Pitanje je trenutka kada će ogromna “lavina” biti pokrenuta i obični ljudi nemaju mnogo izbora osim da novac ne ostavljaju u bankama.

Wolff otvoreno govori o problemima i izazovima globalnog ekonomskog modela. Bez uljepšavanja i lažne nade Wolff objašnjava trenutne pojave u globalnom financijskom sektoru, njihovo porijeklo i budućnost koja se ne može nazvati ružičastom.

Praktički sve države svijeta su u dugovima “preko glave”. Kako je došlo do toga i kako uopće funkcionira čitav bankarsko-financijski sustav?

Reguliranje se inače provodilo nakon kraha i velike depresije 1929. godine, jer je tada jako mnogo ljudi izgubilo novac i znamo što su sve bile posljedice. Tada su bile uvedene mjere kako bi se kapitalom sigurnije upravljalo.

A velika dugovanja su nastala zbog toga što se cijeli sustav našao potpuno izvan kontrole, što je sve počelo 1971. godine kada je bilo ukinuto fiksiranje dolara prema zlatnom standardu, poslije čega su banke u čitavom svijetu počele se zalažu i da rade na tome da dođe do gašenja sustava regulacije bankarskog sektora. Posljednji ozbiljni korak proveo je Clinton 1999. godne ukinuvši sustav podjele banaka.

Ovi koraci su doveli do toga da danas financijski sektor nadilazi obujme realne ekonomije. Trebalo bi razumjeti i da je posljedica svega toga to da je danas globalni financijski sektor zapravo igra na sreću, casino, rulet … A dalje to dovodi do toga da novac koji središnje banke upumpavaju u ekonomiju, ne dospijeva do realnih sektora gospodarstva, već opet završava na financijskom tržištu i time se ovaj balon od sapunice samo napuhuje …

Ako pojedinac ima lošu kreditnu povijest, on neće dobiti kredit od banke. Pa ipak, zašto je situacija sasvim drugačija s velikim igračima?

Glavni problem je u tome što je čitav sustav zapravo mrtav od 2008. godine i posljednje velike financijske krize. Od onda se globalni sustav umjetno održava u životu periodičnim novčanim injekcijama. Ako ne bi bilo tog upumpavanja novca u financijski sektor, on bi preživio konačni kolaps.

Zato, središnje banke po čitavom svijetu tiskaju novac naveliko. A kao drugo, snižene su referentne kamatne stope, u posljednjih 7-8 godina čak do nula posto, pa i niže …

Što više, banke i imaju probleme upravo zbog tih niskih stopa. Koliko je to opasno?

Upravo ta pojava i “potpiruje” financijski casino. Glavni zadatak banaka je financiranje gospodarstva, ali danas nitko ne kreditira.

Zato su danas banke, i što je još opasnije, mirovinski fondovi su prinuđeni da se bave spekulacijama. I to jeste vrlo opasno, jer ponavljam, cijeli sustav je izvan kontrole.

Kakvu ulogu zapravo igraju središnje banke koje ste spomenuli?

Sve veću ulogu. Ranije su one igrale sekundarnu ulogu, a sada sve više moraju intervenirati. Europska središnja banka poduzima mjere spasiti “Deutsche banku”, a Centralna banka Švicarske čini sve da spasi “Credit Suisse”.

I to je najprije zato što ove banke u svom portfelju imaju financijske derivate, koji nemaju nikakve veze sa realnim ekonomskim sektorom. Opseg derivata “Deutsche banke” je oko 75 trilijuna dolara !!! Ta suma čak 20 puta nadilazi BDP Njemačke. Ovo je bomba za koju ne znamo kada će eksplodirati. Ili drugim riječima, to je lavina koju može pokrenuti i najmanja pahulja.

Pretpostavimo da neka država primjerice želi otplatiti svoje dugove. Da li bi to bilo moguće?

Ne, to je gotovo nemoguće. Jedan od najvećih problema je upravo to što se ovo više ne može riješiti na nacionalnoj, jer je na međunarodnoj razini prevelika isprepletanost banaka i nijedna država sama ne može riješiti svoj problem.

To se najviše tiče upravo tržišta derivata. Ako u Njemačkoj emitirati obligaciju, može je osigurati u SAD ne samo kupac, već i drugi sudionici na tržištu.

Ako se neki potres desi i u sasvim maloj državi, to se može osjetiti u cijelom svijetu i utjecati na svjetski financijski sustav. Na primjer Grčka – ona ima relativno malu ekonomiju, ali je konstantno održavaju u životu različitih mjerama iza kojih stoje velike banke poput “Goldman Sachsa”, “GP Morgana”, “Deutsche banke” i drugih.

Što biste mogli posavjetujete običnim građanima? Što činiti sa svojim ušteđevinama?

Ovdje se malo što može reći. A ljudi bi trebali znati da nas čeka ogromni financijski krah.

Ako pogledate što se dogodilo u Grčkoj i na Cipru, vidjet ćete da su se u vrijeme najjače krize banke zatvarale, a da štediše nisu imale mogućnost uzeti svoj novac.

Zato mislim da nije loše da svako čuva određenu količinu novca kod kuće. Osim toga, nikome ne bih savjetovao da sada podiže kredit.

Ako euro propadne, onda će banke tražiti isplatu kredita u staroj valuti. A ako dođe do devalvacije eura, recimo za 30 posto, svi oni koji su uzeli kredit, morat će isplatiti 30 posto više od sume koju su dobili.
 
(sputniknews.com)

Hakerska skupina Anonymous je krenula u opsežnu akciju protiv “Globalnog bankarskog kartela”, a banka Bosne i Hercegovine je također bila meta

Hacktivistička grupa Anonymous objavila svoj plan napada na vodeće tvrtke za financijske usluge u ponedjeljak, 8. veljače 2016., s početkom u 6 sati ujutro UTC, s ciljem da se sruše njihove web stranice i usluge.

Ovaj događaj ima za cilj skrenuti pozornost javnosti na ono što Anonymous naziva ‘korupcija’ unutar financijske industrije. Anonymous tvrdi da vodeće banke podupiru i financiraju globalni terorizam:

“Kao i kod operacija Ikar, sile koje su letjele preblizu suncu, došlo je vrijeme da se krila njihovog carstva unište u plamenu i da gledamo kako se sustav njihove moć obrušava oko njih. Moramo udariti u srce njihovog carstva i još jednom izbaciti stroj iz takta, ali ovaj put se suočavamo s mnogo većim ciljem; globalnim financijskim sustavom. Ovaj put naš cilj je New York Stock Exchange i Bank of England.”

Tko je bio zadnja meta…

Nakon globalnog poziv na pobunu, Anonymous operacija protiv globalnog bankarskog sektora pod nazivom OpIcarus čini se da je dobiila veliki zamah.

Više od osam financijskih institucija su skinute sa interneta nakon što je uslijedio prvi napad na središnju banku Grčke – slijedio je sličan DDoS napad i na Centralnu banku Cipra.

Prema videozapisu objavljenom u suradnji s timom OpIcarusom, napad na banku Grčke obilježen početak “30 dnevne kampanje protiv web stranica središnje banke diljem svijeta.”, prenosi Thefreethoughtproject.

Ovaj masivni pritisak, prema videu (dolje), ima za cilj “udarati u srce bankarskog carstva i još jednom uništiti zupčanike tod stroja.”

U nekim od najnovijih napada tijekom vikenda, hakeri su navodno ciljali središnje banke Dominikanske Republike, nizozemske središnje banke, Centralne banke Maldivi i Guernsey Financial Services, prema službenom @OpIcarus Twitter računu.
 

#OpIcarus #TangoDown Get fucked Guernsey Financial Services Commission . pic.twitter.com/hsHrzPzW4W

— OpIcarus (@Op_Icarus) 6. svibnja 2016.

 
Narodna banka Panama i Centralna banka Kenije također su navodno ciljani dan kasnije, u skladu sa vijestim portala HackRead.

Ono što je počelo kao operacija Anonymous je sada postala zajednička operacija između Anonymousa i GhostSquadHackers, a kako izvještava član GSH govori se i o rušenju Centralne banke Bosne i Hercegovine i pružanje screenshota kako bi to potvrdili.
 

https://t.co/iO3VxH80bb “Bank Of Bosnia” #OpIcarus #GhostSquadHackers #Offline pic.twitter.com/oEX5qWffK5

— s1ege (@_s1ege) 8. svibnja 2016.

