Iako su mu liječnici davali male šanse da preživi, ​​Božo je odlučio da se ne preda

Bjelopoljac Božo Kojović iz sela Gorice u Vraneškoj dolini, nakon 10 godina borbe za život i operacija čak dva karcinoma, na grlu i na plućima, može odahnuti.

Iako su mu liječnici davali male šanse da preživi, ​​Božo je odlučio da se ne preda. Isposničkog izgleda, s malo nade za oporavak, informirao se o bolesti i načinu liječenja, usput ne zaobilazeći ni narodne lijekove.

“Sve smo radili da mu olakšamo bolest, da mu pomognemo. Što god da sam čula, spremala sam, pokušavala na sve načine da ga izvučemo iz smrti … “, priča njegova supruga Bosiljka.

Božo je promijenio i način prehrane, odbacio je cigarete i alkohol, a vodu za piće zamijenio je surutkom i čajevima. Uz propisane lijekove, koristio je mlade cvjetove jele, i med od maslačka. Recept za lijek od kojeg se Božo oporavio i počeo raditi nije tajna, kaže njegova supruga.

Recept…

“Korjen od maslačka se iščupa, treba paziti kad se čupa da se čitav korijen iščupa, da iz njega ne istoče ljekoviti sokovi. Na četiri litre vode stavim šaku korijena, to se zagrije do vrenja, minutu samo. Ostavi se da odstoji desetak minuta i procijedi. Po jednu žlicu meda u to i pije se” – rekla je Bosiljka.

Svima koji obole od ove opake bolesti, Božo poručuje da slušaju savjete liječnika, ali i da uzimaju prirodne lijekove.
 

 
(Vijesti.me/uredio:NSP)

Ne obole svi pušači od raka zar ne?

‘New England Centenarian Study’, znanstvena je studija koju je napravilo bostonsko državno Sveučilište suradnji s najpoznatijim genetičarima i gerontolozima SAD-a. Pokazala je su kako najstariji ljudi na svijetu uopće nisu bolovali od bolesti tumora, raka, kardiovaskularnih i dišnih bolesti iaako su pušili cigarete – sve one dostupne na tržištu i to u razdoblju većem od 50 godina, i u količini koja je mnogima nevjerojatna!

Naime, većina stogodišnjaka je pušila čak do 60 cigareta dnevno, a bili su posve zdravi. Studija je pokazala kako se najviše ljudi koji su doživjeli starost preko 100 godina okuplja na japanskom otoku Okinawa, a najzanimljivije od svega je to što je više od polovice ispitanika uživalo duhanske proizvode u ogromnim količinama i do 60 cigareta dnevno.

Međutim, kako masovna propaganda kaže kako pušenje duhana i duhanskih proizvoda izaziva rak, znanstvenici su ovu šokantnu pojavu objasnili genetskim sklopom koji ih je od raka očuvao. No, lažu li nas u vezi crnih pušačkih pluća ?

Priča o stogodišnjacima koji puše najbolje je “sjela” forenzičaru koji je ustvrdio da su crna pušačka pluća – mainstream laž. Forenzičar Michael Tsokos je za njemački ZDF dao opširan intervju u kojem je potvrdio da crna pušačka pluća koja nam se prikazuju sa svih strana uopće ne postoje.


’Ne, ne postoje crna pušačka pluća, njih ne možemo vidjeti nakon što otvorimo pluća pušača. Naravno, postoji određeni pigment, mi eventualno možemo vidjeti antrakozu (gljivična infekcija), kod ljudi koji su cijeli život živjeli pored auto ceste, no ako je netko pušio čak i dvije kutije cigareta dnevno, mi to ne možemo vidjeti na tkivu pluća, rekao je Tsokos i dodao da ne želi tvrditi kako cigarete ni u kojem slučaju i kod nikoga ne mogu uzrokovati rak samo želi upozoriti da onakva pluća kakva nam prezentiraju kao’pluća pušača’ zapravo ne postoje.

