Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Reklo bi se da se Hrvatska odjednom premjestila na drugu geogafsku lokaciju na kojoj se svakodnevno izmenjuju vremenske prilike i neprilike, i gdje se pojavila jedna neobično ekstremna klima.

U posljednjih par godina, a pogotovo mjeseci, Hrvatsku su pogodile ekstremne vremenske prilike, koje su nanijele veliku štetu poljoprivredi i državi.

Hrvatsku su pogodile nevjerojatne suše (ljeto 2012.), zatim ledene kiše i mraz (zima 2014.), pa poplave (jesen 2010. i proljeće 2014.), onda tsunamiji, pijavice i oluje koje su nosile krovove i čupale drveće.

Sve više građana Hrvatske ostalo je bez krova nad glavom, a država trpi neviđenu materijalnu štetu. Svake godine je sve lošija žetva i sve slabiji prinos usjeva. Zbog stalnih kiša, pogođene su i turističke sezone. Na ovaj način je država koja je mogla nahraniti cijelu Europu, primorana uvoziti svinjetinu i junetinu, kao i mlijeko, voće, pšenicu i kukuruz.

Postavlja se pitanje da li su ove ekstremne prilike posljedica upotrebe svojevrsnog klimatskog oružja za koje ne postoji sumnja da već postoji (HAARP na primjer, kojim se usmjeravaju ciklone i zagrajava atmosfera, ili metoda “sijanja oblaka” kojim se proizvodi više kiše)?

Da li su dakle poplave i druge vremenske neprilike namjerno izazvane, kako bi hrvatski seljaci morali sijati ’vražje sjeme’ multinacionalnih kompanija, koje žele zauzeti hrvatsko tržište i iskoriste važnu geostratešku poziciju? Vrlo je važno navesti primer Kenije. Tamo se prije sedam godina poremetio ustaljeni godišnji ritam kišnih sezona, čime je došlo do nemogućnosti uzgajanja usjeva. Uz svu tu nevolju, Keniju su preplavile i razne velike, strane korporacije koje su zagadile zajedničke zalihe vode.

Iznenadne suše su također uzrokovale pojavu invazivnih korova i zaraznih bolesti stoke koje su nekim uzgajivačima desetkovale cijela krda.

Zatim se pojavljuju Barack Obama i zemlje G8, zatim Bill Gates i Monsanto kao ’spasioci’ gladnog stanovništva. U sklopu konferencije zemalja G8 18. svibnja 2012. Godine, Barack Obama je najavio osnivanje Novog saveza za sigurnost hrane i prehranu i okupio 45 multinacionalnih korporacija koje su se obvezale da će uložiti skoro 3,5 milijardi dolara u Afriku. Ove korporacije uključuju Monsanto, Syngentu, Yara internacional, Cargill, DuPont i PepsiCo. Ipak, smatra se da ova obećanja nisu motivirana humanitarnim pobudama, već čistim biznisom.

Novi plan Barak Obame neće rešiti problem gladi u Africi, već će samo produbiti siromaštvo i nejednakost širom kontinenta. Osvrnimo se sada ponovo na Hrvatsku. Naime, nakon suša koje su zahvatile Hrvatsku prije dvije godine, ali i nakon nedavne poplave u kojoj je u najvećoj mjeri stradao kukuruz, plasirana je vijest da GMO kukuruz odolijeva i najvećoj suši. Hrvatski mediji su nedavno objavili da je Monsanto, američka kompanija koja je najveći proizvođač GMO proizvoda, nakon poplava donirala 445.000 eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Mnogi misle da je na ovaj način kompanija iskoristila katastrofalne poplave kako bi u tajnosti i pod velom humanosti uvela GMO sjeme na ove prostore.

Opasnosti GMO proizvoda se mogu uočiti u SAD gdje se GMO usjevi sade već godinama, a svaki četvrti stanovnik je alergičan na gluten. U Europi je stopa alergičnih na gluten vrlo mala, a u Rusiji i Kini gdje se GMO usjevi uopće ne uzgajaju, alergija na gluten je gotovo nepoznata.

Biolozi su također utvrdili i probleme sa neplodnošću kod žena.

Da li Hrvatsku očekuje kenijska sudbina?

Postoje nebrojeni dokazi da je HAARP oružje koje upravlja vremenskim prilikama. Još devedesetih godina je američki znanstvenik Nick Begich govorio o opasnostima koje donosi HAARP program.

Prije nekoliko godina, suše ogromnih razmjera pogodile su Iran, koji je optužio SAD za namjerno izazivanje suše upotrebom HAARP-a. Mnogi tvrde da je na isti način izazvan tsunami u Japanu, te brojni zemljotresi u Kini, iako je to nemoguće sudski dokazati. Ipak, nameće se pitanje zašto je napadnutonebo baš ovo područje?

Mora se uzeti u obzir da su Hrvatska, kao i Bosna i Hercegovina dio nekog šireg plana, pošto je i rat na istoj teritortiji izazvan nekakvim inženjeringom. Ni HAARP ni masoni ne mogu uništiti ljude dok god se oni nisu udaljili od Svijesti i vjere u dobro. Ako se čovjek potpuno udaljio od Svijesti i prirode, koju mu je Svijest dala na upravljanje, onda je kroz njega počela djelovati negativna sila.

Čovjek će sam sebe uništiti tehnikama kojima je ovladao, uništivši prirodu koja ga okružuje. Svijest je sve to dozvolila, kako bi zlo na samom kraju iskorijenilo samo sebe.

