Vremenske nepogode iz godine u godinu postaju sve učestalije. Za neke se pobrinula sama priroda, ali ima i onih koje su umjetno izazvane

Koliko čovjek zaista može mijenjati vremenske prilike i da li je to mač sa dvije oštrice?

Svakodnevno se u medijima objavljuju najrazličitija istraživanja o posljednjim danima čovječanstva, o ledenom dobu praćenom oskudicom u hrani i velikom seobom naroda.

Interesantno je da se ovakvim prognozama bave mnogi — od ozbiljnih znanstvenih institucija do futurologa. Međutim, potpukovnik Ratnog zrakoplovstva Rusije i stručnjak centra za vremensku prognozu „Fobos“ Evgenije Tiškovec kaže za Sputnjik da se radi o običnim glupostima.

„Smatram da je pogrešno predviđati neku katastrofu. Netko na tome zarađuje novac. Danas se dobra prognoza ograničava na 5-7, maksimum 10 dana. Mjesečne, sezonske prognoze više nitko ne koristi“, dodao je on.

Međutim, sa klimom se ipak nešto događa.

„Klima je nervozna, klimatska kolebanja se nastavljaju, to je činjenica. Temperatura je u posljednjih 100 godina porasla za 1 stupanj. To je puno. Mijenja se čak i prirodno okruženje, životinjski i biljni svijet itd. Promjene se dešavaju. Ipak, to se dešavalo i ranije, ali nije bilo instrumenata da se te promjene zabilježe“, smatra ruski klimatolog.

Ljudski faktor je jako precijenjen kada je u pitanju utjecaj na promjenu klime u svijetu, smatra ovaj stručnjak. Sve je to povezano sa aktivnošću Sunca, i nešto manje sa aktivnošću vulkana.

„Analize paleoklimatologa, analize klime, kada odmotavamo traku od prije nekoliko stotina i tisuća godina, govore da je do ovakvih zagrijevanja na našoj planeti dolazilo i ranije. Ona su bila praćena katastrofama koje su dovele do nestanka čitavih civilizacija. Procvat civilizacija se upravo dešavao za vrijeme klimatskog optimuma, tj. povoljnije klime, u periodu toplih sezona, sa tri-četiri sjetve.

A kad se klima mijenjala i nastupao međuledeni period, dolazilo je do kuge, bolesti, gladi, ruševina… Tada nije bilo ni automobila ni tvrtki ni parobroda, ničega nije bilo — nije bilo ljudskog faktora koji je zagađivao prirodu. Smatram da globalno zagrijevanje postoji, ali da je njegov vrhunac prošao, i da je proces cikličan“, uvjerava klimatolog.

Klimatsko oružje — jače od najjače nuklearne bombe

Čovjek, očigledno, ne može značajnije promeniti klimu, ali je može tu i tamo modifikovati. Često se, u tom kontekstu, govori o klimatskom oružju. Nije tajna da ga desetljećima mnoge zemlje razvijaju.

Malo se zna o tome do kojeg stupna je došao taj razvoj, a najviše se spominju Rusija i SAD. Na klimatskom oružju se radilo još u vrijeme SSSR-a.

Ruska baza „Sura“, koja se nalazi u gustoj šumi 150 km od Nižnjeg Novgoroda, najpoznatiji je ruski objekt koji se bavi proučavanjem ionosfere. Izgrađen je osamdesetih i odmah je privukao pažnju lokalnog stanovništa: na nebu iznad objekta su se mogle vidjeti čudne svjetlosne pojave, crveni baloni koji lete velikom brzinom, čak se pojavila i legenda da se na poligonu vrši kontakt sa vanzemaljcima.

Amerikanci su često optuživali Ruse za uragane, tajfune, poplave koje često pogađaju njihovu zemlju. Posljednji put je o tome bilo govora za vrijeme uragana „Katrina“ koji je pogodio New Orleans. Naravno, uvijek bez ikakvog dokaza.

„Mi smo do trenutka raspada SSSR-a bili ispred Amerikanaca u sustavu modifikacije vremena. Odnosno, bili smo prvi na planeti. Nažalost, kada su došle devedesete i kad je nastupio kaos, Amerikanci su to iskoristili i dobili pristup našim otkrićima. Upravo su devedesetih godina oni napravili proboj na osnovu naše tehnologije i otišli dalje“, rekao je ruski stručnjak.

U SAD-u se meteorologijom bavi najzatvorenija uprava Ministarstva obrane SAD.

„Pristup tome imaju ljudi koji se praktički mogu izbrojati na prste jedne ruke. Naravno, informacije su nedostupne. Šta i kako oni tamo rade? Znamo da su vrlo aktivni. Najveća tajna je u kojim područjima planete koriste taj sustav. To vam sigurno nitko neće reći“, dodao je klimatolog.

