Cijene naočala i njihovih okvira u posljednje vrijeme dosegnule su astronomske iznose, a ljudi ih kupuju jer bez njih ne mogu

Prije nekoliko godina počela sam primjećivati da imam problema s vidom. Slova su mi postala sve nekako dalja i mutnija, a pogled na neonske reklame tijekom večernjih sati bio mi je neizdrživ.

Odgađala sam odlazak na pregled jer sam znala da mi trebaju naočale koje si nisam mogla priuštiti. Izbjegavala sam pogled u reklame, i ne brinući o borama, naučila škiljeći vidjeti sve što mi treba.

Kad sam se konačno odvažila na taj korak i otišla kupiti naočale u optici u kvartu izašla sam lakša za 2500 kuna. A imam malu dioptriju.

Prijateljica koja ima dioptriju -8 za naočale daje više od pet tisuća kuna, pa mi je tako rekla, kako na prste jedne ruke može nabrojati koliko je naočala kupila tijekom svog života. Naime, preskupe su da bi ih kupovala kad god joj neki okvir dosadi, a i ona i ja sad znamo da postoji puno jeftinija opcija, koja će sigurno zanimati sve one koji nose naočale.

Temom se pozabavio LA Times, koji je na proste faktore rastavio industriju naočala.

Jeftini okviri, ali ‘skupi’ logo

Charles Dahan iz vlastitog iskustva zna kako je ljude lako opljačkati prilikom kupovanja naočala. Nekoć je i sam bio glavni dobavljač okvira za naočale za LensCrafters, prije nego je kompaniju kupila Luxottica.

Također izgradio je i strojeve koji su poboljšali proizvodnju leća. Ovaj 70 godišnjak je dobro i detaljno upoznat sa cijelim postupkom izrade naočala, i zato posebno nije zadovoljan s onim što se sada događa.

“Nema konkurencije u industriji, ne više. Luxottica je sve pokupovala, i sami određuju cijene kako žele”, naglašava.

Cijene naočala i njihovih okvira u posljednje vrijeme dosegnule su astronomske iznose. Ljudi će ih kupovati jer moraju, ipak bez njih ne vide, uzimati na rate. Okvire će koristiti ako treba desetljećima. U slučaju SAD-a većinom okviri potječu od kompanije Luxottica.

Oni su vlasnici i nositelji licence za Armani, Brooks Brothers, Burberry, Chanel, Coach, DKNY, Dolce & Gabbana, Michael Kors, Oakley, Oliver Peoples, Persol, Polo Ralph Lauren, Ray-Ban, Tiffany, Valentino, Vogue i Versace.

Talijanska Luxottica uzela je još veći zalogaj nakon što se spojila sa francuskim Essilorom, vodećim proizvođačem leća i kontaktnih leća, pa se nazivaju EssilorLuxottica.

Dahan je svoju kompaniju Custom Optical utemeljio 1977. godine nakon što je dizajnirao stroj koji je imao mogućnost da leće učini tanjima. Dizajnirao je i plastične i metalne okvire i predložio LensCraftersu 1985. godine da bude njihov opskrbljivač.

“Kupili su moj stroj za leće, i uskoro sam im prodavao nekoliko modela okvira. To je bilo uspješno, pa su nastavili kupovati sve više i više”, naglašava.

Ubrzo ih je počeo opskrbljivati sa 20 posto svojih okvira.

“Nazivali su me svojim kraljevskim draguljem”, objašnjava.

Iz tog razdoblja sjeća ga se i E. Dean Butler, osnivač LensCraftersa.

“Bio je glavni dobavljač, sa dobrim proizvodima i razumnim cijenama”, rekao je 74-godišnji Butler.

Više nije povezan sa LensCrafters, već surađuje kao konzultant u optičkom poslovanju. I Butler i Dahan slažu se oko onoga što su pomislili i mnogi potrošači – cijene koje plaćamo za naočale nikako ne odgovaraju stvarnim troškovima izrade okvira i leća.

Kineska jeftina proizvodnja

Dok se time bavio tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, Dahan kaže kako je trošak izrade okvira, plastičnih ili metalnih, bio oko 10 do 16 dolara. Izrada leća mogla je koštati oko pet dolara, a uz neke malo skuplje navlake cijena bi se mogla popeti na 15 dolara. LensCrafters tako oko 99 dolara naplaćuje naočale čija izrada stoji zapravo od 20 do 30 dolara. Video Player is loading.

