Jeste li se ikada zabrinuli u svezi vašeg rada na određenom zadatku, samo zato što ne ispunjavate vlastita očekivanja, što vas je dovelo do velikih razočaranja?

To se događa mnogim ljudima svaki dan. Bilo da je to na poslu, u školi ili samo u društvenim interakcijama općenito, ljudi često ne uspijevaju ispuniti svoje ciljeve što se tiče njihovih očekivanja.

Postoje mnoga istraživanja koja su pronašla da osobna očekivanja imaju veliku ulogu u tome kako se pojedinci osjećaju i što misle o sebi i svom poslu.

Sada nova istraživanja naglašavaju činjenicu da smanjena očekivanja, a ne ona velika očekivanja, mogu bolje pomoći ljudima da postignu svoje najbolje moguće rezultate.

Prema članku pod nazivom “Slučaj za smanjenje očekivanja”, manji pritisak i puno opušteniji stav koji dolazi s nižim očekivanjima bi mogao biti “ključ za sreću i održive performanse”.

Autor ukazuje na slučaj Amelije Boone, aktivne sportašice koja sudjeluje u ultra-maratonima i drugim sportskim aktivnostima, koja je otkrila da se može osjećati dobro na podjednakim razinama performansi na taj način da se jednostavno ne podvrgava smiješnim zahtjevima visokih očekivanja.

Prema riječima Amelie Boone, postalo je očito da ona nije došla pod pritisak zbog visokih očekivanja, što joj je pomoglo u njenom smanjenju performansi zbog nedavnih osobnih problema.

“Shvatila sam da bih mogla staviti svoj ego po strani, pomići početnu liniju očekivanja, što je bilo dobro za moje samopouzdanje kroz prihvaćanje tih trenutnih ograničenja”, objasnila je. “Mogla sam onda prihvatiti da sam zahrđala, prihvatiti da se bojim i prihvatiti da rezultati možda nisu ono što sam očekivala.”

Boone je nadalje dodala da je smanjenje njezinih očekivanja pomoglo da prihvati da je ona “u procesu” i da bude potpuno u redu s tim. Rekla je da postoji sloboda u ostvarivanju vlastitih očekivanja koja su samo puki konstrukti koje sami stvarate u vlastitoj glavi, i vi imate moć promijeniti stvari po tom pogledu.

Što se tiče svjetske populacije i razina zadovoljstva životom, to jako varira od zemlje do zemlje, a razina očekivanja također može imati veze.

Istraživanje koje su proveli istraživači sa Sveučilišta Južne Danske pokazalo je točno zašto su danski građani bili zadovoljni životom u usporedbi s drugim zapadnim zemljama.

Prema istraživačima, to je jednostavno zbog činjenice da oni ne postavljaju smiješno visoka očekivanja za sebe.

“Ako su očekivanja nerealno visoka, oni bi mogli biti temelj razočaranja i niskog zadovoljstva životom”, rekli su istraživači.

“Dok su Danci vrlo zadovoljni, njihova očekivanja, u usporedbi s drugim zemljama, su prilično niska”.

Postavljanje velikih očekivanja nije uvijek tako loša stvar, naravno. Može vam biti korisno postaviti visoke ciljeve kako biste održali određenu razinu performansi, a također i za postizanje boljih rezultata od onoga na koje ste se navikli.

No, korisno je zapamtiti da nerealni ciljevi mogu dugoročno biti štetni, jer se možete usredotočiti na ništa više od ishoda i zaboraviti na proces dolaska do tog ishoda.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Je li vam se ikada dogodilo da napustite neku trgovinu, druženje s prijateljem ili sastanak na poslu i da se osjećate nekako prevarenima

Moguće je da ste zavarani nekom suptilnom psihološkom igrom koje niste ni svjesni.

S portala Business Insider prenosimo nekoliko psiholoških trikova koji će vam pomoći da ne upadnete u takve zamke nego da u toj igri vi sami budete igrač.

Nadamo se, naravno, da ćete ova novostečena znanja primijeniti za širenje dobra a ne zla.

1. Upotrijebite mamac da biste nešto prodali

Ako imate poteškoća u prodavanju onog skupljeg od dva proizvoda, razmislite o tome da u ponudu dodate treću opciju čija će jedina funkcija biti da taj ‘skuplji’ proizvod izgleda primamljivije. Taj treći proizvod trebao bi imati istu cijenu kao skuplji, no biti manje privlačan.

2. U određenoj okolini ljudi će biti manje sebični

Pregovarate li s nekim, učinite to u nekom kafiću umjesto u sobi za sastanke kako bi onaj s kime razgovarate bio manje sklon agresiji. Ljudi običavaju biti agresivniji kad oko sebe vide predmete koje povezuju s poslom nego kad su okruženi neutralnim objektima.

3. Pomozite nekome u ostvarivanju njegovih ciljeva kako bi poslije on pomogao vama

Dajte nekome nešto što mu treba kako bi se poslije osjećalo obavezni uzvratiti vam uslugu. Kad vam zahvala za uslugu koju ste im napravili, odgovorite: ‘Pa naravno, partneri su tu da si međusobno pomažu.’

4. Oponašajte govor tijela drugih ljudi kako biste im se svidjeli

Suptilno oponašanje nečijeg načina sjedenja ili govora učinit će da se ljudima više sviđate. Vjerojatno neće niti primijetiti da ih imitirate.

5. Govorite brzo kako biste naveli sugovornika da se složi s vama

Kad se netko ne slaže s vama, govorite brže kako bi oni imali manje vremena procesuirati što ste točno rekli. Ako se osoba slaže s vama, govorite sporije, kako bi oni imali ocijeniti vašu poruku.

6. Zbunite ljude kako bi se povinovali vašim željama

Umjesto da kažete ljudima da prodajete 8 karata za 3 dolara, recite im da je to 300 penija za 8 karata, ‘što je prava bagatela’. Ljudi će se zbuniti pokušavajući izračunati koliko je to zapravo, pa će samo prihvatiti ponudu vjerujući da je to prava prilika.

7. Zamolite ljude za uslugu kad su već preumorni za suradnju

Zamolite nešto ljude kad su već iscijeđeni, pa neće imati mentalne snage da preispitaju važu molbu.

8. Izložite slike očiju kako bi naveli ljude da se ponašaju etičnije

Neka ljudi imaju utisak da ih se gleda tako što ćete negdje u blizini izložiti slike očiju. Tako će vjerojatnije počistiti za sobom ili vratiti posuđenu stvar.

9. Umjesto glagola, koristite imenice kako biste naveli ljude da promijene svoje ponašanje

Ako koristite imenice umjesto glagola, ostavit ćete dojam da ste član neke određene grupe kojoj je dobro pripadati. Recimo pitajte: ‘Koliko ti je važno biti glasač?’, umjesto: ‘Koliko ti je važno glasati?’

10. Prestrašite ljude kako bi vam dali ono što trebate

Ljudi koji prvo osjete neku napetost ili tjeskobu, a nakon toga olakšanje, skloniji su kasnije pozitivno odgovoriti na neku molbu. To je zbog toga što je njihov um opterećen razmišljanjem o potencijalnoj opasnosti s kojom su se susreli.

11. Usredotočite se na ono što vaš partner dobiva, a ne na ono što gubi

Dok pregovarate, naglašavajte ono što će druga strana dobiti kako biste ih privoljeli da pristanu na vašu ponudu. Na primjer, ako pokušavate prodati auto, recite: ‘Dat ću vam svoj auto za 1.000 dolara’, umjesto da kažete: ‘Tražim 1.000 dolara za svoj auto’.

 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Postoji upečatljiva razlika između razvijenih i svjesnih ljudi i nerazvijenih, nesvjesnih ljudi

Evoluiranje je proces koji počinje svjesnim buđenjem. Nakon buđenja više ne možete biti ista osoba koja ste nekad bili. Kada zaronite dublje u svoj osobni rast vidjet ćete dokaze da ste se razvili i promijenili.

U nastavku je navedeno 20 znakova koji dokazuju da ste se razvili kao osoba:

1. Osnova: Vi znate tko ste

Prema psihološkoj teoriji identiteta, postoje četiri faze razvoja identiteta. U prvoj fazi nemate identitet. Slijepo prihvaćate bilo koju vrstu ideologije ili sustav vrijednosti koje su vas podučili roditelji ili članovi obitelji.

U drugoj fazi počinjete širiti svoj društveni krug, ali pasivno slijedite tok društva bez ispitivanja. Nedostaje vam autentičnost i trudite se uklopiti i ugoditi drugima. Kao u fazi jedan: bez pravog identiteta.

U trećoj fazi počinjete doživljavati krizu identiteta. Shvaćate da ste zavaravali, kopirali i slijepo slijedili cijeli život. Možete početi sumnjati u svoje izbore i vrijednosti. To dovodi do toga da počinjete istraživati nove životne stilove, sustave vjerovanja, izbore, prijatelje i kulture.

Međutim, u ovoj fazi malo je predanosti i dubine. Umjesto toga, to je beskrajna potraga za sljedećom stvari. Većina ljudi je zapela u trajnoj krizi identiteta. Oni nemaju pojma tko su zapravo.

U četvrtoj fazi već ste hrabro proputovali kroz krizu identiteta i samostalno se opredijelili za određeni identitet ( tj. ideologiju, zanimanje, vrijednosti društvenih veza itd.). Nastavljate istraživati. Međutim, ovo istraživanje temelji se na osnovnim uvjerenjima i jasnim osjećajem tko ste i što vam je cilj u životu.

U nastavku ćemo definirati razvijenu osobu kao nekoga tko je postigao svoj identitet.

2. Znate što želite

Kao razvijena osoba posvećeni ste određenom životnom putu. Vi znate što želite u životu. Imate smjer. Stephen Covey je u svojoj knjizi “7 navika uspješnih ljudi “ rekao : Počnite na način da vidite kraj.

U svemu postoje dvije kreacije: Mentalna kreacija i fizička kreacija.

Možete dizajnirati svoju idealnu sudbinu i dosljedno ići prema njoj bez skretanja s pravca – jer ste predani. Beskrajno istraživanje je završeno. Spremni ste ići duboko i daleko.

3. Osjećate da ste točno tamo gdje bi trebali biti

Kao razvijena osoba osjećate viši smisao svrhe u svom životu, kao da imate vodstvo. Vi ste na pravom mjestu i na pravom putu. To je više od pukog uvjerenja- to je duhovna potvrda. Usklađeni ste sa svojim jastvom i manifestirate življenje života za kojeg ste stvoreni.

4. Vjerujete da imate kontrolu nad ishodima u vašem životu

Kao razvijena osoba imate ono što psiholozi nazivaju unutarnjim mjestom kontrole. Vi, a ne vanjski čimbenici, kontrolirate svoj život. Vjerujete da ste vi odgovorni i prema tome imate moć stvoriti sve što želite u budućnosti.

5. Vaš život je postavljen prema vlastitim uvjetima

Kao razvijena osoba otporni ste na programe drugih ljudi. Svaki trenutak svakog dana provodite radeći ono što vi želite. Radite posao koji volite. Provodite vrijeme s ljudima s kojima želite biti. Zarađujete novca koliko želite. Vi kontrolirate vaš raspored. Vaš raspored ne upravlja vama.

6. Vaš život je jednostavniji

Kao razvijena osoba pojednostavili ste svoj život. Umjetnost je usporiti i mirisati cvijeće. Ne jurite kroz život. Vi ste prisutni. Više volite iskustva nego stvari. Uklonili ste sve iz svog života što vas odvraća od najviše svrhe. Sve što se nalazi u vašem životu je tu sa smislom. Ima svrhu.

“Jednostavnost je krajnja sofisticiranost”. – Leonardo da Vinci

7. Vaši ciljevi se ostvaruju ubrzo nakon što ste ih postavili

Kao razvijena osoba spojeni ste s višim izvorom. Naučili ste kako brzo stvoriti rezultate koje želite – često dođu trenutno. Ako vjerujete, ostvariti će vam se. Kao što je Ralph Waldo Emerson je rekao: “Nakon što donesete odluku, svemir se uroti da se to dogodi.”

8. Privlačite prave ljude u svoj život

Kao razvijena osoba, privlačite prave ljude u svoj život. Krećete se prema velikoj viziji i čini se da se potrebne veze i mentori uvijek pojave baš kada ih trebate. Kao što je Buddha je rekao: “Kad je učenik spreman učitelj će se pojaviti.”

