Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Novi vladin propagandni video o pušačima marihuane je natjerao internet sa se u isto vrijeme i smije i plače

Propagandni video pod nazivom “Lijenost pušača trave” je stvarna osoba odjevena u ljenivca, koja se smiješno glasa i ne zna se snaći u različitim društvenim okruženjima. To je uvreda lijenost i ljude podjednako.

“Ti si jako loš kada si na travi”, glasi poruka Australskog New South Wales (NSW) Odjela premijera i Vlade. Tri scenarija u ovoj kompilaciji uključuju pušačevu lijenost, neuspjeha u školi, mumljanje za stolom obitelji i izoliranost na zabavi sa prijateljima.

Kritičari su naglasili da će se vladi korištenje dopadljivog lika ljenivca obiti odbiti glavu, a video samo može izazvati pozitivne žalbe prije nego negativne poruke.

Australska vlada je rekla da je njihov video bio potkrijepljen “informacijama istraživanja Nacionalnog centra za informacije i prevenciju od kanabisa”. Centar je na kraju javno zažalio bilo kakvu suradnju sa vladom u ovom projektu.

Neki ljudi će pasti na ovaj video. Ipak, apsurdnost umjetnog gigantskog lažnog ljenivca bi mogla biti propast pokušaja odjela “javnog servisa”. Tko može imati ozbiljno lice kada gleda ovaj video?

Ideja da će uporaba kanabisa, sama po sebi, izazvati neuspjeh u svemu u životu ne podržava stvarnost. Niti jedna osoba ne treba napustiti individualnost – i pokloniti se psihologiji mase – kako bi bila uspješna.

Jedini ljudi koji nisu uspjeli u ocrnjivanju ove ljekovite biljke – su oni koji su napravili ovaj video.

U trećem scenariju ovog videa, da li namjerno ili ne, zapravo se potiče pijenje alkohola, koji je odgovoran za desetke tisuća smrtnih slučajeva godišnje.

Kanabis je bio korišten tisućama godina od strane ljudskih bića u medicinske i rekreativne svrhe. Njegova sposobnost da stimulira slobodnu misao i kreativnost su navelike priznate.

Poslije rečenog, da, postoje milijuni uspješnih ljudi u svakodnevnom životu koji koriste kanabis na način da im pomaže i opušta od kapitalističkog stresa.

Možda neki genij neki poduzetnik može sumirati svoja iskustva.

“Ilegalnosti marihuane je nečuvena, prepreka pune primjene lijeka koji pomaže proizvodnji mira i spokoja, osjetljivosti i zajedništva, tako očajnički potrebna u ovom sve opasnijem svijetu.” – Carl Sagan

“Najbolji način na koji bih opisao učinak marihuane i hašiša je da me opušta i daje kreativnost.” – Steve Jobs
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Godine 1966. časopis “Time” je objavio na naslovnoj strani članak u kojem je postavio pitanje: “Je li Bog umro?”

Mnogi su se složili s tada vrlo kultiviranim shvaćanjem da je Bog zastario i da u tumačenju Svemira s razvojem znanosti ima sve manje potrebe za “Bogom”. Međutim, ispostavilo se da su glasine o smrti Boga preuranjene. Najviše iznenađuje činjenica da su najnoviji argumenti u korist njegovog postojanja pojavile na krajnje neočekivanom mjestu – iznijela ih je sama znanost.

Kronika je sljedeća. One iste godine kada je “Time” objavio poznati članak, astronom Karl Sagan (Carl Sagan) izjavio je da postoje dva značajna kriterija za postojanje izvanzemaljskog života. Mora postojati odgovarajuća zvijezda, a planeta pogodna za život se mora nalaziti na pravilnom razmaku od nje. Uzimajući u obzir da u svemiru ima otprilike oktilion planeta (to je jedinica s 24 nule), onda u njoj treba da ima oko septiion (jedinica s 21 nulom) planeta pogodnih za život.

Sa takvim iznimnim šansama za uspjeh, cijeli set krupnih i skupih privatnih i državnih projekata za otkrivanje izvanzemaljskih civilizacija, koji je bio aktiviran tijekom 1960.-ih, morao je s velikom vjerojatnošću i vrlo brzo donijeti bar nekakav rezultat.

