Fosilizirani tragovi stopala stari 5,7 milijuna godina koji su pronađeni na Kreti mogli bi uzdrmati široko prihvaćene teorije o ranoj ljudskoj evoluciji, piše “Daily Mail”

Prema studiji, novi tragovi otkriveni u Trachilosu imaju „nepogrešivo ljudski oblik.” Ali, oni su stvoreni u vrijeme kada je mislilo da su rani ljudski preci još u Africi i dok su još imali majmunolike noge.

„Ono što čini ovaj pronalazak kontroverznim je dob i mjesto od otisaka”, kaže profesor Per Ahlberg na sveučilištu Uppsala, jedan od autora na nove studije.

‘Ovo otkriće dovodi u pitanje uspostavljenu priču o ranoj ljudskoj evoluciji i vjerojatno će generirati mnogo rasprava’, rekao je Per Ahlberg.

Tragovi imaju oblik ljudskog stopala, s jasno izraženim palcem i udubljenjem na tabanu kakvo se ne može naći kod majmuna.

Datiranje je pokazalo da je otisak nastao u ono vrijeme kada se mislilo da su prvobitni ljudi još naseljavali samo Afriku i imali majmunolika stopala.

Sve studije u posljednjih nekoliko desetljeća ukazivale su na to da su svi ljudski preci, čiji su pronađeni fozilizirani tragovi bili stariji od 1,8 milijuna godina, živjeli i evoluirali u Africi.

Istraživači navode da sada postoje šanse da su rani hominidi, prije nego što se Kreta odvojila od glavnog grčkog kopna i prije nego što je Sahara uopće postojala, možda naseljavali ne samo Afriku, već i jugoistočnu Europu.

Očigledno je da teorija evolucije Charlesa Darwina svakim danom dobiva sve više i više udaraca kako znanost napreduje u istraživanju arheoloških ostataka.
 

 
Vremenska crta evolucija čovjeka:

• prije 55 milijuna godina – evolucija prvih primitivnih primata
• prije 15 milijuna godina – od gibona se razvijaju hominidi (veliki majmuni)
• prije 8 milijuna godina – evolucija prvih gorila. Rod ljudi i čimpanzi se kasnije grana na dvije odvojene grane
• prije 5,5 milijuna godina – Ardipithecus, prvi “proto-čovjek”, dijeli karakteristike s čimpanzama i gorilama
• prije 4 milijuna godina – pojavljuju se majmunoliki rani ljudi, poput australopitekusa. Iako njihov mozak nije bio veći od mozga čimpanze, imali su neke ljudske karakteristike
• prije 3,9 do 2,9 milijuna godina – Australopitekus afarensis živio je u Africi
• prije 2,7 milijuna godina – parantropus je živio u šumama i imao ogromnu čeljust za žvakanje
• prije 2,3 milijuna godina – smatra se da se homo habalis tada prvi put pojavio u Africi
• prije 1,85 milijuna godina – razvoj prve “moderne” šake
• prije 1,8 milijuna godina – počinju se javljati fosilizirani tragovi homo ergastera
• prije 1,6 milijuna godina – ručne sjekire postaju prva velika tehnološka inovacija
• prije 800.000 godina – rani ljudi stječu kontrolu nad vatrom i stvaraju ognjišta. Veličina mozga se drastično povećava
• prije 400.000 godina – neandertalci se počinju pojavljivati i šire po Europi i Aziji
• prije 200.000 godina – homo sapiens – moderan čovjek – pojavljuje se u Africi
• prije 40.000 godina – moderni ljudi stižu u Europu

 
(sputniknews.com)

Genocidnost nas je stvorila; genocidnost će nas pratiti zauvijek. Genocidnost je specifična osobina naše vrste, koja nas izdvaja od svih ostalih životinjskih vrsta na ovom planetu.

Da li se itko zapitao zašto je samo jedna biološka vrsta – homo sapiens, tj., čovjek, tako izvanredno inteligentna? Zašto inteligenciju nisu evolucijom razvila i druga živa bića?

