Američki predsjednik povećava namete na uvezenu robu iz kine i ostatka svijeta, a to je opasno – upozoravaju i s lijeva i s desna

Kada je Donald Trump postao američki predsjednik, a zapravo dosta prije toga, palo mu je na pamet kako riješiti brojne američke probleme, a tiču se ponajprije odnosa s trgovinskim partnerima. Zatvaranje tvornica i pražnjenje američkih gradova, suludo visok trgovinski deficit u odnosu na Kinu, nepoštena kineska praksa u trgovini…

Kako se boriti protiv toga, zapitao se taj borac protiv establišmenta koji je nedavno postao političar. Trump je pogledao u američku povijest, poslušao svoje instinkte poslovnog čovjeka i zaključio: trebaju nam carine i protekcionizam. Samo tako možemo riješiti sve probleme.

Prije desetak dana Trump je podigao carine na 200 milijardi dolara vrijednu kinesku robu s 10 na 25 posto što je nova etapa trgovinskog rata. Kina je uzvratila povećanjem carina na robu vrijednu 60 milijardi dolara.

No nije Trump ni prvi ni jedini. Povijest Zapada prepuna je primjera ekonomskog nacionalizma i protekcionizma koji je uz različite argumente uvodio carine i kvote na uvoz, najčešće uz tvrdnju da će to ojačati domaću proizvodnju.

No ekonomisti koji se razlikuju u svemu, od stava prema minimalnoj plaći do uloge koju u gospodarstvu namjenjuju vladi, tijekom prošlih godina gotovo su se potpuno slagali: carine su gotovo bez iznimke loše te zbog njih gube svi.

No kako se moglo dogoditi da mjeru protiv koje se zalažu gotovo svi ekonomisti, lijevi i desni, toliko često prihvaćaju političari?

“Kukuruzni zakoni”

Carine su, u osnovi, porez na uvoz i glavni su alat zemljama za ograničavanje uvoza na svoje tržište.

Možda i najpoznatiji primjer ekonomskog protekcionizma u povijesti došao je iz zemlje koja je simbol uspostave slobodne trgovine. Bili su to “kukuruzni zakoni” (eng. corn laws) koje je Ujedinjeno Kraljevstvo uvelo 1815. i bili su na snazi do 1846., a njima su uvedene visoke carine na sve žitarice.

To je znatno povećalo cijene britanskih žitarica, jer ih je zbog ograničavanja uvoza bilo premalo, i pogodovalo zemljoposjednicima. S druge su se strane našli urbani konzumenti koji su morali plaćati previsoke cijene hrane, a oni najsiromašniji među njima bili su i gladni. Neki te zakone okrivljuju i za nastanak Velike gladi u Irskoj koja je od 1845. do 1849. ubila oko milijun ljudi. No 1846. ti su zakoni ukinuti i uslijedilo je prosperitetno vrijeme slobodne trgovine za Veliku Britaniju.

Ali tom se trendu nije pridružila rastuća sila SAD-a jer je ona u većem dijelu 19. stoljeća provodila protekcionističke politike. U drugoj polovici tog stoljeća, kada se Sjeverna Amerika industrijalizirala, carine na uvoz industrijskih proizvoda bile su 40-50 posto.

Ocem američkih carina smatra se jednog od osnivača SAD-a Alexandera Hamiltona koji ih je predlagao kao dobru mjeru za zaštitu domaće proizvodnje i pomaganje “mladoj industriji”. Neki smatraju da je to i pomoglo američkoj ekonomiji u 19. stoljeću.

Sljedeći je znameniti primjer u SAD-u bio vrlo negativan. Nakon što se u listopadu 1929. dogodio slom burze u New Yorku, 1930. administracija republikanskog predsjednika Herberta Hoovera uvela je carine prema Smoot-Hawleyevu zakonu, nazvanom prema dvojici republikanaca koji su ga predložili, a koji je ponovno povećao carine na uvoz dobara iz ostatka svijeta na oko 40 posto.

Tako su visoke ostale do poslije Drugog svjetskog rata. Ekonomski su povjesničari ocijenili taj potez vrlo negativno za američko gospodarstvo te misle da su visoke carine još dobrano odmogle ekonomiji koja se nalazila u krizi.

Također, neki ekonomski analitičari upozoravaju da je protekcionizam SAD-a, Francuske, Njemačke i drugih sila bio jedan od glavnih razloga za netrpeljivosti koje su dovele do Prvog svjetskog rata.

No kasnijih su godina u SAD-u carine smanjene te je to pomoglo razvoju američkog gospodarstva, u posebno prosperitetna tri desetljeća nakon Drugog svjetskog rata.