 
@BannedOffline Twitter račun također je izvijestio da je Centralna banka Meksika podlegli DDoS napadima od strane hakerskog kolektiva.
 

Central Bank Of Mexico Nulled By #BinarySec
#Anonymous #OpIcarus #OpShutDownTheBanks #OpShutDownTheGov pic.twitter.com/LkM3bla8lE

— Offline (@BannedOffline) 6. svibnja 2016.

 
Anonymous je objavio popis institucija koje će biti cilj napada, koje su podijeljene u četiri dijela; web stranice povezane s američkim Federalnim Rezervama, Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), banke u vlasništvu Svjetske banke, te više od 150 mjesta povezanih s nacionalnim bankama širom svijeta.

Do sada, u manje od tjedan dana, OpIcarus hakeri su sada srušili deset financijskih institucija koje su naveli u online manifestu, ali ostaje pitanje da li će ovi elitni hakeri mogli zaobići intenzivne mjere sigurnosti ovih prestižnih institucija na svojim ciljnim listama.

Ovo su neke od meta napada (kliknite za uvećanje).

Pogledajte što u svezi svega ovoga kažu Anonymousi u videu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Kriza traje još od rata, a najjači udarac se očekuje kroz koju godinu. Počinjemo se pitati da li je ovo normalno stanje, a ne kriza?

Radna snaga će se u narednim godinama smanjivati i Europi će uskoro navodno trebati 30 milijuna dodatnih radnika. Da li im možemo vjerovati s obzirom na razvoj robotike, i novu ekonomsku krizu koja dolazi?

Svaki peti hrvatski poslodavac, unatoč iznimno visokoj nezaposlenosti, na postojećem tržištu radne snage ne može pronaći zaposlenike s odgovarajućim kvalifikacijama.

Iako zvuči puno, hrvatski su se poslodavci, zajedno s ciparskima, smjestili na dno ljestvice država EU: u baltičkim državama i Austriji isti problem navodi više od 60 posto poslodavaca, a na razini EU radnike s potrebnim kompetencijama ne može pronaći čak 40 posto poslodavaca.

Nekompetitivne plaće

Radi li se doista o kroničnom manjku kompetetnih radnika ili tvrdnje poslodavaca dijelom proizlaze iz činjenice da poslodavci za pojedina radna mjesta nude krajnje nekompetetivne plaće ili loše radne uvjete, bavi se, između ostalog, iznimno iscrpna publikacija Europske komisije “Zaposlenost i društveni razvoj u Europi 2015.”, u kojoj je niz stručnjaka na 500-tinjak stranica detaljno, s ogromnom količinom obrađenih statističkih podataka, citiranih znanstvenih radova i relevantnih zaključaka, prikazao tržište rada i socijalne uključenosti u Europskoj uniji.

Točan je odgovor vjerojatno negdje u sredini. Međutim, razvijanje i ulaganje u vještine i kvalifikacije (postojećih i budućih radnika, osobito onih najmlađih i najstarijih) te ispravno uparivanje radnog mjesta i kvalifikacija bit će, dokazuju, glavni, ako ne i jedini, izlaz za socijalno i financijsko održavanje Europe.

Naime, u svjetlu demografskih promjena u Europi – koja nepovratno stari – radna će se snaga u narednim godinama dramatično smanjivati.

Cilj je 75 posto

Prema izračunima Europske komisije, ako Europska unija uspije ostvariti zadani cilj zaposlenosti od 75 posto u populaciji od 20 do 64 godine (Hrvatska si je postavila daleko skromniji cilj od 62 posto, a vladajuća garnitura obećaje da će ga premašiti i u mandatu zaposliti najmanje 100.000 osoba), to će značiti da će se u EU do 2020. godine zaposliti dodatnih 14 milijuna osoba.

Takvim zapošljavanjem bitno bi se popravila socijalna slika te bi odnos ekonomski neaktivnih (mlađih od 20 godina, onih izvan zaposlenosti od 20 do 64 godine te starijih od 65 godina) i zaposlenih, koji sada u EU iznosi 1,41, smanjio na 1,26.

Međutim, ako zaposlenost ostane na razini od 75 posto – zbog sve nižeg nataliteta i rapidnog starenja stanovništva, odnosno smanjenja radne snage i povećanja broja neaktivnih – taj će odnos nakon 2020. početi dramatično rasti te će do 2060. godine narasti na neodrživih 1,6 neaktivnih osoba na svakog zaposlenog.

Želi li pak Europa održati odnos iz 2020. – 1,26 neaktivnih na jednog zaposlenog – trebala bi pronaći 30 milijuna dodatnih radnika. Dakle, ne 30 milijuna doseljenika, nego toliko doseljenika u radnoaktivnoj dobi. Ukupni broj doseljenika iz trećih zemalja trebao bi, dakako, biti višestruko viši (doseljavat će se i djeca i starije osobe, a i oni u radnoaktivnoj dobi s vremenom će postajati neaktivni).

Spas je u migrantima

Koliko je to uopće realno najbolje govori podatak da trenutno u EU živi 28 milijuna migranata u dobi od 15 do 64 godine iz trećih država.

Stoga, zaključuju u EK, uopće ne može biti opcija u potpunosti se osloniti na migrante iz trećih zemalja kao nadomjestak radne snage. Oni su tek jedan dio rješenja: kad ih pak, s druge strane, uopće ne bi bilo, zaposlenost u EU morala bi se podići na neostvarivih 86 posto.

U usporedbi s tim, i najveća zaposlenost u EU od 80 posto, koju dostiže Švedska, izgleda skromno, a o hrvatskih 58 posto uopće da ne govorimo.

Budući da je natalitet u EU vrlo nizak – tek Francuska, Irska i neke nordijske zemlje uspijevaju prirodnim putem nadomjestiti postojeće stanovništvo – EU mora, uz donošenje i implementaciju što boljih obiteljskih i demografskih politika kojima bi ublažile prirodni pad stanovništva, naći načina da bolje iskoristi postojeću radnu snagu. Drugim riječima, da brzo podigne produktivnost – za duplo.

Stručna usavršavanja

Produktivnost će, zaključuju, u ne tako dalekoj budućnosti biti jedini izvor ekonomskog rasta. A podići je nemoguće je bez ozbiljnih i promišljenih ulaganja u vještine i kompetencije radnika kroz stručna usavršavanja, strukovno obrazovanje i cjeloživotno učenje – kategorije u kojima je Hrvatska na samom dnu EU. Pritom povećavanje razine vještina mora biti jednako raspoređeno i dostupno svim slojevima društva, jer će inače dovesti do daljnjeg produbljivanja nejednakosti u društvu.

Naime, analize pokazuju da već neko vrijeme u Europi raste nejednakost između materijalnog statusa zaposlenih osoba na radnim mjestima koja zahtijevaju niže vještine i onima koji zahtijevaju visoku razinu vještina, a da poslovi srednjeg ranga nestaju. Kriza je takvu polarizaciju samo pojačala.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

NA SVETOJ GORI OVE GODINE JE IZDANA KNJIŽICA SA GRČKIM PROROČANSTVOM KOJE IZAZIVA KONTROVERZE 2. DIO

ZA KRAJ evo ponešto od starca. Danas sam ga posjetio da bih razjasnio neke stvari o kojima su me pitala braća.

U narednim danima počecima (umjetno izazvana) svjetska ekonomska kriza, čija posljedica će biti rušenje SUSTAVA KREDITIRANJA.

Pošto će na Ignatievom putu bita zastoja (starac mi je rekao da će vojska brojati oko 3 milijuna ljudi), NATO vojska će poslati dio svojih trupa preko Tesalije. Strašne nevolje čekaju žitelje područja kojima oni prođu. Biti će uništena sela u dolinama, jer nemaju nikakve prirodne zaštite. Spasit će se samo sela u podnožju planina Olimp i Kisamos.

Vojske koje idu preko Tesalije i Ignatievo putem spojit će se blizu Soluna. Grad će opet biti OSVOJEN.

Svakakva zvjerstva očekuju žitelje kojih će, srećom, tada malo ostati u gradu.

Tijekom kratkog grčko-turskog sukoba neće poginuti NITI JEDAN grčki vojnik, ali će biti ranjenih. Vojnici će stalno držati prst na okidaču, biti će razmjene vatre iz pušaka i topova (osobito na otocima), ali sve će to biti neorganizirani napadi. (Pitao sam ga o tome, jer nisam razumio kakav je to rat u kojem neće poginuti nijedan Grk).

