomično ili (naoko) potpuno povuče, PREOSTALE STANICE RAKA ČESTO RASTU ZNATNO BRŽE. Nerijetko, PACIJENTI KOJI UOPĆE NE REAGIRAJU NA KEMOTERAPIJU ŽIVE DUŽE OD ONIH KOJI REAGIRAJU.

Po svemu sudeći, potpuni izostanak kemoterapije NE ZNAČI NIKAKVU ŠTETU ZA PACIJENTA. Užasavajuće nus-pojave samo su dodatni udar na ionako oslabljen organizam. Opadanje kose, slabost, povraćanje, propadanje kostiju i kasnija neplodnost dobro su poznati. Uz to, uništavaju se leukociti, KOJIMA JE INAČE ZADAĆA DA SE BORE PROTIV INFEKCIJA.

U situaciji kada bi opću otpornost zapravo trebalo povećati, ona praktički nestaje. KEMOTERAPIJA MOŽDA UBIJA PRIJE NEGO RAK. Usprkos svemu, trka za novim citostaticima nikada nije bila veća. Nikada toliko preparata nije stizalo na tržište.

Razlike u učinkovitosti su male, ako ih uopće ima. U kliničkim studijama, proizvođači uspoređuju stare s novim lijekovima. Efikasnost se NIKADA ne procjenjuje putem usporedbe s kontrolnom grupom, koja bi bila lišena bilo kakvog tretmana.

Rezultati bi mogli biti pogubni, pa je bolje ne istraživati. Znate, da je sa svakim novim lijekom povezan makar mali napredak, DANAS BI BOLESNIH BILO MALO. Jedini pravi novitet su sve veće cijene. Jedan onkolog s Mayo klinike je rekao:

«Pacijenti s uznapredovalim rakom i njihove obitelji imaju ogromnu potrebu za nadom. Ako im to ne ponudimo mi, nadu će potražiti kod šarlatana.»

Grubo rečeno, manje je bitno da li tretman djeluje ili ne. BITNO JE POTROŠAČA MEDICINSKIH PREPARATA ZADRŽATI PO SVAKU CIJENU. Tako će, barem za neko vrijeme, svi biti zadovoljni.

Jasnije malo? Pošaljite ovaj članak onome tko i dalje misli da je kemoterapija ljekoviti tretman koji nam daje nadu u život i koji će nas izliječiti.

 
(burza.com.hr/uredio:nsp)

Očekuje se pola milijuna mrtvih od sustava liječenja od raka samo ove godine u SAD-u! Među liječnicima sve veća stopa samoubojstava, ali i sve veća stopa ovisnosti o alkoholu i drogama

Rak, jedan od najmasovnijih ubojica ljudi današnjice. Drugi vodeći uzrok smrti u svijetu, posebice u SAD-u. Samo u 2015. godini biti će oko milijun i 657 tisuća novih godina, a od raka će umrijeti oko pola milijuna ljudi samo u SAD-u! To su šokantni podaci nacionalnog instituta za zdravstvo.

I dok se gotovo svi tretmani liječenja sastoje isključivo od kemoterapije i operacije, rijetki su oni liječnici koji će, pod cijenu novca ljudima reći istinu o kemoterapiji. Jedan od njih je dr. Petar Gidden koji je dao svoje obrazloženje istraživanja objavljenog u časopisu Journal of Clinical Oncology. Ovo istraživanje prošlo je neopaženo iako je u njemu rečeno sve!

Istraživanje objavljeno u ovom cijenjenom medicinskom časopisu, na neznanje šire javnosti, potvrdilo je da kod odraslih ljudi u razdoblju od 12 godina nakon primanja kemoterapije rak nije izliječen u čak 97% slučajeva! Baš nitko, osim dr. Giddena nije postavio pitanje, zašto se onda kemoterapija još uvijek koristi?

Međutim, dr. Gidden govori kako je razlog za to samo jedan jedini, a to je NOVAC. Gidden je istaknuo da mnogi ne znaju da su kemoterapijski lijekovi jedinstveni po tome što ih liječnici moraju kupovati od farmaceutskih tvrtki a zatim ih oni moraju prodavati pacijentima da bi uopće ostvarili profit. Dakle, u ovom slučaju nema izravnog mita, već liječnici izravno zarađuju na kemoterapiji, naravno, samo ukoliko prodaju!

Kemoterapija je neučinkovita u 97% slučajeva. Kad bi Ford proizvodio motore koji eksplodiraju u 97% slučajeva mislite da bi takva tvrtka još uvijek poslovala? Naravno da ne, kaže Gidden, ali to nije slučaj s terapijom koja ubija ljude.

Australska studija koja se bavila učinkom citotoksične kemoterapije na stopu preživljavanja od pet godina nakon uzimanja terapije kod odraslih ljudi koji su oboljeli od malignih bolesti potvrdila je da je ukupan učinak citotoksične kemoterapije 2.3% u Australiji i 2.1% u SAD-u. Dakle jasno je da je doprinos kemoterapije u liječenju raka minoran.

Gidden navodi ovaj problem kao samo jedan primjer takozvanog zdravstvenog sustava kojemu je važniji profit a ne zdravlje ljudi.

‘Ovo je samo vrh ledenog brijega kontrole koju farmaceutska industrija ima nad nama, ljudima, poručuje Gidden.

Drugi liječnik koji dijeli sličnu perspektivu je dr. Leonard Coldwell. Za njega je kemoterapija bojni otrov medicinskog sustava. ‘Oni bombardiraju čitav čovjekov organizam i onda vam kažu da je rak u remisiji.

On napominje da se statistika stopa izlječenja raka odnose na preživljavanje unutar pet godina od primanja terapije.

‘Kemoterapija uništava sve biokemijske i bioelektrične funkcije u tijelu’, kaže Coldwell. S obzirom na to da u vašem tijelu ništa više ne funkcionira vi više nemate ni rak, vi mislite da ste izliječeni. Ali s godinama kako se tijelo oporavi, rak se vraća i vi ste mrtvi, napominje Coldwell. ‘To je napad smrtonosnim oružjem, rewkao je i dodao da kad nekoga ozračite, to će izazvati ožiljke, a ožiljak više nikada ne može postati zdravo tkivo.

Problem je u načinu na koji se liječnike obučava. NE. LIJEČNICI NIKAD NE UČE KAKO LIJEČITI LJUDE, kaže Coldwell. Oni samo uče kako kemijskim sredstvima ili operacijama suzbiti simptome. Oni se nikad ne bave uzrocima.’

Coldwell također napominje da je među liječnicima sve veća stopa samoubojstava, ali i sve veća stopa ovisnosti o alkoholu i drogama. ‘Liječnici s vremenom shvaćaju da nemaju nikakve alate pomoći, te da ubijaju ili su ubili svoje pacijente’, kaže Coldwell.