O nepostojanju crnih pušačkih pluća je govorio i dr. Jan Zeldenrust, nizozemski patolog, koji je za vladu svoje zemlje ispitivao učinak pušenja na ljude, od 1951-1984. U intervjuu koji je dao 80-tih godina 20. stoljeća, Zeldenrust rekao je slijedeće:

‘Nikada nisam mogao na plućima vidjeti razlike između onih koja pripadaju pušačima i nepušačima, jedino što mogu razaznati je razlika između zdravih i bolesnih pluća. Jedina crna pluća sam vidio kod rudara iz ugljenokopa, nikada kod pušača.’

Također, dr. Duane Carr, profesorrica kirurgije na Sveučilištu Tennesseeja izjavila je kako ‘pušenje ne uzrokuje nikakvu promjenu u boji tkiva’, dok je dr. Victor Buhler, patolog zaposlen u bolnici St. Joseph u Kanzas Citiyu objasnio kako je na tisuće pregledanih tkiva pluća koje je pregledao čak i mikroskopom bilo nemoguće utvrditi razliku je li netko pušač ili pak nije.

Sheldon Sommers upravitelja patološkog laboratorija u bolnici Lenox Hill u New Yorku, također tvrdi da nije moguće okom ili mikroskopom razlikovati pluća pušača od onih koje ima nepušač. Dodao je da crna pluća ipak postoje, međutim ona nastaju kao posljedica ugljena a s obzirom da cigarete ne donose čestice ugljena u pluća, to nije ni moguće.

Je li pušenje baš toliko štetno kako nam kažu, ili je u pitanju opet neka farmaceutska smicalica, zaključite sami, no činjenica je da od raka pluća ne umiru samo pušači, kako se to dosta promovira u javnosti. Primjerice, Japan i Grčka imaju najveći broj odraslih pušača na svijetu, ali također i najmanji broj oboljelih raka pluća, i to nasuprot Amerike, Australije, Rusije i nekih zemlja u Južnom Pacifiku koje imaju najmanji broj odraslih pušača na svijetu ali imaju i najveći broj oboljelih od raka pluća.

I ne, ne tvrdimo da je pušenje zdravo nego da je propaganda protiv ‘pušača’ možda ipak malo pretjerana s obzirom da je to isto pušenje nekada bilo na jednak način, tako udarno i propagirano, a farmaceutska industrija zarađuje u oba slučaja.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Pušenje i slatkiši stvaraju ovisnike, bilo zasebno, bilo u kombinaciji, a utječu negativno na sve aspekte života: emocionalni, društveni, financijski i zdravstveni

Dopamin, takozvani hormon sreće, oslobađa se u mozgu u puno većim količinama pri konzumaciji hrane bogate šećerima te posljedično izaziva ovisnost. Isto se događa pri utjecaju nikotina na mozak.

Bez duhana ipak možemo živjeti, ali naš organizam bez šećera, točnije glukoze, gubi energiju te ju počinje nadomještati iz drugih izvora te tako škoditi tijelu, potencijalno kulminirajući s nakupljanjem štetnih ketona u krvotoku, koji uzrokuju bolne posljedice, pa i smrt. Kada se govori o šećeru, ne misli se nužno na prerađeni, bijeli šećer, već on u tijelo dolazi i putem ugljikohidrata. Utoliko je važno paziti na koji način unosite šećere u organizam, u kojim količinama te o kojoj vrsti šećera se radi.

Lakši džep

Cigareta se u financijskom aspektu lakše odreći, s obzirom da predstavljaju izdašne financijske izdatke aktivnim pušačima, dok je hrana jeftinija što je više industrijski prerađena, a upravo taj čimbenik je ključan u izazivanju ovisnosti. Kolika će biti ovisnost o nekom jelu ili prehrambenoj namirnici zavisno je o tome koliko je ta namirnica procesuirana.