Pomoću široke mreže radio-teleskopa, znanstvenici su slušali svemir u potrazi za signalima koji liče na šifriranu informaciju i nisu slučajni. Ali, godine su prolazile, a šutnja svemir bila je kao i ranije, zaglušujuća. Kongres SAD je 1993. ukinuo financiranje programa za otkrivanje izvanzemaljskih civilizacija, ali su traganja nastavljena na račun privatnih sredstava.

Prema stanju za 2014. znanstvenici su otkrili točno “ćorak” – nulu nakon koje nema ništa.

Što se dogodilo? Kako su naša saznanja o svemiru povećavala, počeli smo shvaćati da je za život neophodno neusporedivo više faktora nego što je Sagan smatrao. Njegova dva parametra povećana su na 10, zatim na 20, a onda na 50.

Broj planeta pogodnih za život razmjerno se smanjio – do nekoliko tisuća i taj broj se nastavio smanjivati.

Taj problem su priznali čak i aktivni poklonici traganja za vanzemaljskim civilizacijama. Peter Schenkel napisao je 2006. članak za časopis Skeptical Inquirer, u kojem je istaknuo:

“U svjetlu novih otkrića i analitičkih zaključaka, bilo bi umjesno da amortiziramo pretjeranu euforiju … Mi trebamo mirno priznati da su ranije procjene … već danas neodržive “.

Broj parametara nastavljao je, dakle, se povećavati, a broj planeta – pretendenata smanjio se do nule, a zatim još niže. Drugim riječima, u svemiru je postojanje planeta pogodnih za život postalo nemoguće, uključujući i našu. Teorija vjerojatnosti govori da mi ne trebamo postojati.

Danas postoji oko 200 poznatih kriterija za postojanje izvanzemaljskog života na drugim planetima, a potencijalno naseljena planeta mora odgovarati svakom od njih bez izuzetka, inače – raspast će se sav sustav.

Kad blizu nas ne bi postojala tako velika planeta kao što je Jupiter, koji silom gravitacije udaljava od nas meteorite, njih bi padalo na Zemlju tisuću puta više. U svemiru postoji nevjerojatno malo šansi za postojanje života.

Ipak, mi smo ovdje i ne samo da postojimo nego i govorimo o postojanju. Kako to objasniti? Da li je tako idealna podudarnost svih mnogobrojnih parametara slučajna?

U kojem trenutku znanost može argumentirano priopćiti da mi ne možemo biti rezultat slučajnog stjecaja okolnosti?

Po čemu je hipoteza o stvaranju tih idealnih uvjeta od strane više inteligencije lošija od vjerovanja da se Zemlja pogodna za život slučajno pojavila?

Ali, ni to još uvijek nije sve.

Ono precizno podešavanje koje je neophodno za postojanje života na planeti nije ništa u usporedbi s preciznim podešavanjem za postojanje samog svemira. Na primjer, danas astrofizičari znaju da su vrijednosti četiri uzajamne interakcije gravitacijske, elektromagnetske, a također jake i slabe atomske interakcije uspostavljene za manje od milijuntog dijela sekunde nakon “Velikog praska”.

Promijenite makar i jednu vrijednost i svemirt neće moći postojati. Recimo, ako bi se odnos između jake atomske interakcije i elektromagnetske interakcije promijenio makar i za neznatan dio neznatnog dijela, bar za 1/100 000 000 000 000, na nebu se ne bi pojavile nikakve zvijezde. Kao i nikakvo nebo. Možemo se samo čuditi i uzdisati.

A sada pomnožite taj jedan jedini parametar sa svim ostalim neophodnim uvjetima i šanse za postojanje planeta smanjit će se astronomskom progresijom. Tako će ideja da se sve “jednostavno dogodilo” biti u suprotnosti sa zdravim razumom. Ispostavit će se da smo bacili novčić 10 kvintilion puta i da smo svaki put dobili “pismo”. Događa li se tako?