Nas će sačuvati Božja zaštita i prosvijećena Vojno Rukovodstvo koje već priprema Povelju o obrani Države u skladu s predstojećim događajima. (Što se tiče zračnih bitaka, ne sjećam se. Od ovog momenta propustit ću neke događaje, o nekima ću samo kratko reći, a neke ću iz razumljivih razloga prešutjeti).

Turci planiraju osvojiti mnogo velikih grčkih otoka. Istovremeno će pokrenuti bunt ekonomskih imigranata, svojih ISTOVJERNIKA, dajući im oružje koje je već pripremljeno u nekim mjestima u našoj zemlji. Zadatak pobune biti će diverzije (dizanje mostova i puteva u zrak, podmetanje požara).

Našim službama sigurnosti SVE je poznato. (Najopasnije štetočinstvo biti će … greška vodovoda i zagađenje vode …)

Iz informacija koje će dobivati, Turci će shvatiti da je pokušaj osvojiti grčke otoke jednak tragediji, zato će pokušati djelovati iznenada, napadajući kontinentalni dio Grčke. Turci će brodovima poslati svoju vojsku u mjesta za iskrcavanje – od Kavale do Atene! Mislit će da smo svu svoju vojsku uputili na obranu otoka, a obalu ostavili nezaštićenu.

Biti će na dva koraka od cilja, na šest milja od obale. Tu ih čeka propast.

Pošto vide da nije moguće osvojiti otoke, Turci će napasti Cipar. Tamo će biti žestoke bitke i veliki gubici i vojske i civilnog stanovništva. Srećom, brza ofanziva ruskih trupa primorati će Turke da povuku sve svoje trupe da bi obranili svoju zemlju.

Tada će grčka vojska Cipra osloboditi okupirani teritorij. (nažalost, biti će etničkih čistki).

NETKO OD BRAĆE JE PITAO ŠTO ĆE BITI SA AMERIKOM?

Nažalost, Ameriku čeka potpuno uništenje. Od 300 milijuna stanovnika koliko ih sada ima, 90% će poginuti zbog raznih uzroka povezanih s ratom. (Naravno, ja se ne sjećam svih događaja pošto je od tada prošlo toliko vremena. Kada sam posjetio starca, zapisao sam njegove riječi na papiru i raspitivao se kod druge njegove duhovne djece).

Sve to biti će po Božjem dopuštenju. Kad sam pitao starca: pa kako će Gospodin dopustiti da jedan narod – ruski – negdje napada, negdje silom upada, on mi je odgovorio da će svi ratovi u kojima će Rusi sudjelovati biti izazvani provokacijama na koje će Rusi odgovarati.

Tako će biti i sa Turcima. Da se poslije ne mogu opravdavati pred Gospodom govoreći: “Što smo mi loše učinili, zašto si nas uništio svojim oruđem – ruskom vojskom?”

Gospodin će im reći: “Vi ste sami bez ikakvog razloga napali Grke. To vam je – kazna”. Iz ovog odgovora starca shvatio sam da Turci iz vlastite želje treba napasti Grčku da bi zavladao zakon Božje pravednosti. (Zašto ste tako nepovjerljivi? Zašto ne vjerujete onome što su predskazali sveti i proroci naše Crkve? Zar ne vidite da je odbrojavanje već završeno? Vi, koji ne vjerujete i svraćate na forum samo iz radoznalosti, odgovorite mi na jedno pitanje. Vjerujete li u uskrsnuće mrtvih? U slavni Drugi Dolazak Gospodina našega? Sami sebe upitajte)

Vi ignorirate ono što je rekao moj starac. Zar ne čujete, zar vas ne brine to što sa svih strana dolaze loše vijesti? PROBUDITE SE.

Ne mislite da su ovo samo aluzije. Ja mislim da je došao čas da pripremimo naše duše. Ispoviješću i Pričešćem.

Jedan veliki SVETAC našeg vremena i vatreni PATRIOT pred kraj života napisao je tri poslanice i blagoslovio da se predaju trojici Glavnih Zapovjednika. Stvarno, nakon petnaest godina (u blagoslovu je naveden točan dan i mjesec) poslanice su uručene primateljima! Dvije u ljeto prošle godine, a treća u jesen. Evo kako su primatelji shvatili SVETE poslanice: Grčki Vladar, iako je u početku malo sumnjao, jer stvarno nije lako pročitati da će se za nekoliko mjeseci sve srušiti, na kraju je prihvatio napisano i ponaša se manje -iše sukladno navodima u poslanici.

Pošto je pročitao poslanicu Prvi čovjek Vojske je zaplakao. Sjetio se riječi koje mu je rekao svetac prije mnogo godina. On je odmah promijenio vojni statut zemlje (tajno i teprimjetno) tako da se može oduprijeti opasnosti koja dolazi. Iznenađujuće je bilo to što je Prvi čovjek Vojske zahtijevao momentalni susret sa Vladarom da bi ga informirao, a ovaj mu je pokazao poslanicu i pitao: “Nisi li ti zbog ovoga došao?”

Vladara su donekle informirali o sadržaju poslanice, a on osobno, nije je pročitao. Zato što vladaru te zemlje stalno stižu desetine poruka i sve one su plod ljupkosti. Zato su i poslanicu našeg sveca shvatili kao nedostojnu pažnje. Eto, šta će njemu biti kazna! POČELA je svjetska kriza.

Kriza će se čas povećavati čas smanjivati. Neprijatelji pokušavaju kod ljudi posijati očajanje i paniku. Koliko će naših građana željeti poslušati duhovne savjete duhovnika kad izgube svoja ulaganja i ušteđevine? Kad ih budu otpuštali s posla? Kada se kamate na kredite povećaju desetine puta za jednu noć?

Nakon prve eksplozije, nakon nekog vremena izgledat će da se kriza nalazi pod kontrolom. Tada će biti nanesen novi udarac, još suroviji i nemilosrdniji. Ljudi će izvršavati samoubojstva na radnom mjestu i kod kuće. Pljačkati će i paliti prodavnice i banke. Ekonomija će doživjeti krah. Bit će uvedeni neviđeni porezi. Čak će se i za domaće životinje (kokoške, mačke, pse) plaćati POREZ.

Međutim, predstojeći rat će prevrnuti sve.

Starac je rekao da ne treba pokušavati sačuvati novac, dragocjenosti, drago kamenje. Neka sve to propadne. Te stvari nas neće spasiti. Ne bojte, se, ne strahujte kada nastupe ti događaji, kaže starac. Gospodin naš, Njegova Prečista Majka i svi sveti uzeli su se za ruke i okružili Grčku.

Svaki neprijateljski čin protiv nas – će pretrpjeti neuspjeh. Oni koji imaju svog duhovnika neka se s njim savjetuju. Oni koji nemaju duhovnika, ne vjeruju u Gospodina – tih dana crkveni jerarsi Grčke izdavat spasonosne poučne poslanice. Kad prođe bura neka se svako snabdije svime što mu je neophodno.

Neka svaki član obitelji ima sve što mu je neophodno. Vi koji imate blagoslovljenu prednost, saznanja o predstojećim nesrećama, a također i o preporodu našeg naroda (rekao je starac svojoj duhovnoj djeci) pamtite svoj sveti dug pomoći svakom kršćaninu koji zakuca na vaša vrata. Vi ćete davati od SVOJE SIROTINJE, a ne od onoga što vam je previše.

Neka je PROKLET onaj tko odbije pomoći kršćaninu. Onaj tko misli samo o vlastitoj djeci, a tuđu djecu ostavi da umiru. (opisao je takve događaje).

Ruka onoga koji kuca na vaša vrata biti će ne samo ruka gladnog nego i ruka anđela koji će vas provjeravati po zapovijedi Gospodina. Neka bude proklet onaj koji zatraži novac zato što će skloniti progonjene i pomoći ženama. Neka bude Blagoslov Božji na sve koji otvore svoje domove. Činit će vam se da su rezerve hrane potrošene, ali one se nikad neće potrošiti. Anđeli Božji ukazivati će vam gdje ćete naći hranu.

Uvijek imajte kod sebe svetu vodu. Dovoljno je dodati samo jednu kap u mutnu vodu i izgovoriti molitvu i voda će postati upotrebljiva za piće.