‘Kad upišete medicinski fakultet prvu godinu ili dvije stvarno ste uzbuđeni, dajete sve od sebe, sve dok ne shvatite da što god da vi učinili pacijentovo stanje pogoršava ili se sami izliječe.’ dodaje Coldwell koji je uvjeren da se puno više bolesti može izliječiti ukoliko pacijenti odustanu od kemoterapije, te potraže alternativno rješenje, kao što je sprječavanje kiselosti organizma!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Na temelju ovih zaključaka dr Hamer je postavio svoju teoriju o Pet bioloških zakona Nove medicine, a sva njegova otkrića su u potpunom skladu sa prirodnim zakonima embriologije i sa logikom evolucije

PET BIOLOŠKIH ZAKONA DR HAMERA

PRVI ZAKON je takozvano “Željezno pravilo” i kaže: Sve ozbiljne bolesti potječu od šokantnog događaja koji je jedinka iskusila kao nešto vrlo teško, izrazito dramatično i izolirano. Sadržaj psihološkog konflikata određuje mjesto na kojoj se pojavljuje fokus konflikta i to je ono što se vidi na CT snimku kao niz koncentričnih prstenova nazvan HH. Ovo mjesto je uvijek u korelaciji s nekom lokacijom u organizmu i na tom mjestu u tom tkivu će se razviti simptomi bolesti. Daljnji razvoj konflikta određuje i daljnji razvoj lezije u mozgu (fokusa nazvanog Hermanov žarište) i razvoja bolesti u tkivu nekog organa.

DRUGI ZAKON (definira postojanje dvije faze bolesti) i kaže: Pacijent koji još nije riješio konflikt je u prvoj aktivnoj konfliktnoj fazi, gdje simpatički živčani sustav prevladava i učinak se očituje padom energije). Ako pacijent uspije riješiti ovaj konflikt, ulazi u drugu fazu – fazu liječenja (reparacije) u kojoj parasimpatički živčani sustav prevladava, i tada se manifestacija ove aktivnosti dijagnosticira kao “topla bolest” (to su reumatske, infektivne, alergijske i sl. bolesti) .Ova druga faza, zapravo faza liječenja, iziskuje mnogo više rizika, i pravo kompletno izlječenje nastaje tek na završetku ovog čitavog procesa. U određenim okolnostima, nerješavanja konfikt već samo njegovim snižavanjem na novo prihvatljiv za život, može često biti bolje nego suočaanje s drugom fazom, tj. potpunim izlječenjem. (Ovdje se vjerojatno radi o teškim upalni procesima ili često degenerativnim bolestima kada organizam “riješi” da neki organ potpuno izbaci iz upotrebe).

TREĆI ZAKON (ontogenetski sustav tumora i ekvivalentne bolesti) kaže: Napredak neke bolesti je prvenstveno kontroliran iz mozga i to ili iz “starog mozga” (produžena moždina i mali mozak “ili iz” novog mozga “(velikog mozga).

“Stari mozak” upravlja primitivnim procesima, a “novi mozak” se bavi društvenim i teritorijalnim pitanjima čitave jedinke u odnosu na vanjski svijet. Tako se određeni emocionalni konflikti, kao što je na primjer psihološki konflikt odvajanja, sukob identiteta ili teritorijalni sukob ili doživljaj obezvređivanja manifestiraju kao Hamerovo žarište u tom dijelu mozga i aktiviraju se onda signali koji se šalju u tkivo koje je vezano za tu moždanu regiju. Ovo su takozvane psihosomatske bolesti.

Primjerice psihološki profil ljudi koji su u dugom razdoblju nesposobni da pobjegnu od situacije koja ih psihički uznemirava i ne odgovara im, ili ne mogu održati ono što im odgovara ili se ne mogu zaustaviti u emotivnoj uzemirenosti kad je to poželjno, i jednostavno ne znaju što da rade i kako riješiti neki problem i donesu odluku, stvaraju energetski koflikt u organizmu koji se biološki može pojaviti sa simptomima multiple skleroze ili paralize.

Srčani infarkt je posljedica grozničave borbe za teritorijem ili nekim njenim sadržajem, kao i osjećanjem teritorijalne ugroženosti. Doktor Hamer je tako priložio čitavu listu raznih tipova emocionalnih konflikata i preciozno definirao koji simptomi bolesti od njih mogu nastati.

Sljedeći embriološki princip nastanka tkiva iz zametka dr Hamer je definirao i tijek napretka bolesti i vrstu tkiva na kome će se razviti tumor ili ulcer aktiviran iz regije gdje je uočena lezija HH u mozgu. Ovisno je li lezija nastala u ektodermu, endodermu ili mezodermu može se točno definirati tkivo koje će biti pogođeno bolešću.

Tako konflikt čiji se fokus u mozgu nalazi u poduženoj moždini (koja kontrolira tkiva koja nastaju iz endoderma) ili veliki mozak (koji kontrolira tkiva nastala iz mezoderma) pokazuju umnožavanje stanica u aktivnoj fazi konfikt (to je rast tumora), ali i destrukciju tako nastalog tumora u drugoj fazi – fazi liječenja.

Konflikti koji nastaju u velikom mozgu i pogađaju ostatak mezoderma i iz njega nastala tkiva i sva ona koji su nastala iz ektoderma) manifestirati će se kao stanično propadanje (nekroza i ulceri) ili će se manifestirati kao hipofunkcija u aktivnoj fazi, dok će u fazi liječenja doći do popravka i popunjavanja oštećenog tkiva (što također može biti dijagnoticirano od strane liječnika kao tumor).

Hamer je tako jednostavno, uvažavajući činjenicu da su psiha, tkivo i mozak jedinstven sustav, mogao na temelju samo jednog poznatog parametra, a to je CT snimak mozga, da dijagnosticira stanje čitavog organizma. Evo što je sam izjavio u jednom intervjuu: “Nakon jednog predavanja koje sam imao u Beču, svibnja 1991. kolega liječnik mi je dao snimku CT mozga jednog svog pacijenta i pitao me da otkrijem na temelju toga njegovo organsko stanje i koje konflikte ima. Bilo je tada prisutno dvadeset kolega od kojih su neki bili radiolozi, a neki CT specijalisti.

Od tri razine (koja simultano pogađa Dirk Hammer Sindrom), ja sam imao samo razina mozga. Od tog snimka bio sam u stanju dijagnosticirati karcinom u stanju krvarenja u mjehuru koji je bio u fazi zalječivanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i senzorsku paralizu jedne specifične regije u organizmu i naravno odgovarajuće konflikte. Kolega koji mi je da CT snimak je ustao i rekao: ‘Čestitam gospodine Hamer. Pet dijagnoza – pet pogodaka. To je točno ono što pacijent ima i vi ste točno ustanovili što on ima sada i što je imao prije. Fantastično! ‘Jedan radiolog mi je rekao:’ Od sada sam uvjeren u vašu metodu. Kako ste pogodili da ima krvarenje karcinoma u mjehuru? Nisam ništa našao na CT-u ‘.

Da iz CT snimka pogodi oštećenja u čitavom organizmu, doktor Hamer je bio u stanju jer je napravio kartu moždane mase i odgovarajućih organa i tkiva. Ovui kartu su, na žalost, neki naizgled sljedbenici Nove Mdeicine loše kopirali, pa se dr Hamer od mnogih ovakvih praktičara često ograđuje.

ČETVRTI ZAKON (ontogenetski sustav mikroba) kaže da: Mikorobi nisu uzročnici bolesti ali se koriste u organizmu i njihov rad koordinira također mozak kako bi optimizirao fazu liječenja, pod uvjetom da su određeni mikroorganizmi na raspolaganju kada je to potrebno.

Gljivice i mikobakterije rade na tkivima koji potječu od endoderma, kao i na nekima koji potječu od mezoderma. Bakterije rade na svim tkivima izvedenim iz mezoderma dok se virusi pojavljuju na onima izvedenim iz ektoderma. Dr Hamer smatra da mikrobi zapravo imaju vrlo važnu ulogu u liječenju, i ne misli da su oni štetni po organizam kao što to tvrdi pogrešna teorija Louisa Pasteura.