Ruski klimatolog ima teoriju da je HAARP – sustav kojim Amerikanci, navodno mogu mijenjati vremenske prilike – bio iskorišten u ratovima diljem svijeta. Podsjećamo, nepovoljne hidrometeorološke pojave — velika naoblaka, padavine, snijeg ili magla – efikasnost sustava za navođenje svode na nulu.

Ruski stručnjak iz iskustva navodi da niti jedna vojna operacija ne počinje bez izveštaja meteorologa. Međutim, podaci o vremenu u ratnoj zoni postaju tajna. Oni se šifriraju, prestaju cirkulirati i bivaju slobodno dostupni u informacijama svjetske meteorološke organizacije ili televizijskim sustavima. Čak se „toliko kriju, da se podmeću dezinformacije kako bi se potencijalni protivnici doveli u zabludu“.

Postavlja se pitanje zašto Amerika nije iskoristila oružje koje posjeduje u trenutku kada je pogođena velikim hladnim valom. Međutim, nije sve baš tako jednostavno.

„To je igranje vatrom. Na primjer, oni mogu iskoristiti HAARP na teritoriju Sibira. Međutim, iz Sibira će vremenski uvjeti doći u Ameriku. Tko može ocijeniti posljedice toga i šta se može očekivati na američkoj zapadnoj obali? To je jako teško predvidjeti. Takva tehnologija se mora vrlo pažljivo koristiti.

Može se koristiti na teritoriju potencijalnog protivnika, negdje na drugom kraju Zemljine lopte, ali može doći do kontraefekta. Svaka i najmanja promjena ravnoteže u atmosferi, na primer promjena temperature, kojom mijenjate i količinu padavina negdje u Australiji — ima reperkusije na čitavu Zemlju. To nam treba? Ne, naravno. To je Pandorina kutija, i mislim da još uvek nismo naučili da modificiramo klimu i upravljamo njome“, dodao je ruski klimatolog.

On podsjeća da se u nekim lokalnim vremenskim uvjetima, na primjer za rastjerivanje oblaka nad Crvenim trgom za vrijeme Parade pobede, mogu promijeniti vremenski uvjeti, ali i to ne uvijek.

„Podsjećam, prošlog 9. svibnja zrakoplovi su polijetali kako bi rastjerali oblake, iako smo ih upozoravali da je to besmisleno. Govorili smo da ciklona dolazi sa Arktika. Kad su u pitanju takvi oblaci, i čitavo zrakoplovstvo Rusije i NATO-a da podignete – ništa nećete uspjeti napraviti!

Podsjećam, energija jednog crnog oblaka se može uporediti sa nekoliko desetaka atomskih bombi koje su bačene na Hirošimu, dok je energija jednog ciklona, na primjer atlantskog, ravna proizvodnji svih nuklearnih elektrana u cijelom svijetu tijekom jedne godine“, podsjeća.

Meteorološko oružje moglo bi postati pandan nuklearnom po nanošenju štete potencijalnom protivniku.

Ekonomija zemlje može biti potpuno uništena. Ipak, još uvek priroda upravlja čovjekom, a ne čovjek prirodom.

To što s vremena na vrijeme netko rastjera oblake ili izazove jaču kišu nije od presudnog značaja za globalnu klimu na planeti.
 
(sputniknews.com)

Najmanje četvero ljudi je poginulo, dok se jedna osoba vodi kao nestala u poplavama na jugu i sjeveru Grčke, izazvanim jakom kišom koja je padala cijelu noć

U priopćenju vatrogasne službe se navodi da su u poplavljenom podrumu kuće u gradu Kalamata pronađena tijela žena starih 83 godine i 60 godina, a na području istog grada je preminuo i jedan 90-godišnji muškarac, prenijela je agencija AP.

Associated Press navodi da je kod Sparte pronađeno i tijelo 73-godišnjeg muškarca.

Sve četiri žrtve pronađene su na teritoriju Peloponeza na jugu, dok je na sjeveru Grčke prijavljen nestanak žene u šezdesetim godinama.

Ona je nestala nakon što je u blizini Soluna telefonirala suprugu kako bi mu priopćila da mora izaći iz automobila koji je poplavila voda.

Jaka kiša je poplavila mnoge kuće i lokale na jugu Peloponeza, kao i u predgrađu Soluna.

Vlasti kažu da je u najteže pogođenom seoskom području dubina vode prošle noći dostigla dva metra, da se utopilo i mnogo stoke, a da je i danas nemoguće doći do sedam sela.