Astronom Fred Hoyle koji je smislio termin “veliki prasak”, rekao je da su ti podaci ozbiljno pokolebali njegova ateistička uvjerenja. Kasnije je napisao: “Interpretacija tih činjenica na temelju zdravog razuma govori da se super-inteligencija samo igra fizikom, a također i kemijom i biologijom … Cifre proračuna na temelju tih podataka toliko ošamućuju da mi se takav zaključak čini neospornim”.

Fizičar-teoretičar Paul Davies rekao je da je “dokaz racionalnog plana zadivljujući”, a profesor s Oxforda, John Lennox: “Što više saznajemo o našem svemiru, time hipoteza o postojanju Tvorca, kao objašnjenje uzroka našeg postojanja, postaje sve uvjerljivija”.

Svemir je najveće čudo svih vremena. To je čudo nad čudima, koje neminovno, svom snagom sjaja zvijezda ukazuje na postojanje nečega – ili Nekoga – osim samog svemira.

Zadnja knjiga Metaksas izašla je pod nazivom: «Miracles: What They Are, Why They Happen, and How They Can Change Your Life» (Čuda: Što je to, zašto se događaju i kako mogu promijeniti vaš život).

Piše: Erik Metaksas, “The WallStreetJournal”, SAD
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Kosmos: osobno putovanje (engl. Cosmos: A Personal Voyage) je američka naucna dokumentarna televizijska serija koju su napisali Carl Sagan, Ann Druyan i Steven Soter, sa Saganom kao predstavljačem. Izvršno ju je producirao Adrian Malone, producirali David Kennard, Geoffrey Haines-Stiles i Gregory Andorfer, te je režirali producenti David Oyster, Richard Wells, Tom Weidlinger i drugi. Pokriva širok raspon znanstvenih tema, uključujući porijeklo života i perspektivu našeg mjesta u svemiru. Za prevod na hrvatski, kliknite cc u donjem desnom uglu videa.

 

 
 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata, osiguranje

Apsolutna zabrana konzumacije droge, više nije jedino sredstvo, jedini politički koncept u borbi protiv nje i drogom povezanog kriminala. Sada Organizacija američkih država raspravlja o legalizaciji marihuane

Pronaći alternative zatvorskim kaznama za prekršaje vezane za konzumaciju i trgovinu drogom te legalizacija marihune u medicinske svrhe – to su dvije glavne teme sastanka Interameričke komisije za kontrolu zlouporabe droge. Od srijede, 19.11. do petka 21.11. trajati će sastanak ove komisije Organizacije američkih država (OAS) u Guatemala City na kojem bi trebao biti razrađen akcijski plan za godine 2016. do 2020.

„Sve više političara, prije svega u zapadnoj Europi ali i u Latinskoj Americi, u međuvremenu zastupaju stanovište izbjegavanja strategije prohibicije“, kaže Ted Galen Carpenter, stručnjak za pitanja droge i na liberalnom Institutu Cato u Washingtonu. I on zastupa mišljenje da je stroga zabrana droge kakvu provodi američka vlada – pogrešna strategija.

Poznate ličnosti za novu politiku u borbi protiv droge

Ovom novom, rastućem lobiju pripada i neslužbena Globalna komisija za politiku borbe protiv droge čiji su članovi između ostalih i bivši tajnik UN-a, Kofi Annan, peruanski dobitnik Nobelove nagrade za književnost Mario Vargas Llosa kao i povjerenik UN-a za pitanja izbjeglica Thorvald Stoltenberg. U tekstu pod naslovom „Taking Control: Pathways to Drug Policies that Work“ ( Preuzeti kontrolu: Putevi jedne učinkovite politike u borbi protiv droge) objavljenom u rujnu ove godine, oni su zatražili nove smjernice međunarodne politike po ovom pitanju.

Predsjedavajući ove Komisije, bivši brazilski predsjednik Fernando Henrique Cardoso izjavio je kako su dosadašnja nastojanja politike bila neuspješna te rekao kako „umjesto tih starih strategija mi predlažemo jedan novi pristup koji bi zdravlje, sigurnost kao i ljudska prava i razvoj postavio u fokus“.