Sijanje oblaka (cloud seeding), ono što se događa na Balkanu, je sasvim normalno za neke druge zemlje poput Indonezije ili neke afričke zemlje. No pitanje je, zašto se “sijanje oblaka” radi na Balkanu kada se zna da imamo previše kiše ionako.
 
Snimka poplave iz zraka na području od Siska do Karlovca, 13.09.2014.

 

 
 
(webtribune, youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18618"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Nekoliko posljednjih godina, a pogotovo zadnjih mjeseci, Hrvatsku pogađaju ekstremne vremenske prilike koje nanose veliku štetu poljoprivredi, ali i državi u cjelini.

Pogađaju nas katastrofalne suše (ljeto 2012.), ledene kiše i katastrofalne smrzavice (zima 2014.), poplave (jesen 2010, proljeće 2014.), pa tsunamiji, pijavice i oluje koje nose krovove i trgaju drveće (nedavno u Velikoj Gorici, Dubrovniku, Istri, na Korčuli, na širem zagrebačkom području)…

Pijavice i tsunamiji postali redovita pojava

Kao da je Hrvatska sa svojih meridijana s umjerenom klimom najednom premještena na neko drugo mjesto, u drugačije podneblje na kojem se iz dana u dan naglo izmjenjuju vremenske prilike i gdje vlada neobična i ekstremno ćudljiva klima.

Zbog svega navedenog, sve više građana Hrvatske u zadnje vrijeme ostaje bez krova nad glavom, a država trpi sve veću materijalnu štetu. Iz godine u godinu imamo sve lošiju žetvu, sve slabije prinose kukuruza i drugih kultura – što će ionako onemoćalo selo još više baciti na koljena, a zbog stalne kiše najvjerojatnije će podbaciti i turistička sezona…

Usred žitnice Europe, prisiljeni uvoziti hranu

Na taj način je država, koja bi mogla hraniti pola Europe, prisilljena uvoziti i svinjetinu i junetinu i mlijeko i voće i pšenicu, kukuruz…, odnosno gotovo sve prehrambene namirnice (postoje tu i drugi razlozi – no ovaj put nećemo o njima). Vrlo ćudljivo vrijeme, dakle, doslovce uništava Hrvatsku.

Je li moguće da su navedene ekstremne vremenske prilike – kakve malo stariji naraštaji nisu doživjeli tijekom cijele svoje mladosti i djetinjstva – posljedica upotrebe klimatskog oružja koje danas nedvojbeno postoji (HAARP antene jedno je od takvih oružja)?

Đavolje sjeme umjesto tradicionalnih kultura

Postoji li, dakle, mogućnost da se poplave i druge vremenske nepogode namjerno izazivaju kako bi se uništilo selo i poljoprivreda te kako bi umjesto tradicionalnih kultura, hrvatski seljaci uskoro sijali ‘đavolje sjeme’ multinacionalnih kompanija koje žele osvojiti i hrvatsko tržište, odnosno kako bi netko drugi mogao preuzeti velika prirodna bogatstva i imovinu države koja – valja to napomenuti – leži na važnom geostrateškom položaju – sjecištu puteva Europe, Azije i Afrike, te na plodnim oranicama i velikim bazenima pitke vode?

Postoje mnoge činjenice i indicije koje govore da je to itekako moguće.

Analizom događaja koji su uslijedili nakon ekstremnih vremenskih (ne)prilika drugdje u svijetu, možemo doći do pretpostavke što bi se i u Hrvatskoj moglo dogoditi u sličnim uvjetima.

Prvo stiže glad, pa ‘dobrotvori’ poput Bill Gatesa!

Navest ćemo ovdje primjer Kenije. Ustaljeni godišnji ritam kišnih sezona u Keniji se, kako piše Jill Richardson, poznata autorica bloga o organskom uzgoju hrane, poremetio prije otprilike sedam godina te su prvo počele kasniti i izostajati kratke kiše između listopada i prosinca, a zatim i duge kiše između ožujka i lipnja. Usjevi uzgojeni tijekom svake od tih sezona trebali su potrajati do iduće, no s nepouzdanošću oborina to je postalo gotovo neizvedivo.

No uza sve te nevolje, Kenijce su dodatno ugrozile i velike strane korporacije koje često uzurpiraju ili zagađuju zajedničke zalihe vode. Farme cvijeća tako buše bunare za natapanje nasada zbog kojih rijeke i jezera presušuju. Klimatske promjene zbog kojih Richardson proziva industrijalizirani svijet naštetile su i stočarima iz naroda Masai. Jedan od njih, Sidney Quntai, kaže da su iznenadne suše i poplave u posljednjem desetljeću prouzročile pojavu invazivnih korova i zaraznih bolesti stoke koje su nekim uzgajivačima istrijebile cijela krda.

I u takvoj situaciji pojavljuju se Barack Obama i zemlje G8, Bill Gates te Monstante… kao ‘spasitelji’ gladnog stanovništva.

O kakvoj se tu pomoći radi?

Nakon summita G8, Monsanto stiže u Afriku

Na Godišnjem simpoziju o globalnoj poljoprivredi i sigurnosti hrane održanom 18. svibnja 2012. u sklopu summita zemalja G8 predsjednik Barack Obama najavio je osnivanje Novog saveza za sigurnost hrane i prehranu. Savez je okupio 45 multinacionalnih korporacija koje su se obvezale uložiti ukupno 3.5 milijarde dolara u Afriku. Među njima se nalaze Monsanto, Syngenta, Yara International, Cargill, DuPont te PepsiCo.

