Međunarodni monetarni fond je prije par dana odobrio Ekvadoru zajam od 4,2 milijarde dolara, što je dio šireg paketa pomoći za potporu vladinog programa gospodarskih reformi

Zajmodavac iz Washingtona pristao je na uvjete financiranja koncem prošlog mjeseca, a konačno odobrenje odbora MMF-a objavilo je u ponedjeljak prvu ratu od 652 milijuna dolara.

Direktorica MMF-a Christine Lagarde izjavila je kako će potpora podržati vladine napore da ojača svoje financije, uključujući preraspodjelu plaća, postupno smanjenje subvencija za gorivo i smanjenje javnog duga.

“Uštede ostvarene ovim mjerama omogućit će povećanje izdataka za socijalnu pomoć tijekom programa” – kazala je Lagarde u priopćenju, ističući kako je “Zaštita siromašnih i najugroženijih segmenata u društvu biti ključni cilj programa”.

Očekuje se da će glavni grad Quito dobiti još šest milijardi dolara od Razvojne banke Latinske Amerike, Međuameričke razvojne banke, Svjetske banke i Latinskoameričkog rezervnog fonda.

“Ekvadorske vlasti provode sveobuhvatni program reformi usmjeren na modernizaciju gospodarstva i utiranje puta snažnom, održivom i pravednom rastu” – kazala je Lagarde.

MMF provodi periodične preglede svojih zajmova kako bi osigurao da vlade provode svoju politiku zalaganja, a zatim oslobađaju sredstva u obrocima.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Glavni uzroci neizbježne nove ekonomske krize bit će gotovo isti kao i oni koji su izazvali krizu 2007-2008.

A ona nije nikakva slučajnost ili greška, već scenario osmišljen na Wall Streetu, koji je malom broju ljudi donio nezamislivo bogatstvo, a bijedu milionima u svijetu

Gotovo nezapaženo je prošla vijest od prije nekoliko dana da je odlazeći njemački ministar financija Wolfgang Schauble upozorio da bi zbog rasta javnog i privatnog duga i loših kredita svijet mogao zadesiti još jedna financijska kriza.

U intervjuu za „Financial Times“ on je ukazao na formiranje novih tržišnih balona, potaknutih novcem koji su u ekonomiju upumpale centralne banke.

Schauble se praktično samo pridružio nedavnoj ocjeni nobelovaca da je nova svjetska financijska kriza neizbježna.

Za razliku od šefice američkih federalnih rezervi, Janet Yellen, koja je krajem lipnja rekla da „za naših života više neće biti financijske krize“, 18 dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju je mišljenja da svijetu prijeti nova financijska kriza poput one iz 2008. Mišljenje Janet Yellen ne dijeli ni šefica MMF-a Christine Lagarde, koja također ne isključuje novu svjetsku krizu.

Na tradicionalnom godišnjem okupljanju nobelovaca ekonomista, koje je krajem kolovoza održano u njemačkom gradu Lundau, laureat iz 2000. Amerikanac Daniel McFadden je objasnio: „Mi danas nemamo odgovarajuće instrumente da bismo nadgledali nestabilnosti, regulirali i njima upravljali. Zbog toga je nova financijska kriza jednostavno neizbježna“.

Njihove crne prognoze došle su samo desetak dana poslije slične ocjene Steve Keena, ekonomiste sa Univerziteta Kingston u Londonu, koji je bio jedan od onih koji su predvideli veliku svjetsku ekonomsku krizu iz 2007-2008. godine.

„Još jedna financijska kriza mogla bi biti vrlo blizu ako se ne usvoji znatno drugačiji pristup. Previše smo usredotočeni na državni dug, ali pravi problem je onaj privatni“, objasnio je Keen.

Da li je svijet, zabavljen krupnim političkim temama i konfrontacijama, prespavao prva nedvosmislena upozorenja zbog kojih bi opet mogao biti nespreman za nove izazove poput onih iz 2008? Zašto nam se to dešava, što je pogrešno napravljeno?

Ono na šta upozorava ministar Schauble i grupa uglednih ekonomista, nobelovaca jesu nestandardne mjere monetarne politike, kvantitativne olakšice, koje podrazumijevaju veliko ubrizgavanje likvidnosti u financijske sustave određenih zemalja.

Posljedica tog štampanja novca kojima je Europska centralna banka svakog mejseca otkupljivala u početku državne obveznice članica eurozone, a potom i kompanijske, kako bi upumpala sredstva u njihove financije da bi potaknula ekonomiju, u biti je dovela do umjetnog rušenja kamatnih stopa.

To, nosi veliki rizik da određene aktive dobiju nerealno visoke vrijednosti, a to je ono što se zove financijski balon koji može biti u području nekretnina, u području dionica na burzama ili drugim financijskim imovinama. A uslijed naglog pada nerealne vrijednosti te imovine dolazi do pucanja financijskog balona. Upravo tako je počela prethodna svjetska ekonomska kriza.

Ekspanzivna monetarna politika, koja je sprovedena prije svega sa ciljem da dođe do ekonomske aktivnosti nije donela dovoljan rast realne ekonomije. Rast privatnog i javnog duga nije toliko strašan ako u isto vrijeme imate znatno veći rast ekonomije. Toga, međutim, nema u dovoljnoj mjeri, posebice u eurozoni, napominje on.

Problem je što reformski proces nije završen, problem je što imate potencijal za kreiranje novih financijskih balona i problem je što realni sektor ne raste dovoljno dinamično, posebno u Europskoj uniji.

Umanjenju rizika od izbijanja novih kriza pomoglo bi, ako bi se najznačajnije zemlje svijeta, najvjerovatnije okupljene u G20, dogovorile da se zakonski uredi područje globalne regulacije, ali i supervizije funkcioniranja financijskog sustava.

Glavni uzroci nove krize su gotovo isti kao oni koji su izazvali krizu 2007-2008. A ona, nije nikakva slučajnost ili greška, već scenario osmišljen na Wall Streetu, koji je malom broju ljudi donio nezamislivo bogatstvo, a bijedu milionima u svijetu.

To raslojavanje i gomilanje bogatstva u suvremenom kapitalizmu nije zasnovano na ekonomskim parametrima – produktivnosti, inventivnosti, znanju … već na činjenici da je sustav postavljen tako da je „kapital pobijedio proizvodnju“.

Drugi uzročnik krize iz 2007-2008. godine koji nije otklonjen je ogroman globalni dug koji je, probio granicu 300 posto globalnog BDP-a, što je neodrživo po svim ekonomskim parametrima. Sve države su dužnije danas nego prije krize 2008. godine, te nije problem samo javni dug, odnosno dug država. Privatni dug građana i kompanija, već je izvjesno toliki je da se ne može vratiti.

Poznata financijska kuća, nizozemska grupacija za bankarstvo i osiguranje ING, objavila da je ukupan globalni dug država, stanovništva i kompanija krajem 2016. narastao na najmanje 300.000 milijardi dolara, ne računajući dug u takozvanim nebankarskim financijskim institucijama, poput hedge-fondova, osiguravajućim kompanijama, privatnim fondovima kapitala, brokerima.

Njihov dug se procenjuje na čitavih 100.000 milijardi dolara. Ovaj bankarski sustav u sjeni uglavnom je neregularan, ali zakonski nesankcioniran, i zato mnogostruko rizičniji nego regularni zbog rizičnije poslovne filozofije zajmodavaca ovih sredstava.

Treći bitan uzročnik krize je što dug raste po većoj stopi od rasta gospodarstva.

Financijska deregulacija “jaše” u punom kasu po globalnom tržištu i očigledno nema namjere da kontrolira tok ovog virtualnog kapitala. Istovjetno kao prije deset godina i svjetske krize, financijski inženjeri se bave istim poslom (prevarama) kojim ponovo uvlače čitavu globalnu ekonomiju u novu krizu.
 
(sputniknews.com)

Guverner HNB-a Boris Vujčić rekao je kako je puno ugodnija situacija za Hrvatsku otkad smo u Europskoj uniji, ali da se Hrvatska idućih 25 godina neće približiti standardu Njemačke

“Ugodnija je situacija biti unutar EU, zbog kredibiliteta države, zbog potpore koju ima od EU, zbog fondova EU, tim više što smo mi sada postali zemlja sa suficitom platne bilance, upravo zbog ulaska u EU. To ne znači da se trebamo opustiti niti da ne trebamo slušati savjete. Ne trebaju svi savjeti biti uvijek ispravni, ali znamo da po načelu Međunarodni monetarni fond u pravilu daje dobre savjete”, rekao je Vujčić gostujući u Dnevniku Nove TV.

Rekao je kako se Hrvatska idućih 25 godina neće približiti standardu Njemačke.

“Jasno je da u idućih 25 godina ni jedna zemlja Nove Europe se neće približiti standardu na primjer Njemačke. Bitno je utvrditi koje reforme treba napraviti. I to je poanta zašto je HNB s MMF-om organizirao skup u Hrvatskoj”, rekao je Vujčić.

Radi se o skupu međunarodnih bankara koji se održao prije par dana u Hrvatskoj, a zbog toga u Hrvatsku, točnije Dubrovnik, je stigla predsjednica MMF-a Christine Lagarde.

Guverner je rekao kako je u našem interesu da duže radimo.

“Jasno je da stanovništvo stari. Bit ćemo starije stanovništvo i morat ćemo duže raditi. Ne samo da smo stariji nego smo i zdraviji u prosjeku, i dulje živimo, pa zašto ne bismo dulje radili? Ne treba se toga bojati, niti se tome opirati. To jest u interesu svih nas”, rekao je guverner HNB-a.
 