Bijeli šećer, koji je glavni sastojak većine slastica, industrijski je prerađen, a i same slastice dodatno kroz procese tvorničke proizvodnje. Nije čudno da su na listi hrane koje izazivaju najviše ovisnosti u prvih 10 čokolada, keksi, sladoled i kolači. Naposljetku umjetni i prerađeni sastojci prevladavaju u slatkoj hrani te je utoliko lišena zdravih tvari koje su karakteristične za sirove i prirodne namirnice. Iz te činjenice proizašao je i izraz “prazne kalorije”, koji označava hranu lišenu nutritivnim vrijednostima.

Izgled i samopouzdanje

Ovisnost o šećeru najveći je uzročnik pretilosti koja, osim zdravstvenih problema, uzrokuje emocionalne i društvene. U pretile osobe prekomjerna tjelesna masa izaziva negativne reakcije i komentare u društvu te utječe na samopouzdanje i sliku o sebi, dovodi do smanjenja motivacije za životne pothvate, podcjenjivanje vlastitih sposobnosti i vrijednosti te izolaciju iz društvenih događanja.

Pušenje se percipira kao ‘cool’ te je utoliko i teže prestati pušiti. Ono postaje dio raznih osobnih i društvenih rituala za koje treba pronaći zdraviju zamjenu kako bi se riješilo ovisnosti koja je ušla u sve sfere života, ne samo zdravstvenu.

Uzročnici raka

Šećer kvari zube, kako estetski, tako i zdravstveno, a prekomjernim unosom se riskiraju kardiovaskularna oboljenja, dijabetes, oštećenja jetre, povećava se razina lošeg kolesterola, ali i rizik od oboljenja rakom. Pušenje također uzrokuje kardiovaskularne bolesti, a posebice probleme s plućima i disanje, počevši od kronične opstruktivne bolesti pluća pa sve do raka pluća.

Sve je štetno, obično to ide jedno s drugim. Jedno i drugo je opasno, a često ide zajedno. Po zdravlje su cigarete opasnije no ovisnost o šećeru ipak uzrokuje pretilost, dijabetes i neuravnoteženi krvni tlak. Pri rješavanju bilo koje ovisnosti preporučuje se opća promjena životnih navika. Čak i pri prestanku pušenja, preporučuje se usvajanje zdrave prehrane s manje šećera te slušanje savjeta koje smo dobili još u školi o tome kako ne dobiti na tjelesnoj težini. – savjetuje Boris Gracin, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist iz alkoholizma i drugih ovisnosti, Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, Nastavni zavod za jadno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Promicanje zdravog stila života u kampanjama protiv ovisnosti ne cilja utjecati samo na fizički već i psihički razvoj pojedinca koji pati bilo od ovisnosti o duhanu ili šećeru. Zadovoljstvo životom osnovni je preduvjet nošenja s psihičkom ovisnosti o cigaretama ili slatkom, kako emocionalno, odnosno društveno funkcioniranje ne bi predstavljalo problem, a pušenje i hrana jedina utjeha i način kojima se postiže ugoda.

Apstinencija je jedini lijek za ovisnost o šećeru i cigaretama. Sa šećerom je ipak lakše, pošto za zdravlje nije štetno povremeno pojesti nešto slatko u malim količinama, s obzirom da neće pokrenuti preveliku dopaminsku reakciju, dok se u slučaju pušenja savjetuje apsolutan prestanak, kako bi se tijelo fizički potpuno oslobodilo ovisnosti.

 
(ordinacija.hr/uredio:nsp)

Oduvijek nas uče da su žene ‘slabiji spol’, pa kako je onda moguće da žive duže nego muškarci? Genetičar Neil Gemmell došao je do odgovora na to pitanje: majke sinovima prenose neispravan DNK te ih tako čine slabijima

Istraživač Neil Gemmell sa Sveučilišta Otago u Novom Zelandu nakon desetogodišnjeg je istraživanja došao do konačnog zaključka: muškarci su, a ne žene, slabiji spol, prenosi Daily Mail.