Tako je, primjerice, najveći svjetski proizvođač umjetnih gnojiva Yara International najavio izgradnju 2 miljarde dolara vrijednog pogona u Africi, dok će Syngenta uložiti milijardu tijekom sljedećih deset godina. No, ova obećanja nisu motivirana humanitarnim pobudama, ističe autorica teksta. ‘Radi se o čistom biznisu’.

‘Dobrotvori’ samo povećavaju glad u Keniji

Nova inicijativa samo je nastavak afričke ‘druge zelene revolucije’ koju je pokrenula Zaklada Billa i Melinde Gates sa svojim Savezom za zelenu revoluciju u Africi, usmjerenim ka „izgradnji mreže privatnih sjemenskih kompanija i privatnih agro-trgovaca širom Afrike”. Novi plan Baracka Obame i zemalja G8 – zaključuje Richardson – neće riješiti problem gladi u Africi, već će dodatno povećati siromaštvo i nejednakost širom kontinenta.

Nakon poplave, hrvatskim seljacima besplatno GMO sjemenje!

Pogledajmo sad što se u Hrvatskoj dogodilo nakon velike suše prije dvije godine, te nakon nedavne poplave: usred suše u kojoj je najviše stradao kukuruz, plasirana je vijest preko ‘Glasa Amerike’, a prenijeli su je i drugi mediji, kako GMO kukuruz odolijeva i najvećoj suši. Pojedini hrvatski mediji nedavno su, pak, objavili da je Monsanto, zloglasna američka tvrtka koja je i jedan od najvećih svjetskih proizvođača GMO proizvoda, nakon katastrofalne poplave donirala oko 445 tisuća eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Vijest je objavljena na službenoj stranici te kompanije, a količina sjemena navodno je dovoljna da se zasadi oko tri tisuće hektara zemlje. Mnogi smatraju kako je time ova korporacija iskoristila najgore poplave u posljednjih 120 godina u ovim zemljama i u tajnosti, pod krinkom humanosti i solidarnosti na njihova polja uvela GMO sjeme.

O tome koliko je GMO loš i štetan može se najbolje vidjeti na primjeru SAD-a, gdje se GMO usjevi sade već godinama, a gdje je svaki četvrti stanovnik alergičan na gluten koji se nalazi u pšenici. U isto vrijeme u Europi je na gluten osjetljivo od 0,1 do 0,2 posto ljudi, a u Kini i Rusiji u kojima se ne sadi GMO sjeme, alergija na gluten je nepoznata. Biolozi su također nakon dugotrajnih istraživanja parova zamijetili problem s neplodnošću, a žene koje bi uspjele zatrudnjeti su ili završavale sa spontanim pobačajem ili su se znala rađati djeca s raznim deformacijama.

Mnoge činjenice govore da je poplava namjerno izazvana

E sad, je li nedavna poplava u Slavoniji namjerno izazvana kako bi na poplavljeno područje kasnije lakše ušlo GMO sjeme te čeka li i Hrvatsku kenijska sudbina?

Odgovore na ta i druga pitanja pokušali smo dobiti od intelektualaca koji se godinama bave istraživanjem pozadine zbivanja, odnosno događaja ‘iza kulise’, koji sve češće i sve značajnije određuju sudbinu svijeta, pa i Hrvatske.

Postoje brojne činjenice i indicije koje idu u prilog teoriji da je HAARP program ustvari oružje koje može utjecati i na vrijeme, te izazivati katastrofe poput poplava i potresa. Poznato je da je još šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća pred američkim Kongresom bilo govora o ideji korištenja programa koji bi se koristio Teslinim otkrićima i ionosferom.

Devedesetih je američki znanstvenik Nick Begich o opasnostima koje sa sobom donosi program HAARP progovorio u knjizi ‘Angels, don’t play this haarp’ (Anđeli, ne svirajte tu harfu) Kasnije je o svojim saznanjima, odnosno o klimatskom HAARP oružju govorio i u Europskom parlamentu, nakon čega je EP donio rezoluciju po kojoj se brani razvoj takvih oružja. No, ta je rezolucija, ostala mrtvo slovo na papiru jer Europski parlament nema znatnog utjecaja na američku politiku. Prije nekoliko godina katastrofalne suše su pogodile Iran, nakon čega je iransko vodstvo optužilo vladu SAD-a za namjerno izazivanje suše upravo uz pomoć HAARP programa. Mnogi tvrde da je i tsunami u Japanu izazvan HAARP-om, kao i brojni potresi u Kini. Nemoguće je, dakako, na sudu dokazati da se radi doista o HAARP-u.

No samo iz činjenica: da se o toj tehnologiji odavno razmišljalo, da se ta tehnologija u SAD-u nedvojbeno razvijala, te da se razmišljalo da se HAARP tehnologija koristi i kao oružje, može se zaključiti da postoji realna mogunost da se to o čemu govore i mnogi drugi, doista i događa, no koji vjeruje da bi se to dalo rastumačiti uz pomoć šire geostrateške karte.

Zašto gađaju ovo područje?

Zašto klimatskim oružjem gađaju, po svemu sudeći, ovo područje? Teško je precizno reći, no, ako imamo na umu da je i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izazvan svojevrsnim inžinjeringom, te da se Bosna i Hercogovina, pa i šire područje, do danas ne puštaju na miru, onda možemo zaključiti da bi i poplave, te učestalo nevrijeme mogle biti dio istog šireg scenarija čiji je fokus djelovanja na područje Hrvatske i istočno od nas – zaključuje Mišak.