U samoj Kalamati 80 učenika je blokirano u studentskom domu, jer je opkoljen vodom.

Dok spasilačke ekipe i općinske službe ne stižu da odu na sva pogođena područja, lokalne vlasti traže države proglasiti izvanredno stanje.

Nevrijeme je prošle noći pogodilo i okolinu Soluna, gdje se traga za jednom nestalom osobom, koju je vjerojatno odnijela poplava.

U nižim predgrađima Soluna je nestalo struje, te nema ni vode u vodovodu, bujice su raskopali ulice i izljeva se kanalizacija, potkopale su i poobarao mnoga stabla, odnijele automobile, te i tamošnje vlasti traže da se proglasi izvanredno stanje.

Štete i poziva za pomoć ima i iz drugih krajeva Peloponeza i sa obližnjeg otoka Zakintos, u Jonskom moru, koje je prošle noći pogodilo i nekoliko tornada, čupajući drveće i rušeći krovove kuća. Na Zakintosu su danas veliki problemi na cestama i prekidi u opskrbi strujom i tu elekomunikacijama.

Nevrijeme je pogodilo i grad Volos na suprotnoj, egejskoj obali središnje Grčke, gdje ima teškoća s opskrbom strujom, jer su popadale bandere i pokidali se kabeli.

U drugim krajevima Grčke prošle noći je bilo manjih poplava zbog pljuska, na otoku Kefaloniji ima štete od grada, a na mnogo mjesta su zbog poplave ili odrona zatvoreni lokalni i regionalni putevi, a otežano je kretanje auto-putem na Peloponezu.

Jutro nakon poplave u Grčkoj, 6. na 7. rujna, ne znajući za istu, i ne znajući da je bila sa smrtnim posljedicama, NSP je objavio ovo:

“Lijep primjer u kojem se vidi kako HAARP upravo sada služi za manipulaciju ciklonom koja je iznad Balkana… Viđeno već puno puta (skalarni HAARP oblaci): prije poplava u 2014. na Balkanu, prije poplave u Makedoniji…”

Sjećate li se 2014.? TEORIJA ZAVJERE: Program HAARP uzrok nevremenu na Balkanu?

Pogledajte video:
 

 

 
(B92)

S poznatim meteorologom Ivanom Čačićem razgovarali smo o ljudskom utjecaju na vrijeme, teorijama zavjere, “chemtrailsima” i HAARP-u:

Što nam možete reći o umjetnom djelovanju na vrijeme i intervencijama u atmosferi?

Ljudsko društvo svojim aktivnostima nedvojbeno utječe na pojedine procese u atmosferi. Završno izvješće Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) utvrdilo je vrlo visoku vjerojatnost (95%) djelovanja čovjeka na globalnu promjenu klime zbog neprestane emisije stakleničkih plinova, posebno ugljikova dioksida.

Riječ je o najradikalnijem ljudskom utjecaju na atmosferu, dakle, umjetnom djelovanju na klimu pa tako i na vrijeme, koja se ogleda i na sudbinu cijelog ljudskog društva i okoliš kroz sve češće i jače vremenske i hidrološke ekstreme.

Pod umjetnim djelovanjem na vrijeme u pravilu smatramo smišljeni utjecaj na atmosferu radi upravljanja procesa u atmosferi i postizanja željenih stanja i pojava, kao što je to povećanje vidljivosti u atmosferi razbijanjem magle, dotok vode iz atmosfere kroz stimulaciju oborina, smanjenje šteta od tuče zasijevanjem tučonosnih oblaka.

Zanimljivo je da ljudsko društvo nenamjernim djelovanjem na atmosferu kroz emisiju stakleničkih plinova ima neusporedivo veći utjecaj na vremenske prilike nego namjerni – kroz smišljeno umjetno djelovanje. Prvo je djelovanje globalno, kroz dulji period, koji se proteže od samog početka industrijske ere, dok su smišljene intervencije vrlo lokalne i kratkotrajne.

Prema ocjeni Komisije za znanost Svjetske meteorološke organizacije vrlo je izvjestan učinak na razbijanje magle, znatno manji na stimulaciju oborine, i to samo u okolnostima već prisutnih oborinskih procesa, a posve neizvjestan u slučaju djelovanja na olujne procese kao što je to obrana od tuče. Valja znati da je nemoguće zaustaviti oborinske procese koji nastaju u razvijenim ciklonama i nije ih moguće potaknuti ukoliko za to ne postoje potencijalni uvjeti. Upravo stoga, svaka informacija, uvjeravanja ili aktivnosti koje upućuju na izvjesnost djelovanja na vrijeme kao što je, primjerice, upravljanje putanjama oluja te intenzitetima i procesima u olujama spadaju, najblaže rečeno, u meteorološki romantizam ili znanstvenu fantastiku.