Teorija profesora Gemmella temelji se na DNK u mitohondrijima. Oba roditelja prenose svoje gene na sljedeću generaciju, a sve štetne mutacije tijekom generacija se eliminiraju. Međutim, mitohondrijsku DNK prenose samo kćeri. Kada se DNK prenosi na ženu, sva DNK koja je štetna za ženu se eliminira.

No, DNK koja je štetna za muškarce ostaje, tvrdi profesor. To znači da oni mogu naslijediti DNK koja je loša za njihovo srce, mozak, zdravlje mišića i razinu energije, što pomaže objasniti zašto su muškarci kraćeg životnog vijeka nego žene.

Muška plodnost ovisi o majčinim genima

Gemmellova teorija, predstavljena na godišnjoj konferenciji Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju u Lisabonu, oslanja se na desetljeće istraživanja provedenim na brojnim životinjama. Studije pokazuju da određene vrste mitohondrijske DNK uzrokuju neplodnost i kraći životni vijek kod muškaraca, ali kod žena nemaju nikakvog učinka. Studije na ljudima pokazale su da oni s određenom vrstom mitohondrijske DNA imaju sporije spermije.

“Riječ je ili o ironiji ili o velikoj evolucijskoj nepravdi, no muška je plodnost ovisna o molekuli koja se nasljeđuje od žene”, kaže Gemmell, poručivši muškarcima da nije sve tako crno.

“Razlika u životnom vijeku je samo dvije do pet godina. Nije ogromna, a i niz drugih faktora utječe na naše kraće živote, kao činjenica da muškarci ne odlaze liječniku i skrivaju svoje probleme”, ‘tješi’ genetičar.

Muškarcima će možda biti utješno i što novija istraživanja ukazuju na zatvaranje razlike u prosječnoj duljini življenja među spolovima, za što možemo kriviti stres, alkohol i cigarete.
 
(net.hr/uredio:nsp)

O prehrani sirovim voćem i povrćem nikada kraja. U najkraćem: prehrana sirovim voćem i povrćem siguran je put prema zdravlju i dugovječnosti

Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući prirodnu, sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njezine bitne sastojke, upropaštavajući je, da bi nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao izravna posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.

Bolesti – zatrovanost tijela

Protiv tisuću bolesti proizvode se nebrojene tisuća lijekova. U stvarnosti postoji jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, ni jedna terapija, nijedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti, a budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe. Uzrok bolesti je samo jedan; zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.

Trovanje ljudi osiguravaju kuhanjem hrane, koja na razne načine šteti organizmu. Čitava se plemena u nekim narodima prehranjuju sirovom biljnom hranom. Oni su zdravi, veseli i dobronamjerni.

Danas ljudi masovno jedu masne slana jela, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog maslacem, margarinom, obloženog masnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. I sve to ˝ispiru˝kafom i crnim čajem, pivom, vinom, i rakijom. Zatim još čokolada, praline i cigarete. Preobilna prehrana jednostranom, nepotpunom kuhanom hranom is premalo kretanja uzroci su svih akutnih i kroničnih bolesti. 99% ljudi se hrani nezdravo na ovaj ili onaj način.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji teže ka tome da se oslobode (ne samo sadašnjih oboljenja) već prevenira i zauvijek se izliječe svih budućih eventualnih bolesti i starenja i to se odnosi I na starije ljude, srednjovječne i mlade. Raw food (sirova hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, kojemu se okreće sve više i više ljudi, te ono postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.

Rak – stvarni potomak kuhane hrane

Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vijekovima jede kuhanu hranu, na kraju se tomu i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti sirovo. Istina jest da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju. Vatra ubrzo uništiti hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata, nekoliko puta više od onoga što je stanicama potrebno.

Zato, civiliziran čovjek je žrtva raznih bolesti češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane.