Bog dopušta da zlo samo sebe iskorjeni

Navedeni događaji imaju dvostruku dimenziju. Ni HAARP program, ni masonerija ne mogu ljudima učiniti ništa nažao, ako ljudi nisu udaljeni od Boga i vjere, odnosno ako njima nije ovladalo zlo. Bog je stvorio čovjeka i predao mu prirodu na upravljanje. Ako se čovjek posve udaljio od Boga i ako loše upravlja prirodom, povrijedio je Boga, jer je kroz čovjeka počeo djelovati Đavo.

Čovjek sam sebe razara tehnikom kojom je ovladao, pa je uništio prirodu u kojoj živi. Bog to dopušta kako bi zlo na koncu samo sebe iskorjenilo. Kukolj je, dakle, postao predominantan, zbog čega Bog dopušta prirodne nepogode kako bi taj kukolj nestao. To znači da će zli ljudi ‘koji se igraju Boga’ i koji su uz pomoć tehnologije uništili prirodu, na koncu uništiti sami sebe. Moguće je da će tako stradati i neki dobri ljudi, no to će biti manjina. Jer ako čovjek živi zlo, on postaje Zlo, zbog čega Bog dopušta da zli unište sami sebe.
 
(hrvatski-dom.hr/uredio:nsp)

Problematično je to što farmeri sade zabranjeni GMO koji zbog Schengena nesmetano ulazi u Mađarsku, a nisu toga niti svjesni. U skandal bi lako mogli biti umiješani i najjači mađarski proizvođači sjemena jer postoji mogućnost da su u nekakvom dogovoru s GMO korporacijama.

Tvrtka koja je ‘dilala’ sjemenom u Baranji likvidirana je, a dodatni uteg je to što su brojni farmeri ostali bez ovogodišnje sjetve. Nije poznato je li sjeme završilo u Hrvatskoj.

Nakon što je SAD usvojio kontroverzni ‘Monsanto Protection Act’, započeo je GMO rat na svim frontama. Zloglasna korporacija ušla je u otvoreni sukob, a prvi koji su joj se glasno usprotivili su Mađari.

‘Zaštita farmerske sigurnosti’ postala ‘Zakon o zaštiti Monsanta’

Kongres SAD-a u tajnosti je izglasao dodatak Zakonu o agrikulturalnom prisvajanju s kojim su omogućili zaštitu GMO sjemena od možebitne zabrane zbog zdravstvenih rizika. ‘Zaštita farmerske sigurnosti’ tako je zapravo postala ‘Zakon o zaštiti Monsanta’ jer ukida autoritet federalnih sudova pri zabranjivanju sadnje i prodaje GMO-a, neovisno o bilo kakvim zdravstvenim problemima.

Poljoprivredno i sudsko vijeće odbili su saslušati i ocijeniti zakon, te je isti uskraćen većini Demokrata u Senatu – samo je došao na glasanje kao dodatak HR 993 zakonu s naredbom o izglasavanju, usko vezanom uz stranačku stegu. Ministarstvo se s obzirom na pritisak pojedinih zastupnika prihvatilo zahtjevne reevaluacije, što bi moglo potrajati određeno vrijeme i u tom roku će sve GMO kompanije imati pravo baviti se dosad zabranjenim djelatnostima.

Monsanto ‘izlobirao’ zakonodavce sa 7.5 milijuna dolara

Ovaj opsežni rat počeo je još 2009. kada se udruga Prehrambena demokracija (FDN) odlučila potpisivanjem peticije boriti protiv Monsantovog GMO alfalfa sjemena koje dokazano kontaminira organska polja. Monsantu je prvotno zabranjeno sijanje, da bi ga zatim sud dopustio. Prije nove zabrane u 2012. Monsanto je već zasadio kritičnu masu sjemena i unatoč neodobravanju Ministarstva poljoprivrede onemogućio naredne zakone. Danas je sve posve legalno, jer su polja već kontaminirana.

Na sličan način su izigrali i znanstvene studije vezane uz otkrivene patogene u Roundup Ready kukuruzu i soji, unatoč dokazima o izazivanju neplodnosti i udaru na zdravlje prirodnih biljki. Kada se provjere donacije Kongresmenima od 2009. bode u oči podatak da su Syngenta, Cargill i Monstanto donirali 7.5 milijuna dolara u njihove kampanje, kao i 372 tisuće dolara Vijeću Senata za procjene. Političari tvrde da je to sasvim normalno i demokratsko lobiranje i da nije u pitanju korupcija. Jedini tko još može stati na kraj ovom zakonu je predsjednik Obama.

Mađari prkose korporacijama

No, nije Monsanto baš svugdje svemoćan. Pozitivan primjer borbe protiv ove multinacionalne kompanije dolazi iz Mađarske gdje je Ministarstvo ruralnog razvoja uništilo 1000 hektara zasada GMO sjemena. U Mađarskoj je u potpunosti zabranjen GMO, a zamjenik tajnika ministarstva Lajos Bognar izjavio je kako se pelud nije uspjela proširiti na prirodne oranice.