Sve do Donalda Trumpa nije bilo uvjerenog protekcionista među američkim predsjednicima, a globalizacija i uspostava institucija poput Svjetske trgovinske organizacije (WTO) koje su smjerale stvaranju uvjeta za povećanje međunarodne trgovine i smanjivanju protekcionizma, promijenile su globalnu sliku svijeta.

Nakon pada Berlinskog zida i uspona Kine kojoj je međunarodna trgovina daleko najvažniji generator rasta carine su postajale sve više argument zastarjelih ekonomista i političara.

Kako je 20. stoljeće odmicalo, sve se manje govorilo o potrebi zaštite domaće industrije, a najutjecajniji su ekonomisti redom preuzeli stavove onih liberalnih, da je međunarodna trgovina najbolji generator rasta. Ekonomist Milton Friedman, kasnije nobelovac, u svom se poznatom skupu eseja “Kapitalizam i sloboda” (knjiga je prevedena na hrvatski 1992.) još 1962. zalagao da države same ukinu sve carine, čak ako druge zemlje to i ne učine.

“Naše carine štete nama koliko i drugim zemljama”, pisao je Friedman. No, i Paul Krugman, daleko ljeviji ekonomist od Friedmana, 1987. govorio je da, ako se od ekonomista nešto očekuje, to je da usvoje politiku slobodne trgovine.

Kasnije je on ponešto promijenio svoju poziciju, čak je predlagao i uvođenje carina na uvoz iz Kine kada je u Bijeloj kući sjedio Barack Obama, no nakon Trumpova pokretanja trgovinskog rata s Pekingom, Krugman je ponovno zauzeo poziciju zagovornika slobodne trgovine.

Prije godinu dana, u ožujku 2018., Reuters je anketirao više od stotinu ekonomista, a 80 posto ih je reklo da smatraju da će carine nanijeti gospodarstvu više štete nego koristi. Trump je te carine uveo, a kasnije ih je proširio i na uvoz metala iz Kanade, Europske unije i Meksika što je vodilo rastu protekcionizma.

Zanimljivo, i američka javnost smatra da Trumpov protekcionizam neće uspjeti. Prema anketi koju je Fox News proveo prije samo desetak dana, 34 posto Amerikanaca misli da će Trumpovo povećanje carina na proizvode iz Kine poboljšati gospodarsku situaciju, a čak 45 posto misli da će joj štetiti.

Iznimku trenda smanjivanja carina najvećeg gospodarstva svijeta prekinuo je George W. Bush koji je 2002. povećao carine na čelik s osam na 30 posto što je vodilo velikom povećanju cijene proizvoda u kojima je kao sirovina korišten čelik.

Fenomen (ne)vidljivog

Upravo je taj slučaj poslužio znamenitom ekonomistu Walteru E. Williamsu da opiše zašto političari toliko često posežu za carinama iako se malo koji ekonomist slaže s njihovim uvođenjem.

To je fenomen vidljivog i nevidljivog. Koristeći studiju Peterson instituta koja je pokazala da je Bushovo uvođenje carina sačuvalo oko 1700 radnih mjesta u industriji proizvodnje čelika, ali je zbog porasta cijena u automobilskoj industriji te proizvodnji teških strojeva izgubljeno oko 4500 radnih mjesta u barem 16 različitih saveznih država, a 19 tisuća izgubljeno je samo u Kaliforniji.

Williams dalje kaže da su Amerikanci morali izdvojiti čak 800 tisuća dolara godišnje više zbog rastućih cijena po radnom mjestu u industriji proizvodnje čelika. Bilo bi znatno jeftinije, kaže Williams, jednostavno svakom od tih radnika koji proizvodi čelik dati sto tisuća dolara godišnje da ne radi ništa.

Oni kojima odgovara porast carina uvijek su vidljivi, to su radnici, sindikati, dioničari i poslodavci koji se pojavljuju u medijima i daju zahtjeve. Žrtve tih politika raspršene su i nisu vidljive. A političari to vole. Razlog je jednostavan: oni koji profitiraju znaju kome dati svoj glas. Žrtve pak ne znaju na koga biti ljute.

Trump je dosad uveo carine na 250 milijardi dolara kineske robe. Nedavno ih je udvostručio. Uveo je carine saveznicima na čelik i aluminij, a prošlog ih je petka, kao pravi biznismen, pristao ukinuti, barem prema Meksiku i Kanadi, kako bi se ratificirao trgovinski sporazum koji je potpisao s tim zemljama.