Kako komentirate teorije zavjere o umjetnom djelovanju na atmosferu?

Povremeno se u medijima pojavljuju više ili manje zastrašujuće informacije o djelovanju Velikog Brata ili nekog opskurnog centra moći koji ima mogućnosti i snagu umjetnog djelovanja na atmosferu i stvaranje opasnih vremenskih stanja i pojava koja tako postaju sofisticirana meteorološka oružja i dio meteorološkog rata.

Tako se povremeno, do razine histerije javljaju upozorenja na zloćudne tragove iza zrakoplova koji se pojavljuju na velikim visinama.

Za vrijeme nedavnog posjeta Hrvatskoj direktorica Švedske nacionalne hidrometeorološke službe u jednom je trenutku našeg sastanka bila doslovce zasuta pozivima medija iz Švedske zbog tih tragova. Gotovo je nemoguće bilo objasniti kako je riječ o vrlo ograničenoj pojavi pretvorbe nevidljive vodene pare u vidljive ledene kristaliće na jezgricama sublimacije koje ispuštaju mlaznice zrakoplova u nestabilnim atmosferskim uvjetima.

 Kad je atmosfera stabilna, tragovi su vrlo kratki i kratkotrajni ili posve izostaju pa ih tada s tla ne vidimo – što je dobra podloga za manipulaciju strahom u javnosti kad se ti tragovi pojave.

Povremeno se pojavljuju i uznemirujuća upozorenja na neke opasne pojave vezane uz ekstremna stanja atmosfere, primjerice veliki šumski požari u Rusiji pod djelovanjem toplinskih valova ili razarajuća tornada u SAD-u, pa čak i velike poplave u našem području – i to kao „evidentni“ dokazi meteorološkog rata koje vode zapadna, istočna ili neka druga vojna središta moći koja ciljano manipuliraju uvjetima u atmosferi. U taj scenarij se uklapa i opskurni projekt HARP (engl. High Altitude Research Project) i projekt High Frequency Active Auroral Research Program (HAARP)

Riječ je o evidentnim manipulacijama, no ne atmosfere, nego javnosti. Ono što je evidentno – takva manipulacija nije dio znanosti kojom se bavi fizika atmosfere, već je zloupotreba psihologije mase. Uznemirujuće informacije o stvaranju opasnih vremenskih pojava i stanja od opskurnih središta moći nisu dio meteorološkog već psihološkog rata s učincima uznemirenosti javnosti, stvaranja osjećaja nesigurnosti i ranjivosti. Vrlo je neetično i društveno štetno od bilo kojeg medija da svoju vidljivost temelji na meteorološkim uznemirujućim senzacijama kao posljedicama umjetnog djelovanja na vrijeme čak do razine meteorološkog rata.

Bojite li se govoriti istinu o tome?

Naravno da se ne bojim. Valja se bojati učinaka kvazi znanosti i manipulacije informacijama. Govoriti znanstvene činjenice danas i nije hrabrost već moralna obveza svih koji imaju priliku i privilegiju pružati informacije „iz prve ruke“.

Što još možete reći o promjeni klime i koje su posljedice?

Klima je u stalnoj promjeni. Na te promjene utječu složeni prirodni procesi, ali i čovjek. Svjetska meteorološka organizacija prva je upozorila na rizike vezane za ljudsku aktivnost i klimu. Tako je već daleke 1976. godine izdala upozorenja na akumulaciju ugljikova dioksida u atmosferi i njegovim mogućim učincima na klimu Zemlje. Upozorenje je pridonijelo usmjeravanju opće pozornosti na globalno zagrijavanje i promjenu klime – kao najveću prijetnju održivom razvoju i sudbini ljudske vrste.

Učinci ove promjene ogledaju se u evidentnom porastu temperature atmosfere i oceana, smanjivanju ledenih kapa i ledenjaka, rastu razine mora. Također je evidentno da su ekstremni vremenski i klimatski događaji sve su češći i sve intenzivniji. Valja znati da se 13 od ukupno 14 ikad zabilježenih najtoplijih godina dogodilo u 21. stoljeću i da su zadnja tri desetljeća bila toplija od prethodnih, pri čemu je najtoplije desetljeće ikad zabilježeno bilo desetljeće od 2001 do 2010.

Klimatske promjene nesumnjivo su jedne su od najvećih izazova s kojima se svijet, pa i Hrvatska, suočava danas, a oni će u budućnosti biti još izraženiji. Mnogi od današnjih mladih živjet će u drugoj polovici ovog stoljeća i suočit će se sa sve izraženijim posljedicama globalne promjene klime. Sudeći po Izvješću II.