Vatra i hrana životinjskog podrijetla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanemarivi broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih život ne može opstati. Bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne prijeđe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.

Budući da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi stanica bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast stanica.

Te se stanice odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo žderu građu tkiva što pluta međustanične tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži tvari što ih sladokusni biolozi hvale; bjelančevine (posebno one životinjskog porijekla), masnoće i svi dušni spojevi.

Neposlušne i prkosne stanice potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu, ljudsko tijelo. Te novo stvorenje zove se rak, stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekova ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.

Građevinski materijal za naše tijelo

Ljudski je organizam remek djelo prirode, ono je najzamršenije tvornica izgrađena tijekom milijarde i pol godina. Istovremeno, priroda nam je podarila na korištenje sunčeve zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklađivanje tisuća zamršenih djelovanja u našem organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.

Kada je živi oblik nastao na našem planetu, prirodi je bio na raspolaganju samo bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće, kojim je uspjela stvoriti prve jednostanične organizme. Pa kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svome građevnom materijalu dodaje nove značajke životinjskog organizma.

Ovom zadaćom priroda je tijekom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednostanične životinjske organizme, pražive, iz kojih su nakon toga nastala čuda. Na nesreću, kako govore prehrambeni stručnjaci koji zagovaraju sirovo, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, ona ide unatrag divovskim koracima.

Ovisnost o kuhanoj hrani – najgori od svih poroka

Mnogi će se vjerujem zapitati; zašto ni jedan od brojnih znanstvenika i profesora ne uviđa ove jednostavne istine, te zašto nam nitko ne govori da je navika jedenja kuhanog neprirodna i opasna? Razlog toga jest to što je cijelo čovječanstvo ovisnik o hrani i ta ovisnost je sve zaslijepila. Nitko ne shvaća da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka.

To nije samo ovisnost za samo jednom tvari nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisuću stvari. Osim toga kratkovidni potrošači kuhanoga vidjeće bogatstvo i raznovrsnost u mnogostrukosti načina na koji se hrana upropaštava, a upravo ta mnogostrukost umnožava štetnost.

Čovjek je ovisnik o otrovima poput alkohola, čaju, kavi, kakau, duhanu, itd, jak osjećaj potrebe za tim stvarima potječu njima odgovarajući otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu unosom masti, šećera, aditiva, konzervansa … Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u stjenkama krvnih žila i žilica, između zglobova, u središtima masnih stanica i crijevima. Uzroci oboljenja (od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje) jest sluzna supstanca, koja se stvara na stjenkama našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskog mesa, itd. i tim nastaje želatinasto škrob (sluz) iliti pasta kakvu koriste stolari i knjigoveža za lijepljenje.

Te otpadne sluzne tvari se zatim nagomilavaju u našem organizmu godinama, s obzirom da ono nije u mogućnosti probaviti tešku građu mesa, ono se također taloži u crijevima gotovo cijeli život. Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje sam će posvjedočiti velikim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja.

Naravno da svaki organizam već sadrži sluz (npr.limfu, sluzavu tvar u crijevima), no ova toksična sluz, nastala od hrane jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove , temperature, prejako hlađenje (prehlade) itd. Sirova hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne tvari, nikada iznova ne stvore u vašem probavnom sustavu.

Upravo ova sluz, i toksini koje tijekom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju ovisnost o njima. I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o očitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataložene u ljudskom organizmu.

Sirova hrana – čovjekova jedina hrana

Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuhane hrane. Tada bi se tada mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina!

Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog vijeka. Naravno, uz prirodnu hranu čovjek, mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi; rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
 
(cafe.ba/uredio:nsp)

U obimnom istraživanju koje je predvodio Ian Gerald, šef istraživačkog odjela britanske Fondacije za bolesti pluća, sudjelovalo je 50.000 osoba, volontera Britanske biobanke

Znanstvenici su konačno uspjeli objasniti kako i zašto neki okorjeli ljubitelji cigareta s pušačkim stažom duljim od 20 godina nikad ne dobiju oboljenja klasična za nikotinske ovisnike.