PETI ZAKON (“Suština”): Konfiktna aktivna faza i faza izlječenja nakon konflikta, kako je gore opisano, sačinjavaju “prirodne programe posebnog značaja” koji su razvijeni za vrijeme evolucije vrsta i bez prestanka funkcioniraju i u slučaju raznih stresova i posebno u slučaju kratkotrajnog prestanka energetskog napajanja.

NE PANIČITI ZBOG DIJAGNOZE TUMORA!

Tako po dr Hameru, bolesti u onom smislu kako ih tretira suvremena alopatska medicina zapravo i ne postoje već sve ove manifestacije koje su definirane kao “bolesti” predstavljaju prirodno programiranje organizma (sinvolles biologisches Sonderprogramm) s ciljem održavanja života. Tom programu pripadaju i tvorevine kao što su bakterije, gljivice i virusi. Dodajmo ovdje da su virusi samo dio genskog materijala koji se ne nalazi u dijelu stanice, kako to tvrdi i njemački virolog dr Stefan Lanka.

Sve razne vrste tvari za koje se tvrdi da izazivaju rak ispada da ga ne izazivaju, već ga kompliciraju, često vrlo teško, a to su po dr Hameru, prije svih kemijske tvari i postupci koji se koriste u liječenju raka. Najgore su upravo kemoterapija i X-zračenje. I to je težak paradoks suvremene medicine.

Što je još zanimljivije dr Hamer je otkrio da pojava metastaza u organizmu prethodi emocionalni stres koji dožive oni koji se suoče s dijagnozom raka kao vrlo “teške i smrtonosne bolesti”. To je trenutak kada kancerozne stanice počinju putovati preko arterija, a što se nikada ne događa odmah na početku stvaranja raka. Hamer tvrdi da životinje nikada ne dobivaju metastaze jer ne razumiju dijagnozu – “VI IMATE RAK!”

Zato za onoga kome je dijagnosticiran rak ništa nije gore od straha i panike koja ga u tom trenutku obuzme. A da strah i panika od otkrivanja raka budu prisutni kod ljudi diljem svijeta izgleda najviše doprinose mediji puni priča o borbi suvremene medicine s ovom “opakom bolešću”. Istodobno građani se neprekidno upozoravaju da je vrlo važno da redovito vrše preventivne preglede radi “ranog otkrivanja bolesti”.

Ali, prema doktoru Hameru formiranje tumora predstavlja prirodan proces reparacije tkiva i on se događa u životu svakog čovjeka i predstavlja urođen prirodni program samoodržavanja. Možete li zamisliti koliko ljudi na svijetu je u svom organizmu razvilo tumor, a da zato što nisu “na vrijeme “otišli kod liječnika na razne screeninge, nikada nisu ni saznali da ga imaju ili su ga imali.

“Što se tiče dijagnosticiranja raka, tvdi dr Hamer,” oko 40% posto rutinskih pregleda otkriva stare učaurene tumore, koje treba ostaviti i ne dirati ih. Ukoliko ovakva dijagnoza prouzokuje nove stresove, kao što je to stres izazvan strahom od bolesti ili smrti, treba se odmah usredotočiti na ove konflikte. U svakom slučaju, nikada ne treba paničariti ili strahovati od “metastaziranja kanceroznih stanica”.

Hamer također tvrdi da tumor mozga zapravo ne postoji jer se stanice u mozgu nakon rođenja više ne mogu umnožavati. Ono što se na skeneru vidi i što su liječnici ranije često otkrivali kao tumor zapravo je bezopasno vezivno moždano tkivo sačinjeno od glija stanica, koje se javljaju u drugoj fazi izlječenja na mjestu Hamarovog žarišta, kada koncetrični krugovi na CT snimku počinju blijediti i pretvaraju se u mrlju. Ovo vezivno moždano tkivo počinje ispunjavati prostor u kojem je nastala HH lezija. Na tom mjestu zato nastaje povećana krutost tkiva, i to ne izaziva tegobe sve dok organizam ne doživi novi konflikt na istom mjestu. To se na CT snimku može obojiti bijelom bojom i jasno se vidi. Na žalost, kirurzi su skloni to fizički uklanjati i pacijenta osloboditi bolova, ali time naprave nova oštećenja. Dakle, očito je da se u liječenju raka mora prvo poći od rješavanja energetskog konflikta. Zanimljivo je da se uglavnom sve alternativne terapije (o kojima smo ranije pisali) koje su se pokazale uspješnima u fizičkom smislu svode na ubacivanje elektrona u kancerozne stanice (koje rade anerobno) i to iz kisika.

PRVI KORAK U LIJEČENJU RAKA JE RJEŠAVANJE KONFLIKTA!

S obzirom da je liječenje simptoma uvijek razmjerno intenzitetu trajanja konflikta u aktivnoj konfliktnoj fazi, treba uvijek nastojati da se konfikt riješi što je prije moguće i organizam upravo to nastoji sam uraditi.

Ukoliko konflikt ne može se razriješiti zbog postojanja prisile, primjerice dugotrajne jake emocionalne nestabilnosti, umanjivanje njegovog intenziteta je najvažniji korak. Izrazito aktivan konfikt koji dugo traje – lišava tijelo energije do razine kada organizam propada i jedinka umire od onoga što se naziva kaheksija. Narod za mršave ljude u terminalnoj fazi bolesti jednostavno kaže – izjeo ga rak.

Za vrijeme aktivne konfliktne faze uglavnom se ne uočava nikakva fizička promjena u organizmu koja bi se mogla okarakterizirati kao simptom bolesti. Simptom se pojavljuje tek u drugoj fazi, u fazi zalječivanja.

Na primjer, tumori koji se razvijaju za vrijeme prve faze, kao rak pluća, žljezdani rak dojke, jetre, gušterače itd. obično detektiraju samo prilikom rutinskog pregleda (PSA test, mamogramu, Pap test) kroz takozvano “rano skeniranje” ili medicinskim pretragama koje imaju zadatak da nešto pronađu. Ali sva takva skeniranja, rendgenska snimanja i sve druge vrste pregleda (skopia) mogu u stvari biti okidač novog stresa, koji ima za posljedicu stvaranje novog konflikta, jer i samo suočavanje sa pregledima u emocionalnom smislu može izazvati konflikt zbog zabrinutosti, straha od mogućeg pozitivnog nalaza, straha od smrti i sl. Svi ovi stresovi tako vode stvaranju novih kancera.

Opći pad energije, umor, glavobolja, otok, zapaljenje, groznica, zagnojenost itd. su sve to naznake da je neki postojeći konflikt riješen i da je sada organizam u fazi izlječenja prirodnim procesom. Tako većina “bolesti” (kako to suvremene medicina tumači) uključujući intraduktalni rakdojke (na koji otpada oko 25 posto svih karcinoma dojke), maternice, rak bronha ili ne-Hodgkin limfom tretiraju se surovom alopatskim medicinom i medikamentima, kada su već u procesu samoizlječenja.