(index.hr)

Međunarodni monetarni fond (MMF) je priznao da je zaveo javnost, kada su tvrdili da će Brexit uzrokovati uranjanje Britanije u recesiju

MMF sada govori da je britanska ekonomija na putu da i dalje raste po stopi od 1,7 posto u ovoj godini i daljnjih 1,3 posto sljedeće godine.

To je slabije od 1,9 i 2,2 posto po prognozama rasta prije referenduma, ali je Velika Britanija ipak proglašena kao druga najbrže rastuća ekonomija u grupi od sedam industrijskih zemalja ove godine – iza Sjedinjenih Država – i treća najbrža slijedeće godine, iza SAD-a i Kanade.

No, nove britanske prognoze predstavljaju pad za globalne financijske čuvare nakon što su najavili upozorenja da će Brexit imati više štete nego koristi.

Uoči referenduma, direktorica MMF-a Christine Lagarde, saveznik bivši kancelara George Osbornea, rekla je da će Brexit biti “prilično loš, jako, jako loš” za Veliku Britaniju.

No, najnovije prognoze – i priznanje da je recesija sada malo vjerojatna – predlažu da perspektiva nije tako mračna kao što je MMF-ov “pas čuvar” tvrdio.

I opet, ovo nije prvi put da je MMF imao štetne komentare i lagao o britanskom gospodarstvu.

U travnju 2013. godine, fondov glavni ekonomist Olivier Blanchard je izjavio da se Britanija “igra s vatrom” kroz pritisak sa mjerama štednje u vrijeme “vrlo niskog rasta”.

No, MMF je ubrzo bio prisiljen na dramatičan preokret, kada se u Velikoj Britaniji gospodarstvo vratilo u život, prisiljavajući gospođu Lagarde da prizna – ‘Mi u krivu’.

John Longworth, generalni direktor britanske ekonomske komore koji je podržao Brexit, je rekao: ‘Razgovor o Armagedonu, čini se da se povlači.’

“To i ne čudi. Ako Vlada usvoji odgovarajuća pravila, mi ćemo biti u poziciji gdje će sva uketost i tama koja se predviđala – jednostavno nestati.”

Glasnogovornik Riznice je rekao: “Naša zemlja ostaje otvorena za poslovanje. Mi nastavljamo gledati prema van, globalno, kao što smo to uvijek radili.’

Ipak, sigurni smo da je MMF-ova nova prognoza bila glavna vijest u mainstream medijima koji su je zavrtili poput evanđelja, što je bio dovoljan razloga za kupnju dionica ili prodaju, kako se uzme …
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Član Bilderberg grupe Stanislav Tillich krši pravila sjenovite grupe o tajnosti šokantnim komentarima

Član Bilderberg grupe Stanislav Tillich bi mogao ugroziti svoju buduću nazočnost na tajnim sastancima Bilderberg grupe nakon njegovog komentara o inzistiranju grupe na tajnosti.

Priznao je novinarima da je organizacija u osnovi snažna lobistička skupina.

Bilderberg sudionici su vezani Chatham House pravilima i rečeno im je da ne raspravljaju ništa o susretu s novinarima, tako da je Tillicha da kaže nešto u javnost zapravo veliki rizik za njega.

Tillich, guverner Saske pokrajine Njemačke, koji se pojavio na ovogodišnjoj službenoj listi, je bio zatečen pitanjima novinara Infowarsa, Rob Dewa i Tilman Knechtela kada je napuštao crkvu u Dresdenu noćas.

Nakon drugog dana sastanka i prljavih poslova, očito je da je Tilich morao na ispovijed grijeha.

Tillich je odbio odgovarati na pitanja o svojoj povezanosti s Bilderbergom, nakon čega su ga njegovi pratitelji ugurali u automobil. Međutim, Tillich je ranije razgovarao sa novinarom Max Bachmannom i dao je bolji uvid u sve što se događa na Bilderberg konferenciji.

Guverner je drsko priznao da je Bilderberg prilika za njega da privuče investicije u gradu Dresden preko očijukanja sa njemačkim političarima, poslovnim ljudima i ostalim članovima globalne elite.

“Nadam se da će članovi napustiti ovaj grad znajući da će biti vrijedno ulagati ovdje”, rekao je Tillich, rušeći medijsku slika Bilderberga samo kao “sastanka na kojem se razgovara”.

Tillich je senzacionalno otkrio da mu ne bi bilo dopušteno biti u neposrednoj blizini nekih od starijih članova Bilderberga: “Članovi poput mene su sjedili za stolom s deset drugih ljudi i vidjeli smo drugih 120 članova iz daljine.”

“Kada je večera završila, ja sam samo otišao ponovo kući”, dodao je.

Na pitanje je li bio kakav komentar na kritike od strane novinara da bi Bilderberg trebao biti transparentniji oko svojeg dnevnog reda, Tillich je spomenuo da grupa Bilderberg objavljuje svoj popis sudionika i nejasni popis tema o kojima će raspravljati.

“Ja osobno volim priliku u kojoj mogu raspravljati neke stvari bez prisustva javnosti i medija, što je isto ono što rade kompanije kada su se odlučuju o novim strategijama ili političari koji rade na novim zakonima (koji) imaju interes tajnosti, isto tako.”

“Ista stvar vrijedi i za ove ljude na Bilderbergu koji žele govoriti o vlastitim određenim temama”, dodao je Tillich, tvrdeći da se donose odluke tijekom sastanka.

Međutim, kao član Bilderberga, Will Hutton je jednom priznao: “Postignuti konsenzus je pozadina po kojoj se  ravna politika u svijetu.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovog vikenda, točnije od četvrtka pa do nedjelje (9-12.6.) u istočnonjemačkom gradu Dresdenu okuplja se 64. put po redu najelitnija svjetovna organizacija – Bilderberg grupa

Sve do prije par godina ova ‘suluda teorija zavjere’ otvorila je vrata javnosti. Naravno, uz dozu sarkazma – isključivo onim novinarima koji i sami sudjeluju u konferenciji.

Za sve ostale vrijedi režim ‘terorističke prijetnje’. Sastanak predvode dva premijera, četiri ministra financija, čelnik MMF-a, potpredsjednik neizabrane Europske komisije, bankari, milijarderi, obavještajci, a tu je i posebni gost – Henry Kissinger.

Sastanak se odvija u hotelu Taschenbeinpalais te ga osigurava oko 400 naoružanih vojnika.

Očekuje se i dolazak njemačke ministrice obrane Ursule von der Leyen, kao i ministara Petera Altmaiea i Franka-Waltera Steinmeiera, te vicekancelara Sigmara Gabriela.

Bit će to sastanak bez reportera, bez press-konferencija i bez završne riječi, a od svih sudionika bit će zahtijevano da naknadno nigdje ne citiraju druge.

U takvom konspirativnom ozračju i pomalo paranoidnom strahu od javnosti protječu zadnje pripreme za 64. sastanak šačice najmoćnijih ljudi na svijetu, čuvene i među teoretičarima zavjera prilično zloglasne Bilderberg grupe.

Ove godine nalaze se od 9. do 12. lipnja u istočnonjemačkom gradu Dresdenu, svojedobnom poligonu brutalne zapadnjačke osvete hitlerovskoj Njemačkoj.

Betonske ograde i zabrana okupljanja

Već su počele stroge sigurnosne pripreme za okupljanje “gospodara svijeta” i istinskih pripadnika njegove elite: oko hotela “Tachenbergpalais” razmještene su betonske ograde koji će priječiti kontakt smrtnika sa skupinom 150 moćnika, među kojima su svjetski poslovni lideri, šefovi država, vlasnici tehnoloških divova i globalnih medija.

Od srijede do nedjelje na ovom su prostoru najstrože zabranjene i bilo kakve demonstracije, jednako kao i okupljanje u grupe veće od 15 ljudi.

Na sastancima Bilderberg grupe svake se godine tradicionalno okupljaju najmoćniji političari i ljudi iz poslovnog svijeta te u najstrožoj diskreciji raspravljaju o aktualnim i budućim pitanjima globalne politike. Njihovi sastanci okončavaju se bez ikakvih službenih zaključaka, ne postoje niti zapisnici ili bilo kakvi pisani tragovi raspravljanih tema.

Kao nedemokratske, netransparentne i opasne ova druženja osuđuju brojni svjetski antiglobalisti, demokrati i razni drugi prosvjednici, sumnjičeći bogatune i političke moćnike da tamo donose presudne odluke o sudbini čovječanstva bez ikakvoga demokratskog legitimiteta i kontrole javnosti.

Oni, pak, svoju konspiraciju skrušeno opravdavaju nastojanjima da ničim ne uznemiravaju javnost i uporno negiraju optužbe da odlučuju o budućim ratovima ili o predsjednicima SAD-a.

Nije tajna da su među najutjecajnijim članovima Bilderberga godinama bili bivši američki državni tajnik Henry Kissinger ili predstavnici bogataške obitelji Rockefeller. Navodno su ustrojeni po principu masonske lože, u tri kruga, a najuži je ujedno i najmoćniji, te ga čini Adversory Comitee (Savjetodavni komitet) s desetak figura koje koncentriraju najvišu svjetsku moć.

Domaćin grof de Castries

Na sastanku u Dresdenu domaćin okupljanja bit će francuski grof i šef globalne osiguravajuće kuće AXA Henri de Castries, a u trodnevnoj raspravi koja će navodno uključivati Kinu, Europu, migracije, Bliski istok, Rusiju i geopolitiku u kontekstu cijene energije i roba sudjelovat će 126 sudionika.