Ovo pitanje si nitko ne postavlja: inteligenciju u čovjeka, homo sapiensa, smatramo samo po sebi logičnom, imamo ju, tu je već odavno. Znači da je to – normalno.

Ali – to nije tako.

Ako isključimo Božji kreacionizam i držimo se modernih znanstvenih spoznaja, onda je inteligencija u homo sapiensa nastala prirodnom evolucijom. Ostaje, međutim i dalje pitanje: čemu?

Nama normalna visoka ljudska inteligencija, neusporediva s bilo kojom životinjskom, u prirodnim uvjetima je – potpuno nepotrebna. Milijuni i primitivnih i naprednih životinjskih vrsta živi sasvim dobro bez nje. Što više – one se u prirodnim uvjetima bolje snalaze bez inteligencije nego mi, ljudi sa inteligencijom.

Da bi čovjek preživio u prirodi, potrebna mu je civilizacija i njena pomagala. Bez toga, čovjek je vrlo nemoćna životinja i u prirodi bi brzo skončao.

Dugim riječima: Darwinova evolucija objasnila je nastanak raznolikosti sveg živog na ovoj planeti, sve te nevjerojatne prilagodbe pojedinih vrsti, no iznimnost ljudske inteligencije niti Darwin niti naučenjaci nakon njega – nisu objasnili.

Ako je prirodna evolucija u stanju malom sisavcu prednje noge s vremenom pretvori u krila (šišmiši), da kopnenog sisavca preoblikuje u riblji oblik i vrati u more (kitovi), kako to da barem najrazvijenijim sisavcima nije pomogla da učine sasvim mali, mali korak: povećati volumen svog mozga i razviti višu inteligenciju od postojeće? Da li je to bilo nemoguće? Sasvim sigurno nije: to je milijun puta manji evolucijski korak od povratka sisavac u more (kitovi). A ipak nije učinjen.

Odgovor je jednostavan: VISOKA INTELIGENCIJA NIJE POTREBNA ZA USPJEŠNO PREŽIVLJAVANJE. A evolucija čini samo korisne, potrebne korake.

Zaključak: mora postojati neki sasvim netipičan uzrok da se u nekih humanoida (čovjekolikih majmuna, naših genetski najbližih srodnika) razvilo upravo to, nepotrebno: povišena i na koncu današnja VISOKA INTELIGENCIJA homo sapiensa.

Da li je uzrok nastanku inteligencije – genocidnosti?

Zoolozi ne znaju niti za jednu jedinu životinjsku vrstu kojoj je glavni životni cilj pronalaženje, hvatanje i sadističko genocidno istrebljivanje pripadnika vlastite vrste i to bez IKAKVOG praktičnog razloga. Jedina vrsta koja to stalno čini je – homo sapiens.

Bezbroj plemenskih istrebljivačkih ratova kroz cijelu povijest ljudskog roda potvrđuje tu “ružnu istinu”. Lako je dokazati da se je u dalekoj prošlosti ratovalo sasvim bez razloga: svjetska populacija ljudi bila je malena; slobodnog prostora bilo je na pretek.

Nikakvo vlasništvo nije postojalo – nomadski život sakupljačkih plemena ne poznaje privatnu svojinu koju bi se isplatilo otimati. Pa ipak: stalno se je ratovalo.

Vrlo ilustriran dokaz da je takvo genocidno istrebljivanje nepotrebno, već je “istrebljivanje zbog istrebljivanja”, bili su ratni pohodi na pacifičkom otoku Nova Gvineja, gorovitoj, neprohodnoj lokaciji, naseljenoj s raznih strana različitim plemenima.