CITOSTATICI UBRZAVAJU RAST TUMORA

“Kemoterapija i radijacija su tako vrlo brutalni napadi na organizam koji sam nastoji se reparirati i zaliječi i on se tako emocionalno (energetski) batrga naprijed i natrag između nade i panike i to je najteža situacija za pacijenta i izaziva mnogo teže komplikacije”, trvrdi dr Hamer.

“Kirurško odstranjivanje tumora se preporuča samo ako vitalni živci, arterije ili drugi putevi za opskrbu ili eliminaciju otpadnih produkata su pogođeni, primjerice opstrukcija crijeva, žučnog mjehura ili dušnika. Ovo se događa u 15 do 20 posto slučajeva i to su i jedini slučajevi kada tumor vodi do komplikacija. Učaureni (inkapsulirani) tumori koji se ne mogu sami razgraditi zbog odsustva neophodnih mikroba, mogu biti uklonjeni kirurški, ukoliko pacijentu smetaju, savjetuje dr Hamer.

Što se tiče korištenja medikamenata doktor Hamer smatra da se moraju koristiti samo kada imaju učinak koji je u skladu s onim što organizam sam nastoji učiniti kako bi se izliječio. Davanje medikamenata sa simpatikotoničnim efektom koji tonus oganizmu ubrzavaju i podižu krvni tlak pojačavajući konfliktativne simptome (produžava konfliktu aktivnu fazu i čak je pojačava) dok medikamenti sa vagotoničnim efektoma čine suprotno. Dakle, očito je da “za vrijeme konfliktno aktin faze, pacijent treba dobiva samo” vagotonične “lijekove koji smanjuju stanje stresa.

Prema doktoru Hameru, antiobioticima ometaju ili potpuno prekidaju prirodnu reparaciju koju obavljaju neki mikrobi na određenom organu. Naime, svi antibiotici, kortizon, antihistaminici i antinflamatorni medikamenti su simpatikotonični medikamenti sa stimulativnim učinkom. Kad se koriste za vrijeme faze izlječenja (vagotonične) oni očito ometaju ili prekidaju prirodan proces izlječenja.

Simpatikotonični medikamenti su ipak preporučljivi u slučaju intenzivne faze liječenja s potencijalno ozbiljnim komplikacijama, posebno za vrijeme kriza nalik epileptičnim, naglašava dr Hamer.

Da dodamo i jednu zanimljivost koja nije vezana za dr Hamera, a to je da nikotin iz cigara djeluje protuupalno, i to čini upravo preko vagus živca. Zato nikotin i djeluje umirujuće kod nervoznih ljudi. Zašto je onda toliko važno zabraniti pušenje, koje mnoge pod stresom očito smiruje? Ne dovodi li ovo one koji su postali ovisnici o nikotinu u još jednu stresnu situaciju? Da li je to pravi razlog za opću hajku na pušače, pošto dokaza da cigarete izazivaju rak – nema?

Davanje medikamenata, kao i herbalnih dodataka ili hranjivih dodataka, prema dr Hameru, mora biti uvijek u skladu s time u kojoj je fazi organizam – da li aktivnoj konfliktnoj fazi (koju nastoji riješiti i) ili u fazi reparacije nakon oštećenja.

Sedativi i “omamljivači” koji se uzimaju u dugom razdoblju mogu postojeći aktivni konflikt premodelirati tako da on postane odgođen konflikt. Oni drastično umanjuju motivaciju i ukupnu energetsku snagu organizma neophodnu da se konflikt razriješi.

Svi citostatici su otrovni simpatikotonični agensi. Oni ubrzavaju rast tumora koji se razvija za vrijeme aktivne – konfliktne faze. Istovremeno oni umanjuju elastičnost moždanog tkiva koje je uključeno u proces liječenja i stvrdnjavaju ga. Preko hemo tretmana moždani otok se naizmjenično skuplja i širi i konačno, ovaj “harmonikaški” efekt može dovesti do cijepanja moždanog tkiva s ozbiljnim posljedicama.

Tretmani X-zračenjem također imaju citotoksičan efekt. Ukoliko se zračeni organizam uspije oporaviti od ovakvog tretmana vidjet ćemo u njemu leukemiju i to biološki izaziva efekt samosmanjivanja koji uključuje i kosti.

Jedna od najstrašnijih stvari u suvremenoj medicini kod oboljelih od raka je davanje morfija: “Samo jedna injekcija morfija data pacijentu u najdubljoj fazi vagotoniji može biti fatalna. On izaziva promjene u mozgu, paralizira crijeva i kompletno onemogćava funkciju reparacije tako što jednostavno onemogućava funkcioniranje čitavog organizma pošto slabi njegov životni nagon”.

“Bolovi u toj drugoj fazi reparacije su stvari dobar znak, znak oporavka, ali konvencionalna medicina to ne shvaća tako, već to vidi kao približavanje smrti. I pomoću mofijuma pomaže organizmu da umre. I zaista vrlo brzo, organizam tako tretiran umire, ali ne od raka već od “lijeka”, tvrdi doktor Ryke Geerd Hamer.

MEDICINSKI ESTABLIŠMENT NE PRIHVAĆA NOVU MEDICINU

Ovakvim svojim tvrdnjama i načinom tretmana pacijenata (kojih je kod doktora Hamera bilo sve više) on je zadao težak udarac farmakobiznisu koji na suvremenim bolestima zarađuje stotine milijardi dolara godišnje. Geerd Hamer je zapravo u potpunosti negirao samu suštinu liječenja kakvu spovodi već desetljećima alopatska medicina iza koje danas stoji Svjetska zdravstvena organizacija i čitav Međunarodna medicinski establišmment. I to moćni farmakobiznis nije mogao podnijeti.

Kada je dr Hamer 1982. htio na sveučilištu u Tübingenu (u Njemačkoj) predstaviti svoju znanstvenu teoriju (sa svim znanstvenim referencama i dokazima koje je prikupio) – odbijen je bez obrazloženja. O njegovim znanstvenim tezama nisu htjeli (nisu smjeli) dati nikakvu službenu ocjenu. Jedno vrijeme su šutili, a onda je sveučilišni odbor od doktora Hamera tražio da se odrekne svojih teza pod prijetnjom da će raskinuti s njim ugovor o radu. Ovakva ucjena je bila bez presedana u povijesti sveučilišta.

Hamerove teze nitko znanstveno nije opovrgao. Pošto se nije htio odreći svog rada, dobio je otkaz i ovorio je privatnu liječničku praksu. Mediji su ga onda napadali zbog nastojanja da liječi rak – “opaku bolest” za koju se podrazumijeva, valjda, da se ne može tako jednostavno liječiti. Posprdno su ga nazivali “doktorom za rak”, šarlatanom i kriminalcem koji naivne ljude zavitlava i odvlači ih od pravog medicinskog tretmana koji bi im spasio život.

Ozlojeđeni pacijenti, koji su u njegovoj klinici vidjeli jedini spas od smrti (nakon što su već prošli otrovne i invazivne tretmane alopatske medicine koja im nije pomogla), organizirali su se i pisali žalbu državnim tijelima zbog proganjanja doktora Hamera, ali je njihovo pismo vraćeno pošiljatelju sa naznakom – da ga je nemoguće uručiti !

Hamerova privatna klinika u Katzenelbogenu je tako 1985. odlukom suda zatvorena, a pacijentima koji nisu željeli je napustiti, zaprijećeno je uhićenjem.