9. Očekujete da se sreća / čuda često događaju

Kao razvijena osoba očekujete da se sreća i čuda događaju u vašem životu. To je vaše prirodno stanje uma. Stvari će ići glatko. Pojavit će se rijetke prilike. Ako očekujete, vjerujete, ostvariti će vam se. U stvari, iz perspektive razvijenosti čuda su normalna pojava. Ako vam se čuda ne događaju često u životu to je znak da niste u vezi sa sobom i svojim višim izvorom.

10. Odvajate vrijeme svaki dan za propitivanje i meditaciju

Kao razvijena osoba nalazite način da budete sami. Na primjer, Sara Blakey, predsjednica uprave Spanx, živi samo pet minuta od njezina ureda. Međutim, ona namjerno vozi produženih 45 minuta na posao, jednostavno da si osigura vrijeme i prostor za razmišljanje. Tako to radi i veliki broj drugih kreativaca. Izdvoje dio vremena svaki dan za propitivanje, meditiranje, molitvu, i analizu.

Na taj način dolaze inspiracija i otkrića.

11. Pažljivi ste sa svojim vremenom

Kao razvijena osoba vi kažete “Ne” većini poziva i prilika. Kao što je Jim Collins objasnio u svojoj knjizi „Od dobrog do izvrsnog“, vi shvaćate da se izvrsne prilike događaju svaki dan. Niste zavedeni ni ometeni njima. Posvećujete vaše vrijeme samo stvarima koje su vam uistinu važne.

12. Svakodnevno činite stvari kako bi kreirali budućnost kakvu želite

Kao razvijena osoba ne odugovlačite postupak. Pomakli ste se od sanjara na osobu koja djeluje. Svaki dan provodite zapravo gradeći budućnost u kakvoj želite živjeti.

„Ako nagomilate previše „sutra“ shvatit ćete da ste ostali s ničim osim sa velikim brojem praznih „ječer“ – Harold Hill

13. Osjećate raskorak između sebe i onih s kojima ste se nekad družili

Kao razvijena osoba, osjećate jaz između sebe i ljudi s kojima ste provodili vrijeme. To je možda jedan od najtužnijih dijelova postajanja evoluiranom osobom i jedan od najtežih. U nekom trenutku putovanja, svaka evoluirana osoba se morala razići s ljudima koji je sputavaju. Međutim, jednom kad su to učinili nije prošlo dugo od toga da su postali potpuno različiti od svojih starih prijatelja.

14. Stalno tražite promjenu

Kao razvijena osoba stalno tražite i prihvaćate promjenu. Volite transformaciju. Volite razbijate vaše paradigme. Volite njegovati nove navike. Volite se upustiti u nove stvari koje su vam izazovne zbog toga što volite rast.

15. Pronalazite užitak u preuzimanju rizika

Kao razvijena osoba osjećate se živo kada s vjerom i blagom neizvjesnošću ulazite u nešto novo. Volite taj trenutak kada se spremate učiniti nešto što vas plaši. Znate da pokušavate nešto što većina ljudi nikada ne bi ni razmotrila.

“Kada prestanemo riskirati, prestanemo živjeti.” – Robin Sharma

16. Primjećujete skrivenu istinu u svemu

Kao razvijena osoba uočavate suptilnu istinu i povezanost u svemu, dok gledate filmove, razgovarate, vozite se u automobilu. Život je vaš učitelj. Vi ste duboko povezani sa svemirom i osjetljivi ste čak i na najmanje veze i pouke.

17. Svjesni ste hrane koju jedete

Kao razvijena osoba vidite sebe kao holističko biće. Svaki aspekt vašeg života utječe na cjelinu. Prema tome, svjesni ste da hrana u tijelu utječe na um, emocije, duh, odnose, i na sve ostalo. Najvjerovatnije ste vegetarijanac ili vegan.

18. Više vam je stalo do drugih ljudi – ali manje o tome što oni misle o vama

Kao razvijena osoba intenzivno brinete o tuđoj dobrobiti. Međutim, više vas nije briga što drugi ljudi misle o vama. Tuđe percepcije više ne upravljaju vama. Kao što je Martha Graham rekla: “Ono što ljudi na svijetu misle o vama, stvarno vas se ne tiče.”

19. Više ne se uspoređujete ​​s drugima

Kao razvijena osoba više se ne uspoređujete niti natječete s drugima. Budući da imate svijest o jedinstvenom identitetu, shvaćate da nitko drugi ne može obaviti posao koji ste naumili. Imate svoju vlastitu jedinstvenu misiju u životu koju samo vi možete ostvariti. Dakle, nema razloga kopirati druge ljude. Nema natjecanja. Vi ste inovator.

20. Iskreno želite najbolje drugim ljudima

Kao razvijena osoba sretni ste kada drugi ljudi uspiju i tužni kada ne uspiju. Uspjeh drugih vidite kao ukupni uspjeh. Vi stvarno želite najbolje svima, čak i vašim neprijateljima. Imate samo ljubav za svaku osobu na zemlji. Nema mržnje, zavisti ili prijevare.

Zaključak

Razvijeni ljudi mijenjaju svijet. Oni žive sretniji, jednostavniji i produktivniji život. Najljepši dio rasta vaše svjesnosti je taj što možete vidjeti dokaze u svom životu koji potvrđuju da ste postali osoba koja trebate biti.
 
(atma.hr,youtube/uredio:nsp)

Dok je sama grandioznost glavno dijagnostičko obilježje patološkog narcizma, postoje i znanstveni podaci koji navode na zaključak da se patološki narcizam javlja u dva oblika, (a) grandiozno stanje svijesti kod mlađih adolescenata koje se može korigirati kasnijim životnim iskustvima, i (b) stabilni poremećaj opisan u DSM-IV (američki Priručnik za dijagnostiku mentalnih oboljenja) koji nije toliko definiran s grandioznošću, koliko sa ozbiljnim poremećajima u međuljudskim odnosima

Prema nekim teorijama, uzrok narcizma je rana afektivna deprivacija, dok klinički materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom. Ukoliko je Narcisoidni poremećaj ličnosti – NPL izazvan oštećenjima nastalim za vrijeme infantilnosti i usljeđujućim “kratkim-spojevima” kod daljnjeg razvoja, onda će on vjerojatno biti neizlječiv. U drugu ruku, ukoliko je narcizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada, mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti. Klinička literatura na temu NPL-a je više teoretske prirode, apstraktna i općenita, sa malo opisa kliničkih slučajeva, što sugerira da kliničari nemaju mnogo praktičnog iskustva sa narcisizmom. Postoji nekoliko razloga za to:

Zastupljenost NPL-a se procjenjuje na oko 1% generalne populacije

- Narcisi se rijetko podvrgavaju tretmanu, a kada do tretmana dođe, onda je napredak veoma spor. Tu se radi o najmanje godinu ili dvije stalnih seansi prije nego što narcis može priznati da i od kliničkih terapeuata ponekad može biti neke koristi. Teško je držati naracisa dovoljno dugo pod terapijom dok se ne postignu određeni učinci, a malo ljudi ima dovoljno novca za tretman koji ne pruža mnogo a dugo traje.

- Osiguravajuća društva su također zainteresirana za kratkotrajne terapije i pažnja se prije posvećuje ublažavanju akutnih problema, kao što je depresija, nego nekom zalaženju u tretman uzroka kroničnih problema. Narcisi se veoma ustežu kod otvaranja i poklanjanja povjerenja nekome, tako da većina slučajeva prođe neprimjećena od strane terapeuta kod kratkotrajnih tretmana. Prema nekim nalazima, antidepresivi tipa SSRI (selective serotonin-reuptake inhibitors), kao što je Prozac, pogoršavaju narcisoidnu grandioznost i nedostatak društvene inhibicije.

- Većina kliničara se čini nesvjesna činjenice da se izvještaji narcisa o njihovom napretku ne mogu smatrati valjanim s obzirom da je laganje jedna od njihovih glavnih osobina i da u mnogim slučajevima nedostatak empatije navodi narcisa na veoma netočne interpretacije onoga što drugi ljudi govore ili rade, tako da oni mogu vjerovati da ih drugi vole i poštuju bez obzira na prošlost u kojoj su ovi pokazivali neosjetljivost i tendeciju za iskorištavanjem drugih ljudi u svojim odnosima s njima.

[Iz DSM-IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition, 1994 ,.]

Jako izražena težnja za grandioznošću (kod maštarenja i ponašanja), potreba ličnosti da joj se drugi dive, i nedostatak empatije

[NPL se po prvi put pojavio u DSM-III 1980. godine; prije toga nije postojao nikakav formalan dijagnostički opis ovog poremećaja. Pored toga, poremećaji ličnosti se često međusobno isprepliću i kliničari imaju tendenciju da ih miješaju.

Grandioznost je poseban slučaj, međutim, nedostatak empatije i eksploatatorski odnos prema drugim ljudima nije specifičan samo za NPL, isto kao i potreba osobe da drugi u njoj vide nešto specijalno ili posebno. Diferencijalna dijagnoza NPL-a se uspostavlja na temelju odsustva određenih faktora u ponašanju osobe. Granični poremećaj ličnosti - GPL (Borderline Personality Disorder) ima neke upadljive sličnosti sa NPL-om, međutim, GPL se karakterizira tendencijom ka nanošenju ozljeda samom sebi ili samo-ozljeđivanju, prijetnjom počinjenja samoubojstva ili pokušajima izvršavanja samoubojstva, dok će narcisi rijetko kada povrijediti sebe na takav način.

GPL može uključiti i živčane slomove, koji nisu karakterstičnim za NPL, mada se mogu dogoditi. Potreba za ukazivanjem stalne pažnje od strane drugih, također je zastupljena kod histionskog poremećaja ličnosti - HPL, međutim, HPL i GPL slučajevi su strogo orjentirani ka održavanju međusobnih veza s drugima, dok je je za NPL karakteristično da osobe koje pate od tog poremećaja imaju tendenciju ka otuđivanju od drugih, kao i izbjegavanju svake intimnosti s drugima.

Kod poremećaja ličnosti, grandioznost je posebno karakteristična za NPL, međutim, ona se nalazi i kod drugih psihičkih poremećaja.

Psihopati također pokazuju jedan patološki narcizam uključujući i grandioznost, međutim psihopatija se razlikuje od NPL-a po tome što će psihopati biti voljni se koristiti i fizičkim nasiljem prilikom ostvarivanja onoga što žele, dok će narcisi rijetko kad činiti neke kriminalne radnje; narcisi se često groze fizičkog kontakta s drugima, mada znaju i napasti u nastupu bijesa.

Bipolarna bolest također sadrži jake elemente grandioznosti. (Nešto više o grandioznosti i empatiji biti će rečeno u drugom dijelu teksta).]

Ovaj poremećaj se javlja u mlađoj odrasloj dobi i prepoznaje se po najmanje pet sljedećih simptoma:

1. Jedan pretjeran osjećaj samovažnosti (npr. pretjeruju kad pričaju o svojim postignućima i očekuju priznanja iako ih nisu zaslužili)

- Obični narcisi pokazuju pretjeran osjećaj samovažnosti, bilo kad pričaju o obitelji, poslu ili životu uopće, kao da nitko drugi ne postoji u njihovoj slici. Što god oni rade, oni su ti koji su glavna zvijezda, odajući dojam kako na svojim plećima nose jednu herojsku odovornost za njihovu obitelj ili poduzeće, da oni moraju brinuti o svemu jer njihovi bračni drugovi, partneri ili suradnici ovise o njima, tj . nisu u stanju funkcionirati bez njih.

Oni ignoriraju ili poništavaju sposobnosti i doprinose drugih i žale se kako im nitko nikad ne pomaže; mogu inspirirati kod drugih saosjećanje ili divljenje za svoje stoičko suočavanje sa životnim tegobama ili nesebično požrtvovanje kad je dobro drugih u pitanju (mada ga ti drugi “nisu zaslužili”). Međutim, ova njihova svakodnevna grandioznost je jedan aspekt narcizma u kojeg ne možete proniknuti osim ukoliko ne dobijete priliku da posjetite Narcisovu kuću ili radno mjesto i sami se uvjerite da su i drugi tamo uključeni u razne poslove a u mnogim slučajevima, oni čak obavljaju za njega i onaj dio posla koji normalno pripada njemu.

Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vrijedniji od vremena i novca drugih ljudi.

U širokoj upotrebi, pojmovi narcis, narcisoidnost i narcisoidan, podrazumijevaju jednu apsurdnu uobraženost i primjenjuju se na ljude čije su ambicije i aspiracije mnogo veće od njihovih vidljivih sposobnosti ili nadarenosti. Ponekad se ovi pojmovi primjenjuju za opis ljudi koji su jednostavno puni sebe – čak i kad su nihova stvarna dostignuća spektakularna. Izvanredni zabavljači ili sportaši nisu uvijek skromni, ali oni nisu grandiozni ukoliko je njihovo vrednovanje samih sebe realistično; npr., Muhammad Ali, ili Cassius Clay, bio je notoran po tome kako se hvalio da je on najbolji i najljepši, međutim, on jeste tijekom jednog vremenskog razdoblja bio najbolji i najljepši bokser, tako da njegovo vrednovanje samog sebe nije bilo grandiozno.

Neki narcisi bombastično hvalisaju i veličaju sami sebe, međutim, mnogi od njih su neupadljivi u javnosti, štedeći svoju sujetu i autokratsko ponašanje za one koji su im najbliži i najdraži. Uobičajeno napadno grandiozno ponašanje uključuje očekivanje jednog posebnog tretmana ili divljenja ukoliko tvrde da (a) poznaju važne, moćne ili poznate ljude (b) ili ukoliko oni sami tvrde za sebe da su izvanredno inteligentni ili nadareni.

Grandiozne tvrdnje narcisoidnih osoba su obično samo površno moguće fabrikacije koje lako pucaju po šavovima ukoliko se izlože jednoj imalo kritičkoj analizi. Njih je najlakše prepoznati po njihovim djelima: da li su ona stvarno značajna? (Mnogo pričaju, a ništa konkretno da urade.)

Geniji koji su istovremeno narcisodni su velika rijetkost. Prije ćemo sresti 1000 narcisoidnih osoba, nego jednog genija.

2. Preokupacija fantazijama bezgraničnog uspjeha, moći, briljantnosti, ljepote ili idealne ljubavi.

- Narcisi kultiviraju solipsistične ili “autistične” fantazije, što znači da oni žive u svojim malim zatvorenim svijetovima (a istovremeno ih vrijeđa kad se realnost usudi upasti u njih).

3. Narcis vjeruje da je on “poseban” i da njega mogu razumjeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu; tako se on jedino s njima može asocirati

- Oni misle da je svatko tko nije poseban ili superioran, jednostavno bezvrijedan. Po samoj svojoj definiciji normalni ljudi nisu ni posebni ni superiorni, tako da su oni za narcise beznačajni.

4. Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive

- Prekomijerno, na dva načina: oni žele nagrade, komplimente, poslušnost drugih, kao i to da im drugi cijelo vrijeme zavide; žude da čuju kako je sve što oni rade bolje od onoga što rade drugi. Ovdje se ne radi o tome da oni očekuju neku iskrenost, njima je bitno da im se to ponavlja što češće i što glasnije.

5. Narcis uvijek smatra da ima pravo na nešto

- Oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi nešto uraditi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili kako bi mogli raditi ono što narcis želi. Ukoliko se njegova očekivanja ne ispune, kod narcisa će odmah usljediti izljev bijesa ili frustracija.

6. Sebično iskorištavanje drugih s ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva

- Narcisi se koriste drugim ljudima kako bi ostvarili ono što žele i nije ih briga koliko će to koštati druge ljude.

7. Nedostatak empatije

- Nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima suosjećaju. Oni se “isključe” kad drugi ljudi pričaju o svojim problemima.

U kliničkom smislu, empatija je sposobnost prepoznavanja i tumačenja emocija drugih ljudi. Nedostatak empatije kod ljudi može se manifestira na dva načina: (a) pravilna interpretacija emocija drugih ali ih ne dodiruje patnja drugih ljudi (često i uživaju kad vide druge da pate), što je karakteristika psihopata (b) nesposobnost prepoznavanja i pravilne interpretacije emocija kod drugih ljudi, što je više karakteristično za NPL. Ovaj drugi slučaj poremećene empatije može čak (mada rijetko) se manifestirati i kao alexithymia, ili nedostatak riječi za opis emocija, a sreće se kod nekih psihosomatskih bolesti, kao npr. onih oboljenja kod kojih se emocije doživljavaju na somatski, a ne psihički način.

Ljudi s poremećajem ličnosti nemaju normalnu identifikaciju tijelo-ego, te smatraju njihova tijela instrumentima, tj. nečim što je slično alatu koji im stoji na raspolaganju da bi došli do onoga što žele. U drugim slučajevima, oni na svoje tijelo mogu gledati kao na “tamnicu za mučenje” u kojoj su osuđeni na jednu besmislenu patnju.

Mnogi narcisi su svjesni činjenice da su njihova osjećanja različita od drugih ljudi, oni većinoim osjećaju slabije ili manje, ne samo u smislu inteziteta osjećaja nego i njihove raznovrsnosti, (međutim, narcisi to tumače dokazom njihove vlastite superiornosti); neki od njih sami to opisuju u smislu kao da su “anestezirani” kad se radi o percepciji i razumijevanju emocija kod drugih ljudi.

8. Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima

9. Pokazuju arogantno, nadmeno, snishodljivo ponašanje i stavove kao i prezir prema drugima.

Često se ponašaju prema drugim ljudima kao prema smeću.

Nikada ne vole nešto što im ne može uzvratiti ljubav

(Kako prepoznati narcisa: http://www.halcyon.com/jmashmun/npd/howto.html )

“Ako hoda kao patka i kvače kao patka … onda je to – patka”

Na temelju onoga što znam, nijedna od narcisoidnih individua koje sam li čno poznavala nije bila i službeno dijagnosticirana da pati od Narcisoidnog poremećaja ličnosti; oni nisu tražili pomoć, niti su bili na kliničkom pregledu. Međutim, oni koji su tražili pomoć, to su bili članovi njihove obitelji, kako mogli izaći na kraj s njima.

Ovo su bilješke iz moje prakse – tj. opisi i observacije koji mogu pomoći u prepoznavanju narcisa a također, nadam se da će to olakšati tegobe i onima koji žive i rade sa narcisima. Žao mi je što takodje ne mogu pružiti i neku nadu, jer s obzirom da je primarna karakteristika narcisa vjerovanje da su uvijek u pravu bez obzira na to o čemu se radi, oni se ekstremno teško mijenjaju, a na žalost, imaju tendenciju da postanu još gori kako postaju stariji.

Ja takodje nikad nisam morala imati posla sa nekim fizički agresivnim ili sadistički orijentiranim narcisom. Narcisi koje sam poznavala su se većinom odlikovali zapostavljanjem drugih, kao i verbalnim i emocionalnim nasiljem nad drugima. Međutim, mnogi ljudi nisu te sreće, tako da se njihovi narcisoidni roditelji ili partneri neumorno trude da ih promijene (ili re-formiraju svoje “voljene”), od podvrgavanja plastičnim operacijama, pa do izbjeljivanja kose njihove djece uz pomoć kemijskih agenasa kako bi ih učinili savršenim plavušama ili ‘Plavušanima’.

Gotovo svatko ima neke narcisoidne crte. Moguće je da čovjek bude arogantan, sebičan, uobražen ili ‘izvan svakog dodira’ a da istodobno nije narcis. Praktični test, koji je meni zasada poznat, je taj da je s normalnim ljudima, bez obzira na to koliko su teški, moguće ostvariti neki napredak, bar privremeno, ako im recimo kažemo nešto u smislu: “Molim te, imaj srca”. Ovo ne pomaže kod narcisa; u stvari, to obično napravi stvari još gorima.

Nemoguće je prenaglasiti važnost nedostatka empatije kod narcisoidnih osoba. To se oslikava na svemu oko njih. Ono što sam jasno primjetila kod narcisa kojeg sam voljela, to je njihova nesposobnost da poklanjaju pažnju kad netko drugi priča. Ta njihova osobina je toliko upadljiva da mi se često činilo da oni imaju neki neurološki problem koji utječe na funkcioniranje njihove kognicije.

To su obrazovani ljudi sa visokim IQ, koji obično potječu iz srednje klase, a njihovo razmišljanje ne samo da nije logično, nego je izvitopereno: narcise morate vrlo dobro poznavati kako biste razumjeli njihovo ponašanje. Na primjer, oni uvijek popunjavaju njihove rupe s komadićima gesta, ideja, ukusa, stavova itd. koje su posudili od nekoga drugog koga smatraju autoritetom. Njihovi autoritativni izvori, koliko ja znam, su uvijek ljudi koje oni stvarno poznaju, a ne npr. nešto iz neke knjige; narcisovo mišljenje ili stav može doći od nekoga koga i vi također poznajete a tko za vas očigledno ne predstavlja neki autoritet za stvar o kojoj se radi, tako se narcisi mogu činiti potpuno proizvoljnim, ili nasumičnim u vezi s njihovim motivacijama i rezoniranjem.

Oni su vidljivo transfiksirani njihovom statičnom i fantastičnom slikom samih sebe, kao Narcis koji bulji u svoj ​​vlastiti odraz, što kod njih izaziva jednu čudnu vrstu spokoja i pasivnosti. Usljed toga što je njihov unutarnji život prilično ograničen i suštinski mrtav, on ne može sadržavati u sebi predstavu o tome kako se živi neki sadržajan i ispunjen život – te stvari njima nisu bitne, oni očekuju od drugih da obavljaju one svakodnevne aktivnosti ili poslove, dok njih same mrzi da traće svoju specijalnost na obične stvari; oni ne mogu unesti svoje srce u ono što rade (ali će vam reći koliko su sati uložili u neki posao), oni posuđuju svoja mišljenja, stavove i ukuse od bilo koga tko im se u tom momentu čini autoritativnim.

Na osnovu mog osobnog iskustva, kao i onoga što sam pronašla u kliničkoj literaturi, za narcise je specifično to da skoro uopće ne pričaju o svom unutarnjem životu – sjećanjima, snovima, utiscima itd. Oni rijetko spominju svoje snove. Čini se kao da nisu u stanju da asociraju sjećanja – npr. na način kako jedna stvar vodi do druge: “To me podsjeća na nešto što mi se dogodilo kad sam bio … na nešto što sam pročitao … na nešto što je netko rekao …”. Oni ne pričaju o tome kako su naučili nešto o samima sebi ili o ovome svijetu. Oni ne dijele s drugima svoje misli, osjećanja ili snove. Oni neće nikad reći, “imam jednu ideju i trebalo bi mi malo pomoći,” ili “Postoji nešto što sam uvijek želio učiniti … da li si ti ikad poželio to napraviti?”

Oni ne pričaju o tome kako im je pošlo za rukom da savladaju određene poteškoće na koje su naišli ili u vezi problema koje trenutno pokušavaju riješiti (osim što će pokušavati naći nekoga da to napravi za njih ono što oni žele). [...]

Postoje različite teorije o tome kako dolazi do Narcisoidnog poremećaja ličnosti. Neki psiholozi prate NPL do zapostavljanja ili zlostavljanja u ranom djetinjstvu, a drugi ukazuju na pretjerano povlađivanje djeci od strane njihovih roditelja, koji nisu u stanju odrediti granice kod ispunjenja zahtjeva njihove djece. Drugi tvrde da se NPL javlja u odrasloj dobi. Neki tvrde da narcisoidnost doživljava svoj vrhunac u srednjem dobu a onda se polako topi kako čovjek stari. Drugi su mišljenja da narcisi stalno ostaju isti, s tim što imaju sve veću tendenciju da padaju u depresiju kako postaju stariji, jer njihove grandiozne fantazije se ne ostvaruju, a ni oni sami ne izgledaju više onako dobro kao prije. Narcisi koje sam ja poznavala oduvijek su bili takvi, a kako su starili tako su bivali još gori, međutim, imali su dramatične regresije ličnosti nakon smrti njihovih roditelja i drugih ljudi koje su smatrali autoritetima i koji su prethodno igrali određenu ulogu u smislu kontrole narcisovog neprimjerenog ponašanja. Da, i jedna kronična depresija kod njih postaje očigledna kad uđu u 40-te godine, mada ona može biti uvijek prisutna. Depresivan narcis naravno optužuje cijeli svijet za svoja osobna razočarenja, a nikad samog sebe.