Zbog neprohodnosti otoka, ta plemena međusobno nisu imala kontakata. Jedini kontakt bili su veliki ratni pohodi: mukotrpno veranje po planinama, probijanje kroz džunglu na drugu stranu otoka, pronalaženje drugog i drugačijeg plemena, vrebanje i planiranje, napad u najpogodnijem trenutku, opći pokolj i hvatanje uglednih zarobljenika te njihovo mukotrpno prenošenje natrag, preko planina , na svoje plemensko stanište, gdje bi isti zarobljenici bili sadistički mučeni dok ne bi izdahnuli.

Antropolozi 19. stoljeća koji su sve to zabilježili, pitali su domoroce: zašto se muče prenoseći danima vezane zarobljenike, obješene o duge motke, preko otočkih gorskih lanaca? Zašto ih nisu jednostavno smaknuli odmah nakon same bitke?

Odgovor je bio: “Da bi i naši starci, koji nisu mogli s nama u pohod, isto uživali!”

Iz toga izvlačimo logičan zaključak: homo sapiens UŽIVA u ubijanju, a posebno uživa u sadističkom ubijanju pripadnika vlastite vrste i to bez ikakvog drugog razloga osim u uživanja u tome. Iako politika to prikriva, povijest potvrđuje gornji zaključak.

Kod nekih skupina našeg najbližeg srodnika, čimpanze, primijećena je slična neprirodna pojava: uživanje u ubijanju drugih (manjih) majmuna. Ubojica bi likovao a čopor promatrača padao bi u ekstazu. Hvatanje majmuna-žrtve bilo je bezrazložno. Žrtva je hvatana isključivo zbog postizanja uzbuđenja ubojice i strahopoštovanja ostalih članova čopora koji su ubijanje promatrali.
Zamislimo sad vrijeme naših pra-predaka, prvotnih praljudi, sakupljača – biljoždera.

Slučajnim mutacijama pojavljuju se gore opisani ubojice unutar čopora. Strahopoštovanjem kojeg izaziva njihova ubojitost, oni preuzimaju više ženki od drugih mužjaka u plemenu. Gen genocidnosti prenosi se time dalje i broj praljudi-ubojica raste.

Pretvara se u pleme ubojica. Praljudi-ubojice ubijaju druge praljude, preuzimaju im ženke i dalje se razmnožavaju, dok kroz milenije koji slijede, ne istrijebe sve benigne “negenocidne” praljude.

Tada počinje druga faza: međusobno ubijanje između raznih čopora praljudi – ubojica.

Evolucija treba dvije “poluge”: prva je MUTACIJA a druga – SELEKCIJA. Čim je selekcija žešća – evolucija je brža.

Najbrža selekcija jest – međusobno ubijanje pripadnika vlastite vrste.

Tko pobjeđuje u međusobnim genocidnim plemenskim pohodima? Fizički najjači?

Ne, već NAJLUKAVIJI (tj. najinteligentniji) I tu se javlja ona evolucijska karika koja objašnjava zašto je do razvoja inteligencije kod humanoida uopće došlo: inteligentniji humanoidi su bili ubojitiji od onih manje inteligentnih. A urođena genocidnost stalno je pokretala sve jaču i jaču selekciju (istrebljivanje).

To je usputni dokaz, zašto je od svih podvrsti praljudi do dana današnjeg preživjela samo jedna: homo sapiens: ta podvrsta bila je najgenocidnija pa je stoga po gore opisanom obrascu, razvila i najvišu, najubojitiju inteligenciju. I njome s vremenom istrijebila (i usput pojela) sve ostale manje inteligentne podvrste praljudi.

Praljudi su u to doba svoje evolucije već vrlo napredni; koristili su najjednostavnije alate: motku, toljagu i kamen. Inteligentnije korištenje tih alata, zamke i zasjede, donosilo je sigurniju pobjedu u pokoljima.

Inteligencija je nadvladala sirovu snagu. Evolucija praljudi dobila je silno ubrzanje jer je selekcija bila iznimno žestoka.