Problematično je to što farmeri sade zabranjeni GMO koji zbog Schengena nesmetano ulazi u Mađarsku, a nisu toga niti svjesni. U skandal bi lako mogli biti umiješani i najjači mađarski proizvođači sjemena jer postoji mogućnost da su u nekakvom dogovoru s GMO korporacijama. Tvrtka koja je ‘dilala’ sjemenom u Baranji likvidirana je, a dodatni uteg je to što su brojni farmeri ostali bez ovogodišnje sjetve. Nije poznato je li sjeme završilo u Hrvatskoj.

Monsanto već pobio milijune ljudi

Ne treba biti previše začuđen ovakvim potezima Monsanta. Još od osnivanja 1901. bave se djelatnostima na rubu zakona, a proizvođači su i zloglasnog Agensa Orange, kojeg je američka vojska koristila u Vijetnamu kao kemijsko oružje. Toksin uključen u ovaj otrovni koktel je i dioksin, jedan od najsmrtonosnijih otrova. AO je odgovoran za smrt 400.000 Vijetnamaca i rađanje pola milijuna defektne djece. Milijun ljudi posredno je zaraženo ovim toksinom, uključujući i američke vojnike. Monsanto se ogradio od svega rekavši kako ‘ne postoje znanstveni dokazi koji vežu AO i ove nuspojave’.

Zaražene veterane su senzibilizirali plaćanjem odštete od 80 milijuna dolara da odustanu od tužbe, čime su po vlastitim izjavama potvrdili kako AO nije štetan. Danas se bave proizvodnjom nedovoljno ispitanog GMO sjemena, s potpunim monopolom na znanstvene studije i lobiranjem na zakonodavstvo. Protiv ovog ‘biopiratstva’ bore se rijetki, uključujući Mađarsku i Peru. SAD, Kanada, Brazil, Argentina, Indija i Kina su pak postale GMO države pod potpunom vlašću Monsanta. Može se zaključiti kako je GMO rat započeo, a pitanje je samo tko će biti kolateralne žrtve.
 

 
 
izvor: dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13233"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Iako se nafta danas smatra najvažnijim starteški energentom, a biznis s naftom najprofitabilnijim, trgovina hranom – kao vitalnim energentom živih bića od suštinskog je značaja za vladarsku elitu.

Samo onaj tko kontrolira proizvodnju i promet životnih nammirnica za svoje podanike može imati apspolutnu kontrolu nad živom radnom snagom odnosno nad svojim robovima.

Naravno, to su znali još drevni vladari, a njihovo znanje i vještinu kontrole prometa namirnica preuzela je današnja oligarhija. Održavanje monopola u trgovini hranom koje se vrši preko nekoliko trgovačkih kartela se zato uopće nije promijenilo, iako se neupućnima stalno preko medija serviraju velike priče o demokraciji i slobodnom tržištu. Ali, to su samo iluzije.

Malo je poznato da su čak tisućama godina stari trgovački putevi kojima je vršena razmjena prehrambenih dobara sa Istoka i Zapada i danas gotovo na isti način pod kontrolom trgovačkih kartela onako kako su to bili u drevnom Babilonu, Egiptu, Grčkoj, Rimu …

Trgovački karteli koji su se još u srednjem vijeku u Europi bavili ovim poslom i koje su sačinjavale neke od starih europskih trgovačkih obitelji i danas funkcioniraju i to na istom principu. Promijenjena su samo poslovna sjedišta kartela i njihovih kompanija, i danas je glavno sjedište svih svjetskih najvećih trgovaca u Londonu (u staroj jezgri grada nazvanom City of London).

Formalno su oni pod okriljem Kuće Windsor, ali suštinski britanska kraljica kao ni britanska kraljevaka obitelj ne donose odluke kojima se karteli povlađuju. Ova trgovačka struktura (nama robovskoj javnosti uglavnom je nepoznata), iznad je kraljice koja ih samo reprezentira u javnosti i mora tražiti dozvolu prilikom ulaska u njihovu gradsku jezgru koje se posjećuje u građanskom odijelu. Na čelu trgovačkog dijela Londona se nalazi Gradonačelnik Londona koga oni postavljaju i sami se nazivaju Krunom.

Michael Bear, bivši gradonačelnik Londona (inače rođen u Keniji) koji je ovako pozdravio britansku kraljicu Elizabetu II stojeći na stepenštu tako da je i simbolično bio viši od nje. Kraljica je u građanskom odijelu, a gradonačelnik u svečanoj odori. Za posjetu trovačkoj jezgri Londona, kraljica mora traži i dobije odobrenje Gradonačelnika. Način izbora gradonačelnika Londona je tajna, a imenovanje se vrši svake godine na jednoj specifičnoj zatvorenoj ceremoniji u tišini i bez mogućnosti prigovora. Tipično jezuitski

Kuća Windsor, također, samo je formalno na čelu svih masonskih društava i ostalih tajnih struktura i mreža koje su razapete po čitavom svijetu i praktično kontroliraju globalno tržište i sve strateški važne poslove za opstanak KRUNE koju opslužuje čitava britanska imperija. KRUNA je praktično nasljednik svih trgovačkih poslova srednjovjekovnih venecijanskih trgovaca.

O tome kako rade ovi karteli koji između ostalog kontroliraju trgovinu hranom u čitavom svijetu (ostavljajući pojedina područija godinama bez hrane) pokušao je sagledati Richard Freeman koji je svoju obavještajnu studiju publicirao još krajem 1995. godine u članku “Executive Intelligence Review”. Nazvao je tekst: “Globalni prehrambeni kartel Windsor-a: Instrument za ubijanje glađu”.