Radne grupe IPCC-a, koja se sastala krajem ožujka ove godine u Jokohami, klimatske promjene donose više rizika nego prilika. Ova je Radna grupa odredila i mjere za globalnu akciju koje se temelje na ključnim rizicima i preporukama prilagodbe. Primjerice, za Europu ključni su rizici vezani uz učinke poplava, toplinskih valova i šumskih požara koji u mjerama adaptacije imperativno nalažu jačanje i implementaciju naprednih sustava upozorenja na nepogode i katastrofe.

Odgađanje uključivanja u proces prilagodbe i utjecaja na uzroke, jednako kao i zanemarivanje ili nijekanje klimatskih promjena, ograničava mogućnosti izbora, otvara rizike usporavanja i neizvjesnosti razvitka i ima dugoročan negativan učinak na održivi razvoj.
 
(vecernji/uredio:nsp)

Tematika klimatskih konferencija u današnje vrijeme počinju biti sve brutalnije, a razgovori znanstvenika su sve radikalniji. Zastrašuju li oni javnost kao plaćenici velikih kompanija, ili je to ipak realnost? Ipak i oni žive na ovoj planeti

Svjetski stručnjaci za klimu upozorili su, na danas završenoj prvoj međunarodnoj konferenciji meteorologa, da Zemlji prijeti opasnost od apokalipse – učestale zračne turbulencije, sve više vrelih i polarnih valova, tsunamiji u oceanima.

Na inicijativu Svjetske meterološke organizacije, agencije UN, oko 1.000 znanstvenika razgovaralo je u Montrealu na skupu koji je trajao od 16. do 21. kolovoza o klimatskoj budućnosti planeta, prenose kanadski mediji.

Skoro 10 godina od stupanja na snagu Protokola iz Kyota, čiji je cilj smanjenje emisije plina i efekta staklenika, više se ne postavlja pitanje da li Zemlji prijeti globalno zagrijavanje.

“To je nepovratna pojava, a svjetsko stanovništvo nastavlja povećavati broj i moramo se tome prilagoditi”, izjavila je Jennifer Vanos sa Sveučilišta Teksas Tech.

U prvom desetljeću 21. stoljeća, prosječna temperatura na površini planeta porasla je za 0,47 stupnjeva celzijusa. Povećanje za jedan stupanj znači 7% posto više isparavanja vode u atmosferi, a pošto isparavanje izaziva zračnih strujanja u atmosferi, može se predvidjeti ubrzanje meteoroloških promjena.

Znanstvena zajednica prognozira da će prosječna temperatura na površini Zemlje do 2050. godine porasti za dva stupnja.

“Oblaci će se češće i brže formirati i kiše će biti obilnije”, što će rezultirati češćim neočekivanim poplavama, upozorava Simon Wang sa Sveučilišta u Utahu.

Prema Wangovim riječima, posljedica povećanja temperature biće sve više valova ekstremne topline ili hladnoće.

Epizode polarne hladnoće, poput one koja je protekle zime zahvatila veliki dio sjeverne Amerike, kao i ekstremne topline i suše, biće sve češće i sve izraženije, kaže Wang. On napominje da meteorolozi sada moraju, prilikom prognoziranja vremenena, uzeti u obzir i “dodatne sile” nastale uslijed globalnog zagrijavanja.

Stručnjaci za meteorologiju u budućnosti će morati koristiti supermoćna računala, kakva su sada izuzetno rijetka.

Paul Williams, meteorolog s britanskog sveučilišta Reding, koristio je superračunalo na američkom sveučilištu Princeton, jedan od najsnažnijih na svijetu, kako bi proučio utjecaj globalnog zatopljenja na mlazne struje, atmosferske struje velike brzine na više kilometara nadmorske visine. Poslije višetjednih proračuna, Williams je zaključio :

“Klimatske promjene pospješuju te struje … Turbulencije tijekom avionskog leta trajati će 2050. godine dva puta duže.”

Podsjećajući da turbulencije sada prosječno traju jednog posto tijekom ukupnog ljeta komercijalnog zrakoplova, Williams ističe da, ukoliko koncentracija ugljičnog dioksida bude nastavila eksponencijalno raste narednih godina, neće biti moguće predvidjeti kako će letjelice reagirati na promjene intenziteta zračnih struja.

Ni plovidba brodom neće biti mnogo sigurnija, jer meteorolozi predviđaju sve češće tsunamije na oceanima. Wang navodi da u posljednje vrijeme ima izvještaja o ogromnim valovima visine 40 metara, dok su ranije valovi od 20 metara bili rijetkost.