Da bi mu oduzeli licencu i spriječili ga da dalje radi liječničku praksu, po zakonu Njemačke, morali su utvrditi da je mentalno nesposoban za rad, pa je dr Hamer pozvan na psihijatrijski pregled. Pošto je on to odbio, “ugledni” psihijatrijski savjet koji je bio sačinjen od “najistaknutijih njemačkih psihijatara” (kako ih je establišment rangirao) utvrdio je, bez pregleda, da je dr Hamer psihopat i da nije sposoban za racionalno rasuđivanje. Zaključak su izveli na temelju toga što nije htio odreći svoje teorije (koju su oni protumačili čistom uobraziljom) i nije htio prihvatiti načine liječenja raka koje je propisivala konvencionalna (alopatska) medicina.

Pošto je 1997. godine utvrđeno da je iako bez licence za rad dao trima osobama oboljelim od raka medicinski savjet, uhićen je i stavljen 19 mjeseci u zatvor.

I tužiteljstvo u Austriji je povelo spor protiv Hamera, ali je moralo uvaži činjenicu da je od 6500 pacijenata oboljelih od raka, njih 90 posto ostalo u životu i pet godina nakon njegovog liječenja iako su svi bili u teminalnoj fazi bolesti.

Pored dr Hamera, u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj i danas se vrši sudki progon svih zagovornika Nove Medicine, dok je samo sud u Španjolskoj zaključio da nije u mogućnosti da utvrđuje koja je medicinska teorija ispravna, a koja nije. Tako se dr Hamer jedno vrijeme preselio u Španjolsku.

Ali, 2001. istaknuti neurolog Dr. Tereza fon Schwarzenberg, koja i sama pripada nobl kruigovima javno se založila da se ova teorija ipak mora službeno vrlo ozbiljno preispitati, a samog dr Hamera u slučaju da se pokaže da je u pravu darivati ​​Nobelovom nagradom.

Ona je čak u svojoj knjizi i kemoterapiju u potpunosti osporila. Mediji su se tako našli u nedoumici kako da se posprdno odnose prema nekome iz vlaastelinskih struktura, pa su zašutjeli. Ali, ne lezi vraže jer sve je to samo dio perfidne igre da se Nova Medicina ipak kako tako kompromitira i prevali na svoj kolosijek.

Tako su počele preko noći nastajati brojne klinike koje prihvaćaju Hamerove teze i čak promoviraju Novu Germanskim Medicinu. Ali, samo dr Hamer zna da oni to rade na jedan pokvaren i iskrivljen način. Dr Hamer se zato od mnogih ograđuje različitih pismima preko Interneta, s obzirom da su mu glavni medicinski i populistički mediji nedostupni.
 
Kako kontrolirati vlastito zdravlje Novom medicinom saznajte u videu: 
 

 
(ivonazivkovic.net/uredio i preveo:nsp)

Iako su u posljednjih stotinu godina mnogi medicinski istraživači i znanstvenici širom svijeta definirali blizu 300 terapija koje su se pokazale izuzetno uspješnima (i do 100%) u liječenju raka, službena medicina prihvaća samo tri metode: kirurško odstranjivanje tumora, zračenje X-zrakama i kemoterapiju.

Sve tri metode sakate i razaraju ljudski organizam i zapravo samo tretiraju posljedicu, ali ne i uzrok bolesti. Je li liječenje zaista cilj suvremene medicinske znanosti?

U najširem smislu kemoterapija je medicinski tretman u kome se određenim kemijskim sredstvima, koja se ubacuju direktno u krvotok, truju i ubijaju stanice u ljudskom organizmu. Cilj da se ubiju one koje sadrže neki mikroganizma ili kancergene stanice. U tu svrhu koriste se brojni spojevi ili njihove kombinacije sa antibioticima i citostaticima (koji sprečavaju diobu stanica).

Kako se putem krvi praktično prenose kroz čitav organizam ove toksične kemikalije ubijaju i mnogo zdravih stanica i čine u čitavom tijelu ogromna razaranja.

Koliko su ove tvari toksične govori i to što liječnici, medicinski tehničari i sestre koji ubrizgavaju pacijentima ovaj “lijek” obavezno nose specijalne zaštitne rukavice i naočale jer i samo mala količina ovih kemikalija u dodiru s kožom može izazvati teške opekline.

“Ukoliko u bolnici prilikom rada ili transporta dođe do prosipanja izvjesne količine kemikalija koje se koriste u kemoterapiji, proglašava se biološka opasnost. To zahtijeva posebne mjere predostrožnosti, a stručnjaci u specijalnim odijelima moraju počistitit pažljivo sve površine koje su bile u dodiru s kemikalijom i to po specijalno propisnim protokolima. Nije li čudno da se ovim otrovnim kemikalijama “liječe” ljudi i ubacuje im se to direktno u krv? “

Prvi lijek koji je napravljen za potrebe kemoterapije je “salvarsan” i njega je napravio još 1909. godine Paul Erlich za borbu protiv sifilisa. Za to je dobio i Nobelovu nagradu.

Za same pacijente kemoterapija je izuzetno teško mučenje ravno srednjevjekovnoj inkvizicijskoj torturi. Pored mučnine koja se javlja, ne samo tijekom primanja ovih otrova u organizam, već i nekoliko dana, pa i tjedana nakon toga, dolazi do teških oštećenja na staničnom novou u čitavom organizmu.

Najprije se uništavaju krvne stanice, crvene i bijele i sprječava se njihova dioba. Dioba stanica u organizmu je stalni proces i to je esencija života. Zbog toga se ubacuju u krv drugi lijekovi koji onda nivo bijelih krvnih zrnaca podižu.

Na sluznici usne šupljine se pojavljuju teške ulceracije, gdje je koža toliko uništena da nervni završeci postaju ogoljeni. Uzimanje hrane i vode tako postaje nepodnošljivo zbog osjećaja pečenja i žarenja.

Ali, bez brige kažu educirani liječnici, jer i za o postoje napravljeni specijalni rastvori za ispiranje usta.
Isti tip ulceracija se javlja na crijevima što ima za posljedicu teške proljeve. Ali farmaceutika je i za to napravila neke lijekove koji se mogu davati kako bi se tegobe makar malo ublažile.

Naravno, na istom principu strada i mjehur.

Kemoterapija (čitaj trovanje) izaziva pad imunološkog sustava, gubitak apetita, i logično, konstipaciju. Vjerovali ili ne, sve ovo suvremana medicina 21. stoljeća naziva liječenjem. Čega?

Malignog tumora, kažu, jer on se mora smanjiti ili uništiti. Drugog načina osim kemoterapije, radijacije ili rezanja nožem – NEMA, kažu educirani liječnici!

Kako je moguće da i nakon gotovo 100 godina od kako se vrše istraživanja u liječenju raka, na koja je potrošeno do sada najmanje trilijun dolara, NEMA bolje terapije? Što je radila medicinska znanost stotinu godina, kada nije uspjela za liječenje raka naći nešto manje otrovno, manje škodljivo i mučno?

Istina je, međutim, da danas u svijetu postoji najmanje 300 različitih veoma uspješnih terapija za liječenja raka, ali se uporno sve vode kao alternativne. Vodeći svjetski zdravstveni autoriteti i dalje prednost daju trovanju, pečenju i rezanju, baš kao i prije sto godina. Tko je zaustavio medicinsku nauku na nivou od prije 100 godina?

Učinila je to je jedna mala, ali moćna interesna skupina kapitalista kako bi osigurala svoj profit.