Iz ovog izvješća predočićemo neke zanimljivosti koje pokazuju tko zaista stoji iza EU i tko kroji njeno zakonodavstvo, zašto balkanske zemlje kao i mnoge druge poljoprivrdene zemlje u Europi moraju uvoziti (uglavnom nekvalitetnu) i skupu hranu (iako Hrvatska može hranu izvoziti) i vidjet ćete za koga zapravo rade “veliki” balkanski tajkuni poput Kostića, Miškovića ili Ivice Todorića.

Freeman je tako otkrio da deset do dvanaest kompanija, kojima pomaže još nekoliko desetaka manjih drži danas čvrsto monopol u svjetskoj trgovini hranom. Oni dominiraju u opskrbi skoro svih žitarica – od pšenice, kukuruza, zobi, ječma do šećerne trske i raži. Oni kontroliraju i trgovinu mesom, mlijekom (posebno mlijekom u prahu koje je praktičnije za skladištenje i čuvanje), jestivim uljima, mastima, voćem i povrćem i svim drugim vrstama hrane.

Sve tvrtke su povezane preko kartela, a njima se upravlja iz Kuće Windsor-a u Londonu, tvrdi Freeman. I svi karteli rade u interesu europske oligarhije odnosno nekoliko starih europskih obitelji koje su stoljećima poslovno i rodbinski povezivale. Oni upravljaju tržištem svim energentima (uključujući hranu), sirovinama i mineralima.

Kao glavni operativni ogranak Kuće Windsor nalazi “World Wide Fund for Nature” (Svjetski fond za prirodu) kojim formalno upravlja vojvoda od Edinburgha, princ Filip. Njegov djed Georg I je bio grčki kralj danskog podrijetla koga je Britanska imperija namjestila Grcima kao kralja koga je “izabrao” grčki parlament.

Zbog svog njemačkog porijekla i rodbinske veze s nekim nacistima, princa Filipa mnogi Englezi ne vole i vide ovako

Freeman, međutim otvoreno kaže da se ovaj Fond u stvari bavi orkestracijom etničkih sukoba ili implementiranjem terorističkih akcija bilo gdje u svijetu gdje postoje interesi oligarhije uspostaviti kontrolu nad nekim prirodnim resursima ili u regiji gdje prolazi neki važan trgovački put. Princip koji koriste je oproban: podjeli, zavadi i pošalji do zuba naoružane “mirovne snage” – pa vladaj!

Svjetski fond za prirodu ima kao svoj logo – pandu. Vrlo simpatično. Čitav fond se formalno bavi zaštitom divljih životinja, posebno ugroženih vrsta diljem svijeta. U tom cilju Fond šalje često naoružene plaćenike u Afriku i druge dijelove svijeta da se bore protiv “lokalnih krijumčara” i “trgovaca divljim životinjama” ili “pomorskih pirata”, što je samo maska ​​za ubijanje lokalnih čelnika, i plemenskih poglavica koji neće da surađuju s Londonom i zaštitnika nacionalnih interesa afričkih plemena. Ova perfidna prevarantska predstava tipična je izmišljotina jezuitskih mozgova.

Veliki broj ovakvih orkestriranih sukoba izveden je nakon Drugog svetsklog rata u Africi i Aziji, a kronična nestašica hrane u pojedinim regijama je upravo njihova politika. Periodično poskupljenje hrane na svjetskom tržištu ili obaranje cijena ako se na tržištu pojave drugi ponuđači iste robe, posebice sirovina, glavna je poluga kojom ovi karteli drže monopol u trgovini hranom. Istina je da hrane na planeti ima dovoljno za sve.

Firme u okviru svakog kartela su navedene na slici. One samo odražavaju sliku različitosti i “slobodnog tržišta”, ali su u stvari sve članice jednog zatvorenog sindikata sa istim poslovnim ciljem – održavanje trgovačkog monopola. Skicu je napravio Freeman.

Kod mnogih članova upravnih odbora u raznim tvrtkama koje su navadeni na skici fukcije se preklapaju, pa neki sjede u upravnim odborima tvrtki koje su tobože veliki konkurenti na tršištu. U stvari, njihova uloga je da nadziru sve. Njihov vjekovni primarni zadatak je razaranje svih nacionalnih interesa i slabljenje nacionalnih ekonomija (gospodarstava) kako niti jedna ne bi mogla ostvariti potpunu suverenost. Države koje su same sebi dovoljne su najveći neprijatelji ovih trgovačkih kartela.

Korištenje hrane kao oružja staro je tisućama godina i poznato još iz Babilona, ​​Rimske imperije, Grčke … Istu tehniku ​​nadzora u prometu hane imali su venecijanski trgovci i razni njihovi familijarni izdanci uključujući obiteljske grane koje su živjele u Antwerpenu, moćne burgundski vojvode, nizozemske i britanske Levant tvrtke (turske trgovce koji su u srednjem vijeku radili za engleske i nizozemske interese) , Istočno-indijsku i Zapadno-indijsku kompaniju.

Drevni vlastelini kontrolirali su svaki tarnsport žitarica i drugih prehrambenih namirnica na cestama, lukama, mostovima, gradskim kapijama. Smišljani su i bogovi žetve i plodnosti (primjerice Demeter u Grčkoj ili Sibela) u čije ime je vlastela uzimala seljacima zemljišne prinose. Praktično je sve bilo “u božijim rukama” i “po božijoj volji”. I narod se toj sili, u strahu i neukosti, potpuno povinuo.