Cijena prikazana ovdje, kako znaju oni koji nose i kupuju naočale i leće, puno je viša od ovih spomenutih 99 dolara. I bliža je iznosu od nekoliko tisuća kuna, ovisno o dioptriji i dizajnerskim okvirima.

Butler je nedavno posjetio kineske tvornice gdje se proizvode naočale za američko tržište. Napredna tehnologija dovela je do još većeg smanjivanja cijena izrade koja su danas tako puno niža od onih kojih se Dahan sjeća.

“Možete nevjerojatno dobre okvire dobiti za cijenu od 4 do 8 dolara. Za 15 dolara možete dobiti okvire dizajnerske kvalitete, s potpisom npr. Prade”, naglašava Butler.

Leće tako možete dobiti za 1,25 dolara po komadu.

“Znam, to je smiješno i potpuna krađa”, rekao je Butler.

Preko interneta do takvih jeftinijih naočala došao je i Višeslav iz Zagreba.

“Sve svoje naočale kupujem na internetu i ne pada mi na pamet plaćati po nekoliko tisuća kuna u bilo kojoj optici u Hrvatskoj. Kod prve kupovine je bio problem što nisam mogao isprobati okvire prije kupovine, ali sada već znam i točne dimenzije okvira koji mi odgovaraju. Za 400 kuna na internetu kupim naočale kakve bi me koštale barem dvije ili čak i tri tisuće kuna u optici. Meni je jedina razlika što ove jeftine nemaju zalijepljeni logo neke luksuzne marke, a funkcionalno su identične”, naglašava.

Potreba za regulacijom

1995. godine Luxottica je za 1,4 milijarde dolara kupila U.S. Shoe Corp, ali ne kako bi se počeli baviti biznisom s cipelama, već preuzeti kontrolu nad stotinu trgovina diljem svijeta.

I tada je situacija za Dahana krenula nizbrdo, Luxottica je gurala svoje okvire iznad onih ostalih dobavljača, pa je i njegova prodaja počela rapidno opadati. Svoje je poslovanje ugasio 2001. godine.

“Nije se to dogodilo samo meni, već i nizu drugih kompanija, poput Oakleyja”, naglašava.

Kalifornijski proizvođač sunčanih naočala poslovanje je proširio i na skijaške i ostale naočale. Na inicijalnoj javnoj ponudi dionica prikupili su 230 milijuna dolara. Njihov najveći kupac bio je Sunglass Hut, koji je imao trgovine u trgovačkim centrima diljem zemlje.

Nakon nekoliko mjeseci Oakley je priznao dioničarima da razgovori nisu baš bili uspješni i da Luxottica smanjuje svoje narudžbe. Dionice su odmah izgubile više od trećine svoje vrijednosti. Luxottica je Oakley prisvojila nekoliko godina kasnije, dodala ih Ray Banu, koje su uključili u svoje poslovanje 1999. godine.

“Ako ne napravite ono što oni žele, izbace te. I tako su preuzeli kontrolu nad brendovima”, naglašava.

Industrija online prodaje naočala i leća ima potencijala da bude prava konkurencija onima koji naočale prodaju u standardnim trgovima, no dug je put pred njima prije nego postanu ozbiljna prijetnja kompaniji poput EssilorLuxottica.

Mnogi zaziru od takve kupnje jer ne mogu isprobati naočale. Dok se taj dio ne izmijenio Dahan i Butler naglašavaju kako bi se regulativama moglo spriječiti porast cijena naočala, kao što se to učinilo u slučaju nekih zdravstvenih proizvoda i sl.

Na takav način mogao bi se zaustaviti i monopol kojeg ova kompanija ima.

(express.hr)

Rusija bi trebala zamijeniti Saudijsku Arabiju kao četvrtog najvećeg vlasnika deviznih rezervi, plemenitih metala i drugih vrijednosnih papira, u skladu s politikom oslobađanja ekonomske imovine denominiranedolarima zbog američkih sankcija

Međunarodne zlatne rezerve Rusije iznosile su oko 518 milijardi dolara na 1. kolovoza, prema podacima Centralne banke Rusije.

Brojka je značajno porasla u posljednje četiri godine, a Fitch Ratings predviđa da će nastavi rasti do 537 milijardi dolara do kraja 2019. i 591 milijardi dolara do 2021. godine.

Kraljevina Saudijska Arabija raspolaže s oko 527 milijardi dolara zlatnih zaliha, prema procjenama novinske agencije Bloomberg.