U suštini, narcisi nisu sposobni ili voljni poklanjaju povjerenje svijetu ili drugim ljudima kad se o ostvarivanju njihovih prohtjeva radi. Možda su bili rođeni od strane roditelja koji nisu bili u stanju se emotivno povezati s njima, pa su odatle još kao djeca naučili da se ne mogu ni na koji način oslanjati na druge ljude. Možda NPL počinje kasnije, kad nametljivi ili izopačeni roditelji ne dozvoljavaju djetetu prihvaćanje mišljenja ili vrijednosti drugih ljudi. Možda se narcizam javlja u djetinjstvu u slučajevima kad se roditelji prema djetetu odnose kao prema nekom malom bogu ili kralju. O čemu god da se radi, narcisi su se odlučili na to da nikoga ne vole. U svojim maštarijama oni su utopljeni u same sebe, perfektni su i nije im potrebno ništa što bi im netko drugi mogao pružiti. Njihovi životi su siromašni i sterilni; cijena koju plaćaju za svoje zlatne fantazije je velika: oni nikada neće dijeliti jedan san za dvoje.

Sa jednim narcisom je moguće imati relativno glatke međusobom odnose i te odnose je moguće održavati kao takve tijekom jednog dužeg vremenskog razdoblja. Međutim, prvi uvjet za tako nešto je – držanje distance: a tako nešto je jednostavno nemoguće u slučaju da živite s narcisom. Držanjem na odstojanju i sa samo povremenim i kratkim kontaktima, moguće je ostvariti dobre odnose sa narcisima.

Nadalje, morat ćete se prema njima ponašati kao prema djeci: dajte im što god žele ili im je potrebno kad god oni to zatraže, ali nemojte očekivati ​​da će vam se oni odužiti. Nemojte očekivati ​​od njih neko veliko zanimanje za vaš vlastiti život (niti ih trebate uopće opterećivati ​​svojim vlastitim problemima), nemojte očekivati ​​od njih da će biti u stanju da vam pruže bilo što što vam je potrebno ili što želite, ne očekujte od njih da vam se izvine ukoliko su vas uvrijedili ili da pokažu neku pozornost vašim osjećanjima. Međutim, morate imati na umu sljedeće: oni nisu djeca; djeca se razvijaju i rastu te im je pažnja potrebna samo tijekom jednog kraćeg razdoblja, nakon čega oni postaju sve više samostalni, te tako i u stanju se brinuti o samima sebi, dok narcisi nikada ne nadilaze svoju potrebu za posvećivanjem pažnje njihovim djetinjastim potrebama, tijekom 168 sati tjedno.

Odrasli narcisi su veoma zahtjevni, morate im posvećivati ​​mnogo vremena i energije, isto kao malim bebama, s tim što kod njih nećete biti u situaciji da se radujete njihovom odrastanju i napredovanju, na temelju onoga što su isisali iz vas. Dok će vam novorođenčad uzvraćati vašu ljubav, odrasli narcisi su veoma slični vampirima: oni će uzeti od vas sve što im možete dati, dok vam ničim neće uzvraćati; nakon što vas isisaju do kraja, proklet će vas i odbaciti kao smeće koje više nije vrijedno trošenja njihovog dragocijenog vremena.

Pored fizičke udaljenosti, od narcisa je vrlo bitno držati i emocionalnu distancu. Oni su vrlo dobri kod održavanja konvencionalnog personaliteta kod površinskih odnosa s ljudima koji im apsolutno ništa ne znače, a ulagivat će vam se do maksimuma ukoliko imate nešto što bi oni mogli iskoristiti – ili, ukoliko vas iz određenog razloga smatraju autoritetom. U nekim slučajevima, oni će postupati prema vama tako da ćete vi to zabunom protumačiti kao njihovu ljubav. Međutim, ako im se pokušate približiti, oni će vam reći da previše tražite od njih. Ukoliko im kažete da ih volite, oni će vas početi smatrati svojom imovinom ili nečim sličnim privjesku, te će tako i postupati s vama. Ta nagla promjena, iz jednog korektnog odnosa prema vama u otvoreno zlostavljanje je prilično šokantna i zbunjujuća.

Kada postanu svjesni da ste emocionalno vezani za njih, oni će početi vas koristiti kao neki predmet, odnosno, postupat s vama kao s nekim komadom namještaja. Ukoliko se budete protivili, oni će vam zamijerati u smislu kako vi njih ne volite istinski, jer da ih volite, onda bi ih pustili da rade s vama što hoće. Ukoliko bi vi bili toliko bezobrazni, pa se drznuli da pokažete svoju vlastitu pamet i dušu, oni će vas onda odbaciti kao neku pokvarenu igračku, zajedno sa svim vašim prijateljima.

Dakle, točno je to da je moguće održavati normalne odnose sa narcisima, međutim pitanje je koliko je to uopće vrijedno truda. Ukoliko su neki članovi vaše obitelji narcisi, onda primite moje duboko saučešće. Ukoliko radite s nekim ljudima koji su narcisi, onda se preporučuje da ih stalno držite na oku, kako bi ste se mogli zaštititi. Narcisi ne razmišljaju bogznakako pametno, bez obzira na njihov IQ. Oni misle da se pravila (u vezi bilo čega) ne odnose na njih, vole tražiti kojekave prečace ili se služe prijevarama kad god smatraju da uz njihovu pomoć mogu nekažnjeno proći. Da ne spominjemo njihovu pakost, arogantnost, laži i ostalo. Narcisi se osjete ugroženo i reaguju s bijesom ukoliko se izrazi i najmanje neslaganje s njihovim idejama, a pogotovo ako se otvoreno ukaže na neke njihove greške. Pored toga, iz njihovih zlokobnih usta imat ćete priliku SVAŠTA čuti, tako da ukoliko nastavite raditi s njima, možete očekivati ​​da ćete često morati čistiti smeće koje su oni ostavili iza sebe, da ćete zbog njih izgubiti svoje prijatelje, i općenito rečeno, velike nevolje će se pojaviti, prije ili kasnije.

Ljudi koji su proveli duže vrijeme sa narcisoidnim osobama ne boje se više ni pakla a kamoli smrti

Moramo imati na umu mogućnost da vrag izvana ne izgleda ružno ili zastašujuće. U drugom slučaju, on nam ne bi bio toliko atraktivan. Tu se vjerojatno radi o jednom zgodnom čovjeku koji često ima i vrlo zgodnu sestru.

Jednog lijepog nedjeljnog jutra nakon što su se ljudi okupili u gradskoj crkvi, iznenada se u njoj pojavio i Sotona. Kad su ga vidjeli, ljudi su vrišteći nahrupili na vrata, tako da je vrlo brzo crkva ostala prazna, međutim, na jednoj klupi ostao je ipak da sjedi jedan čovjek.

Sotona mu je zbunjeno prišao i zapitao ga: “Hej, znaš li ti tko sam ja !?”

Čovjek je odgovorio: “Pa, naravno da znam.”

Sotona ga je onda upitao: “Zar se ti mene ne bojiš?”

“Ne, ni najmanje,” odgovorio mu je čovjek.

Sotona se sada još više zaprepastio, pa ga je upitao: “A zašto me se ne bojiš?”

Čovjek mu je odgovorio: “Ja sam u braku sa tvojom sestrom već 25 godina.”

***

Gotovo svatko ima neke narcisoidne osobine, ali uobraženost, svadljivost ili sebičnost ne moraju uvijek imati izravnu vezu s poremećajem ličnosti. Narcisoidni poremećaj ličnosti podrazumijeva jedan dugotrajan obrazac abnormalnog razmišljanja, osjećanja i ponašanja u različitim situacijama.

Jedna od najkarakterističnijih crta narcisa je da često govore kontradiktorne stvari. Oni će to bukvalno činiti u sklopu jedne te iste rečenice, bez da im zastane dah u grlu. To može biti nešto trivijalno (npr., U smislu što žele ručati) ili nešto ozbiljnije (kao npr. da li vas vole ili ne). Kad ih upitate šta su htjeli kazati nečim, oni će čak negiraju da su nešto rekli, iako je to bilo samo par sekundi prije – stvarno, kako vam je uopće moglo pasti na pamet da su oni ikad tako nešto rekli?!? Vi trebate otići kod doktora na psihički pregled!

Oni će osporavati ČINJENICE. Lagat će vam o stvarima koje ste zajedno uradili. Pogrešno će navoditi ono što ste im rekli. Ukoliko se ne slažete s njima, oni će vam reći da lažete, da ste sve izmislili ili da ste ludi.

[U ovakvim momentima, vas može uhvatiti panika i jedna očajna želja da porazgovarate s nekim, kako bi pokušali utvrditi "tko je tu lud, a ko normalan": to je jedna sasvim prirodna i zdrava reakcija; to je provjera realnosti; vi ste se sada našli zbunjeni zbog narcisove nastranosti, zbog toga vi tražite pomoć od drugih kako bi ste održali svoj zdrav razum; vi znate da je nešto veoma pogrešno a samim tim što se brinete da možda vi niste ti s kojima nešto nije u redu, indicira činjenicu da vi niste narcis.]

Normalni ljudi se mogu ponašati iracionalno kada se nalaze u stanju emocionalnog stresa – oni mogu biti zbunjeni, negirati neke stvari koje su im poznate, mogu postati paranoični, željeti da ih neko tetoši kad boluju … Međutim, normalni ljudi prilično brzo oporavljaju, unutar nekoliko sati ili dana. Također, normalni ljudi će biti zahvalni svim srcem ukoliko im netko pomogne. Oni će se brzo stabilizirati ukoliko im pružite emocionalnu i moralnu podršku. Međutim, s narcisima to nije tako – najsigurniji način da vam zadaju snažan udarac, to je da im kažete da ih volite. Oni će vam prljavo uzvratiti, tako što će tražiti od vas da radite stvari na njihov način, inače, oni će vas zauvijek prognati iz svog života.

Ukoliko pokušate zamjeriti narcisu na njegovom nepoštenju ili svireposti prema ljudima, od toga nema nikakve koristi. Pokušavanje da se narcisa preodgojite pozivajući se na zdrav razum ili uz pomoć apeliranja na onu njihovu liijepšu ili bolju stranu, učinkovito je isto kao i pljuvanje u ocean. Ono što kod njih vidite, to je ujedno i ono što možete od njih dobiti: kod njih ona “bolja strana” potpuno nedostaje. Temeljni problem s kojim se ovdje susrećemo je jedan potpuni nedostatak empatije.

Nedostatak empatije predstavlja jedan apsolutan poremećaj u narcisovom razmišljanju (kogniciji) i sposobnosti osjećanja (afektivnosti). Čak i kad je vrlo inteligentan, narcis nije u stanju normalno rezonirati. Kod jednog od njih s kojim sam dugo radila, primjetila sam nešto što bih mogla nazvati “analizom uz pomoć mučkalice”. Oni ne razumiju značenje onoga što ljudi kažu i ne mogu shvatiti ni značenje pisanih riječi – zato što mnogo toga što mi kažemo zavisi od konteksta i afekcije. Narcisi (nemaju empatije, te su odatle nesposobni razumjeti kontekst i afektivnost) čuju samo samo riječi. (Rasprava s narcisom može biti veoma dezorjentirana i neobična; čini se da oni misle da korištenje nekih istih riječi podrazumijeva praćenje tijeka neke konverzacije ili rezoniranja. Tako oni često zastranjuju hvatajući se za neke irelevantne pojmove u svojoj deluziji da razumiju ono o čemu drugi pričaju. )

A iskreno rečeno, oni ni ne čuju sve riječi. Oni poklanjaju pažnju samo onome što sadrži njih u sebi. Tu se ne radi samo o nekoj lošoj navici – radi se o jednom kognitivnom poremećaju. Narcisi poklanjaju pažnju samo sebi i stvarima koje se njih osobno tiču. Međutim, s obzirom da ne znaju što drugi ljudi rade, narcisi ne mogu procijeniti kako im drugi ljudi mogu uzvratiti nevolje koje su ovi izazvali. Oni ne mogu uzimati u obzir osjećanja drugih ljudi, pa tako previđaju činjenicu da mogu iznervirati druge ljude svojim bezobzirnim ponašanjem.