“To je tek početak klimatskih promjena jer oceani će imati više utjecaja na dodatno oslobađanje topliine i vodene pare”, kaže Wang.

Francuski meteorolog Eric Bren napominje da je ogromni ledenjak na Grenlandu počeo topiti i da bi, ukoliko se taj trend nastavi, u narednom stoljeću razina oceana mogla porasti za šest metara. Vanos smatra da je nužno prilagoditi urbanizam i način života u gradovima novoj stvarnosti kako bi se stanovništvo zašititilo od apokalipse.

Tijekom petodnevne konferencije u Montrealu održane su specijalizirane sjednice o valovima topline i suše, polarne hladnoće, obilnim padalinama i poplavama, tornadima i tropskim ciklonima.

Razgovoralo se i o utjecaju klime na energetske i transportne sustave, rad osiguravajućih društava, kao i o suradnji javnog i privatnog sektora i znanstvene zajednice u rješavanju problema klimatskih promjena.
 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)

Dok neki odmahuju rukom i tvrde da je po sredi teorija zavjere, drugi su apsolutno sigurni da ciklon Tamara nije došao tek tako i kao posljedica klimatskih promjena.

Veliki broj stručnih ljudi smatra da su tragične poplave koje su zadesile Srbiju, BiH i Hrvatsku prouzročene HAARP-om (visokofrekventni program za aktivno istraživanje aurore). Među njima, i profesor dr. Velimir Abramović.

Ciklona koja je donijela veliku nesreću, za njega nije nikakva teorija, već “realnost znanstvenih eksperimenata”. I to onih koji su se, kako kaže, nadovezali na rad Nikole Tesle.

Ovo nije bila teorijska kiša, nego prava. Očekujem sljedećeg još padavina i potresa – tvrdi Abramović u razgovoru za “Vijesti”.

Rusi počeli istragu

Aktivnih HAARP antena na području Balkana nema, ali one mogu biti postavljene bilo gdje na planeti Zemlji. Uz pomoć iz Rusije koja je došla u Srbiju, stigla je i ekipa inženjera i fizičara, stručnjaka za meteorološka oružja. Oni su došli ispitati sve te stvari – tvrdi naš sugovornik.

Ovaj profesor ističe da te eksperimente ne mogu raditi političari, već znanstvenici bez morala. Čovjek koji slovi za najvećeg poznavaoca rada Nikole Tesle, smatra da postoji nekoliko dokaza da je područje tri države zadesila umjetno izazvana ciklona.

Prvo, još je Tesla otkrio da munje, odnosno elektromagnetsko pražnjenje izaziva padanje kiše. A kiša je danima padala bez njih. Zašto? Pa, kada umjetno dodajete elektromagnetsko polje neophodno za kondenzaciju pare, onda nema pražnjenja, dakle nema munja – objašnjava Abramović i navodi drugi dokaz o umjetno izazvanoj stihiji:

To nisu bile kapi, već mlazevi – jasno koncentrirani točno nad teritorijem Balkana. Od kada je kiša etnički opredeljena? Tu preciznost je moguće naštelati s dvije frekvencije.

Treće, tri dana prije padanja kiše ciklona je kružio. To je u stvari bilo sakupljanje vlage neophodne za padanje kiše. Kada je sakupljeno dovoljno, ciklon se nacentrirao točno nad Srbijom, dijelom Bosnom i Hrvatskoj. Potom je dodana elektromagnetna frekvencija za kondenzaciju vlage i počeo je padati taj mlaz kiše.

Posebno je interesantno, objašnjava, da je taj ciklon trajao nad regijom tri dana, ali je, ističe, imao i oscilacije.

Kada nestane dovoljno vlage, i kada počne padavina slabiti, onda se ciklon počne premještati prema Karpatima. Pruži se tamo, pokupi vlagu, i ponovo se vrati i izruči kišu na istom teritoriju. To se dogodilo tri, četiri puta tijekom padavina.

Četvrto, kod naglog isključivanja grijanja ionosfere, odnosno HAARP-a, rupa koja je napravljena vraća se vrlo brzo ka zemlji. U tom procesu se formiraju niskofrekventni jonosferski valovi koji se nazivaju tektonski jer ulaze u rezonancu tektonskim pločama, i u toku od tri dana nakon isključivanja HAARP-a se mora dogoditi potres tu ili u neposrednoj blizini. Već drugog dana je bio potres u Albaniji, a zatim i u Bosni – kategoričan je Abramović.