Prve tri zemlje s najvećim deviznim rezervama su Kina, Japan i Švicarska.

Ruska središnja banka pretrpjela je značajni pomak u svojoj politici od prošlog tavnja do danas, kada je počela drastično smanjiti udjel imovine u dolarima kao odgovor na pritisak sankcija od strane Washingtona.

Također je aktivno ulagala u zlato kako bi dodatno smanjila ovisnost o američkom dolaru.

To je dovelo do toga da je Rusija postala najkvalitetniji kupac plemenitog metala u 2018. godini. Zemlja je nastavila istim tempom i u 2019. godini, osiguravajući poziciju najvećeg svjetskog kupca zlata u prvom kvartalu 2019. godine.

Cijena zlata porasla je prošlog mjeseca, probivši rekordnih 1400 dolara po unci, prvi put nakon 2013. godine.

Među faktorima koji stoje iza toga bila su očekivanja nižih kamatnih stopa i politička neizvjesnost zbog nedavne eskalacije trgovinskog rata SAD-a i Kine, navodi se u izvještaju Svjetskog vijeća za zlato (WGC).

Zlatnim i deviznim rezervama u Rusiji upravlja središnja banka što uključuje i devize na računima kod stranih banaka, vrijednosne papire nominirane u tim valutama, kao i monetarno ili fizičko zlato.

Središnja banka kupuje devize za svoje rezerve na otvorenom tržištu od izvoznika.

Prije su se zlatne rezerve koristile za utjecaj na tečaj rublje kroz devizne intervencije, no 2014. godine središnja banka je odlučila je napustiti tu praksu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Istraga koju je objavio “New York Times” pokazala je da je američka naftna industrija sudjelovala u tajnoj kampanji kako bi potkopala standarde o ekonomičnosti potrošnji goriva

Jedan od glavnih aktera bio je „Marathon petroleum“, najveći naftaš u zemlji, koji je, u suradnji s drugim naftnim proizvođačima, vodio kampanju kako bi se smanjili standardi emisije ispušnih plinova iz automobila, objavio je New York Times.

Kampanja se vodila mantrom da SAD više nemaju potrebe za standardima ekonomičnosti potrošnje goriva, jer je ta država sada veliki proizvođač nafte.

„Amerikanci bi trebali imati imaju izbor da pune vozila onime što najbolje odgovara njihovim potrebama“, nacrt je pisma koje je poslano članovima Kongresa SAD-a. Trumpova administracija preuzela je i korake za predloženo snižavanje standarda ekonomičnosti goriva.

Veliki dio debate o korporativnim standardima za ekonomičnu potrošnju goriva (CAFE), koja je trebalo porasti na preko 50 milja po galonu do 2025. godine, bio je fokusiran na poziciju auto-industrije.

Ali Kalifornija još ima ovlaštenje da postavi vlastite standarde ekonomičnosti potrošnje goriva, što Trumpova administracija sada osporava, jer želi da zamrzne standarde na 37 milja po galonu od 2020. godine, prenosi.

Tako različiti standardi za različite države nameću proizvođačima automobila da proizvode različita vozila za različita tržišta, što je problematičnije od strožih nacionalnih standarda.

Međutim, dok je medijska pažnja bila usmjerena na tenzije glavnih proizvođača automobila, ekoloških stručnjaka i Trumpove administracije, čini se da su rafinerije nafte u međuvremenu vodile skrivenu PR kampanju kako bi uvjerile javnost da standardi više nisu potrebni.

„Marathon“ se udružio sa ALEC-om i oni su plasirali oglase i reklame putem društvenih medija, a lobirali su na državnom i federalnom nivou. Oni su promovirali rezoluciju kojom se standardi energetske efikasnosti nazivaju „reliktom narušene naracije o nedostatku resursa“.

Motivacija je očigledna: efikasnija vozila, uključujući hibride i veći broj električnih vozila, znače manju prodaju benzina. Dok se proizvođači moraju brinuti o poštivanju standarda na državnom nivou, rafinerije jednostavno žele da prodaju više goriva.

Bilo kako bilo, nije toliko važno koliko se proizvodi nafte u SAD-u, jer će vozači uvek biti podložni promjenama cijena sve dok troše puno goriva.

Čak i najnoviji podaci pokazuju da je to istina. Potražnja za američkim benzinom je zapravo opala u trećem kvartalu u usporedbi sa prošlom godinom, što je nagli pad zbog globalnih cijena sirove nafte.