Upravo 1920. godine farmaceutska industrija, kemijska industrija i naftna industrija (mnogi lijekovi se prave sa suspstancama koje se dobivaju iz derivata nafte) uključili su svoj biznis, a njihovi vlasnici umrežili su vlasničke strukture u svim vodećim tvrtkama iz navedenih područja. Tako je nastao korporativni biznis farmako-petro-kemijske industrije.

Njihove transnacionalne korporacije danas pokrivaju praktično čitavo svjetsko tržište kemijskim i farmaceutskim proizvodima, tržište nafte, medicinske opreme i opskrbu vodećih svjetskih kliničkih centara.

“Lijek” koji je greškom dospjeo na kožu jednog pacijenta

Termin “korporacija” izveden je upravo iz riječi “korpus”-tijelo. Korporacija je tijelo za sebe i ono se hrani i egzistira samo ukoliko stalno postoji profit. Cilj korporacije jeste da se stalno uvećava. Korporacija u sebe zato uvlači što više poslova i povezuje ih, pri tome guta manje tvrtke. Samo u liječenju raka korporativni biznis danas okreće preko 200 milijardi dolara godišnje i najveći dio kolača odlazi onima koji su za sebe zgrabili najveći dio tržišta. Korporacija Bristol-Myers je danas glavni svjetski dobavljač kemijskih supstanci za kemoterapiju.

Njezini ljudi su u upravnim odborima vodećih svjetskih bolnica i istraživačkih centara. “Bristol – Myers opskrbljuje pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora ove kompanije istodobno su bili i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Primjerice: Paul A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Kettering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove koji se koriste u kemoterapiji. James Robinson je član upravnog odbora Sloan-Kettering i direktor Bristol – Myers-a. Sve to je razlog zašto su Sloan-Kettering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti “.

O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi “Svijet bez raka” Eduard Grifin još 1974.

Članovi Vijeća za opću edukaciju, prve Rockefeller fondacije snimljeni 1915. godine (lijevo) i Upravni odbor Rockefeller Instituta za medicinska istraživanja (desno). Rockefeller fondacija je tako sa svojim “filantropskim” radom i donacijama postavila svoje ljude u čitav niz medicinskih škola, istraživačkih centara i bolnica diljem SAD. O ovome je detaljno pisao E.Richard Brown u svojoj knjizi “Rockefeller Medecine Men” (Medicine & capitalism in America).

“Kemoterapija je izuzetno unosan posao. Za doktore, bolnice i farmaceutske kompanije … Medicinski establišment želi da svako slijedi točno isti protokol. Oni ne žele da industrija kemoterapije podbaci i to je prepreka broj jedan za bilo kakav progres u onkologiji “. Dr. Glenn A. Warner, MD

Da je do ovakve globalne inkorporiranosti došlo prije 200 godina umjesto prije stotinu, kada je otkrivena nafta, kao zlatna koka, umjesto kemoterapije rak bi se liječio pijavicama. I to bi bilo usvojeno kao ortodoksna medicina. Ako vam liječenje pijavicama u odnosu na kemoterapiju djeluje primitivno, napominjemo da je “liječenje” pijavicama mnogo sigurnija terapija od “liječenja” toksinima.

Ali, većina liječnika ni pacijenata nije u stanju prihvatiti da je kemoterapija obična prijevara.

Napravimo zato malu analogiju i pogledajmo šta bi se desilo da se medicina, prije 200 godina u vrijeme liječenja pijavicama, inkorporirala u profitabilni sustav petro-kemijskog diva.

Poznato je da je puštanje krvi bila uobičajena medicinska terapija stotinama godina još od antičke Grčke. Mnoge bolesti su se tako “liječile”. I to su provodili educirani liječnici. Ovu primitivnu terapiju zasjecanja pacijenata nožem u početku 19. stoljeća zamijenila je mnogo suvremenija varijanta tog istog, ali pomoću pijavica. Nož više nije bio neophodan i bio je to veliki napredak u medicini.

Pijavice su korištene uz simptome laringitisa, mentalnih poremećaja i debljine. Klinika sa pijavicama je napredovala i razvijala se pa je vremenom otkriveno da su američke vrste pijavica bolje u terapiji od europskih, jer prave manji rez na koži i isisavaju manje krvi. To je za pacijenta bilo sigurnije. Tako se dinamika isisavanja krvi mogla stručno regulirati dodavanjem ili smanjenjem broja pijavica. I za ovo su se, vjerojatno, specijalizirali liječnici “pijavičari”. Terapija je bila toliko popularna da su pijavice skoro istrebljene. Specijalizirao su se vjerojatno i uzgajivači pijavica, pa sakupljači, pa trgovci koji su ih prodavali liječnicima itd… Svi oni koji su u ovom poslu sudjelovali svakako su našli tu i svoj interes.

Da su se svi ovi “biznismeni” iz 19. stoljeća tada organizirali kao jedna korporacija i jedan interesni klan, mogli su organizirati monopol za uzgajanje pijavica, na njihovu distribuciju i medicinsku terapiju. Investirali bi onda u edukaciju isključivo liječnika “pijavičara” i patentirali ovu terapiju kao svoju i definirali svoje protokole u liječenju. Investirali bi u bolnice koje bi ovu terapiju provodile, isključivo po njihovim protokolima, i debelo to naplaćivali. Najveći dio zarade bi išao glavnim pijavičari koji bi registrirali patent.

Da bi ostvarili monopol u terapiji morali bi staviti pod kontrolu sve bare iz kojih bi se mogle nabaviti pijavice ili bi ih jednostavno isušili, a onda napravili svoje zaštićene bazene za njihovo uzgajanje. Držali bi monopol i u distribuciji pijavica, njihovom posebnom pakiranju, a investirali bi i u medije i popularne medicinske revije preko kojih bi promovirali liječenje pijavicama. Građani bi tako bili uvjereni da su pijavice najsuvremenija medicinska metoda za liječenje mnogih bolesti.

Pijavičari bi otvarali svoje edukativne centre, medicinske škole, sveučilišta, izdavali medicinske udžbenike. U upravnim odborima ovih institucija bi sjedili provjereni pijavičari. Studenti medicine bi učili o najsuvremenijim medicinskim dostignućima u tretmanu pijavicama.

Liječnici koji bi bespogovorno upražnjavali liječenje pijavicama išli bi na međunarodne seminare u egzotične krajeve, dobivali skupe poklone i stručna plaćena usavršavanja od uzgajivača pijavica. Interesni klan pijavičara bi za svoje odabrane liječnike ustanovio posebnu svjetski priznatu nagradu za dostignuća u medicini, a na sve strane bi nicali istraživački centri koji bi se bavili genetikom pijavica i rekombiniranja njihovog DNK kako bi se dobile nove i suvremenije vrste koje bezbolno buše kožu i sišu krv.

Posebne farme bi uzgajale ove pijavice u najsterilnijim uvjetima, a sva znanstvena ispitivanja bi bila vrlo skupa i to bi se odrazilo kasnije i na cijenu tretmana.

U korporativni lanac bi se uključile i brojne farme na kojima bi se uzgajala samo hranu za pijavice.
Za saniranje ožiljaka od ujeda pijavica nakon terapije specijalizirala bi se posebna farmaceutska grana koja bi proizvodila meleme, kreme, losione i sl.., Za brži oporavak. Biznis bi se širio.