Jednom je skupina vojnika čekala starca kod stanice. Na kraju su vidjeli da starac ide prema njima. On je otvorio žičana vrata i pozdravio ih. Posjedali su ispod drveta i počeli razgovor. Neki časnik je rekao: “Oče, ja više ne mogu, podnijet ću ostavku” … Starac se okrenuo, pogledao ga i rekao: “Ne, nećeš ti otići. Ti ćeš zapovijedati obranom naše zemlje kad nas napadnu Turci “… Svi su se začuđeno pogledali.

- A kad će se to dogoditi, oče?

- Kad dođe vrijeme da se jede špinat … odgovorio je starac i promijenio temu.

Od tada je prošlo mnogo godina, starac Pajsije je preminuo, a onaj časnik ostao je u vojsci i dobio unapređenje. To je sadašnji načelnik Glavnog Stožera Državne Obrane gdin Grapsas … Postoje li proročanstva? I ako postoje što se treba dogoditi ako je već došlo vrijeme da se jede špinat? …

P.S. Ovo mi je tek jučer ispričao jedan monah – Svetogorac, ne žureći i uz osmijeh završio priču sljedećom frazom: “Neka se to konačno dogodi zato što ne može i dalje trajati ono što se sad događa”.

Moćnici ovog svijeta izlazit pred narod i pretvarat će se da se brinu, da žale obične ljude, sretati će se jedni s drugima i donositi mjere za rješenje ekonomskih problema. Ali, oni će istovremeno tajno činiti sve što je moguće da dovedu građane i ekonomiju do potpunog rasula. Da dovedu ljude do očajanja i pretvore ih u životinje spremne na sve radi kriške kruha. Onaj tko bude mogao nanijeti više štete dobiti će veću nagradu. Njihove gazde, sluge tame, uvjeravaju ih da je sve već pod njihovom kontrolom i da ih čeka vječita vlast.

Ma kakav moralni nedostatak imao svaki od vladara, gazde im daju mogućnost da taj nedostatak naknade na sve moguće načine. A ako netko ne pristane da ih u svemu sluša? Toga čeka sramota i “skidanje s križa” (vidjet ćete za nekoliko dana). Ali, na najvišim razinama vlasti tame vlada užas i pometnja. Oni vide, čuju, osjećaju da su na Istoku počeli se spuštati, padaju, lete pukovnije hrabrih odjevenih u bijelo.

Spasenje čovječanstva je – u rukama Gospodina našega.

Pometnja među svjetskim vladarima, natjerat ih da čine očajničke pokušaje. Neki od vladara neće surađivati ​​sa silama tame i neće za njih biti slijepo oružje. U njihovim dušama početi će dijelom govoriti kršćanska vjera, dijelom ljubav prema domovini i dijelom ljubav prema svojim obiteljima. Oni će pružati otpor, na njih će se okomiti, ubit će ih (to će biti prikazano kao samoubojstvo).

Sve ovo što sam vam napisao, braćo, čuo sam od mog starca prošlog vikenda. Sreo sam se s njim poslije mnogo tjedana. Moje sumnje su bile opravdane.

Starac se krije. On izbjegava javnost.

Pripremite svoje duše, rekao mi je. Predstojeća iskušenja zahtijevaju veliku vjeru i velika trpljenja.

Sa nama je Gospodin naš Isus Krist.

 
(fakti.org/uredio:nsp)

Od 28 članica EU-a, njih 15 zahtijeva potpuno uklanjanje genetski modificiranih organizama sa svoje teritorije

Od 28 članica Europske unije, njih 15 zahtijeva potpuno uklanjanje genetski modificiranih organizama sa svoje teritorije, nakon što se približio rok za opredjeljenje o novim europskim propisima o GMO usjevima, saopćio je glasnogovornik Europske komisije.

Rastući popis članica koje zadaju udarac biotehnološkoj industriji, jer žele potpunu zabranu uzgajanja GMO-a na svojim teritorijima, uključuje i najznačajnije zemlje kao što su Njemačka i Francuska.

Britanija također traži zabranu za Škotsku, Wales, Sjevernu Irsku, ostavljajući samo Engleskoj slobodu da dobrovoljno dozvoli uzgoj GM biljaka.

Na popisu onih koji traže potpunu zabranu, nalaze se i Austrija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Latvija, Nizozemska i Poljska. Belgija je odlučila Valoniju zadrži bez GMO usjeva.

Države članice imaju rok do 3. listopada da odbace novo široko europsko zakonodavstvo o GMO usjevima.

Ti nacionalni zahtjevi moraju biti dostavljeni velikim multinacionalnim kompanijama kao što su Monsanto i Dow, s ciljem da bi se spriječilo uzgajanje GMO-a, koji je već EU odobrila, u procesu autorizacije.

Uklanjanje GMO-a

EU je već uklonila više od 70 GMO proizvoda, uključujući hranu za ljude i životinje i rezano cvijeće.

Agrokompanije imaju pravo da se suprotstave zahtjevima da ti GMO proizvodi budu zabranjeni u pojedinim zemljama članicama, prenosi AFP.

Ako to čini, država članica može se pozove na ozbiljne razloge za zabranu, kao što su specifična životna sredina ili poljoprivredna pitanja.

Neke zemlje EU-a strahuju kako GM hrana predstavlja potencijalnu opasnost po javno zdravlje i da može loše utječe na ugled lokalnih poljoprivrednih proizvoda.

Za neke druge zemlje, GMO predstavlja osnovnu tehnologiju koja se ne može zanemariti, kao ključ za prehranu rastuće svjetske populacije.
 
(balkans.aljazeera.net/uredio:nsp)

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj

Glavna tema na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora bila je, očekivano, izbjeglička kriza koja je sada stigla i do Hrvatske. Jedan od zastupnika dobro je primijetio da se ova situacija može usporediti s vremenom dok je na vlasti bio Ivo Sanader koji je u vrijeme izbijanja velike financijske krize u Europi izjavio kako u Hrvatskoj “krize nema” jer će ona, navodno, Hrvatsku zaobići

Danas, kojih 6,7 godina kasnije, znamo da financijska kriza ne samo da Hrvatsku nije zaobišla već ju je bacila na koljena, a pritom ne treba gledati nikakve statistike, dovoljno je samo prošetati ulicama Zagreba, ne nužno strogog centra, pa će se pred našim očima sve manifestirati samo od sebe – od očajnih ljudi koji kopaju po kontejnerima za smeće do brojnih zatvorenih poslovnih prostora iza čijih vrata se često kriju gorke obiteljske tragedije malih poduzetnika.

Do prije svega nekoliko dana, kada su se postavljali zadnji metri bodljikave ograde na granici između Mađarske i Srbije, u Hrvatskoj je još uvijek vladao taj tipični “Sanaderizam”, iluzija da će ova velika kriza, prije svega humanitarna kriza, nas na neki način zaobići.

Danas je situacija već drugačija, u Hrvatsku je u manje od 24 sata ušlo preko 5,000 izbjeglica, no to je samo početak, po svemu sudeći. Ući ih u narednim danima može toliko da će se kompletan diskurs o izbjeglicama potpuno promijeniti. Štoviše, već se i mijenja – sinoć je glavna tema bila ljudskost i kako izbjeglice prelaze hrvatsku granicu bez problema dok ih Mađari napadaju sa suzavcem i vodenim topovima. No, jutros se čuju drugačiji glasovi, uključujući i one koji ističu kako se granice treba odmah, što čvršće, zatvoriti.

Zašto li je onda Hrvatska uopće i otvorila putove? Postoji razlog, mislili su kako će ova zemlja uistinu biti tranzit, prenoćište, kako ćemo ispasti svi zajedno humani i darežljivi ako ih u roku od kojih 24 ili 48 sati otpravimo dalje prema Sloveniji i njihovim željenim odredištima, odnosno Njemačkoj, Švedskoj itd.

No, stvari se brzo odvijaju, čim su prve izbjeglice počele prelaziti granicu počele su stizati vijesti da bi ovo mogla biti zadnja granica koju će preći. Naime, kako se zatvaraju vrata Europe, odnosno jačaju kontrole na granicama Austrije i Njemačke, postaje sve jasnije da bi izbjeglice, možda čak i stotine tisuća izbjeglica, mogle završiti u slijepoj ulici, a ta slijepa ulica mogla bi biti baš Hrvatska.