Hardliner upozoravaju na opasnosti vezane za legalizaciju

Borba protiv droge nije novost. Još je američki predsjednik Richard Nixon 1971. godine pokrenuo pravi „rat protiv droge“. Od tada je u ovom „ratu“ potrošeno gotovo bilijun dolara, no karteli, prije svega meksički su danas moćniji no ikada ranije.

Protivnici liberalizacije droge upućuju na opasnosti vezane za ovisnost i konzumaciju ovih supstanci i njihovih posljedica za društvo uopće. Jedan od protivnika je primjerice John P. Walters, koji je u razdoblju od 2001. i 2009. godine bio vodeći stručnjak za pitanja droge u Bijeloj kući.

On u pitanje dovodi i vjerodostojnost pojedinih članova spomenute komisije za legalizacije droge. „Svi jako dobro znamo koliki su troškovi i kakve su kobne posljedice ovisnosti o drogi i njezinoj zlouporabi. Želimo li doista takvo društvo u kojem će ovisnost o drogama ugroziti slobodu?“, rekao je on.

No, da se broj ovisnika o drogi povećava kroz legalizaciju, kao što to navodi Walters, to se do sada nije nikada potvrdilo. U Nizozemskoj primjerice, gdje je konzumacija i trgovina marihuanom i hašišem legalizirane još od kraja 70-tih godina, to se nije dogodilo.

U Portugalu gdje se konzumacija svih vrsta droge od 2001. godine više ne kažnjava i gdje je istodobno povećana briga i prevencija među mladima po ovom pitanju – broj maloljetnih ovisnika se od tada čak i umanjio. Slično je u i američkim saveznim zemljama kao što su Colorado i Washington (koje su konzumaciju marihuane legalizirane 2012. godine).

Važna uloga samih potrošača

Jedna nova politika u borbi protiv droge i njome povezanog globalnog kriminala u zemljama sjeverne Amerike i Europe mogle bi igrati odlučujuću ulogu u ovom „ratu“. Naime, kako naglašava Carpenter, bez platežno sposobnih potrošača u ovim zemljama, organiziran kriminal, prije svega u Latinskoj Americi, nikada ne bi postao toliko moćan kao što je sada.

Tako bande u SAD-u zarade godišnje na ovoj trgovini oko 50 milijardi dolara – toliko primjerice iznosi godišnja zarada velikih koncerna kao što su Google ili REWE. Prema navodim Drug Policy Alliance, organizacije koja se bori za dekriminalizaciju konzumaciju droge u SAD-u, isto toliko se vlasti ove zemlje godišnje potroše u borbi za suzbijanje droge i s njom povezanog kriminala.

Drugim riječima, legalizacija marihuane u SAD-u bi u svakom slučaju uvelike umanjila zaradu kartela. Iako se do sada ne može reći za koliki iznos, no on bi u svakom slučaju bio dovoljno velik da se umanji utjecaj i moć ovih kriminalnih skupina, navodi Carpenter. Na koncu, to bi mogao biti samo početak. No pitanje je koliko bi novaca izbilo iz džepa farmaceutskoj i medicinskoj industriji ???
 

Carl Sagan

Astronom, astrobiolog i pionir egzobiologije, tj. znanosti o izvanzemaljskom životu trošio je ´travu´ i kazao da je zabrana marihuane sramotna zato što ona pomaže u postizanju ´mirnoće i uvida, osjetljivosti i drugarstva koje je tako očajnički potrebno u ovom sve luđem i opasnijem svijetu´

Dr. Carl Edward Sagan (9. studenog 1934. – 20. prosinca 1996.) je bio američki astronom, astrobiolog i iznimno uspješan popularizator znanosti. Pionir je egzobiologije (znanosti o izvanzemaljskom životu) – mnogi najplodniji znanstvenici današnjice u tom području njegovi su bivši studenti i suradnici. Mnogo je doprinio popularizaciji projekta SETI. Svjetski je poznat po svojim popularno-znanstvenim knjigama i kao su-autor i nagrađivane televizijske serije Kozmos i istoimene popratne knjige. Također je napisao roman Kontakt, ekraniziran u istoimenom filmu iz 1997. godine s Jodie Foster.
 