Ali ovakve akcije, komentira „New York Times“, ne mogu biti ništa drugo nego put ka samouništenju.

(sputniknews.com)

Desetljeće nakon globalne financijske krize, svijet se suočava sa još jednom velikom krizom još većom od one u 2008. godine

Veteranski financijski analitičar Peter Schiff, predsjednik Uprave Euro Pacific Capital, izjavio je:

“Banke ‘prevelike da propadnu’ sada su veće nego ikada, i više su izložene rastu stopa i recesiji. Sustavni rizici za gospodarstvo su puno veći nego što su bili 2008. godine” – rekao je Schiff.

Takvim bankama je trebalo biti dopušteno da propadnu prije više od deset godina, kaže on.

“Moralna opasnost povezana s vladom koja je napravila pogrešku u spašavanju banaka kojima je trebalo biti dopušteno da propadnu. Na žalost, iz prošle krize se nije naučila lekcija. Ponovili smo i proširili sve pogreške koje su prouzročile posljednju krizu, osiguravajući da će sljedeća biti mnogo gora” – rekao je.

Prema ovom analitičaru i investitoru, svi problemi koji su prouzročili financijsku krizu 2008. su sada još veći.

“Još lošija monetarna i fiskalna politika od posljednje krize jamči da će sljedeća kriza biti mnogo gora. Kriza će biti slična, a vlada će biti uzrok. Svatko će biti uhvaćen u iznenađenju, a kapitalizam će biti žrtvenik, i ta kriza će biti puno drugačija jer će biti puno gora” – rekao je Schiff.

Međutim, priroda sljedeće krize bi bila drugačija, predviđa Schiff.

Dok je kriza 2008. bila usredotočena na hipotekarne kredite, porast dolara i pada cijene zlata bi uzrokovali novu krizu koje će imati temelj u dugu američkog trezora.

“Državni dug će biti središte sljedeće krize, a dolar će se srušiti, a cijene zlata će porasti. Slijedit će recesija koja će biti puno gora, jer će i potrošačke cijene također oštro narasti.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Torino u Italiji je postao dom novog biznisa, ali on nema nikakve veze sa pizzom ili tjesteninom

To je bordel sa lutkama koji je očito toliko popularan da je “rezerviran tjednima unaprijed”.

LumiDolls Torino, talijanski zabavni bordel sa lutkama, otvara se u ponedjeljak, te će omogućiti gostima da probaju “potpuno novo” iskustvo kako bi proveli intimno vrijeme sa silikonskom ljubavnicom.

Cijene će se kretati od pola sata za 80 eura, a gosti mogu odabrati bilo koju “prostitutku” za provod. Trenutno postoji sedam ženskih lutki i jedna muška.

Klijenti mogu čak i odabrati položaj u kojem žele “pronaći” svoju lutku. “Položaji koje mogu odabrati su mnogi, gotovo svi kao iz Kamasutre” – rekla je tvrtka časopisu Wired. Oni koji odaberu voditi ljubav sa muškom lutkom, Aleksandrom, moći će odabrati dužina penisa od 13 do 18 centimetara.

Svaka mušterija (i njihova odabrana lutka) dobit će privatnu sobu opremljenu sa krevetom, kupaonicom i televizorom za gledanje pornografije. Ali svatko tko traži seksualni pohod pod tušem će ostati praznih ruku s obzirom da je to zabranjeno, jer lutke “ne mogu samostalno stajati”.

Ali samo zato što ‘seksualni radnici’ nisu ljudi, ne znači da se ne moraju tretirati s poštovanjem. Svaki kupac mora pristati na etički kodeks, koji uključuje i obećava da će dobro postupati s njima. Svaki gost daje polog od 50 eura kako bi se osiguralo da se mušterije pridržavaju pravila.

Nakon seksa, svaka lutka se odvodi u “servisnu sobu” gdje se podvrgava sanitetskom ritualu koji, kako tvrtka kaže, traje par sati. Metoda je, međutim, tajna i nije otkrivena medijima.

Iako je mnogima ideja nastrana – i pomalo zastrašujuća – očigledno ima mnogo ljudi koji ne mogu dočekati svoje iskustvo. “Mi smo rezerviralni tjednima unaprijed, osim nekoliko manjih iznimki” – rekla je tvrtka LumiDolls.