Izbjegličke ruteKada Slovenija shvati da ni ona neće biti tranzit, već potencijalno novi dom, zatvoriti će granicu s Hrvatskom. Već sada iz EU-a stižu žurni naputci hrvatskim vlastima u kojima se ističe da ne bi trebali ni pomišljati na to da, bez dopuštenja, počnu prevoziti izbjeglice dalje prema Europi.

Pretvaranje Hrvatske u rutu postati će zabranjeno, a onda može postati jedino “slijepa ulica” za izbjeglice. Danas stižu informacije kako su kapaciteti u prihvatnim centrima već popunjeni te kako se ljude smješta u šatore, na dvorišta. To će se eventualno moći podnijeti do vikenda, jer nas upravo grije toplotni val, ali što kada temperature kroz nekoliko dana osjetno padnu? Kako će djeca, trudnice, starci, uopće egzistirati u šatorima pod otvorenim nebom?

Stječe se dojam, izgleda točan, da odgovorni u ovoj zemlji jednostavno nemaju pojma što se događa niti s čime se suočavamo. Nadalje, sudeći prema pojedinim izjavama izgleda kako neki nisu otvorili kartu svijeta još od osnovne škole.

Jedna stvar je pomoći ljudima, a druga je stvar priznati da ova zemlja može uzeti određen broj ljudi i da nema kapaciteta za sve one koji i dalje kreću prema Europi. S druge strane, koliko god da ih dolazilo, kako reče jedan hrvatski zastupnik, “ne možemo dopustiti da majke rađaju djecu u kukuruzištima”.

Problem je Europske Unije koja je samu sebe srušila u manje od 10 dana. S izbjegličkom krizom se moglo izaći na kraj na način da se uvede stroga organizacija transporta i stroge kvote po zemljama članicama na temelju njihove populacije i BDP-a. No, od toga ništa, jer sada se vidi da u EU svako misli samo na sebe, a u takvom društvu se može jako loše proći ako izigravate glavnog humanitarca.

Njemački ministar unutarnjih poslova, Thomas de Maiziere, prije nekoliko dana je izjavio: “Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što i svi znate, imamo premalo djece”.

To je točno za Njemačku kao i za ostatak gotovo cijele Europe, ali Njemačka, za razliku od jedne Hrvatske, je ekonomska sila koja je u stanju sve te ljude i zaposliti ulažući pritom milijarde eura za njihovu doedukaciju i obuku. Što će Hrvatska učiniti? Tražiti EU sredstva da pokrene iste programe ovdje? Da, a dobiti će ih nikada.

Hrvatska je krajnje periferna članica jednog velikog interesnog i ekonomski izrabljujućeg projekta koji se naziva Europska Unija. Jedna od alternativa toj uniji je zatvaranje u nacionalne okvire, a to je potencijalno ubojita alternativa, takvom se pokazala. Jedina prava alternativa bila bi mijenjanje te iste EU iznutra koristeći se mehanizmima koje je ona sama ponudila na uporabu. Postojalo je par velikih prilika, odlučnih prilika, ali akteri jednostavno nisu bili na razini zadatka i njihovim porazom svi smo skupa izgubili.

Sve u svemu, Hrvatska itekako osjeća svoju perifernost od samog ulasku u EU, a ponajviše je osjeća na vlastitom životnom standardu. No, ta perifernost sada bi je mogla i puno teže pogoditi. Moćne sile Europe, one koje su bile istaknuti humanitarci jučer, a zatvaraju vrata danas, nemaju ništa protiv toga da baš Hrvatska postane slijepa ulica velike izbjegličke krize.

Jer što će izbjeglice učiniti kada jednom uđu u Hrvatsku, a vrata dalje prema Sloveniji i Mađarskoj ostanu čvrsto zatvorena? Hoće li se vratiti u Srbiju? Skrenuti u BiH? Neće, jer su razumni, žele ostati tamo gdje je životni standard ipak veći, a u Hrvatskoj je poprilično veći.Prema zadnjim izvješćima Svjetske Banke, BDP po glavi stanovnika u BiH iznosi 4,796 USD, u Srbiji 6,152 USD, Makedoniji 5,370 USD, dok je u Hrvatskoj 13,507 USD. Nije ovo ključan podatak, ali nije ni zanemariv.

Poanta je da izbjeglice nakon ulaska u Hrvatsku jednostavno više neće imati gdje dalje, a to znači da će biti ovdje dok se ili ne okončaju ratovi u njihovim zemljama ili dok Njemačka i druge “želimo-mlade-ljude-jer-svojih-nemamo-dosta” ne odluče na prihvat dodatnih pa će vjerojatno selektivno uzimati iz Hrvatske one koji im u datom trenutku najviše trebaju.

U medijima je ovih dana toliko patetika da se o ovoj situaciji uopće ne govori kroz ekonomski i interesni fokus, a interesi su vrlo jednostavni. Dobri sirijski radnici biti će dobrodošli u Njemačkoj, a neprilagođeni mogu komotno ostati na Balkanu. Time bi Hrvatska mogla postati i slijepa ulica i karantena i inkubator.

U tom slučaju gladni i opljačkani neće ipak vidjeti svoje orobitelje i to je nešto što mnoge u ovoj zemlji tišti. “Zašto bismo mi sada primali tolike izbjeglice kada mi nismo ništa krivi?”, pitaju se isti. Nismo, zaista? Pa i nismo, bar ne u tolikoj mjeri, ali da smo baš tako nevini kako se sada želimo prikazati uopće ne stoji. Krivi jesmo, moralno smo krivi.

Što hrvatski vojnik traži u napaćenoj nama dalekoj zemlji Afganistanu? Kakav je to izvor ponosa za hrvatske političke elite i pred kime? Nije on primarni okupator, dakako, ali je stigao da se ubroji među njih.

Nadalje, zar nije Hrvatska među prvima priznala islamističke militantne u Libiji kao jedine legitimne predstavnike tog naroda? Zar nije u Siriji učinila istu stvar tvrdeći kako ona to mora napraviti jer tako od nje “traži Zapad”? E pa sada taj isti Zapad traži i da postanemo prihvatilište za izbjeglice koje se njima više ne primaju.

I naposljetku, mržnja prema tim istim izbjeglicama je toliko primitivna i pogrešna da je se ne može nazvati drugačije nego fašističkom. To je ista ona mržnja koja je ranije ubijala druge narode u vrijeme ekonomskih i političkih kriza, najgori oblik mržnje. Mogao bi se uskoro desiti i pomahnitali progon tih ljudi, nešto što podsjeća na najmračnije i najodvratnije europske epizode iz 20. stoljeća.

S druge strane, ovi koji danas uzvikuju “dođite, dođite, koliko da vas ima” su ludi na jedan sasvim drugi način i podsjećaju na omražene salonske ljevičare koji vole iz toplih fotelja dirigirati proleterskim masama gdje i kako da napadaju neprijateljske kapitalističke ciljeve.

Čovjek nije nehumana zvijer ako konstatira da Hrvatska očito ima određene kapacitete koliko ljudi može primiti, to je samo realnost i ništa više. Ti izbjeglice mogu nam čak biti i ponekad draži od agresivne rulje koja bi im najradije pripremila linč već kod Tovarnika i tu istu rulju bismo možda istinski voljeli zamijeniti s normalnim narodom iz nekih drugih svjetova.

No, svjesni smo da se to neće dogoditi, realni smo. Isto tako smo svjesni da živimo u zemlji koja, koliko god se nju nastojalo prikazati modernom i progresivno, nije poznata po toleranciji, po prihvaćanju raznolikosti. Homogeno je ovdje još uvijek pretpostavka stabilnosti i opstanka, što ne čudi za jednu zemlju koja se u toliko navrata kroz povijest našla na direktnom prolazu interesa velikih sila. Ipak, trebamo biti svjesni gdje živimo. Nema smisla nositi ružičaste naočale, dovoljno je pogledati rezultate anketa, naših referenduma, komentare na internetu, plinske boce na glavnim zagrebačkim prometnicama.

Valja biti strogo realan u ovom trenutku i reći što se mora desiti prije nego ova situacija postane vrlo opasna: Prvo – rat u Siriji mora se zaustaviti, naprosto mora jer bez kraja tog rata nema ni kraja izbjegličkom valu, drugo – Europa mora snositi teret za krizu koja se nije desila sama od sebe, Europa je ta koja ju stvara već godinama, desetljećima, da ne kažemo i stoljećima. Teret te krize ne može snositi europska periferija koja nije nevina i koja jest moralno odgovorna samim time što je toj politici marionetski “držala svijeću”, ali nije ni blizu odgovorna u toj mjeri koliko recimo jedna Francuska i Britanija koje već petu godinu u nizu podgrijavaju rat u Siriji i koje su cijeli kaos započele potpuno nepotrebnim i kriminalnim napadom na Libiju.