Među ostalima, i direktorica MMF-a Christine Lagarde, bivši predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, predstavnici Europske središnje banke, Deutche Banke, naftnih divova British Petroleum i Shella, kontroverzni direktor Ryanaira…

Na popisu Bilderberg organizatora je i sir John Sawers, bivši šef britanske obavještajne službe MI6 i prijelazni upravitelj Bagdada nakon svrgnuća Sadama Huseina i savezničkog zaposjedanja Iraka.

Tu je i David Petraeus, bivši direktor CIA-e i također jedan od zapovjednika multinacionalnih snaga u Iraku 2007. godine. Tu je i James Johnson, dugogodišnji član upravnog odbora Goldman Sachsa, kao i Cartsen Kengeter, glavni CEO Njemačke burze i budući lider jedne od ključnih financijskih institucija u svijetu, kad se završi najavljeno pripojenje Njemačke i Londonske burze koncem ove ili početkom 2017. godine…

Mnogi smatraju da bi se i te kako isplatilo kladiti na sigurne karijerne uspjehe posjetitelja nakon Bilderberg okupljanja: Bill Clinton je, primjerice, kao guverner Arkansasa 1991. bio na njihovoj konferenciji, a samo godinu poslije postao je šef najmoćnije države svijeta.

Tony Blair je na svojedobno Bilderberg druženje također došao kao puki politički autsajder i ministar u sjeni, da bi ubrzo postao britanski premijer i globalna personifikacija tzv. trećeg političkog puta.

Od sumnji da politički kadroviraju organizatori Bilderberg sesija godinama se brane s prilično neuvjerljivim tvrdnjama da oni to ne rade, nego samo da na svoja druženja zovu talentirane, sposobne i probitačne ljude.

Klub Bilderberg je “tajna organizacija koja vodi planetu”

Malo informacija izlazi van iz ovog odabranog kluba. Neki kažu da je riječ “tajnoj organizaciji koja upravlja planetom i da nitko nije saznao ništa važno o Klubu Bilderberg, a da prethodno nije postao član.

Ovogodišnji forum je posjetiti najutjecajnijih ljudi na svijetu, uvijek s pozivnicom. Godišnji susret, koji je zatvorena za novinare, promovira “dijalog na najvišoj mogućoj razini”, piše na službenim stranicama skupine, a financira se novcem članova odbora.

Ovo su načelne teme sastanka:

• Geopolitičke okolnosti
• Kina
• Europska unija i BrExit, imigranti i reforme
• Situacija na Bliskom istoku
• Odnos s Rusijom
• Američki predsjednički izbori
• Cyber sigurnost
• Pad srednje klase

Službena stranica navela je i sve uzvanike, pa prenosimo i kompletni popis:

CHAIRMAN
Castries, Henri de (FRA), Chairman and CEO, AXA Group

Aboutaleb, Ahmed (NLD), Mayor, City of Rotterdam
Achleitner, Paul M. (DEU), Chairman of the Supervisory Board, Deutsche Bank AG
Agius, Marcus (GBR), Chairman, PA Consulting Group
Ahrenkiel, Thomas (DNK), Permanent Secretary, Ministry of Defence
Albuquerque, Maria Luís (PRT), Former Minister of Finance; MP, Social Democratic Party
Alierta, César (ESP), Executive Chairman and CEO, Telefónica
Altman, Roger C. (USA), Executive Chairman, Evercore
Altman, Sam (USA), President, Y Combinator
Andersson, Magdalena (SWE), Minister of Finance
Applebaum, Anne (USA), Columnist Washington Post; Director of the Transitions Forum, Legatum Institute
Apunen, Matti (FIN), Director, Finnish Business and Policy Forum EVA
Aydin-Düzgit, Senem (TUR), Associate Professor and Jean Monnet Chair, Istanbul Bilgi University
Barbizet, Patricia (FRA), CEO, Artemis
Barroso, José M. Durão (PRT), Former President of the European Commission
Baverez, Nicolas (FRA), Partner, Gibson, Dunn & Crutcher
Bengio, Yoshua (CAN), Professor in Computer Science and Operations Research, University of Montreal
Benko, René (AUT), Founder and Chairman of the Advisory Board, SIGNA Holding GmbH
Bernabè, Franco (ITA), Chairman, CartaSi S.p.A.
Beurden, Ben van (NLD), CEO, Royal Dutch Shell plc
Blanchard, Olivier (FRA), Fred Bergsten Senior Fellow, Peterson Institute
Botín, Ana P. (ESP), Executive Chairman, Banco Santander
Brandtzæg, Svein Richard (NOR), President and CEO, Norsk Hydro ASA
Breedlove, Philip M. (INT), Former Supreme Allied Commander Europe
Brende, Børge (NOR), Minister of Foreign Affairs
Burns, William J. (USA), President, Carnegie Endowment for International Peace
Cebrián, Juan Luis (ESP), Executive Chairman, PRISA and El País
Charpentier, Emmanuelle (FRA), Director, Max Planck Institute for Infection Biology
Coeuré, Benoît (INT), Member of the Executive Board, European Central Bank
Costamagna, Claudio (ITA), Chairman, Cassa Depositi e Prestiti S.p.A.
Cote, David M. (USA), Chairman and CEO, Honeywell
Cryan, John (DEU), CEO, Deutsche Bank AG
Dassù, Marta (ITA), Senior Director, European Affairs, Aspen Institute
Dijksma, Sharon A.M. (NLD), Minister for the Environment
Döpfner, Mathias (DEU), CEO, Axel Springer SE
Dyvig, Christian (DNK), Chairman, Kompan
Ebeling, Thomas (DEU), CEO, ProSiebenSat.1
Elkann, John (ITA), Chairman and CEO, EXOR; Chairman, Fiat Chrysler Automobiles
Enders, Thomas (DEU), CEO, Airbus Group
Engel, Richard (USA), Chief Foreign Correspondent, NBC News
Fabius, Laurent (FRA), President, Constitutional Council
Federspiel, Ulrik (DNK), Group Executive, Haldor Topsøe A/S
Ferguson, Jr., Roger W. (USA), President and CEO, TIAA
Ferguson, Niall (USA), Professor of History, Harvard University
Flint, Douglas J. (GBR), Group Chairman, HSBC Holdings plc
Garicano, Luis (ESP), Professor of Economics, LSE; Senior Advisor to Ciudadanos
Georgieva, Kristalina (INT), Vice President, European Commission
Gernelle, Etienne (FRA), Editorial Director, Le Point
Gomes da Silva, Carlos (PRT), Vice Chairman and CEO, Galp Energia
Goodman, Helen (GBR), MP, Labour Party
Goulard, Sylvie (INT), Member of the European Parliament
Graham, Lindsey (USA), Senator
Grillo, Ulrich (DEU), Chairman, Grillo-Werke AG; President, Bundesverband der Deutschen Industrie
Gruber, Lilli (ITA), Editor-in-Chief and Anchor “Otto e mezzo”, La7 TV
Hadfield, Chris (CAN), Colonel, Astronaut
Halberstadt, Victor (NLD), Professor of Economics, Leiden University
Harding, Dido (GBR), CEO, TalkTalk Telecom Group plc
Hassabis, Demis (GBR), Co-Founder and CEO, DeepMind
Hobson, Mellody (USA), President, Ariel Investment, LLC
Hoffman, Reid (USA), Co-Founder and Executive Chairman, LinkedIn
Höttges, Timotheus (DEU), CEO, Deutsche Telekom AG
Jacobs, Kenneth M. (USA), Chairman and CEO, Lazard
Jäkel, Julia (DEU), CEO, Gruner + Jahr
Johnson, James A. (USA), Chairman, Johnson Capital Partners
Jonsson, Conni (SWE), Founder and Chairman, EQT
Jordan, Jr., Vernon E. (USA), Senior Managing Director, Lazard Frères & Co. LLC
Kaeser, Joe (DEU), President and CEO, Siemens AG
Karp, Alex (USA), CEO, Palantir Technologies
Kengeter, Carsten (DEU), CEO, Deutsche Börse AG
Kerr, John (GBR), Deputy Chairman, Scottish Power
Kherbache, Yasmine (BEL), MP, Flemish Parliament
Kissinger, Henry A. (USA), Chairman, Kissinger Associates, Inc.
Kleinfeld, Klaus (USA), Chairman and CEO, Alcoa
Kravis, Henry R. (USA), Co-Chairman and Co-CEO, Kohlberg Kravis Roberts & Co.
Kravis, Marie-Josée (USA), Senior Fellow, Hudson Institute
Kudelski, André (CHE), Chairman and CEO, Kudelski Group
Lagarde, Christine (INT), Managing Director, International Monetary Fund
Levin, Richard (USA), CEO, Coursera
Leyen, Ursula von der (DEU), Minister of Defence
Leysen, Thomas (BEL), Chairman, KBC Group
Logothetis, George (GRC), Chairman and CEO, Libra Group
Maizière, Thomas de (DEU), Minister of the Interior, Federal Ministry of the Interior
Makan, Divesh (USA), CEO, ICONIQ Capital
Malcomson, Scott (USA), Author; President, Monere Ltd.
Markwalder, Christa (CHE), President of the National Council and the Federal Assembly
McArdle, Megan (USA), Columnist, Bloomberg View
Michel, Charles (BEL), Prime Minister
Micklethwait, John (USA), Editor-in-Chief, Bloomberg LP
Minton Beddoes, Zanny (GBR), Editor-in-Chief, The Economist
Mitsotakis, Kyriakos (GRC), President, New Democracy Party
Morneau, Bill (CAN), Minister of Finance
Mundie, Craig J. (USA), Principal, Mundie & Associates
Murray, Charles A. (USA), W.H. Brady Scholar, American Enterprise Institute
Netherlands, H.M. the King of the (NLD)
Noonan, Michael (IRL), Minister for Finance
Noonan, Peggy (USA), Author, Columnist, The Wall Street Journal
O’Leary, Michael (IRL), CEO, Ryanair Plc
Ollongren, Kajsa (NLD), Deputy Mayor of Amsterdam
Özel, Soli (TUR), Professor, Kadir Has University
Papalexopoulos, Dimitri (GRC), CEO, Titan Cement Co.
Petraeus, David H. (USA), Chairman, KKR Global Institute
Philippe, Edouard (FRA), Mayor of Le Havre
Pind, Søren (DNK), Minister of Justice
Ratti, Carlo (ITA), Director, MIT Senseable City Lab
Reisman, Heather M. (CAN), Chair and CEO, Indigo Books & Music Inc.
Rutte, Mark (NLD), Prime Minister
Sawers, John (GBR), Chairman and Partner, Macro Advisory Partners
Schäuble, Wolfgang (DEU), Minister of Finance
Schieder, Andreas (AUT), Chairman, Social Democratic Group
Schmidt, Eric E. (USA), Executive Chairman, Alphabet Inc.
Scholten, Rudolf (AUT), CEO, Oesterreichische Kontrollbank AG
Schwab, Klaus (INT), Executive Chairman, World Economic Forum
Sikorski, Radoslaw (POL), Senior Fellow, Harvard University; Former Minister of Foreign Affairs
Simsek, Mehmet (TUR), Deputy Prime Minister
Sinn, Hans-Werner (DEU), Professor for Economics and Public Finance, Ludwig Maximilian University of Munich
Skogen Lund, Kristin (NOR), Director General, The Confederation of Norwegian Enterprise
Standing, Guy (GBR), Co-President, BIEN; Research Professor, University of London
Svanberg, Carl-Henric (SWE), Chairman, BP plc and AB Volvo
Thiel, Peter A. (USA), President, Thiel Capital
Tillich, Stanislaw (DEU), Minister-President of Saxony
Vetterli, Martin (CHE), President, NSF
Wahlroos, Björn (FIN), Chairman, Sampo Group, Nordea Bank, UPM-Kymmene Corporation
Wallenberg, Jacob (SWE), Chairman, Investor AB
Weder di Mauro, Beatrice (CHE), Professor of Economics, University of Mainz
Wolf, Martin H. (GBR), Chief Economics Commentator, Financial Times
 
