U novom romanu Numero Zero, književnik i intelektualac Umberto Eco bavi se istinama i lažima masovnih medija

Eco je pasionirani čitatelj dnevnoga tiska, a redovno piše i za talijanske novine L’Espresso i La Repubblica. U intervjuu za francuski Le Monde, Eco je objasnio zašto je opsjednut teorijama zavjere i zbog čega je nužan povratak radikalne i militantne kritike u novinarstvo

Čitate li i dalje intenzivno novine?

- Svako jutro pročitam najmanje dva lista i pregledavam puno veću količinu novina na dnevnoj razini. Ne mogu popiti kavu i početi dan bez udubljivanja u novine. I dalje se rukovodim Hegelovom idejom da je čitanje novina “dnevna molitva modernog čovjeka”. Uz to sam i suradnik u novinama – pišem za dnevnik i tjedno izdanje. No, rijetko kada idem dalje od naslovnica, zato što se mediji očajnički trude da svako jutro ponove informacije koje su otkrivene dan prije.

Je li ponavljanje tih informacija, bez dodavanja dubine, prijetnja za opstanak dnevnog tiska?

- Tiskani mediji i dalje čine sve u svojatanju vijesti koje se prethodno emitiraju na televizijskim i radijskim postajama, bez dodavanja neke značajne vrijednosti. To je velika kriza koja postoji gotovo od rođenja televizije.

Treba li tisak učiniti više da održi kritičko promišljanje na životu?

- Svjedoci smo izumiranja militantne kritike. Da, moramo rehabilitirati kritičko razmišljanje u novinarstvu, i proširiti njegov spektar, među ostalim i na Internet. U novinama bi trebali imati jednu do dvije stranice za kritiziranje internetskih stranica, gdje bi se prokazivali lažljivi portali i oni kojima čitatelji mogu vjerovati. Ne bismo se trebali odreći uloge oblikovanja javnog ukusa. Novine istovremeno mogu biti kritički filter i ostati demokratične.

Je li opasno i koncentrirano vlasništvo medija u rukama nekoliko velikih grupacija?

- To je istinski problem. U Italiji sve novine ovise o više industrijskih poduzeća i moćnih banaka. U Francuskoj je slična situacija. Zbog toga moramo postaviti snažno rukovodstvo na čelo novina i oduprijeti se određenim pritiscima.

Vlasnik novina iz vašeg romana kaže “da se mora govoriti jezikom čitatelja, a ne intelektualca”. Ne bismo li, međutim, i sami trebali biti kritični prema vlastitim čitateljima?

- Ili ćeš pokušati izgraditi svoga čitatelja, ili ćeš slijediti njegov pretpostavljeni ukus, rukovodeći se istraživanjima javnog mnijenja. Eugene Sue je dao svojim čitateljima ono što su željeli; Balzac je oblikovao njihov ukus nudeći im priče sa situacijama i stilovima koje nisu zamišljali. Neke knjige kažu: “Ja sam poput tebe”, a druge “Ja sam drugačiji”. Trebamo izbjeći homogenizaciju stila kojemu svjedočimo, a koji se čak i zahtijeva od strane nove medijske industrije.

Što je s klišejima?

- Dobro sam se zabavljao stvarajući u knjizi popis klišeja koji dominiraju u medijima. Čak i novinari u “dobrim” novinama priznaju da ti klišeji dominiraju i kod njih. To je oblik lijenosti. Za književnost kažu da joj je svrha održavati jezik u uporabi. Novine bi trebale imati isti cilj. Klišeji paraliziraju jezik.

Fascinirani ste teorijama zavjere koje stalno cirkuliraju na društvenim mrežama. Zbog čega?

- Član sam društva koje se nastoji boriti protiv okultizma i teorija zavjere. Prema tome, laž me fascinira. Zbog toga skupljam knjige s lažima. Nemam Galilea u svojoj zbirci, nego Ptolemeja, zato jer je bio u krivu! Volim i alkemičare te mađioničare. Semiotika – naša sposobnost stvaranja znakova i simbola – se ne sastoji toliko od načina na koji govorimo istinu koliko od sposobnosti da lažemo.