Narcisima nedostaje jedna razvijena savijest a jedino što njih sputava ili koči, to je strah od kazne ili gubitka njihove reputacije – mada, opet, to se često ne može vidjeti u nekoj običnoj konverzaciji s njima ukoliko vam nije poznato to kakvom oni smatraju svoju reputaciju i što oni misle o tome kako ih drugi ljudi vide, što je često izvan svakog dodira sa objektivnom realnošću.

Njihova moralna inteligencija je na razini jednog petogodišnjeg ili šestogodišnjeg djeteta; jedina pravila koja oni priznaju su ona koja su posebno nametnuta, dopuštena, zabranjena, ili opravdana od strane onih ljudi koje oni osobno poznaju i smatraju ih autoritetima.

U svakom slučaju, od narcisa se može očekivati ​​da će raditi nezakonite ili nedozvoljene stvari, ili da će povrijediti nekoga ukoliko smatraju da mogu proći nekažnjeno, odnosno, da ih nitko ne može pri tome zaustaviti (tj. Njih nije briga što ćete vi misliti osim ako vas se ne boje).

Narcisi su zavidni i takmičarski orjentirani na način koji je težak za razumjeti. Na primjer, jedna narcisoidna osoba koju sam poznavala se jednom prilikom toliko razjarila nakon što je vidjela u nekom magazinu jedan članak – ne zbog njegovog sadržaja, nego zato što je smatrala da je ona sama mogla napisati nešto slično tome. Možda je mogla, ali nije. Oni stalno uspoređuju sebe (kao i sve ono za što misle da njima pripada, kao npr. njihovu djecu ili namještaj) s drugim ljudima i njihovom imovinom. Narcisi misle da ukoliko oni nisu bolji od sviju ostalih, onda su gori od bilo koga na cijelom svijetu.

Narcisi generalo preziru druge ljude. Čini se da to u svom korijenu potiče usljed njihovog nedostatka empatije, a izražava se kroz jedan odbojan stav prema osjećanjima drugih ljudi, kao i prema njihovim željama, potrebama, brigama, imovini, poslu itd. To je također povezano is njihovim generalno negativnim pogledom na život.

Narcisi su (a) ekstremno osjetljivi na svaku kritiku i (b) vrlo kriti čki nastrojeni prema drugim ljudima. Oni očekuju da se na njih treba gledati kao na neka superiorna, perfektna, nepogrešiva, božanska bića (ako ne kao na neka božanstva, onda bar kao na nekoga tko sjedi s božje desne strane) – u svakom drugom slučaju oni će se smatrati bezvrijednim. Kod njih nema nikakve sredine, kao što je slučaj s običnim, normalnim ljudima.

Oni ne mogu tolerirati ni najmanje neslaganje s njima. U stvari, ako im kažete, “Nemoj molim te, to opet činiti, – to boli”, narcis će to ponoviti još žešće, kako bi dokazao da je bio u pravu prvi put; njihovo rezoniranje otprilike ide ovako: “Ja sam dobar i pravedan čovjek i ja ne mogu činiti ništa pogrešno; odatle, ja te nisam povrijedio i nemoj sada me lagati …” – nakon ovakvih njihovih reakcija, normalan čovjek često ne može lako doći sebi.

Bilo kako bilo, narcisi su prirodno svirepi, kako u sitnicama, tako i u krupnijim stvarima, zato što oni poklanjaju pozornost svojim fantazijama a ne vama, međutim, masnice i ožiljci koji ostaju na vama su ISTINSKI, a ne plod vaše mašte. Tako, bez obzira na to koliko blago vi pokušavali im sugerirate da se poprave ili da potraže pomoć, oni će reagirati samo na jedan od dva moguća načina: napast će vas ili će se povući.

Budite oprezni ukoliko se odlučite zađete u zmajevu pećinu – narcis će reći BILO ŠTA, oni će odbaciti bilo koga prilikom pokušavanja da opravdaju same sebe a onda će očekivati ​​da se stvari odmah vrate na staro stanje ili status quo.

Oni će vas napasti (ponekad i fizički) i istresti na vas tovar žuči, uvreda, prezira, pogrda, prijetnji itd., a onda – nakon što se dobro istresu, naglo će se ohladiti osjećajući se mnogo bolje: “Uh, sada se osjećam bolje. A gdje smo ono stali?!” Kad se oni osjete bolje, to isto će također očekivati ​​i od vas.

Oni će vam reći da ste nitko i ništa, da ste bezvrijedni, a kratko nakon toga će izjaviti kako vas vole. Ukoliko se usprotivite takvom njihovom ponašanju prema vama, oni će vam odgovoriti, “Pa, ti jednostavno moraš me prihvatiš onakvog kakav jesam. (Bog me je načinio ovakvog, on mene voli, a ti si odviše glup/a da bi razumio/la moju vrijednost.)”

Najbolji savjet u vezi njih je da ih privatite onakvim kakvi jesu i da se držite što dalje od njih

Druga “kazna” kojoj vas narcis može izložiti je ta isključiti vas iz svog veličanstvenog društva – to se može pretvoriti u jednu farsu, jer ukoliko ste stigli do te točke, onda se sigurno već neko vrijeme sami molite za spasenje: “Dragi Bože! Kako da se izvučem iz svega ovoga?” Narcis će očekivati ​​da ćete vi biti očajno pogođeni nakon što vas je on / ona lišio / la svoje božanske pažnje, tako da kad mu (ili njoj) opet zatrebate, nakon određenog vremena – narcis će očekivati ​​od vas da ste naučili svoju lekciju i biće voljan / na da vam se vrati. Ukoliko ste stvarno naučili lekciju, ne puštajte ga je ni blizu, a telefon slobodno isključiti (doduše, možete koristiti “telefonsku sekretaricu”.)

Oni ne mogu shvatiti da imaju jedan mentalni problem; oni smatraju da su uvijek drugi ti koji nisu normalni i koji se trebaju promijeniti. Terapije mogu biti od pomoći samo u slučajevima kad neka individua želi promijeniti, međutim, bez obzira na to što narcisi mrze svoje istinsko ja, oni se ne žele promijeniti – umjesto toga, oni bi htjeli da se svijet promijeni. Tako će oni cijelo vrijeme kritizirati i žaliti se na sve i svašta.

Obično postoji nekoliko osoba koje narcisi ne smiju da diraju, i o kojima neće izreći ni najmanju kritiku, čak i da se radi o ljudima koji su po svojoj prirodi prevaranti ili kriminalci. To su obično ljudi od kojih su narcisi užasnuti ili nasmrt isprepadani, mada oni to neće priznati, nego će tvrditi kako ih poštuju ili vole; očigledno, narcisi nisu u stanju da razlikuju strah od ljubavi.

Narcisi su netrpeljivi i svirepi u svom ponašanju ali su generalno pasivni i nedostaje im inicijativa

Narcisi su naivni, ranjivi i patetični, bez obzira na svu njihovu arogantnost i svirepost. Oni imaju dosta razloga za svoju paranoju i cinizam, njihovu podmuklost, prevrtljivost i izvrdavanje. Oni su toliko izvan dodira s drugim ljudima i onim što se događa oko njih da su vrlo podložni ekploataciji. U drugu ruku, usljed svoje površne pažnje, nisu u stanju primjetiti kad njih neko iskorištava.

Narcisi su grandiozni. Oni žive u jednom umjetnom svijetu svojih fantazija o apsolutnoj moći, genijalnosti, ljepoti itd.

Freud je za njih govorio da se ti ljudi ponašaju kao da su zaljubljeni u same sebe. Oni su zaljubljeni u jednu idealnu sliku sebe – ili žele biti u ljubavi s tim svojim lažnim ja; vrlo je teško reći što se tu stvarno događa.

Kako sto je slučaj sa svima koji su zaljubljeni, njihova pažnja i energija se skreće s onih svakodnevnih aktivnosti na njihove voljene. Narcisoidne fantazije su statične, – oni su se zaljubili u svoj ​​odraz na ogledalu, ili točnije, u vodi nekog jezera, tako da svako kretanje izaziva mreškanje vode i brisanje odraza u njoj; tako da bi mogli jasno vidjeti svoj ​​veličansveni odraz na površini vode, oni moraju ostati perfektno mirni.

U svojim fantazijama, narcisi ne vide sebe da rade nešto posebno, osim da im se ljudi neprestano dive. Nadalje, oni ne vide te svoje zamišljene slike kao neki potencijal koji bi se jednog dana mogao pretvoriti u stvarnost, ukoliko budu imali sreće ili sve bude išlo kako treba: oni vide te slike kao jedan istinski način kako oni žele biti viđeni sada, upravo u ovom momentu.

Ponekad su narcisističke fantazije spektakularno grandiozne – kao npr. oni mogu zamišljati sebe kao Isusa, nekog drugog sveca ili heroja; ili nekog božanstva čiju su sliku vidjeli u nekoj knjizi; međutim, to mogu biti i neke bizarnije ličnosti, kao npr, iz crtanih romana, ilustracije iz nekih popularnih magazina itd … To njihovo umjetno samofantaziranje je obično statično u vremenu, te tako jedna te ista slika može se proteže još iz njihove mladosti; tako možemo vidjeti kako se neka žena narcis još uvijek čvrsto drži retro-trendova i proživljava sliku perfektne žene iz 60-tih godina, koju je davno vidjela u nekom magazinu za žene, dok muški narcisi mogu da se zakače za imidž nekog heroja iz stripova koje su čitali u mladosti. Narcisi više vole slike nego priče, oni vole mirne slike a ne one koje se kreću, kao npr, na nekom filmu, tako da ne baziraju svoje fantazije na nekim filmovima ili TV serijima.

Grandioznost može imati mnogo različitih oblika – žena narcis može uvjeri samu sebe kako je ona perfektan model ženstvenosti, kako upravo ona predstavlja onaj standard s kojim bi sve ostale žene trebalo uspoređivati; a onda će ona pokušati silom natjerati svoje kćerke da izgledaju i ponašaju se isto kao ona. One će teško izlaziti na kraj s kćerkama koje imaju duža ili kraća stopala od njihovih, veće ili manje grudi, drugačije zube ili ukoliko se njima više sviđaju neke druge boje.

Muškarci narcisi mogu također biti zaneseni svojim vlastitim izgledom, mada je kod njih češće nego kod žena da prebace težište na svoj ​​inteligenciju ili važnost svoje profesije, odnosno, posla kojeg obavljaju – nije bitno o kojem se poslu radi, ukoliko ga on radi, onda je to po svojoj definicije daleko važnije od bilo čega što bi vi uopće mogli raditi.

Narcisi koje sam poznavala također su imali čudne predodžbe o religiji, posebno u smislu vjerovanja kako su oni na neki način posebni božji ljubimci; Bog njih voli, tako su oni izuzeti od svakodnevnih pravila i obveza: Bog njih voli i želi biti upravo onakvi kakvi jesu, tako da oni mogu raditi sve ono što se njima sviđa – mada, naravno, taj narcisoidni Bog ima mnogo stroža pravila kada su u pitanju svi drugi, uključujući i vas, naravno.

Narcisi imaju malo smisla za humor. Oni ne razumiju viceve, pa čak ni najednostavnije zagonetke. Nemaju smisla za humor. Oni ni ne pričaju viceve, osim što ponekad imaju ispade sarkazma. To je zato što im nedostaje empatija, pa ne mogu razumijeti kontekst i afektivne riječi ili neku radnju, a vicevi, humor i komedija uvelike ovise o kontekstu i afektivnosti.

Oni su specijalisti u sarkazmu prema drugima, dok nisu u stanju da budu ironični. Ukoliko vam se nešto što oni kažu ili urade učini komično, to nije zbog njihovog smisla za šalu, nego ste vi pogrešno razumjeli nešto što su oni mislili sasvim ozbiljno. Oni u svom pokušavanju pretvaranja često prave parodiju tako da pri tome mogu izgledati smiješno mada je nenamijerno s njihove strane i oni su toga nesvjesni. Za vas bi bilo najbolje da im tada ne date na znanje da ispadaju smiješni. [Međutim, neki narcisi imaju tendenciju da se sprdaju na račun drugih ljudi, da ponavljaju viceve za koje su čuli od drugih da su smiješni, međutim, poznavanje stvari koje su ljudima smiješne nije isto što i imati smisla za humor.]