U drevnom Rimu kontrola žitarica je bila osnova imperijalne politike. Rim je bio centar trgovine hranom, a okupirane kolonije-Galija, Britanija, Španjolska, Sicilija, Egipat, Sjeverna Afrika i Mediteranska obala morale su slati u Rim sve svoje zemljišne prinose. Sve je prvo išlo u Rim. I Rim je to prodavao kome je htio. Potražnja za žitaricama koju je nametala rimska uprava bila je često mnogo veća nego što je zemlja mogla podnijeti, pa su mnoga obradiva zemljišta u Sjevernoj Africi postala neiskorištena.

Nakon križarskih ratova 1202-1204, venecijanski trgovci preuzeli sve žitne transportne puteve. U trinaestom stoljeću glavni venecijanski putevi su imali dva sabirna centra za hranu na istoku i to su bili Konstantinopolis (Istanbul) i Aleksandrija u Egiptu. Sva roba je stizala iz tih luka u Veneciju i onda je duž rijeke Po išla dalje u Lombardiju, pa preko Alpa je prevožena u Francusku. Venecijanski trgovci su onda svoj utjecaj proširili i na mongolsko carstvo i kasnije dalje na istok.

Od petnaestog stoljeća moćni venecijanski trgovački kartel (udružene obitelji) ustupili su veliki dio svoje trgovačke imperije moćnom burgundski vojvodstvu, čiji je poslovni centar bio Antwerpen. Trgovačka venecijanska imperija se tako proširila i obuhvatila je Francusku, Amsterdam, Belgiju i veliki dio današnje Švicarske.

Od ove venecijansko-lombardsko-burgundske poslovne veze potiče svaki od šest spomenutih trgovačkih prehrambenih kartela koji i danas funkcioniraju i praktički je svaki od njih na neki način naslijeđen kao obiteljski biznis.

Sve današnje prehrambene kompanije napravljene su tako po istoj strukturi poslovanja kako su ih imale drevne tvrtke iz Mezopotamije, antičkog Rima, Venecije i Britanije. Bolje reći, njihova drevna infrastruktura je preslikana u strukturu današnjih transnacionalnih kompanija. Iako je nekada sustav njihovog rada počivao na robovlasništvu, gdje je vlastela imala svoje posjede i svoje robove koje je hranila i opskrbljivala tako da su oni apsolutno i vitalno bili ovisni o vlastelinu, ništa se ni danas nije promijenilo. I danas vitalne potrebe svakog pojedinca u EU ili SAD ovise od ovih kompanije koje određuju i količine hrane na tržištu i njihovu cijenu.

Freeman navodi da je pet današnjih kompanija bukvalno preuzelo baš tu venecijansku poslovnu mrežu. To su tvrtke: Cargill, Continental, Louis Dreyfus, Bunge and Born i André.

Venecijanski trgovci su u literaturi opisni kao bezdušne i nemilosrdne sjecikese i derikože.

Od osamnaasetog i devetnaestog stoljeća Britanski Levant (Turska kompanija) i Istočno-indijska tvrtka preuzele su mnoge od tih venecijanskih trgovačkih putova. U 19. stoljeću tvrtke Baltic Mercantile i Shipping Exchange sa centralama u Londonu postale su glavni instrument za ugovaranje poslova u transportu žitarica iz svih regiona.

Povjesničar Lyndon Hermyle LaRouche je s timom svojih suradnika, povjesničara, također napravio jednu zanimljivu studiju nastojeći otkriti gdje su nestale moćne srednjovjekovne venecijanske trgovačke obitelji i otkrio je da su u razdoblju od oko 300 godina sve diskretno migrirale u London. Engleska je tako porobljena i stavljena u službu ovih međunarodnih trgovaca. I danas Englezi služe njihovim interesima.

Oligarhija danas ima četiri globalne regije preko kojih se obavlja izvoz svih vrsta hrane i oni kontroliraju sve četiri. Te globalne regije su: SAD, EU (posebno Francuska i Njemačka), države britanskog Commonwealtha (Australija, Kanada, Južna Afrika, Novi Zeland, Indija, Pakistan), Argentina i Brazil u Južnoj Americi.

Stoljećima su karteli radili na preuzimanje kontrole tržišta preko ova četiri regije koji imaju oko 15 % posto svjetske populacije. Ostatak svijeta, preko 6 milijardi, ovisi od izvoza hrane iz ovih regija

Evo, šta je Freeman još otkrio o ovim kompanijama.

Kompaniju “The Continental Grain” danas vodi milijarder Michael Freiburg sa svojim sinom Paulom. Freiburg je kompaniju osnovao 1813 u Arlonu, u Belgiji. Preselio je sjedište u Antwerpen, a zatim 1920. u Pariz i London. Danas imaju ured u New Yorku i jaku francusko-švicarsku bazu.

Léopold Louis Dreyfus koji je rođen u Francuskoj, 1852. osnovao je trgovački posao sa žitom u Baselu, u Švicarskoj. Izuzev za vrijeme Drugog svjetskog rata, u 20. stoljeću Dreyfus-ovo je sjedište bilo u Parizu i radio je na trgovačkim poslovima (koji su uključivali stare lombardske i burgundske puteve). Oni su praktički naslijedili biznis ovih srednjovjekovnih trgovačkih monopolista.

Bunge i Born su nastavili poslove Bunge obitelji iz Amsterdama 1752. Tvrtka je konačno preseljena u Antwerpen (danas je sjedište tehnički smješteno u Sao Paolo u Brazilu i na Nizozemskim Antilima).