Dakako, neki će reći, po toj logici, da teret ne trebaju toliko snositi ni Pariz ni London jer je postoji još i veći krivac od njih, glavni strateg destabilizacije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Washington. No, od toga ništa, iz SAD-a mogu samo gledati i smijati se Europi koja se utapa u svojoj vlastitoj disfunkciji. SAD je, naime, svoj problem s imigrantima, onim meksičkim, riješio na isti način kao i Budimpešta, podizanjem visokog zida dok se one koji se eventualno probiju iznad ili ispod lovi poput kakvih životinja.

Nadalje, Europa u krizi je nešto što SAD-u dobro dođe, takva Europa je podobnija i neće se previše baviti jačanjem vlastitog suvereniteta, a već je i izudarana velikom ekonomskom krizom koja je prije nekoliko godina jednostavno “otpuhnuta” preko Atlantika.

Hijerarhija, nego što – zna se vrlo dobro u ovom svijetu tko sjedi na kojoj stepenici, a to je upravo ono čega bi se Hrvatska danas trebala najviše bojati. Nismo ostavili dojam nekakve vrlo suverene zemlje, ostavili smo dojam zemlje koju bi se jednog dana moglo komotno pretvoriti u izbjegličku slijepu ulicu, po potrebi, da se ne bi stvarala prevelika gužva u onim zemljama koje sjede na višoj hijerarhijskoj stepenici od nas.

Problem je konkretan, problem je u tome da postoji opasnost da će sve zemlje EU-a oko nas zatvoriti granice i pretvoriti Hrvatsku u slijepu ulicu. Problem nije u prihvaćanju pet tisuća, deset tisuća ili možda čak i 100,000 izbjeglica, ali ako se izbjegličkom valu ne nazire kraj, što onda? Libanon je zemlja s otprilike istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ima nešto preko 4 milijuna ljudi. U Libanon je do sada ušlo oko 1,200,000 izbjeglica iz Sirije.

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj. Jučer se pak tvrdilo kako će Hrvatska biti samo tranzit, a danas se granice oko nas zatvaraju. Sada će se pak tvrditi kako će u zemlju ući svega nekoliko tisuća izbjeglica, a sutra će postati jasno da su prognoze bile krive.

Hrvatska je u opasnosti da postane izbjeglička slijepa ulica, a slijepe ulice već postoje u glavama vladajućih. Rješenje nije da puštamo ljude da umiru po nekakvim slavonskim kukuruzištima ili minskim poljima, kao što ih je Europa godinama puštala da umiru u plavoj grobnici Mediterana, ali rješenje nije ni da postanemo Libanon. Stoga bi svaka razumna osoba, naročito ona koja istinski želi pomoći tim ljudima, trebala se zalagati za dvije stvari koje ovdje valja još jednom ponoviti: što hitnije zaustavljanje rata u Siriji i što hitnije otvaranje granica prema ostatku Europe.
 
(advance.hr/uredio:nsp)

Zadnji trzaj masona i elite: “Ako izbjeglice ne dođu – propada projekt – NOVI SVJETSKI POREDAK”

O useljavanju je svatko već rekao svoje mišljenje. Razlika je doduše u tome da to neki mogu činiti u velikom stilu u mas-medijima, a drugi samo u ograničenom dosegu formalno bezgraničnog interneta. I dok je javnost, kako hrvatska tako i europska, brutalno podijeljena, činjenica je da masovni mediji rade sve kako bi manipulirali ljudskim osjećajima. Elita i želi napraviti veliku podijeljenost u društvu!

Pa se vijesti kroje na principu najjeftinijeg marketinškog trika koji je daleko od realnosti. I koliko god mi mislili srcem te suosjećali s ovim ljudima (odnosno slikama koje mediji daju javnosti), činjenica je da je ova izbjeglička kriza pokazala pravo lice svijeta. Odnosno, drugim riječima, vrhuška svijeta itekako se povezala, ali i prokazala. Potrebno je samo povezivati kockice u slagalicu!

Masoni zapovijedili Europi uvoz izbjeglica

Na površinu su isplivali oni koji su ZA, kao i oni koji su PROTIV. Tako je uz masovne medije, Ujedinjene narode i ostale organizacije svoj glas za izbjeglice dalo i masonsko društvo diljem svijeta.

Naime, čak 28 velikih loža slobodnih zidara potpisali su službenu izjavu u kojoj rijetko viđenom otvorenošću razjašnjavaju fenomen useljavanja bez ograničenja i bez pravila koji upravo paralizira Europu. Fenomen koji očituje sve veći jaz između elita i naroda.

Jedinstvo loža od Turske do Portugala, od Italije do Irske i Poljske

Među potpisnicima nalaze se Veliki orijent Francuske, Velika loža Austrije, Veliki orijent Švicarske, Velika loža Francuske, Veliki orijent Belgije, Velika loža Belgije, Veliki orijent Hrvatske, Veliki orijent Irske, Velika loža Italije, Veliki orijent Luksemburga, Veliki orijent Poljske, Veliki orijent Portugala, Veliki orijent Grčke, Ženska velika loža Turske i još mnoge druge.

Masoni od europskih vladara ne zahtijevaju samo prihvat svih useljenika, nego puno više od toga. Od europskih vladara masoni očekuju masovno primanje i implementiranje njih u društvo – dugoročno. Masoni svijeta tako su pokazali začuđujuće jedinstvo koje se očituje kroz faktičku konvergenciju sa službenim strategijama Europske unije i većine članica EU-a. Potpuna jednakost između slobodnog zidarstva i političkih dužnosnika i čelnika rijetko je ovako očito iskazana.

Pojedinačan slučaj? Čisto sumnjamo. ‘Suglasje ima jedan cilj: podrivanje temeljnih elemenata naše društvene zajednice kao što su domovina, identitet, narod, piše Corrispodenza Romana.

Službeni dokument masonskih loža obrazložio je zahtjev za useljavanjem bez ograničenja nadvladavanjem ,’nacionalnih egoizama’ i davanjem prednosti ,’općim interesima’ koji nisu pobliže definirani i koji zahtijevaju, ‘inovativnu politiku dobrodošlice’.

Lože ne spominju samo uzvišene namjere, nego izriču i opomenu. Ako vlade ne budu držale otvorenima svoje granice i time ne budu ispunile slobodnozidarski zahtjev, doći će do ‘podjela i konflikata’ te do ‘ponovnog oživljavanja nacionalizama’ u Europi, a to je nešto što se po njima mora ‘satrati’.

Europske slobodnozidarske lože ne kažu kako treba postići kvadraturu kruga, kako se interesi izbjeglica i sve više rastuće bujice useljenika mogu uskladiti s interesima europskih naroda. Slobodnim zidarima je dovoljno javno definirati fiksnu točku kao conditio sine qua non. ‘Useljavanje iznad svega, piše Corrispodenza Romana.

S obzirom na to da je masonerija u izravnom sukobu s Katoličkom Crkvom koju je Katolička Crkva protjerala još 1738. godine kada je katolicima zabranjeno ulaziti u masonska društva, jasno je kao dan tko je ZA, a tko PROTIV planske i ljudskom mišlju potaknute migracije naroda! Danas vi imate masonske zapovijedi koje mora provoditi katolička Europa! Cilj je jednostavan, uništenje Katoličke Crkve, kršćanstva, ali i svih drugih naroda.

Sve najavio 2007. godine član Trilateralne komisije

‘Europska unija mora biti model buduće svjetske države – ona mora obuhvatiti zemlje Bliskog istoka i sjevernu Afriku’ izjavio je davne 2007. godine David Miliband za BBC. Rijetko tko zna tko je Miliband, iako je ovaj čovjek lice koje bi trebali zapamtiti. On je konzultant mnogih svjetskih konzorcija, vlada itd.

Član je Rockefellerove Trilateralne komisije (spisak članova Trilateralne Komisije LINK) koju je dijelio i s hrvatskim licima, hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja nonšalantno za vrijeme izbjegličke krize razgovara na temu Novog svjetskog poretka, ali i Marijanom Hanžekovićem, masonom 33. stupnja koji je ujedno, kako se nedavno saznalo, i Veliki meštar Hrvatske.