Prijeti Kinezima novim carinama, spominje i one na uvoz automobila. Američki predsjednik samo se može nadati da će carine pomoći dovoljnom broju građana koji će glasati za njega. Da samo ekonomski teoretičari glasaju 2020., šef Bijele kuće bio bi među onim predsjednicima koji su odradili tek jedan mandat.

(vecernji.hr)

Predsjednik SAD-a Donald Trump izjavio je u petak kako je spreman uvesti carine na dodatne kineske proizvode vrijedne 267 milijardi dolara, dok se očekuje njegova odluka o uvođenju pristojbi na proizvode vrijedne 200 milijardi dolara

“Carine na 200 milijardi dolara vrijedne proizvode mogle bi se vrlo skoro uvesti ovisno o tome što će se dogoditi s njima. Do određene mjere to ovisi o Kini”, rekao je Trump. “Drugih 267 milijarda carina spremni su za hitnu provedbu ako budem htio. To mijenja jednadžbu.”

Ranije je u petak gospodarski savjetnik Bijele kuće, Larry Kudlow, izjavio kako Trump neće donijeti odluku o uvođenju carina na kineske proizvode vrijedne 200 milijardi dolara prije službene procjene mišljenja javnosti o nametu.

Ured trgovinskog predstavnika SAD-a je u periodu otvorenom za komentare koji je završio u četvrtak navečer primio gotovo šest tisuća komentara javnosti o prijedlogu uvođenja carina.

SAD je dosad uvodio carine u roku od nekoliko tjedana od kraja javnih rasprava. Kina je, pak, poručila da će, kao i dosad, na carine odgovoriti carinama.

Trgovinski rat između Washingtona i Pekinga ojačao je prošlog mjeseca kad je SAD, u drugom krugu uveo 25-postotne carine na uvoz 16 milijarda dolara vrijedne kineske robe.

Carine su već nametnute u srpnju na 34 milijardi dolara vrijednu kinesku robu. Kina je u oba slučaja uzvratila carinama ekvivalentnim vrijednosti američke robe.

Pogledajte sažetak trgovinskog rata u videu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Europska unija i Japan potpisat će sveobuhvatni trgovinski sporazum kojim će eliminirati gotovo sve carine

Japan se nada da će jačanje veza sa EU oživeti međusobne direktne investicije, doprinijeti borbi protiv globalnih težnji drugih ka protekcionizmu i podići ugled japanskih brandova, saopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova.

EU je objavila da će liberalizacija trgovine dovesti do rasta izvoza kemijskih proizvoda, odjeće, kozmetike i piva u Japan, što će osigurati radna mjesta u Europi.

Japanci će iz Europe također dobiti jeftinije sireve, kao što su parmezan, gauda i chedar, kao i čokolade i kekse, navodi AP.

Sporazumom nastoje da se, kako ocjenjuje agencija AP, suprotstave problemima vezanim za trgovinske tenzije koji su nastali nakon mjera američkog predsjednika Donald Trumpa.

Potpisivanje sporazuma u Tokiju, koji je najvećim djelom utemeljen prošle godine, ceremonijalnog je karaktera.

Sporazum je trebao biti potpisan početkom ovog mjeseca, ali je to odloženo, jer je japanski premijer Shinzo Abe otkazao odlazak u Bruxelles zbog katastrofe na jugozapadu Japana izazvane obilnim padavinama, kada je u poplavama i klizištima živote izgubilo više od 200 ljudi.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i predsednik Evropske komisije Jean Claude Juncker, koji su doputovali, bit će gosti na svečanoj večeri u službenoj rezidenciji japanskog premijera.

Obje strane ističu značaj sporazuma koji obuhvaća trećinu globalne ekonomije i tržište sa više od 600 miliona ljudi.

On će omogućiti niže cijene europskih vina i svinjetine za japanske potrošače, dok će Europljanima postati jeftiniji japanski dijlovi za strojeve, čaj i riba.

Sporazum ukida oko 99 posto uvoznih tarifa na japansku robu u EU i za sada oko 94 posto carina na europski uvoz iz Japana, ali će narednih godina i taj postotak porasti na 99 posto.

Trenutna razlika u tarifama je posljedica izuzetaka napravljenih kod neke robe, poput riže, kulturološki i politički osjetljivog proizvoda kojeg Japan štiti desetljećima.
 
(sputniknews.com)

SAD razmatra mogućnost odbacivanja pravila Svjetske trgovinske organizacije, usvajanjem relevantnog zakona, izvijestili su američki mediji

Predsjednik SAD-a će, ako ovaj zakon bude usvojen, dobiti mogućnost da utječe na povećanje ili smanjenje carina, bez odobrenja Kongresa.