Narcisi imaju neobičan osjećaj za vrijeme. Oni kao da nisu svjesni da se stvari vremenom mijenjaju ili jednostavo uopće nisu svjesni da vrijeme prolazi. Godine mogu proći i da ne ostave na narcisu nekog većeg traga. Narcisi često izgledaju, ili misle da izgledaju, prilično mlađi nego što stvarno jesu; taj njihov mladoliki izgled je predmet njihovog ponosa, a neki od njih će to naglašavati držeći se još uvijek modnih trendova koji su bili aktualni kad su oni bili u svom zlatnom dobu.

Ponekad se čini da oni imaju vrlo selektivnu memoriju – s velikim rupama u njihovom sjećanju. Tu se radi o nekoj vrsti “točkaste memorije”, npr. oni će se sjećati malo čega iz njihovog djetinjstva, ali će imati iznenadne napade sjećanja na neke situacije u kojima su se zadesili prije 20 ili 30 godina, kad će se sjećati imena svih sudionika tog događaja, kako su oni bili obučeni, što je tko rekao, kakvu je grimasu tko prilikom toga napravio, kakve su vremenske prilike bile itd. Oni su obično ti koji su u tim događajima bili glavni junaci.

Narcisi nisu nimalo fleksibilni i autorativno se ponašaju. Oni žele uvijek biti neki autoriteti, a također se vole družiti s ljudima koje smatraju autoritetima. Često se fanatično pozivaju na mišljenje ljudi koje oni smatraju autoritetima, kao što su njihovi roditelji, učitelji, doktori, neke kolege itd.

Narcisi imaju čudne radne navike. Normalni ljudi rade zbog nekog određenog cilja ili ishoda, pa čak ako se samo radi o plaći. Normalni ljudi mjere stvari po tome koliko su potrošili (vremena, rada, energije) da bi ostvarili željene rezultate. Normalni ljudi ponekad požele da se odmore ili opuste, odnosno, dovoljno slobodnog vremena kako bi se mogli baviti stvarima koje ih zanimaju ili zabavljaju.

Narcisi također rade zbog određenog cilja, međutim, njihov cilj je drugačiji: oni žele moć, autoritet, laskanje … S obzirom da im nedostaje empatija, osjećaj za okolnosti koje vladaju u vezi s nekom situacijom, kao i afektivnost, narcisi ne mogu razumjeti kako ljudi ostvaruju slavu i visoke pozicije; oni misle da je to sve neosnovano, da je sve bazirano na tome koga poznaješ, tj. na vezama ili iz koje obitelji potječeš. Tako se oni vole kačiti za ljude koji već imaju ono što oni žele, dok u međuvremenu prave veliku predstavu od svog ‘mukotrpnog’ rada.

Narcisi mogu uložiti nevjerovatnu količinu vremena u nešto što daje vrlo slabe rezultate. To je uglavnom usljed njihovog nedostatka empatije, tako da ne mogu razumjeti zašto se neki poslovi više vrednuju od drugih, zašto mišljenje nekih ljudi ima veću težinu od mišljenja drugih ljudi. Njima je jasno da čovjek treba raditi, a ne biti lijen, tako se oni stalno mogu baviti nečim. Međutim, oni se ne mogu unositi u svoj ​​posao svim svojim srcem – kakav god bio rezultat njihovog posla, oni će uvijek očekivati ​​zahvalnost, laskanja i pohvale. Narcisi mjere vrijednost njihovog posla po vremenu kojeg su uložili u njega, a ne po rezultatima koje su postigli .

Narcisi smatraju da imaju pravo na sve što mogu da uzmu. Oni očekuju da imaju povlastice i da im se povlađuje a smatraju i da mogu eksploatiraju druge ljude. Neki narcisi troše velike pare na ekstravagantne stvari kako bi mogli impresionirati druge ljude, tako da u mnogim slučajevima dovode sebe do bankrota. Prema mom osobnom iskustvu, narcisi su škrti, sebični i štedljivi do eksentričnosti. S obzirom da nemaju svoj ​​individualni ukus što se oblačenja tiče, često će kupovati stvari koje nose oni koje oni smatraju autoritetima, kako bi ih mogli na neki način oponašati. Tim ljudima je obično vrlo bitno da nose odjeću i obuću poznatih proizvođača.

[...]

Vrlo je teško lijepo provesti neko vrijeme s narcisom bez nekih komplikacija. Oni mogu na mahove zapasti u neka euforična stanja u vezi stvari koje jedino oni mogu vidjeti dok često operiraju u modalitetu tipa: “mediokritet se trudi iz petnih žila da oponaša normalnu osobu”. Oni se ponekad znaju snužditi i ušutjeti, te ponašati pasivno – i to je najbolje što možete dobiti od njih.

Oni su nesposobni se ponašati prema drugima s ljubavlju, a nisu u stanju ni da se zadovoljavaju jednostavnim stvarima. Njima je potrebno tjelesno zadovoljstvo. Postoji samo jedan način da se zadovolji narcisa, a to je da ispunjavate sve njegove prohtjeve i hirove, i da se slažete s njegovim mišljenjima i stavovima u vezi s bilo čim. Postoji samo jedan način da se s narcisima bude u dobrim odnosima: držite se što dalje od njih. Oni znaju biti vrlo simpatični, čak šarmantni i zavodljivi.

(…)

Savjet: Hvatajte se zaklona i čuvajte glavu ukoliko narcis kojeg poznajete počne normalno da se ponaša, odnosno, ako počne ispoljava sumnju u vezi nekih svojih postupaka pa cak i prizna neku manju grešku koju je sam pocinio, kao npr. kako je on shvatio da se prema vama nije lijepo ponašao ili da vas je na neki način iskorištavao. Oni vas tada samo omekšavaju za nešto vrlo gadno, što imaju na umu. Ti ljudi su eksperti za ono: “Dođi malo bliže, tako da ti mogu opaliti šamar”. U mnogim slučajevima tražit će od vas da dokažete svoju ljubav prema njima ispunjavajući njihove prohtjeve, čineći im raznorazne usluge ili vadeći ih iz kojekakvih nevolja za koje su sami krivi, odnosno, čisteći smeće koje su ostavili za sobom.

Narcisi se obično bave vanjštinom (ili “ambalažom”) – a ne sadržajem ili suštinom

Narcisi izbjegavaju davati drugima informacije o sebi, tako da se mogu činiti tajanstvenim, rezerviranim ili ljubomornim kad je njihova privatnost u pitanju. Razlog za to je vjerojatno to što oni svoj ​​život ne smatraju interesantnim, pa im ne pada na pamet mogućnost da bi on mogao biti drugima interesantan, kao i to da se oni na neki način stide svog stvarnog života s obzirom da još uvijek nisu postali Zvijezda svemira. Oni smatraju da njihov posao, njihovi prijatelji i obitelj, njihova kuća i imovina nisu dovoljno dobri za njih jer oni zaslužuju mnogo bolje ili više.

Narcisi ne samo da nisu u stanju očitavati osjećanja i autonomiju, oni nisu u stanju primjetiti ni svoja vlastita osjećanja. Njihova osjećanja su nešto kao vrijeme, atmosferske prilike, božja volja. (…)

Narcisi su poznati po njihovom negativnom, pesimističnom, ciničnom ili sumornom stavu prema životu. Čini se da je sarkazam specijalnost narcisa a pakost da ne spominjemo. S obzirom da im nedostaju ljubav i zadovoljstvo, oni nemaju dobrog razloga da rade bilo što a misle da su i svi drugi isti kao i oni, samo što su oni ti koji su pošteni dok smo svi mi ostali hipokrite. Ne postoji ništa što je za njih stvarno dovoljno dobro da bi ih zadovoljilo, tako da se oni neprestano žale i kritiziraju – sve do točke verbalnih vrijeđanja i napada.

Narcisoidne osobe su impulsivne. Oni se otkrivaju ponašanjem koje se čini čudno glupim za ljude koji su na istoj razini inteligencije kao i oni. Nekako, oni ne mogu uzimati u obzir moguće konsekvence njihovih postupaka. Nije mi jasno da li oni stvarno očekuju da će im se oprostiti sve što im u nekom trenutku padne na pamet učiniti ili je ta njihova impulzivnost rezultat nedostatka kognicije koji potječe iz jednog statičkog psihičkog stanja koje je povezano i sa poremećenom percepcijom vremena.

Narcisi ne vole živjeti sami. Njihovo unutarnje bogatstvo je oskudno, statično i sterilno. Ništa interesantno ili atraktivno se ne može događati u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole ostajati nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.

Na kraju, moramo napomenuti i to da između NPL-a i psihopatije postoji bitna razlika. Psihopati imaju tendenciju pribjegavati fizičkom nasilju kako bi došli do onoga što žele, dok narcisi rijetko kad počinjavaju kriminalna djela. S tim u vezi, neki danas smatraju narcisizam – “subkriminalnom psihopatijom”.
 
Documentarac o različitim razinama narcizma, od egomanijaka do sociopata i psihopatskih ekstrema. Ovo svatko mora pogledati. (Stisnite prijevod na dnu.)

 
(galaksija.com)

Kažu da je podsvijesni um snažniji nego svjesni. Obično, ljudi su više pod utjecajem svojih urođenih podsvjesna želja ili namjera nego racionalne i planirane odluke. Ovaj aspekt ljudske prirode je pod velikim utjecajem svakojakih dnevnih aktivnosti.

Kako Korporacije utječu na vašu podsvijest

U zapadnom društvu, podsvijest pojedinca je često predmet brojnih teških utjecaja, posebice kroz zabavne medije. Televizija, filmovi, glazba stvaraju dubok utjecaj podsvijesti na ljudski um da utječe i diktira izbor koji ćemo učiniti, barem do nekog stupnja.

Ako ste vidjeli određeni oglas za auto, da li ste ili ne racionalno odlučiili imati ​​svoj stav o tome, vi ste unaprijed programirani da donekle prihvatite ili priznate tvrdnje samog oglašavanja.

Isto tako, izbor televizijskih emisija i dramatičnih elemenata koji se pojavljuju na TV-u imaju psihološki utjecaj na one koji ih gledaju. Prema statističkim podacima, do 18 godine prosječni mlad Amerikanac će vidjeti preko 200,000 slučajeva simuliranog nasilja. Veličanje droga i alkohola se koristi također da bi se predodredilo pojedinca, da racionalno prihvati, a ponekad i pristane na te akcije.
Ljudska slika o sebi se psihički manipulira.

Kada usporedite sebe sa poznatim osobama ili osobama koje su prikazane kao “uspješne”, možda ćete sami postaviti podsvjesno da se osjećate manje vrijednim u ovoj usporedbi sa slavnima i uspještnima. Podsvijesni čin stvara ljude koji su mahnito nesigurni u svezi svoje tjelesne i mentalne slike.

Romantika i seks također se psihički ugrađuju kroz reklame i drame. Korištenje seksipila za prodaju proizvoda je očigledno. Isto tako, dramatične scene ljubavi i romantični osjećaji često vrebaju na ljudske želje da se osjećaju voljeni, i one će programirati djelovanje pojedinca ili reagiranje na ove situacije na određene načine. Prikaz seksualne sugestivnosti, i simuliranih opisa seksualnih odnosa u medijima, doprinose utjecaju na povećanu seksualnu aktivnost kod mladih ljudi. Ne samo to, oni također dovode do nezdrave opsjednutosti seksom u kasnijim godinama, koja uglavnom rezultira korištenjem pornografije.

Nije samo televizija, već i filmovi također. Kroz internet oglase, virusne video prikaze, većina tih stvari u strašnim detaljima, i video igre, horda negativnih medija prožima društvo. Ova moć vodiča podsvjesnih utjecaja, odlučuje ciljeve, želje i mišljenje svakog pojedinca.

Zamućena stvarnost s fikcijom se javlja u ovom scenariju, u kojem se pojedinac pod utjecajem orijentira paralelno s tim lažnim ciljevima i težnjama koje se ugrađuju u njih preko tih medija. U ekstremnim slučajevima, njihova sposobnost da razluči stvarnost od fikcije je oslabljena, a obično kulminira u nekom eksplozivnom obliku.

Ako ste dodali drogu ili lijekove u cijelu jednadžbu (legalne ili ilegalne), možda ćete završiti u samouništenju.