Pismo propovjednika Johna, koje se proširilo u 12. stoljeću, opisivalo je nevjerojatno kraljevstvo negdje u središtu muslimanskog svijeta kojim vlada kršćanski kralj. Marco Polo ga je tražio tijekom putovanja u Kinu. Velike laži stvaraju povijest. Protokoli sionskih mudraca – antisemitska prijevara koja je imala cilj razotkriti židovski plan za svjetskom dominacijom – nažalost je jedan od poznatijih primjera. U svakom slučaju, laži su imale veliki utjecaj na povijest.

Što je jedinstveno za današnje teorije zavjere?

- Danas su bolji komunikacijski kanali, pa imamo veće i brže širenje laži. Prije su falsifikatori morali pronaći određenu vrstu urednika. Danas, pak, svaki antimuslimanski lažljivac ili svaki antisemitski imbecil može objaviti svoje zavjere na Internetu.

Filozof Karl Popper je napisao da je zavjerenički sindrom konstanta u civilizacijama: prema Homeru, Trojanski rat je počeo zavjerom bogova. Teorije zavjere nas lišavaju odgovornosti. Sociolog Georg Simmel je rekao da snaga velikih tajni dolazi iz njihove praznine. Najbolje zavjere su one koje nitko ne može pobiti.

Imaju li novinari ulogu u zaustavljanja zavjera?

- Novinari moraju doprinijeti sprječavanju vladavine laži i manipulacija. To bi morala biti jedna od njihovih borbi, uz očuvanje kritičkog duha na životu, i izbjegavanje standardizacije misli.
 
(lupiga.com/uredio:nsp)

Događa se svako malo kroz neko vrijeme. Kada čitate priče i novinske članke koji su tako jedinstveni da se morate pitati, ovo mora biti prvi put. Ili ste možda čuli neobičnu priču ili čak zaplet u filmu ili u stvarnom životu da kažete sebi, “to je nevjerojatno, ovo je bez sumnje prvi put’ ili ‘nikada nisam vidio i čuo tako nešto’.

Bilo je to osjećaj pristrane sljepoće sa posve novom stavkom u koju ste prilično sigurni da je nikada niste vidjeli ili čuli prije. Taj mi se osjećaj dogodio u nedavnom članku do kojeg sam došao.

Znajući Agendu Svjetske vlade, i znajući poticaj, zamah i pokretačku silu njihovih dugoročnih planova za kontrolu te znajući kako su oni ovisni o kontroliranom mediju, nije me spriječilo da pokleknem na razini propagande u članku na kojem sam se zaustavio.

Unatoč tome da znam da nema propagande koja je nedostupna onima koji žele stvoriti Novi Svjetski Poredak ljudskog ropstva, uvijek sam bio zapanjen i gledao s divljenjem ovaj eventualno novi ili možda reciklirani oblik propagande.

Moje samopriznato stanje neznanja o toj razini unatoč propagandi, dolazi kroz članak o “percipiranju američkog nedjelovanja” u Siriji. Opaaa, mislio sam na početku i nisam znao da su SAD bile “inaktivne” u Siriji, budući da je svijet znao da SAD daje potporu i dobavu oružja uključujući i nabavku kemijskog oružja teroristima (ili “pobunjenicima”).

Kao da nije bilo ilegalnog financiranja opozicije i potpore teroristima koji su vodili do sloma reda i dovele do uhićenja, zatočenja, mučenja i ubojstva civila, uključujući kršćana. Kao da ništa od toga nije dogodilo, članak podrazumijeva da sva potpora teroristima (pobunjenicima) se kvalificira kao nemiješanje i sramotni nedostatak djelovanja Sjedinjenih Američkih Država. Unatoč poznatim tekućim operacijama CIA-e u Benghaziju i diljem Sirije, članak potpunosti ignorira postojanje CIA-e i svih američkih ilegalnih aktivnosti u Siriji.

Pripovijedanje u članku je ostvareno uz pomoć nekoliko pametnih tehnika. Možda se postavljalo pitanje – Kako novinski članak može biti korišten za napredak Dnevnog reda Svjetske vlade koji je u skladu s “Projektom za novo američko stoljeće”?

Ovaj članak odgovara na to pitanje. Jednostavnim izvješćivanjem uokvirene priče, tako da se čitatelj suosjeća s jednim od igrača (zločinaca) u igri. Usredotočite se na poruku u članku o Agendi (Dnevnom redu) kao o nečemu o čemu oni žele da razmislite, ono na čega se zakači publika, u nadi da se zavede tom idejom.