Talijanska lokacija LumiDollsa slijedi svoj uspjeh sa javnim bordelima u Barceloni i Moskvi. Koncept se nastavlja širiti diljem Europe i svijeta, pri čemu će se uskoro otvoriti javni bordel sa lutkama i u Sjevernoj Americi, tj. Torontu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tehran prijeti da će blokirati Hormuški tjesnac, presudnu arteriju za trgovinu naftom s Bliskog istoka, ako iranski izvoz bude spriječen od strane Amerike

To će rezultirati ogromnim gubitkom vrijednosti zaliha globalne sirove nafte i visokim cijenama.

Većina sirove nafte koja se izvozi iz Saudijske Arabije, Irana, Ujedinjenih arapskih Emirata, Kuvajta i Iraka prolazi kroz Hormuški tjesnac. To je i put za skoro sav ukapljeni zemni plin (LNG) iz najvećeg svjetskog izvoznika Katara.

Čelnik Iranske revolucionarne vojske izjavio je da će Hormuški tjesnac biti “za sve ili nikoga”, kaže agencija Tasnim News. Američka peta flota, sa sjedištem u Bahreinu, posvećena je zaštiti trgovačkih brodova u tom području.

“Navedeni kapacitet propusnosti Hormuškog tjesnaca je oko 14 tankera na dan, odnosno 17 milijuna barela dnevno, ili oko pola svjetskog dnevnog izvoza sirove nafte.

Ako se izvoz kroz njega zaustavi, zakon opskrbe i potražnje bi udvostručio cijene nafte na 160 dolara po barelu” – izjavio je za RT. Vladimir Rojankovski, stručnjak u Međunarodnom financijskkom centru u Moskvi.

Analitičar je dodao da, ako se tjesnac blokira na jedan ili dva mjeseca, trgovci nafte bi mogli napraviti paniku i otkupiti sve dostupne sirove futurese nafte, lansirajući cijene na 250 dolara po barelu. Međutim, Rojankovski je izrazio sumnju da će Iran to učiniti budući da je područje vrlo militarizirano.

Predviđa se da bi cijene nafte mogle skočiti na 250 dolara po barelu, ako Iran blokira Hormuški tjesnac. Ali on također primjećuje da je takav scenarij vrlo malo vjerojatan.

“Skeptičan sam u svezi ove opcije da će Islamska revolucionarna straža presjeći isporuke nafte kroz Hormuški tjesnac nekoliko dana ili tjedana. Čak i da Iran stvarno to napravi, vjerojatno bi vidjeli brzu ekonomsku ili vojnu odmazdu koja će dovesti do ukidanja ograničenja” – izjavio je analitičar.

Dodaje kako je retorika američkog predsjednika Donalda Truma povisila cijene nafte unatoč želji da ih snizi.

“Da Trump nije pokušao izolirati Teheran tako aktivno, ulagači ne bi kupovali tako masivno naftu zbog straha od manjka. Sudbina tržišta nafte ovisi o daljnjim postupcima velikih proizvođača: koliko će se izvoz iz SAD-a smanjiti i koliko će Saudijska Arabija i Rusija, koja imaju puno neiskorištenih kapaciteta, povećati proizvodnju” – kazao je.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Žena zarobljena između vlaka i platforme u Bostonu, kojoj se vidjela kost kroz ranu na nozi, molila je ljude da ne zovu hitnu pomoć, pitajući ih “znate li koliko koštaju kola hitne pomoći?”

Nesreća se dogodila u petak, a novinar dnevnika Boston Globe na mjestu događaja opisao je kako je žena skliznula između vlaka podzemne željeznice i platforme, ozlijedivši nogu.

Žena je bila “u agoniji i plaču”, dok su putnici njihali vlak naprijed-natrag u pokušaju da je oslobode, nakon čega ih je zamolila da ne nazovu hitnu pomoć, rekavši: “To je 3000 dolara … to ne mogu priuštiti.”

U seriji naknadnih tweetova ovog utorka, novinar je objasnio kako je žena na kraju spašena i da navodno nije pretrpjela prijelom kostiju. Sjedila je na platformi u boli, navodno je plakala, zabrinuta zbog toga kako će nesreća financijski utjecati na nju.

Osoblje za slučaj nužde na licu mjesta povezalo je ranu neidentificiran žene i poslalo ju je u bolnicu. Iako nije imala slomljenih kostiju, i dalje su rekli da njezine ozljede zahtijeva operaciju.