Njegov profil je profil globalnog menadžera – bio je najmlađi ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji, brat mu je vođa laburističke stranke u Engleskoj, glavni u vrhu svijeta za oceanografiju i održivi razvoj. Osim toga, kao bivši ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji rekao je još neke zastrašujuće stvari!

Osim što je 2007. jasno najavio da je Europa Novi svjetski poredak u malom, on je rekao kako se u ostvarenju tog cilja mora i smije upotrijebiti i meka i tvrda sila – dakle, ako treba uvesti i teror države nad građanima i na silu provoditi integraciju ako drukčije ne ide, to je dopušteno državama Europske unije.

Milband je neki dan bio na otoku Lesbosu i poslao u svijet par namještenih fotografija koje svom silinom urgiraju na emocije Europljana, on koji je izjavio da je potrebno Bliski istok ako treba i silom uvesti u Europu, i on koji zarađuje više od milijun funti godišnje na ‘savjetovanjima’. On otvara ‘svijest’ Europe, prisiljavajući je da učini ono što je sam najavio prije deset godina!

Nakon svega ovoga jasno je da ovdje nije riječ o izvanrednim događajima koji su zatekli Europu, već o pomno planiranoj stvarnosti. Dakle, to je proces uništenja jedinstvenosti naroda koji predvodi masonerija te vrhuška svijeta koja provodi masonsku politiku (bratstva, jedinstva). Naglasak i problem je u tome da je naseljavanje Europe ljudima s Bliskog istoka i Afrike zamišljen kao proces, a ne nešto izvanredno – a to ljudi ne razumiju. To nije nikakva kriza nego planirana evakuacija u svrhu izjednačavanja i jednoobraznosti svijeta u globalu, koja je zamišljena puno prije nego mi to uopće možemo pojmiti.

Čak su i televizijski novinari u utorak na granici u Tovarniku jasno rekli dok su čekali autobuse da su se u Šidu kod hrvatske granice izgradili prihvatni centri još prije godinu dana, što je samo dokaz da nemamo mi što tu misliti, već će biti onako kako su masoni gore zapovijedili! Prihvatite izbjeglice i budite na pravoj strani, globalizacije svijeta. Nemojte ih prihvatiti i bit ćete proglašeni nacionalistom – ekstremistom – naposljetku i teroristom! Da, da ne mijenja se samo lice planeta, već i lice vaše svijesti koja zna isključivo ono što vam daju znati!
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Kakve veze bankar ima sa demografskom slikom Europe i demografskim analizama? Očito je da je član interesne skupine koja zastupa Kalergijev plan. On je samo jedan od glasnogovornika elite koja se nada da će izmiješati vjere i narode s ciljem stvaranje nove rase u EU

“Sve starije europsko društvo čini “demografsko samoubojstvo” i treba imigrante da bi spriječilo daljnje osipanje radne snage”, rekao je potpredsjednik Europske središnje banke u razgovoru za Reuters.

Vitor Constancio je nepovoljna demografska kretanja naveo kao jedan od razloga za usporavanje regionalne ekonomije i ustvrdio da će se starenje stanovništva nastaviti u desetljećima koja dolaze.

“Ovo je vrlo akutni problem jer je Europa godinama činila vrstu kolektivnog demografskog samoubojstva”, ocijenio je bivši portugalski političar čija je zemlja teško pogođena Velikom recesijom.

“Da bi se izmijenili demografski trendovi nije dovoljna samo promocija rađanja, to također mora biti napravljeno kroz imigraciju.

Ako ne, mi stvaramo velike poteškoće za razvoj i blagostanje budućih generacija,” rekao je 71-godišnjak.

Constancio je za “dramatičan otpor” imigraciji okrivio visoku nezaposlenost u EU i rekao da veliki broj nezaposlenih “destabilizira kontinent”.

Populacija u eurozoni je prošle godine porasla za samo 0.25 posto i sedam od 19 nacija je zabilježilo njen pad.

Za usporedbu, populacija u SAD-u je porasla za 0.75 posto, dok je Australija, u kojoj recesija nije zabilježena od 1991. godine imala rast od 1.4 posto.

Kalergijev plan

Da još jednom podsjetimo da ovaj plan postoji vać skoro 100 godina. Zamro je tijekom drugog svjetskog rata zbog velikog nacionalizma, ali se 2015. očito na velika vrata obnavlja, jer elita nije zadovoljna razvojem, dubinom i brzinom krize (ekonomske, financijske i migrantske).

Jedan od prvih začetnika tog procesa jeste čovjek koji je osnovao Europsku uniju. Njegovo ime je Richard Coudenhove Kalergi. Njegov otac je bio austrijski diplomat po imenu Heinrich von Coudenhove-Kalergi (povezan s bizantskom obitelji Kalergija), a njegova majka japanka Mitsu Aoyama.

Kalergi je u svojoj knjizi “Praktischer Idealismus” (Praktikum idealizma) ukazao na to da će stanovnici budućih “Ujedinjenih država Europe” biti proizvod miješanja. On jasno navodi da bi se narodi Europe trebali križati s Azijatima i obojenim rasama, stvarajući multinacionalno stado jednakih osobina koje elita može lako kontrolirati.

Kalergi eliminira nacionalnost i samoopredjeljenje pomoću etničkih separatističkih pokreta i masovne migracije. Kako bi elita mogla kontrolirati Europu, ljudi moraju biti pretvoreni u jednu homogenu rasu. O kojoj eliti on govori? Kalergi kaže ovako:

“Ljudi budućnosti će biti pomiješana rasa. Rase i klase današnjice će postupno nestati zbog eliminacije vremena, prostora i predrasuda. Homogena euroazijska-negroidna rasa, po izgledu slična drevnim Egipćanima, zamijeniti će raznovrsnost pojedinaca”.

Iako se Kalergi ne spominje ni u jednom udžbeniku, njegove ideje predstavljaju vodeće principe Europske unije. Vjerovanje da se narodi Europe trebaju miješati sa Afrikancima i Azijatima kako bi se uništio naš identitet i stvorila miješana rasa je osnova svih zakona koji imaju za cilj da zaštite manjine. Ne zbog humanitarnih razloga, već zbog direktiva koje nameće nemilosrdni režim koji upravlja najvećim genocidom u povijesti.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Kako je nastao i što u praksi znači Schengenski prostor te tko je u njemu

Schengenski prostor je područje slobodnog kretanja gdje su ukinute kontrole granica za putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Upravo ta mogućnost je jedna od najkonkretniijh tekovina Europske unije. Od provedbe schengenskog sporazuma granični prijelazi među zemljama potpisnicama su zatvoreni, a mnogi su čak i potpuno uklonjeni.

Zbog velikog ulaska izbjeglica u Njemačku preko Austrije, njemačke su vlasti odlučile privremeno ukinuti pravila schengenskog sporazuma. Od nedjelje popodne ponovno su uveli granične kontrole. Donosimo pregled najbitnijih činjenica o nastanku i pravilima Schengenske zone.

1. Tko sve čini Schengenski prostor?

Zona sada obuhvaća 26 europskih zemalja, od kojih su 22 članice Europske unije i četiri nečlanice: Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska. Velika Britanija i Irska nisu htjele prihvatiti potpuno ukidanje graničnih kontrola na ulasku u svoje zemlje pa su se definitivno odjavile od provođenja sporazuma. Četiri novije članice – Bugarska, Rumunjska, Cipar, Hrvatska – dužne su s vremenom pridružiti se Schengenskom prostoru.

2. Kada je nastao Schengen?

Obuhvat tog prostora postupno se širio od 1985. godine kada je, 14. lipnja, potpisan sporazum između pet europskih vlada u gradu Schengenu u Luksemburgu. Prve potpisnice Schengenskog sporazuma, od tada ukupno deset zemalja Europske unije, bile su: Belgija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Luksemburg.

3. Koje su obveze članica Schengenskog prostora?

Schengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Svaka zemlja zasebno dužna je samostalno osigurati potpunu zaštitu u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

4. Kakva pravila vrijede u Schengenskom prostoru?

Schengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutarnjim granicama, ali su pooštrile nadzor vanjskih granica. Unutar tog područja građani Europske unije, kao i državljani trećih zemalja, mogu se slobodno kretati bez kontrola na granicama. Ali na letu unutar EU koji povezuje jednu državu članicu Schengenskog prostora i drugu izvan njega, potrebne su kontrole na granicama.