To je suština propagande. Mentalni alat (odvlačenje pažnje, privlačan za iracionalne emocije) uvjerava mase da sve više vjeruju idejama koje će gurnuti određenu političku agendu. Ideja je da se predstavi alternativni argument koji nije u svezi s etičkim ili pravnim pitanjima. Na primjer, zamislite kriminalca koji razmišlja da bi trebao upasti u banku, pucati i uzeti novac? Ako zatim napravite racionalizaciju akcije kako bi održali (kriminalca) šefa sretnim koji će se onda brinuti za mene. To je slična vrsta logike koja se ovdje nudi.

Nevjerojatno, “reporter Reutersa” daje ovaj primjer nepobitne vrhovne propagande u slijedećem članku. (Saudijska Arabija prekida diplomatske odnose sa SAD, kao odgovor na sukob u Siriji). Zašto sam izdvojio ovaj članak? To udvostručuje propagandu na lijep način. U članku se brišu svi američki ratni zločini u Siriji, poznata operacija CIA-e u Bengaziju, financiranje i podupiranje ubijanja bezbroj civila i još mnogo toga.

Budući da se ništa od toga nije dogodilo, iznoseći nasumičnu perspektivu, može se izgraditi cijeli članak na temelju američke obveze da se zadrži dobar odnos s recimo, Saudijskom Arabijom. U ovoj paradigmi SAD bi bila glupa da učiniti nešto što bi razljutilo ovog važnog saveznika kao što su, recimo, ne napadanje Sirije ili Irana  …

Ovo je BLiTZKRiEG propaganda za vaš um. Ti napadi se javljaju samo s vremena na vrijeme. Ovi povremeni intenzivni napadi propagande koja savija vaš um ne mogu proći bez odgovarajuće potvrde, a njima treba malo pažnje i bijesa da se zna da je propaganda tu.

Da to je malo dublja razina propagande vrijedna razmatranja. Za zaokružimo naš slom, imajte na umu da članak skače sa teme na temu, i time ponovo zbunjuje čitetelja. Budući da SAD treba održavati Saudijsku Arabiju sretnom, možda onda treba učiniti pravu stvar (koja je napad Sirije … više nego što sada “napadaju” i ubiti još više ljudi) koja će sačuvati odnos sa Saudijskojm Arabijom.

Ovaj odnos s Saudijskoj Arabiji je predstavljen kao najvažniji cilj. U članku se ne spominju ljudska prava, ovlasti ratnog čina, povelja iz Nürnberga, povijest rata i ljudske patnje, etike i pravnih posljedica vođenja ilegalnog rata. Umjesto toga, čitateljima su ispričani svi razlozi zašto nije dobra ideja da se uzruja Saudijska Arabija. Članak i teme razgovora tada se koriste da bi racionalizirali i opravdati agresivan stav John Kerry-a.

SAD-ova ilegalna intervencija u Siriji ima već rekord sa brojem poziva neposredne odgovornosti predsjednika Obame. Nikakva količina propagande to ne može promijeniti. Čak ni to da publika vidi zločin iz perspektive druge države ili da politički partner promijeni pogled na ljude koji su probuđeni. Mi smo sretni da opozovemo njihovu propagandu i koristimo ju kao nastavno sredstvo da bi drugi postali bolji u prepoznavanju njihovih laži.

U ovakvim člancima nalazimo agresivni pokušaj da se formulira mišljenje čitatelja o tome, na temelju njihovog iracionalnog nesvjesnog pogona. Ova se propaganda pokušava usmjeriti ka emocionalnom povezivanju publike sa idejom da mogući prijatelj (Saudijska Arabija) bude sretna.

Ovo su trenuci koji utiru put do globalne tiranije, korak po korak. Ovo je način kako oni vode rat. Oni to čine s promidžbom, i predvidjeti njihove laži i trikove svatko treba imati u vidu da bi bio potpuno slobodan od njihovog mentalnog zatvora. Možete li potez koji su odigrali globalisti? Vidite li za što je ta propaganda? Može li biti jasnije od toga?
 
(preveo: mag.Alfred Bošković / uredio: nsp)