Prema izvjestiteljici Mariji Cramer, hitna pomoć koja je trebala odvesti ženu koštala je otprilike 1200 dolara, što je još uvijek preveliki trošak za svakoga.

Ta cijena ne uključuje troškove stvarne medicinske skrbi, sobu i pansion u bolnici, lijekova, zavoja i mnogih drugih troškova koji američku zdravstvenu skrb čine najskupljom na svijetu.

Cramerova objava na Twitteru je postala viralna, i ta objava se smatra podignutom optužnicom protiv američkog zdravstvenog sustava.

Ljudi u SAD-u troše više na zdravstvenu zaštitu od ljudi u drugim zemljama prvoga svijeta. Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj, bolnički troškovi u Americi su 60 posto veći nego u 12 drugih razvijenih zemalja.

Osobe osigurane pod sustavom Obamacare nisu ništa bolje prošle. Najniža cijena zdravstvenog paketa “Bronze” prošle je godine iznosila više od 6000 dolara, poskupljujući treću godinu za redom za potrošače koji su pokriveni državnim osiguranjem.
 

Awful scene on the orange line. A woman’s leg got stuck in the gap between the train and the platform. It was twisted and bloody. Skin came off. She’s in agony and weeping. Just as upsetting she begged no one call an ambulance. “It’s $3000,” she wailed. “I can’t afford that.”

— Maria Cramer (@GlobeMCramer) June 29, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Washingtonov plan za izbacivanjem ruskog prirodnog plina sa europskog tržišta i zamjena vlastitim ukapljenim prirodnim plinom (LNG) nije ekonomično izvediv, kažu analitičari

“Američki izvoz LNG-a nije uspio postati punopravna alternativa Gazpromovom plinskom cjevovodu u Europi, budući da je ove godine plinski cjevovod oborio još jedan rekord. Oko polovice američkih isporuka LNG-a koje se isporučuju Europi kupuju zemlje koje nemaju dugoročne ugovore za ruski plin” – izjavila je za Maria Belova, voditeljica istraživanja VYGON Consultinga.

Analitičarka napominje da američki plin nije održiva alternativa opskrbe plinovodom Gazproma, koji je zbog konkurentnosti cijena obnovio svoj povijesni rekord u izvozu prema Europi drugu godinu za redom.

“Trenutna cijena je prednost ruskog plina u cjevovodu u ugovorima o nabavi. Cijena plina Gazproma još uvijek nije uspjela reagirati na značajno povećanje cijena nafte, koje je započelo sredinom 2017. godine, za razliku od europskih plinskih čvorišta. Do 2016. cijene na EU čvorištima dosljedno su bile ispod cijene ruskog plina vezano za naftu. Kao rezultat brojnih izmjena uvjeta ugovora Gazproma, korelacija cijena je povećana, a razlika cijena je smanjena” – rekla je.

Njemačka je ponovno priopćila kako planira izgraditi 500 milijuna dolara vrijedan LNG terminal na rijeci Elbe kako bi se diversificirala od ruskog i norveškog uvoza plina.

Brunsbuettel će biti prvo LNG postrojenje u Njemačkoj i bit će otvoreno do kraja 2022. godine. Međutim, trošak izgradnje terminala i jeftiniji ruski plin zadržavali su projekt godinama.

Belova je objasnila zašto je američki plin skuplji od ruskog:

“Prosječna cijena Gazpromovog plina na granici Njemačke 2017. godine bila je blizu prosječne europske cijene (ponderirana prosječna cijena dugoročnih ugovora i lokacijskih cijena) na oko 5,65 dolara po MMBtu.”

“Procjena cijene plina Gazproma na granici Njemačke u prvom tromjesečju 2018. godine povećan je na 7,15 dolara po MMBtu. Američki LNG je došao i rasporedio se u Belgiji (Njemačka nema terminala za primanje LNG-a) te je koštao oko 7,9 dolara po MMBtu, i 8,1 dolar po MMBtu u prvom tromjesečju 2018. godine. Stoga je američki LNG skuplji izbor u odnosu na ruski plin” – napisala je.

SAD su u više navrata pokušale zaustaviti produljenje plinovoda “Sjeverni tok” iz Rusije u Njemačku, koji bi udvostručilo postojeći kapacitet plinovoda.