Paralelno se je razvijalo više različitih linija praljudi, odvojeno na raznim točkama svijeta, kamo su se s vremenom raširili iz pradomovine Afrike.
Pri kasnijim novim migracijama oni se susreću i međusobno istrebljuju. Svi su redom već odavno mesožderi i kanibali. No svima je zajednička još davno usađena crta urođene genocidnosti.

Selekcija koja i dalje protežira lukavije, stvara nove i nove rodove tih već vrlo naprednih praljudi. Jedan takav rod jest neandertalski pračovjek, koji tisućljećima vlada Europom.

No na afričkom kontinentu se javlja naknadno nova mutacija, začetak budućeg homo sapiensa, koji ratujući u Africi međusobno, traži i nove prostore, prelazi preko Bliskog Istoka u Euro-Aziju i dospijeva na koncu i u Europu.

Tamo susreće znatno krupnijeg, snažnijeg neandertalskog pračovjeka, koji ima samo jednu manu: inteligencija mu očito nije na razini pridošlice iz Afrike kojeg nauka danas naziva Kromanjonski čovjekom (prema lokaciji gdje su mu iskopani ostaci) a prvi je poznati direktni najbliži predak današnjeg homo sapiensa.
Antropolozi o tom susretu nikad ne iznose istinu: nestanak neandertalca opisuju frazom “homo sapiens je s vremenom istisnuo neandertalskog pračovjeka”.

Kako: istisnuo?

Nandertalac je u početku bio brojniji i znatno snažniji? Kako je “istisnut” od malobrojnijeg i slabijeg pridošlice?

Istina je nepopularna: pojeo ga je kromanjonac (homo sapiens), do zadnjega.

Neandertalac je koristio kratko koplje i toljagu; homo sapines dugo koplje za bacanje i luk i strijelu. Nenadertalac nije imao nikakve šanse da preživi. Svijetom je definitivno zavladao homo sapiens. Zavladao je isključivo inteligencijom, a ne snagom.

A svoju iznimnu inteligenciju može zahvaliti jedino čudnoj mutaciji gena koji je stvorio njegov davni, primitivni ali genocidni predak: prvu životinju koja je uživala u bezrazložnom ubijanju pripadnika vlastite vrste. I ubijanju općenito.
Bez obzira koliko se političari i njihovi sluge – sociolozi, povjesničari pa i antropolozi trudili, ova krvava istina o urođenoj genocidnosti čovjeka, potvrđuje se u svakom ratnom sukobu još i dan danas. Rat može imati neki ekonomski ili politički uzrok, ali sam čin genocida, koji ga uvijek prati, nema s ekonomijom ama baš nikakve veze.

Genocidnost nas je stvorila; genocidnost će nas pratiti zauvijek. Genocidnost je specifična osobina naše vrste, koja nas izdvaja iz svih ostalih životinjskih vrsta na ovom planetu.

Ta istina je društveno neprihvatljiva pa stoga i nema znanstvenih radova koji bi ju istražili i predočili javnosti. To je tabu-tema.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Nedavno su mnogi Amerikanci su bili iznenađeni emitiranjem šokantnih video spotova, iz raznih propovijedi velečasnog Jeremiah Wright-a. Gledatelji su slušali svećenika koji je govorio da je američka vlada stvorila AIDS ( SIDA, HIV virus), kao vrstu genocidnog napada na crnačku populaciju

Ubrzo, kao i obično, mediji su osudili ove izjave uperene protiv američke vlade, kao jedno od “teorija zavjere”. Ali, da li je to tako …?

Jeremiah Wright je u jednom svom periodu života bio i duhovni savjetnik Baracka Obame.

On je 1961., u svojim dvadesetim, prekinuo fakultetske studije da bi služio u marincima.

Nakon završene dvije godine staža u marincima, prijavio se u mornaričku školu. Tamo je, vrlo brzo, postao kardiovaskularni tehničar. Kasnije je postao jedan od rukovoditelja medicinskog tima za skrb presedniku Lindonu Johnson-u, nakon njegove operacije, 1966. godine.