Znanstvenici bi na posebnim institutima proučavali i utvrđivali količinu krvi koju pijavice trebaju isišu za svaku bolest. Podaci bi izlazil u stručnim časopisima koje bi financirali pijavičari. Postojale bi pijavice za tumore, za reumu, hipertenziju, dijabetes … i, naravno, doktori “pijavičari” za to specijalizirani.

Cijenu liječenja bi podigli u nebesa i tada bi mnogi manje imućni građani morali ići od kuće do kuće i preko medija moliti za humanitarni prilog za liječenje svog bolesnog djeteta u najprestižijoj pijavičarskoj klinici koja bi skupo naplaćivala tretmane.

Mediji u vlasništvu pijavičara bi promovirali isključivo liječenje pijavicama, a servisne televizije (kao NovaTV) bi skupljale novce za nabavku uzgajališta pijavica. Žene bi se pozivale da obavezno bar dva puta godišnje idu kod liječnika na tretman puštanja krvi pijavicama i to bi se nazivalo prevencijom. Oni koji se ne bi odazvali na preventivne tretmane, bili bi preko istih medija zastrašivani mogućim dobivanjem “opake bolesti”.

Nevladin sektor bi zahtijevao da parlament donese zakon o obaveznom puštanju krvi kao prevenciji.

Pijavice bi se prodavale samo za devize, pa bi državne i privatne bolnice u Hrvatskoj morale uzimati kredite u eurima ili dolarima kako bi ih nabavili. Naravno, mediji bi promovirali američke pijavice kao najbolje. Najbolje za cijeli svijet.

I na tome bi svi u lancu zarađivali novac. Sve po potrebi i u skladu sa medicinskom naukom koja nikada ne bi smjela izaći izvan okvira u kome se nalazi terapija pijavicama.

Sva daljnja medicinska istraživanja bi bila zaustavljena, a svatko tko bi pomislio da se liječi na drugi način, osim pijavicama, bio bi proglašavan šarlatanom i nadriliječnikom. Medicinska udruge bi samo liječnicima koji liječe pijavicama izdavala licencu za liječničku praksu. Svaka alternarivna liječenja bi bila zabranjena, a oni koji bi ih primjenjivali nazivani bi nadriliječnika i preko medija bi bili omalovažavani i ismijavani.

Da se nevjerni uvjere da je to jedino ispravno liječenje pravljene bi lažirane statistike o broju izliječenih od raznih bolesti. Tko bi to mogao provjeriti kada su u svim upravnim odborima znanstvenih institucija i svim medicinskim školama pijavičari?

Zapravo, stvarnog izlječenja za mnoge bolesti ne ni bi bilo, pa bi se medicinska znanost bavila novim istraživanjima u pokušaju da nađe optimalan način korištenja pijavica za određene bolesti. Izlječenje od raka bi uvijek bilo tu negdje, stalno u novim i novim otkrićima.

Ministri i bi iz državnih proračuna davali odgromna sredstva za daljnja istraživanja pijavica i njihovu genetsku modifikaciju. To što bi mnogi umirali po bolnicama bilo bi tumačeno da se nisu na vrijeme javili liječniku i dobili tretman pijavicama.

Generacije liječnika bi bile uvjerene da se danas živi duže i zdravije samo zahvaljujući uspješnoj primjeni pijavica u liječenju mnogih bolesti.

Da li vam sve ovo djeluje sumanuto? Ili vam je tu mnogo toga poznato?

A da li vam djeluje sumanuto kada danas moderna medicina 21.stoljeća primjenjuje liječenje kemoterapijom koja je nastala još 1909. od koje opada kosa, razaraju se tkiva i ljude uvode u paklene muke. Da li vam je neobično što se u kemoterpapiji koriste čak kemikalije koje se istovremeno koriste kao bojni otrovi (kao npr.. Citotoksin bis2-kloroetil sulfid poznat zbog mirisa kao senf-plin).
I sve to košta od 300 tisuća do 1.000 000 dolara. Tko je odredio tako visoku cijenu tretmana otrovima? Znate li tko danas sjedi u upravnim odborima tih eminentnih svjetskih klinika?

Čime se opravdava korištenje kemoterapije

Jedini način da se opravda korištenje kemoterapije i zračenja je ukoliko ovi tretmani značajno produžuju život pacijenta u usporedbi s onima koji se liječe drugim alternativni metodama. To znači da je kemoterapija (poslije kirurgije) jedini način da se tumor, ukoliko ugrožava život, smanji ili eliminira. Napominjemo da nije svaka maligna izraslina na vitalnom organu i da mnoge i ne predstvlajju smetnju vitalnim funkcijama.

Točno je da će se tumor na ovaj način brzo smanjiti, ali smanjit će se i vrijeme preživljavanja pacijenta. Evo što o tome kaže dr. Philip Binzel koji se preko tridest godina bavio tumorima:

“Kada se okrije da netko ima tumor, prvo što liječnici razmatraju je što učiniti sa izraslinom. I kada takav pacijent prima kemoterapiju pažnja liječnika najčešće je okrenuta tome što se događa s tumorom. I najvažniji cilj je njegovo smanjivanje ili eliminacija. Ali, kako se ovom terapijom smanjuje tumor i pacijent postaje sve bolesniji. Zastrašujuće je koliko liječnicima to ne smeta, a smeta im postojanje tumora, koji često ne smeta ni samom pacijentu, osim što kod njega izaziva paničan strah “. (Ovaj strah najčešće pospješuju mediji.)

“Najstrašnije je što se nakon eliminacije tumora, kirurškim putem ili kemoterapijom pacijent smatra skoro izliječenim. Ali nije tako. Naprotiv “.

Doktor Binzel podsjeća da je tumor samo vidljiva manifestacija poremećaja koji se odvija u čitavom organizmu. Odstranjivanje tumora ne znači i odstranjivanje uzroka bolesti. Borba protiv raka mora biti borba protiv kancerogenog procesa u cijelom oganizmu. Jer, smrt ne nastupa od jedne maligne izrasline već od metastaze.

Na žalost, konvencionalna medicina je potpuno koncentrirana na simptom, a ne na uzrok. Tako se kemoterapijom, radijacijom i kirurgijom zapravo rak kao proces uopće i ne tretira, a ljudi se nakon operacije otpušataju kući jer je širenje raka tako zaustavljeno.

“Ne postoji ništa u kirurškoj metodi odstranjivanja raka što može spriječiti njegovo daljnje širenje”, kaže doktor Binzel. “Radijacija, također, ne može spriječiti daljnje širenje. Ni kemoterapija ne može zausaviti širenje bolesti. Kako to znamo? Jednostavno pregledom statistike. “
…
“Postoji u medicinskoj statistici nešto što nazivamo ‘vrijeme preživljavanja’. Ono je definirano kao vremenski interval od trenutka kada je rak dijagnosticiran do trenutka kada pacijent umre od ove bolesti. “
…
“Posljednjih 50 godina, ogroman napredak je učinjen u ranom dijagnosticiranju raka. U tom periodu vremena, ogroman napredak je učinjen u kirurškoj sposobnosti da se tumore ukloni. Ogroman napredak je učinjen u primjeni radijacije i kemoterapije i njihovoj sposobnosti da tumor smanje i unište. Ali, vrijeme preživljavanja pacijenata danas nije veći od onoga koji je bio prije 50 godina. Što to znači? Očigledno znači da tretiramo pogrešnu stvar “, piše u svojoj knjizi” Živi i zdravi “dr. Filip Binzel. (Philip Binzel, MD, Alive and Well).
Dr. Philip Binzel smatra da se u primarnom stadiju raka, osim malog broja izuzetaka, tumori nalaze u stanju u kojem niti ugrožavaju zdravlje, niti život pacijenta. Ono što predstavlja opasnost je širenje bolesti na čitav organizam “.