Moskva je optužila Washingtona da pokušava na silu uvesti američki LNG u Europu. Unatoč naporima SAD-a da blokiraju ruski projekt, Gazprom je dobio dopuštenje za izgradnju plinovoda Sjeverni tok.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Izvršni direktor Facebooka Mark Zuckerberg je uhvaćen u prodaji preko 1,14 milijuna dionica nekoliko dana prije nego što je u javnost došla afera tvrtke Cambridge Analytica

Dva tjedna prije nego što je cijena dionica Facebooka pala ovaj tjedan i prije nego je Facebook izgubio u par dana 50 milijardi dolara na vrijednosti, Zuckerberg se bavio insajderskom prodajom, prema Argus Researchovu Vickers Weekly Insideru.

U slučaju Facebooka, Zuckerberg i još jedan izvršni direktor prodali su dionice na cijenama koja je bile oko 20 dolara više nego one po kojoj su se trgovale početkom prošlog tjedna.

Analitičari ne upućuju na nešto neobično iza ove redovne prodaje. Međutim, obična količina se prodaje kada dionica ima podršku i kada nakon toga ne pada tako puno.

Dionice Facebooka pale ovaj tjedan sa 185 dolara na 159 dolara po jednoj dionici nakon skandala o prodaji povjerljivih podataka 50 milijuna korisnika sa ove društvene mreže potičući zabrinutost o privatnosti korisnika.

Ovo je jedan od najvećih padova dionice Facebooka u tako kratkom razdoblju i proteklih nekoliko godina.

“Insideri koriste pravilo 10b5-1 za prodaju na redovnoj bazi. Postoje trgovinski planovi koji se usvajaju, a zatim prodaju udjele metodološkim načinom” – rekao je Ben Silverman, direktor istraživanja na InsiderScoreu.

“Ne vidim povezanost između insajderske prodaje i vijesti koje su se dogodile u posljednjih nekoliko dana”.

Ipak, investitori i analitičari koji donose odluke o kupnji i prodaji na temelju odluka izvršnih direktora označili su te poteze vrlo čudnima s obzirom da na benigni status koji im tvrtka pokušavaju dodijeliti.

Tvrtke često nadoknađuju rukovoditelje sa dionicama, koje mogu prodati po vlastitom nahođenju ili u skladu s planiranim planom kako ih određuje Pravilo 10b5-1 Komisije za vrijednosne papire i burze.

Nakon Facebooka, najveći volumen insajderske prodaje dionica tijekom posljednja tri mjeseca bio je na RealPageu, Oritani Financial i Vonageu, od kojih je svaki prodavao više od pola milijuna dionica, prema podatcima Vickersa.

Zuckerbergova prodaja bila je daleko najveća po broju dinica. U rujnu je objavio planove za prodaju 35 do 75 milijuna dionica tijekom idućih 18 mjeseci za financiranje filantropskih planova.

On i njegova supruga, Priscilla Chan, obećali su donirati 99 posto udjela tvrtki Chan Zuckerberg Initiative, koja je usmjerena na liječenje bolesti i obrazovanje.

U posljednja dva tjedna, Zuckerberg je prodao 228.400 dionica 8. ožujka i 9. ožujka, 220.000 dionica 12. ožujka i 13. ožujka, a 245.400 dionica 14. ožujka, pokazuju podaci Vickersa.

To je ukupno nešto više od 1,14 milijuna dionica prodanih po prosječnoj cijeni od 183,81 dolara, za isplatu od gotovo 210 milijuna dolara. Od srijede, Zuckerberg je još uvijek držao gotovo 393,1 milijuna dionica, odnosno 13,53 posto cjelokupnog broja dionica, prema S&P Global Market Intelligence.

Facebook je odbio komentirati insajdersku prodaju i pad cijena dionica.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prema istraživanju kojeg je proveo Vice, Zagreb je, po cijeni grama trave, ispod svjetskog prosjeka

Esedo, kompanija koja proizvodi pribor za uzgoj trave, nedavno je objavila Indeks cijene kanabisa za 2018. godinu, rang listu sastavljenu na osnovi informacija koje su dobili iz Ureda Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala (UNODC).

Cilj ovog indeksa je, kako kažu, da “ilustrira konstantnu potrebu za zakonskom reformom u vezi sa upotrebom kanabisa širom svijeta” i da “utvrdi postoje li neke lekcije koje bi trebali naučiti od gradova koji prednjače u legalizaciji marihuane.”