Za svoje usluge u timu, koga je napustio 1967. Bijela kuća mu je dodijelila tri pisma pohvale. Nakon napuštanja službe, Wright je završio svoju posljednju godinu koledža, a zatim se zaredio i na kraju postao pastor jedne crkve.

Za više od dva desetljeća, naširoko je pisano o “AIDS-u” kao umjetnoj bolesti i vješto prikrivenom genocidnom programu.

“AIDS” je nastao u Americi 1978. godine, kada su znanstvenici vlade SAD-a počeli eksperimentirati na mladim, prije svega bijelim i zdravim muškarcima gay orijentacije s Manhattana, kao dio eksperimentalnih ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B, koje je nastavljeno u još mnogim gradovima, sve do 1981. godine, kada je i “službeno” nastala epidemija “AIDS-a”.

Temelj za eksperiment je nastao 1973., kada je zdravstveni projekt za gej muškarce na Manhattanu pravio uzorke krvi za testiranje hepatitisa B, u “New York City krvnom centru”.

Rezultati su bili zapanjujući. Jedan, na svaka dva gay uzorka krvi, su bili pozitivni. Nasuprot tome, samo 5% od uzoraka krvi kod “strejt” muškaraca su bili pozitivni.

Razvijena na Institutu za terapijska istraživanja “Merk” u West Point-u, Pennsylvania, prvo sirovo eksperimentalno cjepivo testirano na čimpanzama, jedinoj životinji osjetljivoj na ljudski virus, hepatitis B. Kasnije, cjepivo je isprobano i na maloj skupini retardirane djece.

Kada je eksperimentalno cjepivo bilo spremno za široku upotrebu, počele su se razmatrati skupine građana tzv. „visokog rizika“. U tu grupu ubrajali su se homoseksualci, narkomani, odrasli sa psihičkim nedostacima, Amerikanci kineskog podrijetla, autohtono stanovništvo Aljaske, pacijenti i osoblje centra za dijalizu bubrega.

Poslije mnogo rasprave, odlučeno je da će mladi, promiskuitetni gay muškarci, biti najbolja grupa za testiranje učinkovitosti cjepiva.

***

Kao glavnorukovodeći u “NY Blood Center-u” postavljen je Wolf Zmunes. Zadužen je za sve što je vezano za hepatitis B cjepivo.

Zmunes je židov rođen u Poljskoj 1919 godine. Bio je mladi student medicine u istočnoj Poljskoj, kada su nacisti napali zemlju u ljeto 1939. Kada je Poljska podijeljena od Njemačke i Rusije, Zmunes je poslan u Sibir, kao politički zatvorenik. Njegova cijela obitelj je ubijena od strane nacista u holokaustu. Njegove godine u egzilu u Sibiru, bile su, kako on kaže, dug i taman period, o kojem je on nerado govorio.

Tijekom zatočeništva u Sibiru, više puta su ga ispitivali i tukli agenti KGB-a, jer je odbijao surađivati ​​zbog radi špijunskih aktivnosti. Nakon puštanja iz pritvora 1946., dozvoljeno mu je da završi medicinski studij u središnjoj Rusiji.

Kao student, oženio se jednom Ruskinjom. Specijalizirao se za epidemiologiju, a kada je njegova supruga dobila skoro fatalan oblik hepatitisa, odlučio je posvetiti svoj život proučavanju ove bolesti jetre. Godine 1959., Sovjeti dozvoljavaju njemu i njegovoj ženi i kćeri, da se vrate u Poljsku. Tu je radio kao epidemiolog u zdravstvenom odjelu.

Prema Erin Kellner-u, osnivaču “NY Blood Center”, komunisti dopuštaju Zmunesu i njegovoj obitelji da prisustvuje znanstvenom skupu u Italiji 1969. godine, godine, gdje je on iskoristio priliku i prebjegao na Zapad.