U obimnom istraživanju koje je predvodio Ian Džerold, šef istraživačkog odjela britanske Fondacije za bolesti pluća, sudjelovalo je 50.000 volontera Britanske biobanka.

Studija se odvijala u dva smjera: zašto neki ljudi koji “puše kao Turci” (mada je prikladnije reći – puše kao Hrvati) nikad ne obole od emfizema i raka pluća, dok drugi, koji nikad nisu ni prišli bilo kojem obliku duhana – dobiju najteže bolesti.

Također su se u istraživanju fokusirali i na to tko i zašto dobiva kroničnu opstruktivnu bolest pluća, koja samo u Velikoj Britaniji ima tri milijuna “žrtava”, od čega su mnogi otpušteni s liječenja kao osoba s “pušačkim plućima”, iako nikad nisu zapalili cigaretu .

Nakon dugotrajnog istraživanja – otkriveno je da je za sve kriva mutacija DNK!

Upravo čista sretna slučajnost, tvrde znanstvenici iz Fondacije, utječe na to da li ćete dobiti bronhitis, emfizem ili rak pluća. Ili – ništa od toga.

Naravno, bolje je da se suzdržite od pušenja nego da se kockate na sreću s genetikom, ali treba znati da isti ti geni ne sprečavaju da se u vašem organizmu razviju srčane bolesti ili druge vrste raka, za što je također “zaslužan” nikotinski dim.

Profesor Martin Tobin rekao je da su rezultati “dali fantastične nove dokaze o tome kako ljudski organizam radi, o čemu smo ranije imali veoma malo informacija”, kao i da će “ta otkrića najvjerojatnije uskoro odvesti do novih velikih proboja u medicini”

Ian Gerald je rekao da je “razumijevanje genetske predispozicije od ključne važnosti ne samo u razvijanju novih načina liječenja ljudi s plućnim bolestima, već i za one koji su zdravi, a žele poboljšati svoj ​​odnos prema plućima”.
 
(Newsweek.rs/uredio:nsp)

Ovo je kao da vam grobari preporučuju kako živjeti duže! Znanstvenici koji su odavno prešli na “tamnu stranu” šire u medijima preporuke za izbjegavanje raka

Stručnjaci za rak u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) objavili su kodeks ponašanja u 12 točaka s ciljem prevencije raka. Doktor Joachim Schuez, koji je i predvodio istraživanje, pojasnio je da se radi o preporukama koje ‘pojedinci mogu primjeniti prilikom promjene ponašanja’, a preporučeni koraci su sljedeći.

KODEKS 12 KORAKA ZA IZBJEGAVANJE RAKA

1) Nemojte pušiti ili konzumirati bilo koji oblik duhana (ljudi su pušili više prije 50 godina, a stopa oboljenja od raka je bila drastično manja)

2) Održavajte dom bez dima cigareta te podržite zabrane pušenja na vašem radnom mjestu

3) Poduzmite korake kako bi vaša tjelesna težina bila zdrava

4) Budite aktivni u svakodnevnom životu i ograničite vrijeme koje provodite sjedeći

5) Održavajte zdravu dijetu: jedite puno cjelovitih žitarica, mahunarki, povrća i voća. Ograničite unos visokokalorične hrane (punomasna hrana i hrana s puno šećera) i izbjegavajte pića s šećerom. Izbjegavajte prerađeno meso; ograničite unos crvenog mesa i hrane s puno soli

6) Ako pijete alkohol bilo koje vrste, ograničite konzumaciju. Apstiniranje od alkohola je dobro za prevenciju raka (poznato je da alkohol ne utječe na stopu oboljenja od raka, a konzumacija alkohola je i u prošlosti bila velika, a stopa oboljenja od raka je bila puno manja)