(nexus-svjetlost.com,slobodnadalmacija,hr)

Grčki građani su nedavno na izborima odlučili o svojoj sudbini. Ukratko, oni će ili prihvatiti ili odbaciti uvjete vjerovnika. Ali o čemu se tu doista radi?

Možda nije sve onako kako izgleda. Pratio sam ovaj proces iz SAD i iz Atene, jer već četiri godine surađujem s ministrom financija Yanis Varufakisem. Vidio sam stvaranje raznih mitova o grčkoj krizi. Evo prvih devet:

1. Na referendumu se glasa o euru. Čim je premijer Alexis Tsipras najavio referendum, Francois Hollande, David Cameron, Mateo Renci i njemački vicekancelar Sigmar Gabriel su poručili grčkim građanima da reći “Ne” će dovesti do izlaska njihove zemlje iz eurozone.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je otišao korak dalje rekavši da “Ne” znači izlazak iz Europske unije. Međutim, grčka vlada je više puta naglasila da bez obzira na ishod referenduma, Grčka ostaje u eurozoni iu EU. A i prema samim ugovorima o Europskoj uniji i eurozoni, ona ne može biti izbačena iz njih.

2. MMF je fleksibilan. Direktorica MMF-a Christine Lagarde tvrdi da je njena institucija pokazala “fleksibilnost” u pregovorima s Grčkom. Međutim, MMF nije učinio niti jedan ustupak tijekom posljednja četiri mjeseca, naročito kada je riječ o porezima, mirovinama, plaćama, kolektivnim ugovorima i razini grčkog duga.

Glavni grčki pregovarač Euklid Cakalatos nam u svojim bilješkama otkriva detalje pregovora i zaključuje: “Što grčka vlada misli o predloženoj fleksibilnosti Institucija? To je odlična ideja. “

3. Vjerovnici su velikodušni. Angela Merkel je uvjete koje su ponudili vjerovnici nazvala “velikodušnima”. U stvari, vjerovnici su nastavili inzistirati na strogim mjerama štednje zasnovanim na neostvarivom proračunskom suficitu i na nastavku drakonske politike koja je Grčku gurnula u depresiju. Restrukturiranje duga, očito neophodno, također je odbijeno.

4. ECB štiti financijsku stabilnost Grčke. Centralna banka bi trebao štititi financijsku stabilnost solventnih banaka. Ali od početka veljače ECB je zaustavila izravno financiranje grčkih banaka i nastavila ih hraniti na slamku skupim novcem pod posebnim “hitnim” uvjetima.

To je dovelo do prvog tihog “juriša na banke”, koji je paralizirao ekonomsku aktivnost. Kada su pregovori prekinuti, ECB je zaustavila i ovu pomoć, što je dovelo do drugog, pravog “juriša na banke”. Grčke banke su onda nametnule kontrolu kretanja kapitala, što je za posljedicu imalo njihovo faktičko zatvaranje.

5. Grčka vlada ugrožava savez sa SAD. Ovu brigu izražavaju neki američki konzervativci, koji smatraju da je grčka ljevičarska vlada proruska i protiv NATO-a. Točno je da grčka ljevica tradicionalno ima nesuglasice sa SAD, osobito s CIA i njenom podrškom grčkoj vojnoj hunti koja je vladala ovom zemljom u razdoblju 1967-1974. Međutim, stavovi grčke ljevice su se promijenili, zahvaljujući djelomično i iskustvu s Njemačkom. Ova vlada je proamerička, i odana članica NATO saveza.

6. Alexis Tsipras misli da je MMF “mafijaška” organizacija. Ovo je bio prenapuhani naslov Bloomberga iznad analize jednog umjerenog Ciprasovog govora u parlamentu, u kojem je ukazao da su prognoze MMF-a bile pogubno optimistične. U stvari, sva Tsipras pisma vjerovnicima pisana su formalnim i pristojnim jezikom.

7. Grčka vlada igra igre. Ministar financija Varufakis je teoretičar igara, pa su lijeni novinari mjesecima njegove postupke poredili s igrom pokera. Varufakis je prije dva tjedna u Heraklionu ponovo opovrgao ove tvrdnje: “Mi ne blefiramo. Mi se čak ni ne pravimo da blefiramo “.

Oni zaista nemaju asa u rukavu. Grčke crvene linije, principi od kojih ova vlada neće odstupiti, kao što su zajamčena radna prava, razina najnižih mirovina ili otpor bagatelnim privatizacijama, jasni su od prvog dana pregovora.

8. “Da” je spas Europe. “Da” bi značilo još više štednje i socijalnu propast, a vlada koja bi to primjenjivala bi kratko trajala. Vladu Tsiprasa i Varufakisa – posljednjih lidera autentične proeuropske ljevice u čitavoj Europi, zamijenili bi antievropljani, a sa njima i nacistička partija Zlatna zora. Antievropski požar bi se zatim proširio na Francusku, Britaniju i Španjolsku.

9. “Ne” je kraj Europe. U stvari, samo “Ne” može spasiti Grčku, a time ujedno i Europu. “Ne” znači da građani Grčke neće pokleknuti, da njihova vlada neće pasti, a da će vjerovnici konačno morati suočiti s neuspjehom dosadašnje europske politike.

Pregovori mogu nastaviti, ili da budemo precizniji, pravi pregovori mogu početi. To je ključno ako želimo spasiti Europu. Ako je ikada bio idealan trenutak da Amerika progovori i podrži demokratske vrijednosti i naše nacionalne interese – to je sada.

James K. Galbraith vodi katedru za odnose uprave i biznisa na fakultetu političkih znanosti Lyndon B. Johnson, na sveučilištu Texasa u Austinu. Zadnja knjiga: “The end of normal: The great crisis and the future of growth” / “Kraj normalnosti: velika kriza i budućnost rasta”.
 
 
(pescanik.net/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22129"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Nešto jako smrdi u vezi grčkog ministra financija Yanis Varoufakisa i cijele grčke krize, i nevoljno dolazim do zaključka da je Varoufakis dio mnogo veće i vrlo prljave igre, koju bi sjajni psiholog Erick Bern opisao kao silovanje grčkog naroda i, na kraju cijele EU, uključujući Njemačku, piše poznati američki publicist William Engdahl u članku za portal New Eastern Outlook

Kako sam došao do ovog iznenađujućeg zaključka, pita se Engdahl, i nastavlja:

Kada je očajno grčko stanovništvo izabralo lijevo-desnu koaliciju, bio sam među mnogima koji su se nadali da je u Ateni na vlasti konačno vlada koja stoji iza interesa svoga naroda.

Ali, svjedoci smo onoga što se može nazvati “show jednog klauna”, koji se smije cijelom grčkom narodu i cijeloj EU. Oni koji se također smiju, jer često je tako, su mega banke i Trojka: ECB, MMF i EU.

Iza trojke, skoro nevidljivo, stoje grčki oligarsi koji su tijekom godina opljačkali državnu kasu za stotine milijardi, krijući ih daleko u švicarskim i lihtenštajnskim tajnim bankovnim računima, izbjegavajući plaćanje ijednog penija poreza kojim bi podržali svoju naciju.