Isključite SEBE iz podsvijesnog Utjecaja

Naravno, ako ste barem svjesni psihološkog programiranja, možete intelektualno izraziti neslaganje, unatoč činjenici da će daljnja njegova pojava otupiti vaša osjetila kako ozbiljno programiranje zapravo jest. Ljudi koji su izloženi simuliranom nasilju, seksu, ovisnosti, i drami često postaju uznemireni, dok prosječna osoba može jednostavno prihvatiti takve stvari vrlo lako kako su oni postupno uvjetovani da izgube perspektivu.

Vrlo je važno biti svjestan psihološkog programiranja koji se javlja na dnevnoj bazi. Ljudi su naučeni da žive u simuliranj stvarnosti, s unaprijed određenim ciljevima, željama, i lažnm očekivanjima. Isključite sebe i druge od ovog oblika podsvjesnog utjecaja, a time otključajte svoj puni potencijal – umjesto da se nesvjesno kontrolirate nejasnih idealima ili lažnim slikama.
 

Subliminalne Poruke, Kontrola Uma, Seks u Reklamama, Seks u Video Igrama

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(activistpost.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12359"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Stvaranje klasne svijesti kroz samoupravljanje

Mari Trigona

Argentinske tvornice kojima upravljaju radnici predstavljaju radnicima širom svijeta dokaz da mogu bolje upravljati tvornicom bez šefa ili vlasnika. Novi fenomen zaposlenih koji preuzimaju svoja radna mjesta počeo je 2000. godine i postao snažniji dok se Argentina suočavala sa najgorom ekonomskom krizom 2001. godine.

Širom zemlje, tisuće tvornica je zatvoreno i milion ljudi tokom poslednjih godina ostalo je bez posla.

Kao najveća oporavljena tvornica u Argentini, okupirana još od 2001. godine, Zenon tvornica za keramiku u patagonijskoj oblasti Neuquén sada zapošljava 470 radnika. Približno 180 oporavljenih poduzeća koja sada posluju osigurava poslove za više od 10.000 argentinskih radnika.

Zenon iskustvo redefiniralo je osnovu proizvodnje: bez radnika gazde ne mogu upravljati poslom; bez gazde radnici to mogu bolje. Iako su ova iskustva primorana da egzistiraju unutar kapitalističkog tržišta, ona stvaraju viziju nove radničke kulture.

Dugoročni zahtev u Zenonu je nacionalna eksproprijacija pod radničkom kontrolom. Ipak, radnici su tamo vodili paralelnu borbu na saveznom sudu da pravno priznaju FASINPAT (’’Tvornica bez gazde’’) zadrugu. Sproveli su brojne političke akcije da pritisnu sudove da legaliziraju zadrugu. Vlada je odgovorila nasilno, koristeći različite taktike da istjera radnike iz tvornice.

Pet puta ih je pokušala izbaciti uz pomoć policije. 8. travnja 2003, tokom najskorijeg pokušaja izbacivanja, preko 5.000 članova zajednice iz Neuquéna došlo je da brani tvornicu.

U listopad 2005. godine, FASINPAT je dobio sudsku parnicu, vršeći pritisak na savezne sudove da ga priznaju kao legalno tijelo sa pravom na jednogodišnje upravljanje zadrugom. Kako se bližilo isticanje oktobarskog roka, radnička skupština izglasala je intenziviranje akcija i napora zajednice. 20. listopad 2006. radnici su zahtjevali dugotrajnu pravnu bitku za priznavanje FASINPAT-a na saveznom nivou.

Argentinska radnička klasa proslavila je privremenu pobjedu radnika Zenona. Sa pravno riješenim statusom, FASINPAT se može koncentrirati na planiranje proizvodnje, poboljšanje radnih uvjeta i realiziranje projekta zajednice. Kao dio ove proslave, zadruga je pozvala druge radnike da posjete Zenon kako bi naučili da i oni, također, mogu funkcionirati bez šefa ili vlasnika. Radnička skupština došla je do zaključka da je sada u poziciji da pouči druge o svojim četiri i pol godina funkcioniranja prema samoupravnim principima.

Radnici u Zenonu izgrađuju nacionalnu mrežu solidarnosti koja održava pokret. Radnici Zenona obično putuju širom zemlje kako bi pružili podršku širokom poretku radničkih konflikata. Kao dio ove inicijative, nekoliko FASINPAT predstavnika proputovalo je kroz predgrađa Buenos Aires-a, držeći govore i sastajući se sa lokalnim radničkim organizacijama.

Za razliku od običnih političkih mitinga, ovi se sastanci fokusiraju na stvaranje klasne svjesti i uzajamne solidarnosti među organizacijama zasnovanim na klasnoj borbi.

Javni i tvornički radnici koji žive i organiziraju se u sjevernim predgrađima Buenos Aires-a posjećuju ove sastanke kako bi u Zenonu naučili samoupravljanje. Radnici Zenona ističu da nije samo njihova proizvodnja samoupravna, već da samoupravljaju i svojim lokalnim sindikatom keramičara.

Fraza “samoupravljanje“ koja je potekla iz španjolskog koncepta autogestion, znači da zajednica ili grupa donosi vlastite odluke, posebno odluke o planiranju i upravljanju. Radnici Zenona pokreću novi sustav organizacije, u poslu u kojem radnici učestvuju u donošenju svih odluka.

Borba u Zenonu nije počela preuzimanjem tvornice 2001. godine. Pokret pogonskih radnika kasne 1998. godine pobjedio je na sindikalnim predstavničkim izborima unutar tvornice, smjenjujući delegate starog sindikata koji je bio vezan za birokraciju i poslodavce. 2000. godine delegati iz pokreta običnih ljudi pobjedili su na regionalnim izborima neuquénskog sindikata keramičara. Nedavno, skupština sindikata neuquénskih keramičara izglasala je novi sindikalni statut, oživjevši demokratske principe i smjernice za sindikat.

Argentina je prisustvovala povratku borbe unutar radnog mjesta, koristeći za svoje oslobođenje povijesna sredstva radničke klase: direktnu demokraciju, štrajk, sabotažu, preuzimanje tvornica. Argentinske radničke borbe u podzemnoj željeznici Buenos Airesa, javnim bolnicama, javnim univerzitetima, bankarskom sektoru, i oporavljenim poduzećima rezultirale su novim vizijama i pobjedama radničke klase.

Danas su radnici organizirali unutarnje komisije koje funkcioniraju autonomno od tradicionalnih sindikata kako bi zahtjevali plaće od kojih se može živjeti i poboljšali društvene okolnosti.

Radničke organizacije širom Latinske Amerike dokazuju da se mogu organizirati efektno i demokratski. Argentinski radnici u podzemnoj željeznici zajedno sa zaposlenima u javnim medicinskim ustanovama, učiteljima u javnim školama, telekomunikacionim radnicima, željezničarima i nezaposlenim radničkim organizacijama, formirali su koaliciju grass-roots radničkih organizacija: Movimiento Intersindical Clasista (MIC, ili Pokret Koalicije Sindikata za Klasnu Borbu).

MIC radi na koordiniranju radnika koji se bore širom Argentine. 14. princip MIC-a objavljuje posvećenost demokratskom organiziranju i jedinstvu među radnicima koji se bore protiv eksploatacije. Radnici koji učestvuju u ovoj koaliciji definiraju sebe kao klasno zasnovane, suprotstavljene i kritičke prema sindikalnoj birokratiji. Ova koalicija ide i ka stvaranju dugoročne sindikalne škole u Buenos Aires-u. MIC-ov prvi edukacioni tečaj fokusirao se na strategije kompanije za fleksibilne radničke standarde i sindikate.

Tri Zenon radnika 12. kolovoza posetila su sindikalni prostor za organiziranje u regiji Buenos Aires-a po imenu San Miguel, 30 kilometara sjeverno od Buenos Aires-a. Radnici koji su bili otpušteni zbog svojih aktivnosti oko sindikalnog organiziranja u nekoliko različitih tvornica, uključujući i Pepsi kompaniju. Snacks i Jabon Federal (severnoamerička kemijska kompanija) prisustvovali su događaju. Predstavnici Zenona sa nekih 100 lokalnih radnika podjelili su svoje iskustvo u građenju klasne svjesti kroz samoupravljanje.

Omar Villablanca radio je u tvornici devet godina. Nedavno se prebacio iz tvorničkog pogona za proizvodnju keramičkih pločica u FASINPAT-ovu komisiju za tisak, gdje koordinira sve, od saopćnja za medije pa do učeničkih posjeta tvornici. Jedan od ključeva uspeha Zenona bio je uključivanje radničke borbe u zajednicu.

Pored proizvodnje keramike, tvornica se posvetila projektima kao što su doniranje keramike komunalnim centrima, gradnji kuća za porodice iz radničke klase, ugošćavanju studentskih putovanja i štampanju keramičkog alfabeta za škole.

Zenon je postao ono što je danas jer su radnici oporavili tvornički unutrašnji  trgovinski sindikat. Da nismo osvojili sindikat, Zenon ne bi funkcionirao pod radničkom kontrolom. Radnici Zenona naučili su iz lekcija unutrašnjeg sindikata i slušajući radnike iz drugih tvornica. Bilo je potrebno puno rada da bi se otklonili svi strahovi. Bilo je potrebno puno rada da bi se presjekla pupčana vrpca koja ih je spajala za šefove. Niti jedan radnik Zenona 2001. godine nije imao ideju o preuzimanju tvornice i pokretanju proizvodnje. Gradnja čvrstog oslonca, razmjenjivanje strategije i diskutiranje je ono što nam je omogućilo da dođemo do FASINPAT-ovih postignuća.

Svaka akcija koja se poduzima u Zenonu razmatrana je na skupštini. Činjenica da se ne oglušujemo na direktive izglasane na skupštini je ono što nas dovodi do onoga gde smo danas. Postoje radnici prijatelji koji su učestvovali u sindikatu keramičara koji smo oporavili 1998. godine. Ali danas oni više ne rade sa nama jer su se prodali šefovima i upravi. Za radnike koji su izdali svoje prijatelje radnike nema mjesta u našoj tvornici.

U tvornici imamo različite ideologije i načine razmišljanja, ali imamo zajednički cilj: braniti naše poslove i nastaviti sa radničkom kontrolom unutar tvornice. Ovo je primarni cilj za 260 radnika koji su okupirali tvornicu i 480 radnika koji sada rade u tvornici. Objašnjavamo svakom novom radniku kako smo zamislili radničko samoupravljanje u Zenonu. Orijentiramo ih u našim ciljevima i upoznajemo ih s činjenicom da rad u Zenonu nije običan posao. Rad u Zenonu nije ograničen samo na ulaganje osam sati svog radnog vremena i odlazak kući. Moramo se također i boriti. Nećemo stati dok ne ostvarimo svoj cilj: definitivnu eksproprijaciju i nacionalizaciju Zenona pod radničkom kontrolom.

Znamo ko su naši neprijatelji: vlada i sudstvo, jer su oni udarili na radnike. Jedini saveznici koje imamo su radnici, oporavljeno delegatsko tijelo i borbeni sindikati koji iskreno brane radnike kao npr. CGT [Nacionalna konfederacija rada, nacionalni sindikalni centar], a ne sindikati koji su nas izdali. Naši saveznici su radnici iz Jabon Federal, podzemne željeznice Buenos Airesa, BAUEN hotela, i ostalih oporavljenih preduzeća. Dio naše borbe je izgradnja saveza i promoviranje naših konflikata. U listopadu, imamo važnu borbu, a cilj je definitivna eksproprijacija za čije ostvarenje smo se borili pet godina.

Villablanca je izjavio da su radnici Zenona nedavno inaugurirali dom koji su izgradili za obitelj koja je svoj dom izgubila u požaru. Rekao je da su radnici, savladani emocijama, plakali na inauguraciji zbog osiguravanja rješenja za radničku klasu. Susedstvo ima samo jedan luksuz: crkvu. Nema popločanih ulica, plinovoda ili zdravstvenih klinika. Zaključio je rekavši da vlada ne želi riješiti nejednakost: radnici moraju riješiti svoj vlastiti problem nezavisno od države, političkih stranaka ili institucija.