7) Izbjegavajte izlaganje suncu, a to osobito vrijedi za djecu. Koristite zaštitne kreme i izbjegavajte solarije

8) Na radnom mjestu se zaštitite od supstanci koje uzrokuju rak slijedeći sigurnosne i zdravstvene protokole

9) Doznajte jeste li bili izloženi visokim razinama radona u vlastitom domu. Pronađite način da smanjite izloženost visokim razinama radona

10) Dojenje smanjuje majčinu podložnost razvoju raka

Ako ste u mogućnosti, dojite svoje dijete. Hormonalna terapija povećava rizik za razvijanje određenih tipova raka, stoga ograničite količinu hormonalne terapije

11) Osigurajte cjepljenje za svoju djecu

Hepatitis B (za novorođenčad). Humani papiloma virus (HPV) (za djevojke)

12) Sudjelujte u organiziranim akcijama i programima za prevenciju raka

Rak debelog crijeva (muškarci i žene), rak dojke (žene) – zračenje radijacijom prilikom pregleda, rak grlića maternice (žene)
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)

Ljudi koji dugo žive često piju vodu, ne puše, vole šetati, često se smiju i uživaju sa svojom obitelji

Možda mislite da vam je 100 godina puno, ali sigurno želite bar malo duže uživati ​​u mirovini. Zato je potrebno konzumirati sljedećih 5 namirnica koje će vam to omogućiti, piše realbuzz.com

Voće i povrće jarkih boja

Istraživanja su pokazala da je dug život povezan s količinom unosa voća i povrća.

Sve voće i povrće dobro djeluje na zdravlje, ali najbolje je ono jarkih boja zbog sadržaja određenih pigmenata koji mogu spriječiti pojavu raka.

U Japanu, na otoku Okinawa, gdje žive neki od najstarijih ljudi na svijetu, jede se uglavnom voće i povrće, ali i veće količine slatkog krumpira.

Gorka čokolada

Kakao posjeduje puno antioksidansa koji smanjuju rizik od srčanih bolesti, glavnog uzročnika smrti u zapadnim zemljama.

Interesantno je da je Jeanne Louise Calment, žena koja je doživjela čak 122 godine i 164 dana i najstarija je osoba u povijesti modernog svijeta, redovito konzumirala gorku čokoladu.

Naravno, u umjerenim količinama. Jedna kockica čokolade na dan je sasvim dovoljna. Najbolja je čokolada s najmanje 70 posto kakaa jer u njoj ima više flavonoida, a manje šećera.

Masna riba

Dug životni vijek Japanaca se može djelomično pripisati i tome što često konzumiraju ribu.

Riba umjesto crvenog mesa je odličan način da smanjite rizik od srčanih bolesti. Masna riba sadrži puno vitamina A i D koji pružaju prirodnu zaštitu pojačavajući vaš imunitet.

Pored njih, tu su i omega-3 masne kiseline koje također smanjuju rizik od srčanih bolesti, ali i od oštećenja mozga i moždanog udara.

Zeleni čaj

Uživanje u zelenom čaju je poseban dio japanske kulture. Zeleni čaj regulira tlak, potiče rad imunološkog sustava i snižava kolesterol. S obzirom na veliku količinu flavonoida on, navodno, štiti i od raka, što je potkrijepljeno jednom američkom studijom.

Tijekom jedne studije koju su proveli Japanci na preko 40.000 osoba, otkriveno je da oni koji piju 5 i više šalica zelenog čaja dnevno imaju 16% manje šanse za prijevremenu smrt nego oni koji piju samo jednu šalicu.

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje je puno dobrih nezasićenih masti. Redovan unos maslinovog ulja pomaže pri smanjenju rizika od moždanog i srčanog udara.