I iako izgleda kao čvrsti ljevičarski ekonomist, Varoufakis je u stvari trojanski konj za uništenje cijele eurozone od strane bankara i grčkih oligarha. Izgleda da je Italija sljedeća koja je poslije Grčke spremna postati žrtva koja će cijelu eurozonu dovesti do krize koja je danas nezamisliva.

S kim si takav si, kaže poslovica. Prema njoj, Varoufakis je vrlo loše izbor za ministra financija, koji tvrdi da brani životni standard svojih građana. Prije nego što je postao grčki ministar financija, Varoufakis je živio u SAD i radio za Bellevue Washington, softversku tvrtku, kao i za korporaciju Valve, čiji su osnivači došli iz Microsofta Bill Gatesa.

U kasnim 1980-tim je studirao ekonomiju i teoriju igara u Velikoj Britaniji na sveučilištima Essex i East Anglia, i predavao na Cambridgeu. Onda je narednih jedanaest godina proveo u Australiji, pa čak i uzeo australsko državljanstvo.

Kao australski državljanin Varoufakis se vratio 2000. godine da predaje na Sveučilištu u Ateni. Od siječnja 2013. godine do imenovanja za ministra financija Grčke, Varuufakis je predavao na Sveučilištu u Teksasu, gdje je postao blizak s James K. Galbraith, sinom pokojnog ekonomiste sa Harvarda, Johna Kennetha Galbraitha, kao i sa Washingtonskim savjetodavnima “think tankom” Institut Brookings. Ukratko, Varoufakis je australski državljanin koji je proveo većinu od protekla tri desetljeća u Velikoj Britaniji, SAD i Australiji a malo u svojoj rodnoj Grčkoj.

To, ga naravno, samo po sebi ne diskvalificira, ali do sada je u šest kratkih mjeseci napravio više da se poveća jad grčkog naroda, od skoro bilo koga drugog, pa čak i od Wolfgang Schäublea ili Christine Lagarde iz MMF-a.

On se pretvara da je protiv štednje, ali podaci pokazuju suprotno. Varoufakis je bio savjetnik premijera Georgea Papandreoua i PASOK-a, kada je postignut katastrofalno drakonski dogovor o štednji s EU u ime Grčke, i dobio pohvale Maria Draghia i ECB. U više navrata je tvrdio da Grčka kao članica eurozone mora prihvatiti mjere štednje i da ne smije izaći iz eurozone.

Da je Varoufakis zaista čovjek koji zastupa svoje zemljake, Grčka bi preuzela strategiju Islanda, proglasila moratorij na dug i zamrznula sve otplate duga prema MMF-trojki, ECB i EU. Onda bi uveo nacionalnu valutu, nametno kontrolu kapitala i tražio jake ekonomske veze s Rusijom, Kinom i zemljama BRIKS.

Zaista, kada je grčki premijer Tsipras boravio u Sankt Peterburgu sredinom lipnja i sastao se s ruskim predsjednikom Putinom, Putin je dao vrlo velikodušnu ponudu za prijevremenu otplatu 5 milijardi dolara u zamjenu za grčko sudjelovanje u plinovodu Turski tok.

To bi Grčkoj dalo prostor za disanje. Bruxelles i Washington, naravno, nisu bili nimalo zadovoljni time. Putin je tada ponudio Grčkoj i članstvo novoj razvojnoj banci BRIKS-a koja bi omogućila pozajmice kojima bi Grčka izašla iz najgore krize bez jačanja divljačke štednje. To bi naravno, približilo Grčku Rusiji i Kini, čemu se Washington i Bruxelles protive svom snagom. Ali Grčka i Varoufakis nisu to prihvatili.

U ovom trenutku zaista izgleda kao da je uloga Varufakisa da djeluje kao Trojanski koj zapadnih bankara unutar grčke vlade, čiji je cilj pripremiti Grčku i grčki narod za klanje, dok sve vrijeme pozira kao borac za grčki interes.

Kao bivši pomoćnik američkog trezora i kritičar loših ekonomskih politika SAD u posljednjih nekoliko godina, analitičar Paul Craig Roberts je nedavno napisao da se grčka “suverena dužnička kriza” koristi stvoriti presedan koji će se primjenjivati ​​kod svake vlade članice EU. Države članice će prestati postojati kao suverene države, a suverenitet će počivati ​​u EU. Mjere koje podržavajiu i Njemačka i Francuska će na kraju podriti i njihov suverenitet.

Kako je eurozona upala u takvu krizu? Energija koja vibrira kroz cijelu Europu sada nije ljubav već mržnja. Postoji mržnja kod Nijemaca prema onome što su uvjereni da su porezne prijevare običnih Grka. Tu sliku su stvorili mediji pod kontrolom američkih oligarha i njihovih savjetodavnih “mudraca”. Postoji mržnja kod Europske komisije i rukovodstva EU prema Grčkoj zbog stvaranja onoga što oni vide kao egzistencijalnu krizu u EU. Postoji možda mržnja i kod njemačke kancelarke Merkel zbog uništavanja njenog nasljeđa.

Iznad svega, tu je mržnja grčkih oligarha prema grčkom narodu. Grčka oligarhija – brodovlasnici, vlasnici rafinerija nafte, telekomunikacija, medijski magnati, su mnogo puta od ranih 1990-ih, dominirali u grčkoj politici. Grci ih zovu “diaplekomenoi” – povezani. Ova elita je sačuvala svoje položaj kroz kontrolu medija i kroz kupnje političara kao Yanis Varoufakisa.

Grčki oligarsi su, sa svojim skrivenim neoporezovanim milijardama spremni vidjeti svoju naciju uništenu samo da bi zadržali svoj novac.
 
 
(journal-neo.org/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22018"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Prije tjedan dana, MMF je potonuo toliko duboko kada je Christine Lagarde, dan nakon što su pregovarači MMF-a demonstrativno napustili pregovore s Grčkom, rekla kako će MMF “posuditi novac Ukrajini čak i ako Ukrajina smatra da ne može otplatiti dug”.

Drugim riječima, dok se Grčka muči da otplati MMF-u dug, koji je osmišljen kako bi njemačke banke bile solventne, a koji uništava životni standard čitave nacije, MMF odobrava kule i gradove Kijevu , iako je potpuno sigurno da Ukrajina neće moći otplatiti taj dug, prenosi zerohedge.com

Napori Ukrajine da se postigne restrukturirajući sporazum s kreditorima će omogućiti Međunarodnom monetarnom fondu da nastavi podržavati tu državu čak i ako pregovori ne budu uspješni, rekla je šefica MMF-a nedavno.

“Pozdravljam kontinuirane napore vlasti u cilju postizanja sporazuma sa svim kreditorima”, rekla je Christine Lagarde. “To je važno jer to znači da će fond moći nastaviti sa podrškom Ukrajini čak i u slučaju da dogovoreni sporazum ne može se ispuniti u dogovorenom vremenskom roku”.

Sada se nameće pitanje da li bi Grčka više voljela da se nađe u koži Ukrajine, koja je izgubila svu svoju likvidnost i zlato i da li bi Atena bila voljna se odreknuti svojih 4 milijarde dolara u zlatu kako bi zadovoljila Trojku kada je Ukrajina prodala 112,5 tona službenog zlata nepoznaotm kupcu. Takva transakcija bi kupila Grčkoj još 3-6 mjeseci i par osmjeha od Lagarde.

Zapravo, jedini razlog zašto MMF želi posuditi pare Ukrajini jest taj što na taj način prkosi Rusiji. U slučaju Grčke, oni žele kazniti državu zato što se usudila da izabere vladu koja se protivi njihovim planovima i teži suverenitetu.

Tyler Darden (Zero Hedge)
 
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21699"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Predstojeći sastanak Bilderberg skupine će se održati od 10. do 14. lipnja u austrijskim planinama u Interalpen Hotelu, prenosi Infowars čiji novinar Rob Dew misli pratiti cijeli skup

Glavni urednik portala Infowars, Alex Jones, tvrdi kako sudionici super-tajnog i opskurnog kluba Bilderberg kluba rade na “uspostavi planetarnog režima” i dodaje kako nitko od sudionika ne želi biti identificiran, jer je riječ o samoizabranom globalnom političkom režimu.

“Ova vlada u sjeni stoji i iza uspostave Transpacifičkog sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima (TPP), ali i iza Europske unije”, kaže Alex Jones i dodaje kako treba posvetiti posebnu pozornost i provesti istraživanja o njihovim sastancima.

Jones smatra da će se samo na taj način sudionicima sastanka i članovima kluba Bilderberg otežati da u djelo provedu svoju misiju.

“Austriju će posjetiti pripadnici kraljevskih obitelji iz cijelog svijeta, svjetski čelnici, šefovi Googlea, Microsofta, Rockefelleri, premijeri … Svi oni će sudjelovati na konferenciji”, kaže Jones.

Udaljeni planinski Interalpen Hotel u austrijskom gradu Telfsu će biti domaćin godišnjem sastanku kluba Bilderberg i za sada se zna da će na konferenciji sudjelovati više od stotinu najutjecajnijih ljudi u svijetu. Po mnogima je klub Bilderberg svojim tajnim načinom poslovanja krši sva demokratska načela. Vjerojatno će i skup u planinama Austrije, kao i uvijek, za sve biti misterij, osim za one koji su na njega pozvani.