Studija obuhvaća 120 gradova širom planete, među kojima su neki u kojima se upotreba marihuane i dalje kažnjava, i drugi u kojima je ova droga makar djelomično legalna, piše Vice.

Uz to, Seedo je razvio okvir za izračunavanje potencijalnih poreznih prihoda koje bi legalizacija mogla donijeti gradovima, usporedivši porez na marihuanu u gradovima u kojima je legalna sa porezom na cigarete.

Veliki porezni prihodi

Uri Zivi, šef marketinga u Seedo-u, izjavio je da sve ovo ilustrira kako, “eliminirajući kaznenu komponentu marihuane, vlade mogu regulirati njenu proizvodnju na sigurniji način, oduzimajući kriminalnim bandama njihovu moć i — kao što smo pokazali u ovoj studiji — generirajući velike porezne prihode za razvoj svojih zemalja.”

Da bi odredili cijenu po gramu, autori studije proveli su ankete na lokalnom nivou, prilagodivši rezultate statistici koju su dobili iz UNODC-ovog Svjetskog izvještaja o drogama za 2017. godinu.

Kliknite na ovu interaktivnu kartu i pogledajte cijene marihuane u svijetu, uključujući i Hrvatsku.
 

 
Ovi prosjeci možda su zastarjeli — cijena trave u bilo kojem gradu bilo kojeg dana očigledno ovisi, između ostalog, o kvaliteti i dobroj volji dilera.

U Bogoti, u Kolumbiji, na primjer, možete kupiti gram trave za 2.000 kolumbijskih pesosa što je oko 0,70 američkih dolara, usprkos činjenici da je studija odredila prosječnu uličnu vrijednost na 2,20 američkih dolara (otprilike 6.000 kolumbijskih pesosa).

Neki od najznačajnijih zaključaka studije su: New York ima najvišu prosječnu konzumaciju kanabisa u ovom indeksu, sa 77,4 metričke tone godišnje. Najskuplja trava na svijetu je u Tokiju, gdje se gram prodaje za otprilike 32,66 američkih dolara.

Najbolje u Montevideu

Najjeftinija trava na svijetu je u Quitou, u Ekvadoru, i u Bogoti, u Kolumbiji. Prema prosječnim vrijednostima objavljenim u izvještaju, prodajne cijene tamo su 1,34 i 2,20 američka dolara po gramu.

Među gradovima u kojima je trava makar djelomično legalna, Boston se nalazi na vrhu liste kad je u pitanju cijena po gramu, sa 11,01 američkih dolara, dok je u Montevideu, u Urugvaju, prosječna cijena oko 4,15 dolara.

Među gradovima u kojima je potpuno ilegalna, najjeftiniju travu ima Jakarta, Indonezija – 3,79 dolara po gramu, usprkos činjenici da konzumiranje može završiti vrlo oštrim zatvorskim kaznama, piše vice.com Top 10 gradova s najskupljom travom (u US dolarima) su:

#Top 10 gradova s najskupljom travom (u US dolarima) su:

1. Tokyo – 32,66 – ilegalna
2. Seoul – 32,44 – ilegalna
3. Kyoto – 29,65 – ilegalna
4. Hong Kong – 27,48 – ilegalna
5. Bangkok – 24,81 – djelomično ilegalna
6. Dublin – 21,63 – ilegalna
7. Tallinn – 20,98 – djelomično ilegalna
8. Shangai – 20,82 – ilegalna
9. Peking – 20,52 – ilegalna
10. Oslo – 19,14 – djelomično ilegalna

Top 10 gradova s najjeftinijom travom:

1. Quito – 1,34 – djelomično ilegalna
2. Bogota – 2,20 – djelomično ilegalna
3. Asuncion – 2,22 – djelomično ilegalna
4. Jakarta – 3,79 – ilegalna
5. Panama City – 3,85 – ilegalna
6. Johannesburg – 4,01 – ilegalna
7. Montevideo – 4,15 – legalna
8. Astana – 4,22 – ilegalna
9. Antwerp – 4,29 – djelomično ilegalna
10. New Delhi – 4,38 – djelomično ilegalna

Na karti svijeta, Zagreb je na popisu gradova s jeftinijom travom – a prema istraživanju tima VICE Kolumbija, cijena grama je 9,43 USD i kažu da je kod nas trava djelomično ilegalna.

Također, izračunali su da se u glavnom gradu hrvatske godišnje popuši oko 3,5 tona trave, što ukupno iznosi oko 205.000.000 kuna.
 
(express.hr)