U njemu se nalazi dosta fenola koji se bore protiv upalnih procesa. Maslinovo ulje je temelj mediteranske prehrane uz pomoć koje možete povećati šanse da doživite duboku starost za 20%.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Zanimljivo je kako vlasti pokušavaju nas uvjeriti da je u tijeku globalno zagrijavanje kako bi nam uveli porez na emisiju ugljičnog dioksida

Upravo ulazimo u 21. godinu u kojoj temperatura ne raste, već opada, piše infowars.com

To je kao kada je uveden porez na cigarete pošto su ljudi počeli manje pušiti, zbog čega smanjeni prihodi od cigareta. Zato su vlasti sada počele oporezivati i elektroničke cigarete. Vlasti u mnogim zemljama gube prihode od poreza i zbog toga što su automobili sve više energetski učinkoviti.

Prodaja benzina je opala pošto sve više vozača kupuje autoplin jer korištenjem plina mogu se prijeći veće udaljenost za manju cijenu. Kao rezultat toga, vlasti sada namjeravaju uvesti porez na kilometražu koji će se plaćati pri registraciji automobila.

Vlasti se nikada ne brinu ni za što, njima je jedini cilj da povećaju porez.

Nije ih briga je li globalno zagrijavanje stvarno ili ne, potreban im je samo razlog da podignu poreze. Tako vlasti funkcioniraju, namještajući rezultate kako bi imali izgovor za ostvarivanje nekog predodređenog cilja.

The Global Warming crowd is the MOST unethical and corrupt group of pretend scientists ever to exist. When I was called upon for research back to form the G5 and then wrote the White House warning that manipulating the dollar down would create volatility and a crash within two years (1987), I was told I would never again be asked by government for anything. I was told outright to do studies that provide the conclusion up front and I would earn millions of dollars a year for bogus research reports. I said – no thanks!

Publika koja navija za globalno zatopljenje je najviše nemoralna i korumpirana skupina znanstvenika koja je ikada postojala.

Globalno zagrijavanje je još jedna prijevara

Potpuno je arogantno i pomisliti da možemo promijeniti klimatski ciklus. Mogli bismo detonirati i sve atomske bombe na svijetu i opet ne bismo uništili Zemlju. Prošlo je 28 godina od Černobilske katastrofe u Ukrajini, a ptice i miševi su se u potpunosti prilagodili životu na radioaktivnom zemljištu.

Priroda se adaptira. Kao što antibiotici postaju sve manje učinkoviti zbog mutiranja mikroorganizama. Tako sve funkcionira. Čak i političari mijenjaju svoje priče kako bi se adaptirali na nove uvjete. To se naziva politička adaptacija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Tekst o životu ljudi rođenih 1950-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih godina sve se više širi društvenim mrežama. Ukoliko pripadate ovim generacijama, možda ćete se čitanjem narednog teksta prisjetiti lijepih vremena …

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes …

Kao djeca, vozili smo se u autu bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnje biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu cockte ili coca-cole s našim prijateljima i nitko nije umro zbog toga …

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili cockte i koka-kola koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se stalno igrali vani …

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje ionako nije bilo previše.

Nerijetko nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio odgoja, a bez zlostavljanja u obitelji.

I, nikad nije bilo problema!

Provodili smo čitave dane praveći trkaće daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica, naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Mi prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom stjecali! Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi …

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i odgojitelja pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole … Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, mobilne telefone, kompjutere, internet, sobe za chat …

Mi smo imali prijatelje i mi smo išli van i družili se s njima!

Padali smo s drveća, znali se izrezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe stripova i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do kuće prijatelja, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. Ustvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti svijeta. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

I TI PRIPADAŠ TOJ GENERACIJI?

ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!

MOŽDA BI BILO DOBRO POSLATI OVU PORUKU I VAŠOJ DJECI DA VIDE KAKO SU NJIHOVI RODITELJI ODRASTALI!

POZDRAV GENERACIJO I ŽIVJELI! SVAKO OD NAS JE ANĐEO SA SAMO JEDNIM KRILOM, A LETETI MOŽEMO TEK ZAGRLJENI …
 

 

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)