5. Što sve podrazumijeva takvo ujedinjenje?

Posljedica brisanja unutrašnjih granica je pojačanje vanjskih granica Schengenskog prostora. Zemlje članice koje se nalaze na granicama su odgovorne za organiziranje strogih kontrola tih granica i za izdavanje viza za kratki boravak osobama koje ulaze u prostor. Pripadnost Schengenskom prostoru uključuje i policijsku suradnju između svih članica u borbi protiv organiziranog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

6. Kada može doći do iznimaka i uvođenja kontrola?

Iako unutrašnje granice ne bi trebale više postojati osim na papiru, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola. One moraju biti opravdane teškom prijetnjom za sigurnost ili teškim propustom na vanjskim granicama, koji mogu izložiti opasnosti globalno funkcioniranje Schengenskog prostora, prema jednom dokumentu Europske komisije.

Čini se da njemačka odluka da ponovo uvede kontrole na svojim granicama, posebice s Austrijom u odgovoru na masovni priljev migranata, odgovara tom propisu, oprezno je u nedjelju reagirala Komisija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Za manje od 72 sata Grčka bi mogla i formalno proglasiti bankrot koji se zapravo već dogodio na Vijeću ministara financija zemalja eurozone u Luxembourgu

Istina, spas je moguć čak i u “minutu poslije 12 sati” jer je za ponedjeljak zakazan hitan izvanredni sastanak Europskog vijeća, skup šefova država i vlada koji će odlučiti o sudbini Grčke.

Međutim, možda će u ponedjeljak već biti kasno jer je iz grčkih banaka u posljednjih 48 sati povučeno više od dvije milijarde eura. Na kontu vlade je ostalo samo 1,4 milijardi, dok središnja banka u Ateni upozorava da se banke u Grčkoj u ponedjeljak možda neće ni otvoriti.

Ukoliko u ponedjeljak ne bude dogovora, Atena će proglasiti bankrot. U najcrnjem scenariju to znači da vjerovnici ostaju bez oko 317 milijardi eura grčkog duga, zemlja izlazi iz eurozone, dolazi do potunog sloma bankarskog sustava Grčke koja bi kao valutu uvela drahmu. Izgledno bi bilo čak i grčko napuštanje Europske unije.

Ipak, šanse da se to dogodi su, procjenjuje američka City banka, su oko 40 posto. Usporedbe radi, 2010. godine, kad je dužnička kriza i nastupila, šanse da Grčka napusti eurozonu procijenjene su na 75 posto.

Ovdje je sada riječ o igri “tko će prvi trepnuti”. Problem Grčke nije nastao sada, već se razvlači još od 1991. kada je tadašnji predsjednik Europske komisije Jacques Delors upozorio Atenu da ne petlja s proračunom i zaduživanjem. Sad smo došli do kraja tog puta.

Sastanak u Luksemburgu se završio fijaskom, pa će se rješavati posljednji put na razini šefova država i vlada. Naime, sasvim je jasno da Grčka ne može platiti Međunarodnom monetarnom fondu 1,4 milijarde eura tranše duga 30. lipnja. Štoviše, ako se zbroje tranše koje dospijevaju i u srpnju, to je više od sedam milijardi eura.

Zašto Hrvatska šuti?

U Hrvatskoj posluje blizu 30 banaka. Većina ih je u talijanskom vlasništvu.

Vrlo čudno je da Hrvatska Narodna Banka šuti. To nije dobro za povjerenje klijenata. Kad je riječ o grčkim bankama, čak i bankrot u matici ne znači da bi one prestale poslovati u Hrvatskoj.

Ukupna štednja u hrvatskim bankama krajem travnja dosegla je 240,4 milijardi kuna, pokazuju najnoviji podaci Hrvatske narodne banke (HNB), što je gotovo tri posto više nego prije godinu dana, no i otprilike jedan posto manje nego krajem ožujka 2015. godine…. i raste. Hrvatski građani kao da ne čuju scenario koji se sprema u Grčkoj i najviše od svega vjeruju bankama.

Grčka ne može vratiti taj novac i MMF će se naplatiti 30. lipnja. Pitanje je sada – ako Grčka to ne plati, tko hoće? Ne vidim kako politički vlada Sirize može ovo preživjeti jer ona nema podršku građana za izlazak iz eurozone – navodi za “Vijesti” Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta za ekonomske studije.

U suštini sve sada ovisi od Njemačke i Francuske koje su glavni vjerovnici Grčke. Teoretski, čak i da Grčka proglasi bankrot u ponedjeljak, zemlja može ostati u eurozoni, nešto poput modela po kojem i Crna Gora danas ima euro.

Ali, to bi značilo da bez Europske središnje banke nema za Grke pristup novcu. To, opet, znači da nema kreditne aktivnosti banaka i zapravo bi funkcionirali kao “keš ekonomija”. Vrlo je moguće i da nastupi panika jer Grčka ima kontinuirani odljev kapitala iz banaka, a sada bi on mogao biti masovan – dodaje Gligorov.

Nijemci gube 80 milijardi eura?

Grčki stečaj njemačku državu koštao bi 80 milijardi eura. Nasuprot tome, izlazak iz eurozone je besplatan, “ne košta ništa”, napisao je nedavno predsjednik njemačkog Ifo-instituta Hans-Werner Sinn.

Vlada u Berlinu grčki izlazak iz monetarne unije u međuvremenu smatra podnošljivim, prije svega zato što su druge zemlje u krizi, poput Španjolske, Portugala i Irske na putu oporavka.

Osim toga, Europska unija i ECB donijele su mjere kojima bi se trebalo spriječiti širenje krize iz Grčke na druge članice monetarne unije. S jedne strane, to je Europski stabilizacijski mehanizam, fond težak 500 milijardi eura iz kojeg se, u slučaju nužde, može pomoći zemljama.

Izlaz bi bio da Europska središnja banka isplati MMF i napravi neki novi političko-ekonomski dogovor s Grčkom, ali je sada unutar same EU naraslo raspoloženje da se Grčka pusti u bankrot. Prema riječima stručnjaka, to za eurozonu ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost, ali bi za Grčku bila katastrofa.

Grčka već jednom mora shvatiti da se mora proizvoditi i izvoziti. Kraj je životu na dug!

Pierre Moscovici, povjerenik Europske komisije za ekonomska i financijska pitanja, upozorio je na katastrofu ako se ne postigne dogovor. Grčki ministar financija Janis Varufakis predstavio “nove” ideje, ali one očito nisu prihvaćene jer se suštinski reforme odgađaju i nigdje se ne spominje vraćanje dugova 30. lipnja i u srpnju.

Prosvjedi u Ateni

Više desetaka tisuća ljudi je cijele pretprošle noći prosvjedovalo pred parlamentom u Ateni uzvikujući da ne žele “staljinističke metode” Tsipras vlade. Uz razvijene zastave Europske unije Grci šalju poruku svojim pregovaračima da opcija napuštanja eura, a kamoli EU nikako nije na stolu.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je imao još jedan telefonski razgovor s premijerom Grčke Alexis Tsipras tijekom kojega je ponovio da je Komisija “spremna 24 sata, sedam dana u tjednu raditi, ako može pomoći u pronalasku rješenja”.

Ekonomski savjetnici ističu da će se Tsiprasova vlada u svakom slučaju kajati.

Bankrot na “ciparski način”

Prema grčkim izvorima, Ateni se sprema scenarij bankrota na “ciparski način”, po kome bi Grčka ostala u eurozoni, ali bi joj bila uvedena vanjska kontrola kapitala, a u bankama zaplijenjeni depoziti veći od 100.000 eura kako je to urađeno prije tri godine s Nikozijom.

Ovaj scenarij zadovoljio bi MMF, ali i EU koja strahuje od posljedica eventualnog izlaska Grčke iz eurozone čije razmjere nitko točno nije izračunao. Malo je, međutim, vjerojatno da će vlada u Ateni dopustiti provođenje ovog scenarija i to je ono od čega europska birokracija strahuje.

Ako popuste i prihvate zahtjeve vjerovnika, pogaziti će sve na čemu su dobili izbore. Ako, pak, ne popuste, zemlja će bankrotirati i možda napustiti eurozonu i EU, što ne želi grčki narod.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21625"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]