Sudionici konferencije su predstavnici financijske, poduzetničke i političke elite iz cijelog svijeta, prije svega sa Zapada. Na primjer, prošle godine su među gostima bili generalna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, Christine Lagarde, glavni tajnik NATO saveza Anders Fogh Rasmussen, urednik lista The Economist, Ivan Micklethwait, bivši talijanski premijer Mario Monti i predsjednik Airbusa Thomas Enders. Zanimljivo je da je prošle godine na skup došla i španjolska kraljica Sofia, ali ne u društvu supruga i kralja Juana Carlosa, koji je odmah po završetku godišnje konferencije kluba Bilderberg i povratku svoje supruge u Španjolsku morao abdicirati.

To je potvrdila španjolska novinarka Cristina Martin Jiménez, koja je u intervjuu za dnevni list Que! rekla da je španjolski monarh bio prisiljen odreći se prijestolja, jer su tako odlučili članovi kluba Bilderberg koji su na prijestolju htjeli princa Felipea kojeg će lakše okružiti ekonomskim silama svoje kontroverzne institucije.

“Ono što oni žele je ulogu monarhije svesti na odnose s javnošću. Vršili su pritisak neko vrijeme i na tom sastanku su od kraljice Sofije tražili da kralj abdicira, jer je bilo krajnje vrijeme”, kaže Cristina Jiménez.

Kritičari ukazuju na činjenicu da se na konferenciji kluba Bilderberg izravno odlučuje o međunarodnoj politici, a da sudionici ne podliježu nikakvom demokratskom nadzoru. Sve donesene odluke nikada ne budu objavljene, što generira sve vrste teorija zavjere.

Međutim, neke od važnih tema ovog sastanka je uspio otkriti WikiLeaks. Naime, Wikileaks je objavio tajne dokumente o vrlo diskutabilnom Sporazumu o trgovini uslugama (TISA), kojega pregovaraju Sjedinjene Države, Europska unija i još 23 zemlje, uključujući i Tursku, Meksiko, Kanadu, Australiju, Pakistan, Tajvan i Izrael, zemlje koje zajedno čine dvije trećine svjetskog BDP-a, što će također biti tema razgovora svjetskih moćnika u Interalpen Hotelu u austrijskom gradu Telfsu.

Wikileaks u stvari govori o namjeri kluba Bilderberg da se svjetskim narodima nametne paket sporazuma “TPP-TISA-TTIP” pod imenom “Trojni ‘T’ pakt”, ali i da njime neće biti obuhvaćene zemlje skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, kao i mnoge zemlje Latinske Amerike.

U svakom slučaju je dobro da narodi Atlantskog saveza i brojne druge zemlje koje vjeruju u “blagodati” sporazuma TISA, TPP i TTIP mogu imati uvid u barem dio dokumenata koje je WikiLeaks objavio u srijedu, a riječ je o 17 tajnih dokumenata o aktualnim pregovorima o Sporazumu o trgovini uslugama (TISA). Ovaj sporazum ima za cilj regulirati nadnacionalni način pružanja zdravstvenih usluga, distribuciju voda, pružanja financijskih usluga, telekomunikacija, transporta itd. Sporna je “transparentnost” sporazuma, jer se zemlje obvezuju da sporazum TISA mora biti tajan pet godina čak i nakon njegovog usvajanja.

SAD i EU su glavni pokretači ovog sporazuma koji će, kako piše WikiLeaks, obuhvatiti 50 zemalja i 68,2% svjetske trgovine uslugama. U svojoj najnovijoj inačici, nacrt sporazuma TISA prisiljava zemlje potpisnice da stranim pružateljima financijskih usluga moraju dati isti tretman kao i onim nacionalnim.

Sporazumom bi se u drugi plan stavili razni nacionalni zakoni motivirani društvenim i kulturnim razlozima za razvoj nacije, pa čak i okoliša, te u borbi protiv klimatskih promjena.

Osim toga, predviđa se mogućnost uvođenja “privatnih trgovačkih sudova koji će odlučivati kako će pojedine regulirati aktivnosti koje su od temeljne važnosti za socijalnu skrb stanovništva”, piše WikiLeaks u analizi o sporazumu TISA.

Analizirajući 17 dokumenata, organizacija koju je osnovao Julian Assange piše kako će ” financije, telekomunikacije i transport, zdravstvo i okoliš, kao i turističke usluge, sve što je neizostavni dio naše svakodnevice i što bi trebalo biti u nadležnosti nacionalnih vlada, TISA pretvoriti u odnos dobavljača i potrošača na tržištu”.

Prema tom dokumentu, “TISA se protivi odredbama koje ograničavaju veličinu i obliku lokalnog tržišta usluga, pristup istome, te zakonima koji diskriminiraju strane kompanije koje moraju imati nacionalni tretman”. Važno je napomenuti da sektor usluga trenutno čini gotovo 80% gospodarstava Sjedinjenih Država i Europske unije, a čak i u zemljama u razvoju, kao što je Pakistan, predstavlja 53% gospodarstva.

S druge strane, jedan od dijelova “Trojnog ‘T’ pakta” o kojem će se raspravljati na godišnjoj konferenciji kluba Bilderberg je i Trans-pacifičko partnerstvo (TPP), koje posebnu pozornost budi proteklih nekoliko mjeseci u Sjedinjenim Državama.

U Europi je proteklih mjeseci vodi propagandna kampanja koja promovira “blagodati” Trans-atlantskog sporazuma, prema kojem bi Europljani trebali “zaraditi stotine milijardi dolara i biti će otvoreno na stotine tisuća radnih mjesta”. Naravno da to nije istina i riječ je o uspostavi zone “slobodnog tržišta” u kojem bi američki giganti i multinacionalne korporacije imale prednost nad nacionalnim zakonima i regulativom Europske unije.

Ipak je najveća komponenta “Trojnog ‘T’ pakta” sporazum TISA, jer će se njime na “slobodnom tržištu” kao roba tretirati usluge od ključne važnosti za funkcioniranje socijalne države, pod pretpostavkom da je nešto od nje i ostalo.

Iz pregovora su isključene zemlje skupine BRICS , ali i mnoge zemlje Latinske Amerike, što i nije neka šteta, ali ekonomist Felix Moreno ipak smatra da je “kako je neprihvatljivo da se o svemu pregovara u tajnosti, jer će konačni dokument imati status zakona i utjecati na živote milijuna ljudi”.

Infowars navodi kako će se od 10. do 14. lipnja u austrijskim planinama u Interalpen Hotelu klub Bilderberg pregovarati kako ubrzati proces usvajanja “Trojnog ‘T’ pakta”, odnosno, sporazuma TPP, TTIP i TISA, posebno ovog posljednjeg,koji javni uslužni sektor 50 svjetskih zemalja, uključujući SAD i zemlje EU , pretvara u “robu u tržišnoj utakmici”.

TISA – Sporazum o trgovini uslugama

Ranije je WikiLeaks objavio sadržaj dijela ugovora TISA (Trade in services agreement), ili Sporazum o trgovini uslugama, a riječ je o ugovoru koji zadire u srce ekonomije mnogih razvijenih svjetskih zemalja. U ime zemalja članica Europske unije o tom ugovoru pregovara Europska komisija i za ne povjerovati je da europske zemlje od svojih građana skrivaju sadržaj sporazuma kojim se u potpunosti odriču suvereniteta i njime praktično pristaju na prodaju svih ključnih grana još uvijek javnog sektora. Namjerava se privatizirati zdravstvo, školstvo, osiguranje, transport i ostale grane uslužnog sektora, a sve se odvija pod budnom paskom i uz međunarodno lobiranje krupnog kapitala i predstavnika velikih korporacija, koji bi njegovim usvajanjem uspjeli liberalizirati sve navedene usluge, što bi bila konačna pobjeda sveobuhvatne politike financijske i poduzetničke oligarhije.

“O ugovoru se pregovara u apsolutnoj tajnosti, a u skladu s odredbama, sadržaj pregovora se smije objaviti tek što prođe pet godina od njegovog usvajanja”, piše talijanski tjednik L’Espresso koji je objavio ekskluzivnu reportažu o otkriću WikiLeaksa. (WikiLeaks: Trade in services agreement)

Ovaj sporazum bi mogao imati nesagledive posljedice za radnike i milijarde ljudi diljem svijeta, a interesi u igri su enormni, jer uslužni sektor upošljava najviše ljudi u globalnom gospodarstvu i čini 70% svjetskog bruto društvenog proizvoda.

Njime bi se ostale zemlje pridružile Sjedinjenim Američkim Državama u kojima uslužni sektor predstavlja oko 80% američkog gospodarstva, a privatni sektor opet upošljava 80% radnika u pružanju usluga. Dakle, pristajanjem na takav sporazum bi Europska unija odustala od očuvanja ostatka ostataka socijalne države na kakvu smo navikli na Starom kontinentu, a koje se sustavno razgrađuju od izbijanja globalne krize 2008. godine.

Posljednji sličan ugovor je bio onaj iz 1995., takozvani GATS (General Agreement on Trade in Services), ali je on dogovoren u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i izgleda da su se njime postigli “parcijalni” rezultati.

Za sada o ovom tajanstvenom ugovoru pregovaraju zemlje koje imaju najrazvijenije tržište uslužnim djelatnostima na svijetu: SAD, Australija, Novi Zeland, Kanada, svih 28 zemalja članica Europske unije, dakle i Hrvatska u kojoj građani opet ništa ne znaju o tome, te Švicarska, Island, Norveška, Lihtenštajn, Izrael, Turska, Tajvan, Hong Kong, Južna Koreja, Japan, Pakistan, Panama, Perù, Paragvaj, Čile, Kolumbija, Meksiko i Kostarika. Nema sumnje da je u igri takvo bogatstvo kojeg multinacionalne kompanije i financijski lobiji nisu mogli ostaviti netaknutim.