Najjače klimatološko oružje

HAARP je trebao da se koristi za ispitivanja ionosfere, a sada je jedan od najjačih klimatoloških oružja. Ionosferski sloj je vrlo nabijen pozitivnim elektricitetom i kada taj sloj (koji je zimi na 50, a ljeti na 70 kilometara od zemlje) grijete visokofrekventnim elektromagnetskim valovima, onda se u ionosferi pojavi rupa. U tu rupu, s tla na koji želite djelujete pojuri topao zrak i tamo se hladi, a onda elektromagnetskim frekvencijama možete izazvati kondenzaciju vlage i kišu – tvrdi Velimir Abramović.

Redakcija NSP-a je pretražila sve readarske snimke ovih prostora i možemo sa sigurnoću reći da NE POSTOJI HAARP postrojenje većih dimenzija. Iako je kod Bjeljine u Srbiji bila tzv. mereorološka stanica male snage, ona ne može značajnije promjeniti vremenske uvjete, no može značajnije utjecati na ljudsku psihu. Većina HAARP antena na ovom području se nalaze u Poljskoj (bliža okolica), no u širem radijusu u Europi možemo naći do najmanje 10 antenskih sustava HAARP. Na ovoj karti se vidi jako HAARP djelovanje sa sjevera, ali na Balkanu ništa značajnije.

HAARP RADAR (link)

Priča o HAARP antenama punila je balkanske medije, ali nitko ih nitko nije uspio naći. Kod građana je očigledno ostavila dojam, pa je od izbijanja poplava za manje od dva dana peticiju za uklanjanje tih antena iz Srbije potpisalo više od 12.000 građana. Međutim, Velimir Abramović tvrdi da one uopće nisu kod nas.

Na pitanje zašto je baš netko namjerno napravio ovakvu tragediju na Balkanu, Abramović kaže da to dio “socijalnog eksperimenta društva bez države”, odnosno “kako se može društvo samoorganizirati bez institucija”.

Svi ovi navodi svode se na – vjerujte ili ne, jer na žalost u državi koja se diči Nikolom Teslom Srbijij, prema riječima sugovornika “Vijesti” nema kredibilni institut koji bi mogao službeno potvrditi ili opovrgnuti priču o HAARP-u.

Da bi se ovo sve dokazalo morali bi da imamo državnu komisiju koja bi izvršila nezavisna mjerenja, a mi to nemamo – zaključuje Abramović.

Tesla shvatio opasnost

Djelovanje HAARP-a pratim i kao Teslinu tehnologiju. U svom dnevniku, koji je vodio svaki dan, on je 1889. u Colorado Springs-u zapisao da su on i njegov asistent Cito morali pobjeći iz laboratorija jer je počela padati olujna kiša, a među aparatima su proradili kratki spojevi. I oni su jedva živu glavu spasili. Dakle, to je prvo Tesla probao. Kasnije je probao i samo grijanje ionosfere uz pomoć ultravioletnih lampi, koje su se nalazile na tornju Vanderklif. Međutim, on je odustao od eksperimenta jer je shvatio da bi to moglo dovesti do likvidacije života na zemlji – kaže Velimir Abramović.

RUSKI ANALITIČAR TVRDI: Klimatskim oružjem i poplavama ruše one zemlje koje nisu u NATO savezu

Dmitrij Sedov: Uz klimatsko oružje, efekt poplave je baš onakav kakav je predviđen

Prisjećam se kako je u vrijeme rata u Iraku svijet obletio sljedeći film. Iz američkog helikoptera se puca po lopovima koji su odlučili razdijeliti nekakvu robu iz napuštenog kamiona. Sudeći po kadru i kome se od ispaljenih projektila, puca se iz automatskog topa. A kada komad doleti do čovjeka, taj se raspada u tisuću komadića. Sve je kao u streljani: helikopter visi u jednoj točki, strijelac mirno cilja u sljedeću žrtvu i puca. Kada se žrtva rasturi strijelac ravnodušno walk-talkiem izvjesti: “Roger”.

Riječ “Roger” na američkom vojnom slengu znači “lubanja” ili “mrtvac”. A cijeli užas scene je u tome, što za posadu helikoptera ljudi na koje je pucano topom uopće ne predstavljaju ljude. To su – ciljevi. Zato što su ljudi sjedili u helikopteru, a na zemlji je bilo nešto – “ništa bitno”.

Danas se na Balkanu najbolja stanica za prikupljanje informacija nalazi u bazi Bondsteel. Tamo se registrira sve što se događa u eteru, između ostalog i reportaže za medije, pregovori srpske spasioca, policije, ruskih eksperata iz Ministarstva za izvanredne situacije. Registrira se i sve veći broj poginulih. Vjerojatno i ovdje, kada stigne vijest o novom utopljeniku, neko ravnodušno izvjesti: “Roger”.