Intervencijom Walsh Mekdermot-a, profesora javnog zdravlja pri New York-škoj bolnici, Zmunes je dobio poziciju laboratorijskog tehničara u “NY Blood Center-u”. U roku od nekoliko godina, dobio je svoj laboratorij, a i posebni odjeli epidemiologije u “Centru” su stvoreni za njega. U rekordnom vremenu je imenovan za profesora za javno zdravlje na Kolumbijskom sveučilištu .

Do sredine ’70-tih, postao je svjetski autoritet za hepatitis, kada je bio spreman za svoju najvažniju misiju u životu.

Počeo se polako upoznavati sa gay zajednicom. Dodao je homoseksualne liječnike i aktiviste kao njegovo osoblje. Odvođen je i u gay geto, gdje je pregledao javne WC, barove i diskoteke, izučavajući njihove navike. Promiskuitetni homoseksualci postati će savršeni zamorci.

Krajem ’70-tih, započeta je kampanja potrage za homoseksualnim volonterima, koji bi dali svoje uzorke krvi. Preko deset tisuća ljudi se prijavilo za taj eksperiment. Nalazi donirane krvi su trebali dati podatke o brzini kretanja HIV virusa u gay zajednici.

Zmunes je bio vrlo selektivan u odabiru gay muškarca kao finalista. Tražio je da ljudi budu vrlo promiskuitetni. Nije želio nikakve monogamne osobe u svom eksperimentu.

Želio je osobe koje su mlade, zdrave, odgovorne i inteligentne, a po mogućnosti bijele. Također, morali su imati adresu i broj telefona, i biti spremni osigurati uzorke krvi tijekom dugog vremenskog perioda. Ovaj eksperiment je bio veoma skup, a Zmunes nije želio nikakvu nekooperativnost.

U preliminarnim eksperimentima, Zmunes je prvo testirao svoje prvo cjepivo na čimpanzama. Također, testirao je dvije stotine gay muškaraca, volontera. U mjesecima prije zvaničnog početka eksperimenta, nije bilo nikakvih problema sa čimpanzama ili volonterima. Sada je bio spreman da podesi datum za svoj konačni eksperiment … eksperiment koji će desetkovati gay zajednicu u New York-u, a zatim se proširiti diljem zemlje.

U listopadu 1979. godine, preko tisuću ljudi iz Manhattan-a su primili Zmunesovo cjepivo.

U siječnju 1980. ljubičaste promjene na koži su se počele pojavljivati na tijelima mladih, bijelih, gay muškaraca, u krajevima blizu Manhattana. Liječnici nisu znali što nije u redu s ovim ljudima. Tijekom narednih par godina, liječnici s Manhattana naišli su na desetke slučajeva nove bolesti koju karakterizira imunodeficijencija, a potom i fatalna bolest pluća.

Svi muškarci su bili mladi, gay i promiskuitetni. Skoro svi su bili bijeli. I svi su umirali strašnom smrću. U roku od nekoliko godina, AIDS će postati vodeći uzrok smrti mladih muškaraca i žena iz New York-a, a Big Apple će biti epicentar nove kuge, sa najvećim brojem oboljelih u zemlji.

U ožujku 1980., napravljeni su dodatni eksperimenti u San Franciscu, Los Angelesu, Denveru, St. Louisu i Chicagu. U jesen 1980. pojavio se prvi slučaj AIDS-a na zapadnoj obali, kod mladiću iz San Francisca. Šest mjeseci kasnije, u lipnju 1981. epidemija AIDS-a je proglašena “zvaničnom”.

Nitko nije mogao razumjeti, zašto veliki broj mladih, bijelih i prethodno fizički zdravih muškaraca, homoseksualaca, umire misteriozno.