Europska javnost je već uznemirena zbog tajnosti u kojoj se pregovara o Trans-atlantskom sporazumu (TTIP), koji bi uveo nova, za Europsku uniju u odnosu na SAD nepovoljna pravila, a njim se izravno zadire i u “pretjerano popustljivo” radno zakonodavstvo, regulativu očuvanja okoliša, energiju, poljoprivredu i sigurnost u prehrani.

Međutim, TISA se ne bavi time i izravno cilja na deregulaciju i privatizaciju uslužnih djelatnosti, a talijanski tjednik navodi kako je najagresivnija u lobiranju američka “Koalicija uslužnih djelatnosti” (Coalition of Services Industries/CSI), lobi koji beskrupulozno nameće privatizaciju cjelokupnog javnog uslužnog sektora. CSI na države i vlade jednostavno gleda kao na instrument koji će im olakšati pristup i ostvarivanju profita.

“Moramo uzeti u obzir sposobnosti kompanija da se natječu na pravi način i na temelju zakonitosti tržišta, a ne na zakonima pojedinih vlada”, otvoreno izjavljuje CSI u svojim priopćenjima u kojima promovira “prednosti” sporazuma TISA.

Iako su dokumenti s kojima se izlazi u javnost rijetki, ovo je dovoljno da bi se shvatila ideja o pregovorima u tijeku i zbog čega će moćnici kluba Bilderberg pokušati ubrzati proces njegovog usvajanja. Jasno je da tijekom pregovora glavnu riječ vode predstavnici velikih korporacija i financijskih institucija, a da će premijeri i ministri nacionalnih vlada biti “publika” koja će to prije ili kasnije na neki način morati priopćiti domaćoj javnosti.

“Otkriveni su samo dijelovi sporazuma TISA, ali nitko nema precizne informacije o pregovorima u tijeku”, piše talijanska analitičarka Stefania Maurizi.

Zbog toga je od ključne važnosti bila ova objava WikiLeaksa, a L’Espresso navodi “kako je ovo prvi put od početka pregovora o ugovoru TISA da se javno objavio dio teksta o pregovorima u tijeku, ta da se trenutno pregovara o financijama, bankarskim i financijskim uslugama i osiguranju”.

Prvi tekst je objavljen 14. travnja prošle godine, dok ostala priopćenja ukazuju na različita stajališta između zemalja koje sudjeluju u pregovorima, od kojih svaka zasebno, naravno, ima i različite ambicije.

Kako bi razumjeli razinu tajnosti, najbolje je citirati dio dokumenta kojeg je objavio WikiLeaks: “Ovaj dokument mora biti zaštićen od neovlaštene objave. Propisuje se da s dokumenta može biti skinuta oznaka tajnosti tek pet godina nakon stupanja na snagu ugovora TISA, a ako ne stupi na snagu, pet godina od završetka pregovora. “

Stefania Maurizi tvrdi “kako je, unatoč krizi bez presedana koja je uzdrmala globalnu ekonomiju, zatvorila brojne tvrtke, uništila milijune radnih mjesta, pa čak i tisuće ljudskih života, teško prihvatljivo da se nova financijska pravila na globalnoj razini pregovaraju u takvoj tajnosti”.

Međutim, ipak postoji objašnjenje za skrivanje od očiju javnosti, a ono se tumači strahom nakon neuspjeha pregovora “Doha Round”, koji su započeli još u 2001. u glavnom gradu Katara, Dohi, a koji su zbog toga što su bili javni uzrokovali val prosvjeda diljem svijeta protiv divlje globalizacije i na kraju su kulminirali krvoprolićem tijekom summita G8 u Genovi.

Serija pregovora koji su počeli u Dohi su vođeni unutar Svjetske trgovinske organizacije, ali su tada sudionici javno progovorili o “potrebi globalizacije i liberalizacije svjetskog gospodarstva”, na što se odgovorio prosvjedima, nemirima, sukobima s policijom, a sve je na kraju završilo neuspjehom i konačnim odustajanjem od početnog prijedloga, ali tek 2011. godine, dakle, deset godina nakon prvog susreta u Kataru.

Treba reći da je sporazum “Doha Round” propao i iz razloga što su na jednoj stani bili SAD, Europska unija i Japan, a s druge Kina, Indija i Latinska Amerika kojima se prisilno htjela nametnuti “globalizacija” i “liberalizacija” njihovih ekonomija po želji Washingtona, Bruxellesa i Tokija. Takav je pokušaj u samom početku bio osuđen na neuspjeh u Pekingu i New Delhiju, a Latinsku Ameriku su spasile ljevičarske vlade, koje zajedno s Hugom Chavezom “preživjele” pokušaj državnog udara 2002. u Venezueli. Na kraju treba reći i riječ dvije o Rusiji, koju su “spasili” oni koji su joj nametnuli sankcije i “izopćili” iz skupine G8 i drugih asocijacija kroz koje su se jačale veze Moskve sa Zapadom.

“Nakon neuspjeha ugovora iz Dohe, Sjedinjene Američke Države i zemlje koje se zalažu za globalizaciju i liberalizaciju pregovore sele u tamnu stranu, ali se oni ne mogu jednostavno definirati kao diskretni. Obzirom na tajnost okolnosti pregovora, kao i teksta sporazuma, oni se vode daleko od Svjetske trgovinske organizacije zbog straha da bi curenje informacija opet dovelo do toga da ulice masovno eksplodiraju, kao i da prosvjedi ne prerastu u čisto anti-globalizacijsko nasilje. Oni se boje opasnih i nasilnih prosvjeda, rezultat toga je da se TISA uopće ne spominje, a o samom se sporazumu vrlo malo zna, čak i ako će njegov sadržaj utjecat će na živote milijardi ljudi”, piše Stefania Maurizi.

Što predviđa sporazum TISA?

To naprosto nije bilo moguće razumjeti sve dok cijeli nacrt sporazuma ne bude otkriven, ali i sam dio o financijskim uslugama, kojeg otkriva WikiLeaks, ukazuje na jasan trend.

“Najveća opasnost leži u tome što TISA može zaustaviti pokušaje nacionalnih vlada da ojačaju pravila u financijskom sektoru”, kaže Jane Kelsey, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Aucklandu, Novi Zeland, poznata po svom kritičkom stavu prema globalizaciji.

“Sporazum TISA nameću vlade koje su unutar WTO stvorile financijski model bez pravila koji je propao i za kojeg mnogi kažu da je uzrok rasta globalne ekonomske krize”, rekla je Kelsey.

“Primjer koji proizlazi iz ovog objavljenog dijela nacrta jasno pokazuje da će se vlade koje pristanu na ovaj sporazum još više sputati i proširiti već postojeću razinu liberalizacije i deregulacije financija i tržišta uslugama, te izgubiti pravo zadržavanja financijskih podataka na svom teritoriju i biti će pod stalnim pritiskom sve dok ne odobre potencijalno toksične financijske proizvode. U slučaju da žele poduzeti mjere predostrožnosti kako bi spriječile još jednu krizu, tada će vlade potpisnice sporazuma morati voditi tešku pravnu bitku da u tome i uspiju“, završava profesorica Jane Kelsey.

Članak 11. teksta kojeg je objavio WikiLeaks ne ostavlja nikakvu sumnju o tome da će podaci o financijskim transakcijama biti u središtu pozornosti zemalja koje pregovaraju o sporazumu. Europska unija zahtjeva da svaka zemlja “smije donijeti mjere koje će spriječiti prijenos ili istragu njenih financijskih informacija”, što znači da bi svaka država trebala imati pravo zaštititi osobne podatke i privatnost svojih građana, ali se to dopušta “samo pod uvjetom da se ne prekrše odredbe koje proizilaze iz ugovora TISA”.

Glede financijskih podataka, američki lobisti iz “Koalicije uslužnih djelatnosti” su najaktivniji u zagovaranju potrebe usvajanja ovog sporazuma.

“S napretkom na području informacijske tehnologije i komunikacija, sve više i više usluga korisnicima biti slano elektroničkim putem i u tom slučaju ograničenja slobodnog protoka podataka predstavljaju barijeru za trgovinu usluga u cjelini”, riječi su kojima se pravda nužnost ukidanja bilo kakvih ograničenja i apsolutne liberalizacije.

Na prošlogodišnjem okupljanju kluba Bilderberg u Copenhagenu su ključne teme bile očuvanje unipolarnog svijeta, zabrinutost zbog udara euroskeptika na projekt EU i preispitivanje Obamine politike u Siriji i Ukrajini.

Od 29. svibnja do 1. lipnja 2014. je u luksuznom Hotelu Marriott u Copenhagenu bilo 120 uzvanika iz 22 svjetske zemlje, a lista koja je objavljena na službenoj stranici kluba Bilderberg dovoljno govori o važnosti ovog sastanka. Uz jako osiguranje i zabranu medijskog praćenja s pravom budi sumnju dobre namjere kluba Bilderberg. O temi očuvanja unipolarnog poretka i politike u Siriji i Ukrajini su prošle godine govorili glavni tajnik NATO saveza, Anders Fogh Rasmussen, bivši direktor američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) Keith Alexander, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država Thomas E. Doniloni i zapovjednik NATO snaga u Europi, general Philip Breedlove.