Sindikalno organiziranje

Carlos Villamonte ima za sobom dugu povijest u Zenon tvornici, iako ima samo 35 godina. Sudjelovao je u naporima da se za obične radnike osvoji mjesto u sindikatu, organizirajući se tajno kasnih devedesetih. Iako ima dosta iskustva u organiziranju i participaciji u generalnim skupštinama u svojoj tvornici, prije govora u San Miguleu nije se obraćao grupama radnika na javnim događajima.

Radio sam u tvornici 17 godina u pogonu za peći. To je bio moj prvi posao. Bio sam tamo još od kad smo osvojili unutarnji sindikat i ponosan sam što mogu reći da sam ovdje od samog početka. Bilo je veoma teško osvojiti unutarnji sindikat u tvornici jer smo to morali raditi tajno. Kompanija je imala vrlo represivan sistem.

Nisu dozvoljavali da idete u druge sektore, da pričate sa kolegama radnicima ili da koristite toalet. Mnogo puta smo morali da komuniciramo razmjenjivanjem ceduljica pod stolom u kafiću ili idući kroz svaki sektor određujući tajno vrijeme i mjesto za susret. Našli smo način da izbjegnemo kontrolu od strane šefa i birokratskog sindikata.

Kada sam počeo da radim u Zenonu, nikada nisam pomislio da ću imati odgovornost zajedno sa grupom radnika koji vode tvornicu. Nismo nabrzaka donijeli odluku da preuzmemo tvornicu. Okolnosti su nas naterale da donesemo odluku. Dok smo mjesecima kampirali izvan tvornice, razvili smo veze sa zajednicom i drugim grupama radnika. Sudac je presudio da smo mogli prodati zalihe koje su preostale od zatvaranja. tvornice. Kada smo prodali sve zalihe nisu nam ostali nikakvi resursi. Traženje solidarnosti na ulici nas je zamaralo. Računi su samo pristizalia a nije bilo načina da ih platimo. Nisam mogao objasniti kćerki, koja je tada imala 10 godina, da je njezin otac ostao bez posla i da čeka šefa da se vrati.

Kada su zalihe bile iscrpene, održali smo skupštinu. Odlučili smo da jednoglasno okupiramo tvornicu i pokrenemo proizvodnju. Ušli smo unutra i lagano počeli s radom. Prvog mjeseca smo proizveli 20.000 kvadratnih metara crijepa. Danas, proizvodimo preko 400.000 kvadratnih metara. Oduvek smo imali podršku zajednice. Dok smo kampirali, ljudi iz zajednice su nam donosili hranu i donirali novac za naš štrajkački fond. Čak su i zatvorenici iz zatvora lociranog iza Zenona izrazili solidarnost s nama donirajući svoju hranu Zenon radnicima. Nakon ovog konflikta postao sam zreliji.

Kada završimo s eksproprijacijom tvornice, naša se borba tu neće završiti. Dan svakog radnika Zenona završava se borbom za naš glavni cilj: da radnici preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom tako da nema isključenja ili marginalizacije. Svako bi trebalo imati pravo raditi i donosi kruh u svoj dom.

Zenon: laboratorij za radničke snove

Mnogi radnici Zenona imali su priliku da putuju u inozemstvo i tamo prenesu svoje iskustvo. Radnici u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj eksperimentirajući u radničkim zadružnim modelima su se željno susreli sa radnicima Zenona da bi razmjenili informacije i strategije. Sindikati i društvene organizacije u Europi izrazili su solidarnost s nastavkom rada FASINPAT-a. U ožujku ove godine, Španjolska nacionalna konfederacija rada (CGT), anarhistički sindikat, tvornici je donirala autobus za prevoz radnika.

Alejandro Quiroga, radnik Zenona koji je prošle godine putovao u Italiju, istakao je da je statut demokratskog sindikata fundamentalan za radničku oslobodilačku borbe. Sindikat Neuquén keramičara je prošle godine glasao u korist novog statuta, kojeg Zenonove novine Nuestra Lucha smatraju zaslužnim za revolucioniranje sindikata. Pod novim statutom, sindikalni delegati i obični radnici plaćeni su istom plaćom, generalna skupština je vladajući organ, a pridruživanje je dobrovoljno, uz plaćanje članarine.

Radnički san se transformirao u ono što je FASINPAT danas (tvornica bez šefa). To je bila radikalna i značajna promjena za običnog radnika. Kasnih devedesetih nacionalne i provincijalne vlade provodile su politiku koja je otuđila radnike. Mnogo puta radnici nisu voljni da se bore, uče, osposobljavaju, razmišljaju o pravima koja imamo i razmjenjuju znanja. 1998. godine, kada je unutarnja komisija osvojila unutarnji sindikat, počeli smo da preispitujemo sindikalni statut za tvornicu.

Stari birokratski sindikat u tvornici nije razmjenjivao bilo kakve informacije sa radnicima. Počeli smo otkrivamti svoja prava za koja nismo ni znali da ih imamo. Otkrili smo statut koji je bio arhiviran i kojeg su šefovi uz pomoć delegata starog sindikata sakrili od radnika. Novi unutarnju sindikat podjelio je sve ove informacije sa radnicima.

Tako smo okupili radnike: postali su motiviraniji i počeli su preispitivati rad kompanije i razgovarali su o novim oblicima organiziranja. Imali smo puno uspjeha sa sindikalnim vodstvom koje je bilo jako, predstavničko i šaroliko. Ovaj sindikat običnih radnika u tvornici dao nam je snagu da pobjedimo na regionalnim sindikalnim izborima 2000. godine.

Još od 1998. godine borili smo se protiv plana Zenon preduzeća da zatvore tvornicu u skladu sa vladinom politikom. Plan Luisa Zenona je bio otpustiti radnike, zatvoriti tvornicu i ponovo je otvoriti sa novim radnicima i novim fleksibilnim radnim standardima. Nadao se da će kada  radnici  budu otpušteni, svaki radnik ili radnica otići svojim putem, i zaposliti se na drugom mjestu. A kada tvornica bude ponovo otvorena, on bi nametnuo nove radne uvjete sa manjim plaćama, nepouzdanim radnim statusom i većim brojem radnih obaveza.

U listopadu 2001.  suočili smo se sa odgođenim isplaćivanjima plaće, a zatim i sa masovnim otpuštanjima u studenom. Uvijek smo znali da borba nije laka. Imali smo snažno vodstvo i podršku radnika. Skoro svi originalni Zenon radnici okupirali su tvornicu, izuzimajuči 40 radnika iz vodstva starog birokratskog sindikata. Broj radnika je sa 256 narastao do današnju cifru od 480 aktivnih radnika: to je nešto na šta smo ponosni.

Mi nudimo ogromnu promjenu u načinu upravljanja tvornicom. Tvornica je u našim rukama, i moramo je održati u radu. Dokazujemo da je naš projekt radnika koji upravljaju tvornicom održiv i sklon poboljšanju. Mnoge činjenice dokazuju da smo u stanju postići ono što gazde nisu mogle: stvaranje poslova, povećanje proizvodnje i poboljšanje odnosa između radnika u tvornici i zajednici. Izgradili smo nove društvene odnose u tvornici Izgradili smo saveze sa univerzitetima, sindikatima i nezaposlenim radničkim organizacijama.

Ovo nije izdvojeno iskustvo ili luda ideja kojom se zanijela grupa ljudi. Zenon je konkretno iskustvo koje je grupa radnika pokrenula. Mnogi ljudi govore o Zenonu kao o laboratoriji za eksperimentiranje sa radničkim snovima. Nakon pet godina razvoja, Argentina nije samo laboratorij: ona je pokazala ekonomsku alternativu onoga što nam nudi kapitalistički model. To je nešto za šta sam ja mislio da neće funkcionirati, i ponosan sam što funkcionira.

Radnici širom svijeta gledaju na ono što su radnici u Patagoniji ostvarili. Gledaju na FASINPAT kao model koji bi kopirali u vlastitim zemljama. Očigledno, ovo je posljedica klasne solidarnosti, s obzirom na to da znamo tko su nam neprijatelji, kako da se organiziramo protiv njega i ojačamo našu borbu. Ne radi se samo o tome da znamo odakle naš neprijatelj dolazi, već i o stvaranju zajedničkih strategija za obranu radničke klase.

Mari Trigona (Marie Trigona) je autorica i prevoditeljica. Živi u Buenos Airesu. Dio je Grupo Alavio, video kolektiva. Možete joj pisati na mtrigona@msn.com. Za više informacija o Zenon tvornici posjetite www.obrerosdezanon.org i www.agoratv.org
 
 
(vestinet.rs/uredio i preveo: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10780"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ovaj video razotkriva 25 ciljeva koje upotrebljavaju Iluminati – Masoni kako bi formirali svijet onakav kakav je danas. Asfaltiranje ceste za antikrista (koji je spomenut kao “direktor” u ovoj prezentaciji. Cijevi Adam Wishaupt -a :

1.) Ljudi moraju biti više naklonjeni zlu nego dobru

2.) Propovijedanje liberalizma

3.) Upotreba IDEALA SLOBODE da bi potaknuli međuklasne ratove

4.) Upotreba svih dostupnih sredstava za postizanje njihovih ciljeva koji su dakako opravdani

5.) Vjerovanje u njihovo pravo u upotrebu sile

6.) Izvor njihove snage mora ostati nevidljiv do trenutka kad steknu toliku snagu ih nijti jedna grupa neće moći potkopati

7.) Zagovaranje psihologije rulje i svjetine, na taj način pribavljajući si kontrolu nad masama

8.) Promocija upotrebe alkohola, droge, moralne korupcije, i svih oblika poroka, da bi sistematski pokvarili mladež neke nacije

9.) Čvrsto se vezati za privatno vlasništvo svakog građana, pomoću svih dostupnih sredstava.

10.) Upotreba slogana kao što su prevednost, sloboda i bratstvo na masama kao oblik psihološkog ratovanja.

11.) Rat mora biti usmjeren tako da su obje strane stavljene u daljnji dug i bijedu, dok je mir dizajniran tako da niti jedna strana ne može zadržati prava na teritorij.(domovinski rat 1990.)

12.) Članovi masonske organizacije moraju upotrijebiti svoje bogatstvo da uzmu kandidate koji su odabrani od javne ustanove, koji će biti pokorni u njihovim zahtjevima, i koji će biti pijuni u igri igre čovjeka u sjeni. Savjetnike treba odgajati i trenirati od samog djetinjstva da vladaju aferama u čitavom svijetu. (Obama)

13.) Kontrola medija, odakle ističe većina informacija koje javnost prima

14.) Agenti i provokatori će doći naprijed nakon stvranja traumatičnih situacija, i nastupiti će kao spasitelji masa, a zapravo su njihovi interesi suprotni, smanjivanje populacije

15.) Stvaranje industrijske depresije i financijeske panike, nezaposlenosti, gladi, manjka hrane – upotreba ovih događaja da bi se kontrolirala masa i gomila, i da bi se zbrisali oni koji im stoje na putu.

16.) Infiltracija Slobodnog Zidarstva da bi se prikrili slijedeći ciljevi

17.) Razjasniti vrijednost sistematske obmane, upotreba velikih, zvučnih slogana i fraza, zagovaranje velikodušnih zvučnih obećanja masama, čak i onda kad ih ne mogu održati

18.) Umjetnost ulične borbe je neophodna da bi populaciju dovela u podložnost

19.) Upotreba agenata kao provokatora i savjetnika iza scene, a nakon ratova, upotreba govora tajne dipolomacije da bi pribavili kontrolu.

20.) Osnovati velike monopole koji će kontrolirati svjetske vlade

21.) Postaviti visoke poreze i nepoštenu konkurenciju da bi postigli ekonomsko rasulo, kontrolirajući sirovine, organiziranu uznemirenost među radnicima, i time uništavajući konkurenciju

22.) Formiranje naoružanih policijskih snaga i vojske koje će i dalje štititi interese Illuminata

23.) Članovi i vođe svjetskih vlada će biti izabrani i imenovani od strane direktora Illuminata

24.) Infiltracija u različite društvene klase i razine bilo koje vlade s ciljem učenja mladih ljudi, teorijama  i principima koji su poznati kao pogrešnima. (američki obrazovni sustav)

25.) Izrada i upotreba nacionalnih i internacionalnih zakona koji će uništiti čovječanstvo.

Pogledajte i razmislite, koliko su oni ciljeva dostigli ? Sve ili samo nekoliko?

 
NoviSvjetskiPoredak.com