U intervjuu za Sputnjik Pusan Dat, profesor ekonomije i političkih znanosti na Visokoj poslovnoj školi u Singapuru, objašnjava koje se sve opasnosti kriju iza moguće odluke SAD da prestanu poštivati pravila WTO-a.

Kolika je moguće da Kongres zaista dozvoli Trumpu da realizira taj zakon?

Mislim da je to vrlo ozbiljna igra. Sve je počelo od uvođenja carina i ako sada Trumpova administracija zaista počne raditi na izlasku iz WTO, to će dovesti do pravog trgovinskog rata i krize kakvu nismo vidjeli još od 1930. godine.

Dalje, to će dovesti do potpune nesigurnosti i nepredvidljivosti u svjetskoj ekonomiji. Svi će stradati, sve države će imati samo štete. Pravila WTO su do sada smatrana neprikosnovenim, to je ono što je situaciju držalo pod kontrolom. Ako ova pravila više ne budu važila, onda bi bilo koja prognoza i bilo koje očekivanja u svjetskoj trgovini bili potpuno besmisleni.

Za sada Kongres nije još postavio Trumpu klipove pod noge, jer ipak je on na čelu Republikanske stranke. Trebalo bi, međutim, razmisliti tko je zapravo glavni u Trumpovoj administraciji.

To su njegova dva savjetnika Peter Navaro i Robert Lighthizer, koji su inače veoma skeptični prema WTO. Osobno, odavno očekujem da oni počnu osporavati ne samo pravila, veći način kako ta organizacija regulira sporove. Čini mi se da će prvi slučaj koji im ne bude odgovarao iskoristiti za moguću raspravu koja bi vodila ka njihovom izlasku.

Predsjednik Trump već dosta dugo kritizira rad WTO. Da li mislite da ima osnove za njegove kritike?

Ne mislim tako. Postoje određeni sektori gde će carine biti previsoke. Ali u EU, Japanu ili Kini, u svakoj državi unutrašnji lobi jača i zalaže se za zaštitu trgovine. U određenim sektorima je primjećen visok stupanj protekcionizma, kao na primjer u poljoprivredi.

Važni su opći stupanj i obim carina. Može se konstatirati da su europske carine protiv SAD prilično niske, isto je i u Kanadi i u Japanu. Trump bira sektor gde su tarife visoke zbog spleta faktora i onda to koristi kao pregovaračku taktiku.

Da li smatrate da on to baš čini radi pregovaranja? Jer carine na aluminij i čelik su također neki vidjeli kao pregovarački adut, pa ipak novih pregovora nije bilo i novi sporazumi nisu sklopljeni.

To je pregovaračka taktika jer Trump razmatra trgovinske sporove i trgovinu u cjelini kao igru sa istim ishodom. Zato države ne bi trebalo da čine bilo kakve ustupke, jer će ih Trump prihvatiti i tražiti sve više, smatrajući da su ustupci pokazatelj slabosti.

Mislim da je on svojim prethodnim koracima pokušao shvatiti logiku partnera. Smatram da EU, Kina i Kanada čine ispravne korake, pregovarajući sa pozicije sile.

Da li mislite da možda u budućnosti ovakvi koraci mogu zadati ozbiljan udarac Americi iz perspektive međunarodne trgovine?

SAD imaju relativno zatvorenu ekonomiju. One zapravo ne trguju mnogo sa drugima. Najveći dio trgovine se obavlja unutar granica. Zato ako dođe do konflikta između SAD i Kine, veću štetu će osjetiti Kina, jer su oni mnogo više pvisni od izvoza.

SAD su u većoj mjeri samodovoljne, ne zavise ni od izvoza ni od uvoza. Istovremeno, od ovakvog stanja će štetu osjetiti potrošači.

Trgovinski rat će biti realiziran kroz povećanje cijena, a kompanije, posebno transnacionalne korporacije koje posluju globalno, suočit će se sa prekidanjem prethodno uspostavljenih proizvodno-distributivnih lanaca, ostajat će bez bitnih karika i zbog toga će imati brojne probleme.

Da li će se trgoinski problem odraziti na geopolitički utjecaj i globalnu sliku SAD?

Već se odrazio i to se moglo primjetiti još od ožujka, od kako traju pregovori o carinama. U početku su države pokušavale pronaći kompromis, i dogovoriti se.

Međutim, onda su shvatili da je Trumpova administracija nepošteno vodila pregovore i onda je i druga strana zauzela drugačiji stav i mislim da je to u redu.