Prošle su godile bili i zvučna imena kao što su Carl Bildt, Henry Kissinger, Christine Lagarde (MMF), Mario Monti, general David H. Petraeus (bivši zapovjednik CIA-e), Viviane Reding (Europska komisija), čelnici Goldmann Sachsa, farmaceutske Novartis grupe, međunarodne organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), ali i naizgled “nevažni” uzvanici kao što su bile španjolska kraljica Sofia ili nizozemska princeza Beatrix. Svi uzvanici su bili iz Sjedinjenih Država, Kanade i Europske unije, a samo dva gosta koja ne pripadaju zapadnoj eliti su bili Huang Yiping, profesor ekonomije sa Sveučilišta u Pekingu i visokopozicionirani dužnosnik kineskog Centralnog komiteta zadužen za gospodarski razvoj i reforme, Liu He.

Prvo okupljanje kluba Bilderberg, koja se često se smatra jednom od najutjecajnijih na svijetu, počelo je 1954. godine i tijekom godina je privuklo ogromnu medijsku pozornost. Naravno, tu je impresivan popis sudionika koji uvijek daje ozračje druženja svjetske elite. Upravni odbor skupine Bilderberg je pun moćnika iz svijeta financija, uključujući i Petera D. Sutherlanda, predsjednika Goldman Sachsa, kao i Petera Thiela, predsjednika grupe Thiel Capital.

Bilderberg djeluje po takozvanim “Chatham House“ pravilima koja jamče da se identitet, ni pripadnost članova kao ni ono što se na okupljanju govori ne može iznositi u javnost. Ta pravila moraju poštivati čak i sudionici iz svijeta medija, kao na primjer uzvanici Çandar, Cengiz, kolumnist listova Al Monitor i Radikal, glavna urednica programa RAI24News, Monika Maggioni, ili glavni urednik lista The Economist, John Micklethwait. Novinari koji nisu bili na listi pozvanih odmah su prvog dana od strane osiguranja izbačeni iz Hotela Marriott, stoga je upitno hoće li Rob Dew s portala Infowars uspjeti pratiti skup u austrijskom Interalpen Hotelu.

Naime na prošlogodišnjem skupu su uhićeni neovisni novinari Luca Rudkowski i Dan Dicks, koji su kao osoblje hotela pokušali popratiti događaj, a snimka njihovog uhićenja je odmah postala hit na internetu. Naravno, skup je, kao i uvijek, popraćen i prosvjedima protiv svjetske oligarhije, ali uvijek na sigurnoj udaljenosti.

Danas , s odmakom od godinu dana, možemo vidjeti što se učinilo po pitanju sedam ključnih tema o kojima su raspravljali svjetski moćnici. RT navodi kako se prošle godine poseban dio skupa posvetio”osvrtu na Obaminu vanjsku politiku”, koja je izgleda krenula krivim smjerom. Međutim dugogodišnji istraživač „tajne svjetske vlade“, Daniel Estulin, U intervjuu za za RT tvrdi “kako službeni objavljeni dnevni red ovog prestižne skupine Bilderberg nije bio istinit”.

Estulin je u nekoliko točaka objavio prave namjere prošlogodišnjeg skupa u Copenhagenu, a dvije je “zadržao za sebe”.

Daniel Estulin tvrdi da su svjetski moćnici imali sljedeći dnevni red:

1. Nuklearna diplomacija i dogovor s Iranom

Klub je dugo bio oprezan zbog mogućeg savezništva između Rusije, Kine i Irana. Prethodno je dogovor je bio da se smanji zapadni pritisak na Islamsku Republiku zbog nuklearnog programa, a sve kako bi se izbjegla mogućnost povezivanja Teherana, Moskve i Pekinga.

2. Plinski dogovor između Rusije i Kine

Dogovor je postignut kao posljedica ozbiljne političke krize u Ukrajini, koja prijeti da obustavi opskrbu europskih naroda prirodnim plinom iz Rusije. Moskva sada ima razgranatu trgovinu plinom, pogotovo nakon zaključenog dugoročnog ugovora s Pekingom. Potencijalno, Kina može zamijeniti ulogu Europske unije i postati glavni energetski i trgovinski partner Rusije. Ukrajinska kriza je ojačala poziciju Moskve, što potkopava napore Washingtona da izolira Rusiju, što je, između ostalog, američka administracija namjeravala i putem kontrole tranzitnih plinovoda koji idu kroz Ukrajinu.

3. Uspon nacionalizma u Europi

Na dnevnom redu su bili posljednji izbori za Europski parlament i trend porasta nacionalizma u Europi. Populističke i euroskeptične stranke su osvojile srca Europljana iz Velike Britanije, u Grčkoj i Mađarskoj Francuskoj i to je veliki udar za Europsku uniju, a nacionalisti su obećali da će podijeliti Europu koja je globalizaciju uzela zdravo za gotovo.

4. Propisi i internetska privatnost u EU

Edward Snowden je razotkrio razinu elektroničkog nadzora od strane američke Nacionalne sigurnosne agencije i njenih saveznika diljem svijeta. Njegove objave su izazvale veliko negodovanje ljudi i političara diljem svijeta koji su rad NSA vidjeli kao napad na svoju privatnost. Europski političari ne mogu ignorirati pozive ljudi za zaštitom njihove komunikacije i osobnih podatak. Ako ne odmah, kasnije se svakako mora obratiti pozornost na istragu koju protiv NSA vodi Njemačka.

5. Informatičko ratovanje (Cyberwarfare) i njegov potencijalni učinak na internetske slobode

Destruktivni potencijal informatičkih napada vrtoglavo raste paralelno s porastom korištenja interneta u svim aspektima ljudskog života. Međutim, prijetnja od hakerskog napada od strane “neprijateljskih” službi je ono što neke vlade mogu koristiti kao izgovor za ograničenje interneta. Dakle, “zbog sigurnosti” se ozbiljno dovodi u pitanje uloga interneta kao medij.

6. Od Ukrajine do Sirije – Vanjska politika Baracka Obame

Kritičari američkog predsjednika ga krive za izdaju Amerike i gubitak vodstva na globalnoj razini. Optužuje ga se da je propustio braniti američke interese u Siriji, ali i u Ukrajini. Obama je nedavno najavio novu doktrinu koja umanjuje oslanjanje State Departmenta na vojsku, a jačanje uloge diplomacije i zajedničkih aktivnosti sa saveznicima. Članovi kluba Bilderberg su raspravljali o tome je li ta politika je osuđena na propast i treba li je podržati ili ne.

Daniel Estulin, inače priznati autor brojnih knjiga o klubu Bilderberg, komentirajući prošlogodišnji skup je rekao da je Bilderberg klub odlučio preuzeti kontrolu nad Iranom, ali i Rusijom i Kinom.

“Bilderberg klub je pokretna traka za proizvodnju ratova, s Iranom ili nekim drugim, a to je važan element koji osigurava prodaju oružja od kojega profitiraju brojni članovi kluba. Iran je ključna točka za pitanje Bliskog istoka. To je regionalna sila s puno nafte i očito je da svjetska elita tamo treba svoju vlast. Sljedeći korak će biti Rusija i Kina”, izjavio je Daniel Estulin, sada se vidi da se Iranu pristupilo na način da se prvo razbije osovina Peking-Teheran-Moskva, što znači da su pregovori koji su u tijeku dio šireg plana u očuvanju unipolarnog svijeta, a ublažavanje sankcija ne mora nužno biti i konačno rješenje Zapada glede Irana. Problem za elitu je što je Obamina politika umjesto zbližavanja Teherana sa Zapadom, samo ojačala savezništvo iranskog vodstva s Rusijom i Kinom.

Na pitanje nastoji li Bilderberg potaknuti globalni rast skupine BRICS, Estulin je istaknuo “kako je krajnji cilj svjetske elite preuzeti kontrolu nad silama kao što su Rusija i Kina i u tom smislu cilj “svjetske vlade” nije nikada ni postojao kao pojam, nego kao koncept globalnog poslovanja, odnosno kao globalni nadzor nad financijama i energentima više od bilo koje druge nacionalne ili nadnacionalne vlade, kao što je Europska unija”.

“U ostvarivanju svojih ciljeva se skupina Bilderberg misli služiti naprednim tehnologijama kojima možete kontrolirati cijeli svijet u svim svojim pojavnim oblicima. Danas oko nas je sve tehnologija u čistom stanju i zato imamo kompanije Google i Amazon, tvrtke poput Microsofta i Apple koji su bitan instrument američke nacionalne sigurnosti, a ono što rade nema veze s pružanjem usluga, nego služe za uspostavljanje apsolutne kontrole”, zaključio je Estulin.

Prema onome što se da zaključiti, Barack Obama je učinio nekoliko strateških pogrešaka koje su dovele do potpuno drugačijeg ishoda planova kluba Bilderberg. Rat u Siriji nije donio željene rezultate. U istočnoj Ukrajini, odnosno, Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, stvari se također ne razvijaju u željenom smjeru. Postoje neka nova žarišta, kao na primjer Jemen, ali je tamo došlo do otvorenog protivljenja i angažmana Irana, kojeg podržavaju Rusija i Kina i Šangajska organizacija za suradnju.

Tvrdnja Alexa Jonesa da će klub Bilderberg posebnu pozornost posvetiti ubrzanom usvajanju “Trojnog ‘T’ pakta” (sporazuma TISA, TPP i TTIP) zvuči logično, jer bi globalna elita kroz TTIP uspostavila potpuni nadzor nad gospodarstvom i financijama Sjedinjenih Država i Europske unije, potom još 23 zemlje koje su uključene u pregovore o Sporazumu o trgovini uslugama (TISA) i još 14 pacifičkih zemalja koje s Washigntonom pregovaraju o Trans-pacifičkom sporazumu (TPP).
 
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21432"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]