Do početka ’80-tih, Zmunes je dobio milijune dolara za svoja istraživanja. Surađivao je s najmoćnijim institucijama u državi … s Nacionalnim institutom za rak, sa FDA, CZO, sa Cornell, Yale i Harvardovom školom javnog zdravlja .. sa ruskom Akademijom medicinskih znanosti, s Međunarodnom agencijom za istraživanje raka u Lyonu .. kao i sa bliskim asocijacijama u zemljama trećeg svijeta.

U lipnju 1982. godine, Zmunes umire od raka pluća.

1983. godine, objavljuje se detaljan izvještaj sa novim eksperimentima cjepiva “protiv” hepatitisa B, nazvan Kangvane program, nad crnom južnoafričkom djecom.

Od samog početka nastanka AIDS-a, znanstvenici američke vlade su tvrdili kako je HIV virus nastao kod jedne vrste primata, čimpanze, u afričkim džunglama, i da se odatle prenio na afričko crno stanovništvo.

Nakon smrti, Zmunes je ostao upamćen i poštovan od strane malog kruga “uglednih” američkih znanstvenika i međunarodnih medicinskih moćnika koji vode svjetsku medicinsku znanost, međusobno povezanih zajedničkim interesima.

Potom, 11. svibnja 1984., obilježen je sastanak koji je održan u glavnom gradu američke nacije u čast Volfa Zmunesa. Jedan od sudionika sastanka bio je i Dr. Robert Galo, koji je najavio otkriće AIDS-a tri tjedna ranije, prije nego što je i službeno otkriven.

Također, tu su bili i vrhunski vladini znanstvenici za sidu i rak, izumitelji AIDS virusa, šefovi najprestižnijih biomedicinskih ustanova u zemlji, i glavni rukovoditelji farmaceutskih kompanija indoktriniranih u genetski inženjering, proizvodnju cjepiva kao i u biološko ratovanje.

Zaista je čudna ta zlokobna veza između raka i AIDS-a, između eksperimentiranja nad životinjama i genetskog inženjeringa, između tehnologije biološkog ratovanja i farmaceutskih kompanija, između gay eksperimenata i HIV-a, programa cijepljenja i kontaminacije donacija ljudske krvi u zdravstvenim objektima.

Kako to da se misteriozna i neizlječiva bolest pojavi niotkuda, i da ciljano pogađa samo gay populaciju i manjine u jednoj društvenoj zajednici.

Čuveni redatelj Spike Lee, izjavio je da je AIDS bolest koju je projektirala američka vlada i da je namijenjena društvenim skupinama koje su predviđene za brisanje …

Prema najnovijim statističkim podacima objavljenim na internetu oko 20 milijuna ljudi diljem svijeta je umrlo od AIDS-a, a 40 milijuna ljudi je zaraženo HIV-om, a najviše u podsaharskoj Africi.

Nije potrebno mnogo razmišljati da bi se shvatilo, da je HIV virus zasijan u gay muškarce preko kontaminiranih cjepiva, kao dio hepatitis eksperimenata. Postoje milijuni bijelih ljudi u subsaharskoj Africi.

Ako je HIV bio prisutan desetljećima, kako neki znanstvenici tvrde, zašto je AIDS prvenstveno bolest crnaca, a ne i bijelog čovjeka u Africi?

Uvođenje HIV-a preko hepatitisa B, bio je namjeran pokušaj da se likvidira gay zajednica, kao i da se okrive homoseksualni muškarci za širenje bolesti na “opću populaciju”, zbog njihovog izopačenog, tzv. života “visokog rizika”.

Javnost je pažljivo hipnotizirana od strane medija, da su samo crnci, homoseksualci i afrički zeleni majmuni odgovorni za izazivanje AIDS-a. Ove politički “korektne” i znanstveno “ispravne činjenice” su prihvaćene od strane većine ljudi, bez pitanja.

Koliko je još smrti od HIV-a potrebno, prije nego što ljudi progovore protiv ovog tajnog genocida i očigledne povezanosti eksperimentalnog cjepiva i uvođenja smrtonosnih virusa kod “selektirane” populacije ..?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs/uredio:NSP)