Pogledajmo jednu od emisija Carl Sagana

 
 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19222"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Predsjednik Eisenhower podupirao je plan koji nije ostvaren, ali je kroz njega izgrađena mreža špijunskih satelita

Nikada kraja naučnoj fantastici koja stiže iz novootkrivenih dokumenata. Ovaj put se radi o bazi koja bi prosječno bila udaljena 384 400 km (udaljenost Zemlja-Mjesec), da bi se napala zemlja udaljena u prosjeku 5000 km. Zašto je Eisenhower iznosio takve priče u javnost, no svemirska utrka je već počela, a time i medijsko obmanjivanje!

Američka je vojska još 1959. godine planirala na Mjesecu instalirati vojnu bazu koja bi se koristila za nadzor u špijunske i komunikacijske svrhe, pokazuje tajni dokument Projekt Horizon koji je od nedjelje dostupan javnosti. Dokument, koji sadrži 100 stranica, deklasificiran je na 45. obljetnicu spuštanja NASA-ine misije Apollo 11 na Mjesec, ali i u trenutku kada su odnosi između SAD-a i Rusije dostigli najnižu točku od završetka Hladnog rata.

Zaostajali za Sovjetima

Kada je 21. srpnja 1969. godine u svojoj šetnji po Mjesečevu moru tišine Neil Armstrong izgovorio glasovitu rečenicu o “malom koraku za čovjeka, a velikom za čovječanstvo”, iza Amerike i Sovjetskog Saveza već je bilo desetljeće hladnoratovskog nadmetanja u svemiru.

U tom su ratu Rusi dugo prednjačili. Oni su u listopadu 1957. godine lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1, a mjesec dana poslije i Sputnjik 2 s moskovskom kujicom lutalicom Lajkom, prvim živom bićem poslanim sa Zemlje u svemir (žrtvovana u ime tehnološkog i hladnoratovskog nadmetanja, Lajka je umrla u mukama). Prvi čovjek u svemiru bio je 1961. godine kozmonaut Jurij Gagarin, a slijedila ga je 1963. godine kozmonautkinja Valentina Terješkova, prva žena u svemiru.

Gradnja baze na Mjesecu sa stalnom posadom trebala je biti izvedena u šest faza, a iz nje bi se vodili napadi na Zemlji, ali i u svemiru

No, predsjednik John F. Kennedy u svom je glasovitom govoru 1962. godine naciji obećao da će prvi čovjek na Mjesecu biti Amerikanac. Dok su se američki astronauti i ruski kozmonauti javno utrkivali tko će prvi stići na Mjesec, drugi aspekti te utrke odvijali su se u tajnosti.

Netom objavljeni Projekt Horizon otkriva planove o uspostavljanju američke vojne baze na Mjesecu koja bi bila korištena za razvoj tehnika nadzora Zemlje i svemira.

Moćna špijunska mreža

Američka vojska planirala je uspostavljanje baze u šest faza, od kojih bi prva počela u studenom 1964. godine, a zadnja završila u lipnju 1969. godine, kada bi Mjesečeva baza postala operativna. Zamisao je, također, bila da se u sklopu vojnog sustava na Mjesecu mogu pokrenuti napadi ne samo na pojedine ciljeve na Zemlji nego i u svemiru.

Objavljeni dokumenti otkrivaju i to da je američka vojska namjeravala istražiti učinke eksplozije atomske bombe na Mjesecu ili njegovoj blizini. Zanimljivo je da je u jednu od tih studija 1959. godine bio uključen i astronom Carl Sagan koji je tada bio mlada zvijezda u usponu.

Studiju je vodio Leonard Reiffel iz Vojnog istraživačkog instituta u Illinoisu koji je mnogo godina poslije priznao da je glavna intencija bila da se eksplozijom atomske bombe u blizini Mjeseca “cijeli svijet zadivi američkoj snazi i moći”.

No, taj je projekt napušten kad je njegovo vodstvo shvatilo da rizici nadmašuju moguće benefite. Iako mnogi od ciljeva u sklopu Projekta Horizon nikad nisu ostvareni, neke od ideja realizirane su u drukčijem obliku. Tako je američka svemirska tajna služba National Reconnaissance Office (NRO) stvorila moćnu mrežu satelita koji prate cijeli svijet.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)