Kemoterapija ubija brže od raka

Mnogi ljudi koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od tretmana koji je uključivao kemoterapiju ili zračenje. Tako kemoterapija ubija zdrave stanice organizma prije nego što ih razori rak koji može veoma sporo da se razvija.

Većina pacijenata koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od neuhranjenosti, jer tumorne stanice uzimaju hranjive sastojke iz krvi i razaraju imunološki sustav pa je tako oslabljen organizam podložan mnogim infekcijama protiv kojih nije više u stanju da se brani. Hrana se transportira krvlju pa je ubijanjem krvih stanica organizam još više ugrožen. Pored toga kemoterapija uništava stanice crijeva, usne šupljine i zbog totalnog mučenja organizma on prestaje tražiti hranu.

Dakle, kemoterapija ne da ne podiže imunološki sustav, već ga slabi. Sve ove pojave koja prate kemoterapiju medicina “liječi” dodavanjem novih lijekova koje je farmakobiznis spremio kao pomoćna sredstva u kemoterapiji.

Tako kada se unište bijela krvna zrnca, ona se novim lijekovima ponovno podižu na neki podnošljiv nivo. Ulceracije se liječe rastvorima za ispiranje, a tu su i lijekovi protiv proljeva ili zatvora. Suvremena medicina ima na raspolaganju lijek za sve, samo ne lijek protiv ljudske gluposti. Sve je to uključeno u cijenu tretmana, pa jedna kemoterapija danas košta 300 tisuća do 1.000 000 dolara. Oni očajnici koji vjeruju suvremenoj medicini morat još i podmazati ili moliti liječnike da bi ovaj skupi tretman i dobili, jer sve to na kraju plaća Fond za zdravstveno osiguranje.

“Većina pacijenata oboljelih od raka umire od kemoterapije. Kemoterapija ne odstranjuje rak dojke, debelog crijeva, ili rak pluća. Ova činjenica je dokumentirana prije više od deset godina, ali liječnici i dalje uporno koriste kemoterapiju za ove tumore “. (Allen Levin, MD UCSF “The Healing of Cancer”)

“Njemački epidemiolog na “Mannheim Tumor Clinic” u Haidelbergu, dr. Ulrich Abel, napravio je opsežno istraživanje i analizu svake glavne studije i kliničke primjene kemoterapije ikada izvedene u svijetu. Njegove zaključke treba pročitati svatko tko se namjerava ukrcati na ‘kemo ekspres’, zapisao je u svojoj knjizi “Doktor u kući” Tim O’Shea (The Doctor Within).

“Da bi bio siguran da je uzeo u obzir i pročitao sve što je ikada publicirano o kemoterapiji, dr. Abel je poslao pisma na 350 medicinskih centara diljem svijeta tražeči da mu pošalju bilo što publicirano na tu temu. Abel je istražio tisuće članaka i vjerojatno da u svijetu nitko ne zna više o kemoterapiji od njega.

Za analiziranje mu je bilo potrebno nekoliko godina, ali su rezultati bili zapanjujući: Abel je otkrio da od ukupne znanstvene evidencije o primjeni kemoterapije, koja mu je bila na raspolaganju, nigdje nema dokaza da je kemoterapija na bilo koji primjetan način produžila život pacijenata koji su patili od najčešćih oblika raka “.

“Abel u svom radu naglašava da kemoterapija rijetko može i poboljšati kvalitetu života oboljelog. On opisuje kemoterapiju kao ‘znanstvenu pustoš’ i kaže da je najmanje 80 posto kemoterapije izvedene u svijetu bezvrijedno i uspoređuje je posprdno sa “carevim novim ruhom”, jer niti jedan liječnik niti pacijent nije voljan da od nje odustane, iako nema znanstvenih dokaza da ona nešto vrijedi “. (Objavljeno u medicinskoj reviji “Lancet, 10. kolovoza 1991.)

Ni jedan vodeći medij u svijetu nikada nije spomenuo o ovoj obimnoj studiji ni riječi. Ona je totalno zataškana. (Možete pretpostaviti da su svi ti mediji u vlasništvu “pijavičara”).

“Moje studije su pokazale da netretirani rak kod oboljelih ostavlja oboljelima do četiri puta veće šanse za duži život, nego tretirani. Ako netko ima rak i riješi da ne poduzme ništa, živjet će bolje i kvalitetnije nego ukoliko se podvrgne radijaciji, kemoterapiji ili kirurgiji … “tvrdi profesor Hardin Jones (National Cancer Institute of Bethesda, Maryland 1956 Transactions of the NY Academy of Medical Sciences, vol. 6.)

Doktor Jones je proveo globalno istraživanje raka svih tipova i usporedio netretirane i tretirane slučajeve, da bi zaključio da netretirani žive duže i često nadžive one koji su tretirani.

Kako izgledaju neki od altrenativnih tretmana biće riječi u nekoliko narednih tekstova.

ZAŠTO SE U HRVATSKOJ VRŠI PRIVATIZACIJA ZDRAVSTVA?

Zdravstevana politika je dio državne politike. Državna politika je zaštita ekonomskih interesa države, a ekonomija je zasnovana na proizvodnji sredstava za život. Jedino ljudski rad može nesto proizvesti. Da bi narod radio i stvarao dobra bez kojih nema života (hrana, energenti, sklonište) mora biti zdrav tj.. radno sposoban. Zato stara rimljanska poslovica kaže: Sani divitibus ditiores – Zdravi su bogatiji od bogataša.

Ali, današnja društvena zajednica koja počiva na novcu kao “vrijednosti” morala je i ovo da promijeni. Zato se od liječnika danas očekuje da prave novac, a ne da liječe ljude. Tako je i globalna politika u području zdravstva (koja se nameće i Hrvatskoj – da se od liječnika naprave dileri lijekova, a od zdravih ljudi – pacijenti (potrošači). Novac je tako postao vrijedniji od života pa je ogroman broj ljudi diljem svijeta postao biološki višak. Njegovu redukciju danas nameće globalna svjetska oligarhija i to trebaju provesti oni od kojih se to najmanje očekuje – liječnici. Nevidljivi neprijatelj je najučinkovitiji. Liječnici su danas tako postali najveće ubojice i masovni egzekutori.

Kako se obraniti?
Priroda je ipak jača od ljudskog zla i jedan biološki mehanizam je voljom Kreatora ugrađen u tijelo svakog zdravog čovjeka. Zato, ukoliko prilikom odlaska liječniku osjetite STRAH – znajte da vam to Kreator šalje signal o opasnosti. To osjeti i svako dijete čim ugleda liječnika. Da li ste se nekada pitali zašto? Sada znate. Ovaj prirodni signal isti medicinsko-korporativni klan nazvao je ijatrofobijom i promovira ga kao bolest. Zato će vam “stručno” preporučiti da se javite psihijatru.

Na vama je da sami odlučite što ćete učiniti.
 
(vestinet.rs)