Sada oni jednostavno ne shvaćaju ozbiljno ni obećanja ni prijetnje SAD. To je sve već dovelo do smanjenja uloge Washingtona, i to kao nekoga tko je zapravo i stvorio međunarodni sustav trgovine.

Ako SAD na kraju zaista izađu iz WTO, organizacije u čijem je stvaranju Amerika odigrala značajnu ulogu, oni će onda, kako sad stvari stoje, time prepustiti međunarodnu arenu drugim državama, baš kao što je to Kina.
 
(sputniknews.com)

Kineske carine u iznosu od 34 milijarde dolara na robu iz SAD stupaju na snagu u ponoć 6. srpnja po pekinškom vremenu

Washington je ranije objavio da će 6. srpnja uvesti povijesne tarife na kinesku robu u vrijednosti od 34 milijarde dolara, a Peking je odgovorio da če uzvratiti istog dana

Zbog vremenske razlike, kineske carine stupaju na snagu prije američkih, prenosi „Capital“.

„Naše mjere su jednake, a to znači da ako SAD počnu 6. sripnja i mi počinjemo 6. srpnja“ – rekao je izvor koji je želio ostati anoniman.

Podsjetimo, Kina je objavila da je „potpuno spremna“ za trgovinski rat sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Nade za prevladavanje tenzija između te dve najveće svjetske ekonomije u svijetu su sve manje.
 
(B92)

U odgovoru na odluku američkog predsjednika Donalda Trpula o nametanju carina na kineski uvoz vrijedan 50 milijardi dolara, Peking je sada također postavio tarife od 25 posto na 659 američkih proizvoda iste cjelokupne vrijednosti

Američki poljoprivredni proizvodi, riba i automobili vrijedni oko 34 milijarde dolara američke robe će biti pogođeni kineskim carinama od 6. srpnja, sa još 16 milijardi dolara vrijednih proizvoda koji će malo kasnije doći na red, izvijestila je vladina agencija Xinhua navodeći Tarifnu komisiju Državnog vijeća.

Peking je napravio ovaj korak naprosto kao odgovor na američko nametanje 25-postotnih carina na kineske proizvode koje je objavljeno u petak. Prvi paket revidiranih američkih tarifa trebao bi započeti 6. srpnja, a primjenjivat će se na 818 kineskih proizvoda, a kasnije će se nadodati još 284 proizvoda.

Razlog za uvođenje tarifa, američki Odjel riznice je optužio Kinu za “krađu intelektualnog vlasništva i tehnologije i druge nepravedne trgovinske prakse”.

Peking je odbacio tu tvrdnju, tvrdeći da su američke visoke carine bile protiv pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i prethodnih trgovinskih pregovora.

“To je također ozbiljno oštetilo kineska legitimna prava i interese te je povrijedilo interese Kine i njezinih ljudi” – izvijestila je vladina agencija Xinhua.

Tajnik državne riznice Steven Mnuchin prošli mjesec je putovao u Kinu za krug pregovora o trgovini, navodno zahtijevajući da Peking smanji svoj trgovinski višak za 200 milijardi dolara.

“Mi stavljamo trgovinski rat na čekanje”, rekao je Mnuchin u to vrijeme, dodajući kako su se dvije zemlje složile oko okvira za smanjenje trgovinske neravnoteže. Od tada su međusobni odnosi između Washingtona i Pekinga opet krenuli na dolje.

“Kina i SAD su provele nekoliko krugova konzultacija o gospodarskim i trgovačkim pitanjima u nastojanju da se razriješe razlike i postigne dobitna situacija. Sjedinjene Države su se nastavile mijenjati, a sada su pokrenule trgovinski rat” – izjavio je u petak ministar trgovine Kine.

Kineska objava carina na američke proizvode uzrokovala je da američki dolar izgubi tlo pod nogama prema japanskom jenu, euru i britanskoj funti.

Kineski juan se trguje na najnižim razinama u proteklih pet mjeseci prema dolaru, javlja Reuters. Indeks koji mjeri vrijednost dolara u odnosu na šest glavnih valuta bilježi porast od 1,3 posto zadnji tjedan, što su najbolji rezultati u gotovo dva mjeseca.

Nove carine se odnose na meso, plodove mora, mliječne proizvode, žitarice, voće i povrće, duhan i cigarete, te širok raspon osobnih automobila i hibrida.

Među specifičnim proizvodima koje je navela kineska vlada jesu “nerafinirana svinjska mast”, kokosovi orasi sa ili bez ljuske, sve vrste riže (uključujući rižino brašno), zamrznuti sok od naranče, viski i hobotnice.
 
NoviSvjetskiPoredak.com