Ni džentlmeni iz EU baš mnogo ne hrle pruže pomoć. Mnogo je udobnije sjedeći uz kamin i pućkajući duhan iz lule diskutirati o ljudskim pravima nego izvaditi novčanik i brojati novčanicu po novčanicu da bi se pomoglo tamo nekakvim.

Čeka se vrijeme kada će katastrofa proći i njene posljedice se pokazati u punoj mjeri. Tada će se pojaviti MMF i izdvojiti potreban novac od nekoliko milijardi dolara, samo uz minimalnih 10 posto kamate.

Danas američke vlasti neće odgovoriti na pitanje što će im u Kanadi i na Grenlandu stanice sa snažnim kratkovalnim zračenjem, baš kao i posebna grupa satelita sa retranslatorima tog zračenja. Iz nepoznatog razloga oni ne reagiraju ni na izvještaje Ruske Akademije Nauka o eksperimentima koje oni izvode, a koji se odnose na proizvodnju “ionske leće” u gornjim slojevima atmosfere.

Smisao tih eksperimenata je u tome da nad određenom oblašću preko zračenja satelita može stanjiti ozonski sloj – dobiva se ozonska rupa kroz koju stiže pojačano zagrijavanje zraka, a u atomosferi dolazi do planirane turbulencije. 2010. godine ruski znanstvenici su s vrlo ozbiljnim razlogom posumnjali da je strašnu sušu u Ruskoj Federaciji izazvala ljudska ruka.

Tim prije, što su ruski RLS registrirali prolaženje američkog satelita koji je ispuštao laserske zrake na mjestima gdje je suša bila najjača, a nadlijetao je na malim visinama.

Nedavno je došlo do neočekivanog i neobjašnjivog ciklona nad Balkanu. Sudeći po tome što ni Washington, ni Bruxelles nisu do sada mrdnuli prstom kako bi pomogli da se situacija popravi, reklo bi se da on za njih i nije bio baš toliko neočekivan.
 
 
vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17642"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Globalno zatopljenje nije odgovorno za učestalost uragana na Atlantiku, zaključak je studije istaknutog američkog znanstvenika Tom Knutsona koji čak procjenjuje da će više temperature dovesti do smanjenja broja uragana.

Knutson, meteorolog iz Nacionalne uprave za oceane i atmosferu iz Princetona, N.J, u svojim je ranijim znanstvenim radovima iznosio bojazan da bi klimatske promjene mogle povećati učestalost oluja.

Međutim, u svojoj novoj studiji, koju je u nedjelju objavio časopis Nature Geoscience, Knutson predviđa da bi krajem stoljeća broj uragana na Atlantiku mogao pasti za 18 % posto.

Od uragana Katrina koji je 2005. pogodio Sjedinjene Države, uragani su često smatrani simbolom globalnog zagrijavanja i mnogi su stručnjaci za klimu zaključili da je porast broja uragana zadnjih godina povezan s globalnim zatopljenjem i rastom temperatura voda.

Nasuprot njima, skupina stručnjaka koja je proučavala uragane, bila je skeptičnija i ustvrdila je da uragani nemaju veze s globalnim zagrijavanjem. Ta je skupina porast broja uragana zadnjih godina povezala s prirodnim višedesetljenim ciklusom.

Knutson, koji je svoju novu studiju temeljio na kompjuterskom modelu, predvidio je da će broj uragana na Atlantiku pasti za 18 posto do kraja stoljeća. Broj najvećih oluja, s vjetrovima jačim od 110 km na sat, oslabjet će u učestalosti za 8 posto. Tropske oluje, s vjetrovima od 62 do 117 km na sat, smanjit će se za 27 posto.

Međutim, Knutsonova studija ne donosi samo dobre vijesti. Njegov kompjuterski model predviđa da će uragani biti vlažniji i razorniji. Javile su se i kritike i pohvale na novu studiju. Tako Kerry Emanuel, ekspert za uragane, koji je inače pun hvale za Knutsona kao znanstvenika, drži da kompjuterski model ima brojne slabosti i “ne može nikako vjerodostojno replicirati oluje”. Drugi pak zamjeraju studiji što se previše bavi učestalošću oluja, a zanemaruje intenzitet, trajanje i snagu.

Sezona uragana na Atlantiku počinje 1. lipnja i u redovnoj godini formira se oko 10 oluja koje dobiju ime. Šest od njih prerastu u uragane, a dvije postaju veliki uragani. Prosječno, svake tri godine oko pet uragana pogađa SAD.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
 
(057info.hr, youtube.com/uredio:nsp)