Kompaniju “André” osnovao je Georges André u Nionu u Švicarskoj i danas joj je sjedište u Lausanni.

Cargill tvrtka je najveća žitna kompanija na svijetu sa sjedištem u Minneapolisu u Minnesoti. Osnovao ju je Škot William Kargil u Iowi 1865 i od 1920-tih je vodi obitelj McMillan. Ali, istinska poslovna poveznica je u Europi gdje je Kargil medjunarodna trgovačka izvršna kompanija, Tradax Inc. koja ima sjedište u Ženevi.

Tradax je osnovan 1956. i registriran je u Panami. Obitelj McMillan je uvijek bila u službi Britanije. John Hugh McMilan, predsjednik Kargila od 1936 do 1957 imao je titulu “nasljednog Viteza komandera Pravde u suverenom redu Svetog Johna (Malteških vitezova)”, što je jedan od najmoćnijih redova britanske Krune i Vatikana.

Tradax ima odjeljke po čitavom svijetu uključujući Argentinu, Njemačku, Japan. Ona je glavni izvršitelj trgovačke operative za “američki” Cargill sa čijim novcem najviše i radi, dok glavni profit ide Cargill-u. Osnovni financijski izvor Tradax-a, kako to otkriva Freeman, je banka Crédit Suisse, sa sjedištem u Ženevi i koja se vodi kao najveći svjetski perač novca.

Izvjesni Dan Morgan je 1979 napisao knjigu “Trgovci žitaricama”. Tu je otkrio da Kargil izvršna tvrtka Tradax sa sjedištem u Ženevi nije tu samo da bi Cargill izbjegao plaćanje poreza u SAD i ostalim zemljama (vlastela ne uzima danak sama od sebe) već i zato da bi zbunila svakoga tko pokuša prati poslovne transakcije koje vodi Cargill.

Tako je Morgan zapisao: “Kada Cargill prodaje tovar žita nizozemskom proizvođaču hrane za životinje, žito prvo transportira Misissipi rijekom, stavlja ga na brodove u luci Baton Rouge (u Louisiani) i šalje u Rotterdam (Nizozemska). Na papiru … trgovačka ruta je kompleksnija.

Cargill prvo prodaje žito Tradax International-u u Panami, koji će onda “iznajmiti” Tradax iz Ženeve kao svog europskog agenta. Tradax iz Ženeve onda aranžira prodaju nizozemskom mlinaru preko svoje pomoćne tvrtke Tradax u Nizozemskoj. Sav profit će biti uknjižen Tradax -u u Panami, a to je luka bez poreza. Tradax iz Ženeve će zaraditi samo “nadoknadu za uslužne poslove” i za poslove carinskog posredovanja na temelju sporazuma između Tradax-a u Panami i Tradax-a u Nizozemskoj “.

Tako izbjegavajući poreze i inspekciju, Cargill koristi mrežu kompanija prenijeti velike isporuke robe bilo gdje na svijetu u trenu. (Ali isporuku robe mogu i spriječiti u trenu).

Oni imaju unutarnju obavještajnu strukturu kao što je ima CIA. Koriste za svoje privatne poslove komunikacijske satelite, satelite za promatranje vremenskih prilika, koriste podatke koje primaju od 7000 obavještajnih izvora diljem svijeta, iz nekoliko stotina ured itd. .. Očigledno, one državice koje nazivamo porezni raj izmislila je vlastela zbog sebe i svog biznisa. I sve tvrtke koje se tamo registriraju su njihove. A mogu se formalno voditi i na “Petra Petrovića” iz Srbije ili Hrvatske. Svi ti “Petrovići” su samo njihovi službenici.

Britanski kartel za kontrolu trgovine hranom ojačao je svoj utjecaj nakon Drugog svjetskog rata. Ova kontrola je posebno išla preko SAD, gdje je Minneapolis, pod kontrolom obitelji Pillsbury i Peavey, zamijenio Mađarsku kao najvećeg svjetskog mlinara.

Prije Drugog svjetskog rata količina žitarica koje su išle u izvoz ili prelazile ocean rijetko je prelazila 30 milijuna tona godišnje. Američki udio je tada obično bio 10 milijuna tona ili manje.

Drugi svjetski rat je opustošio svijet i stvorena je masovna glad posebno u Europi i danas se održava i Trećem svijetu. (Afrikanci praktično moraju raditi i izvozi sve svoje sirovine zbog hrane). Američkim programom “Hrana za mir”, svjetska trgovina žitaricama je porasla, a samo SAD su izvezle 1979. godine 160 milijuna tona. Već 1995. to je bilo 215 tona žitarica. Ovome treba dotati desetine milijuna tona mliječnih proizvoda, mesnih proizvoda i druge vrste hrane. Ne zaboravimo da su SAD bile i ostale najveća kolonija britanske krune.

Tako danas imamo “Velikih Šest” žitnih kompanija koje čine glavni žitni trgovački kartel. To su: Cargill (sa sjedištem u Minneapolisu i Ženevi); Continental (iz Njujorka); Louis Dreyfus (iz Pariza); Bunge and Born (sa sjedištima u Brazilu, Nizozemskoj, i Holandskim Antilima) André (Švicarska) i Archer Daniels Midland / Töpfer (Ilinois – Hamburg).

Archer Daniels Midland je kupnjom Töpfer-a, hamburške njemačke žitne tvrtke, značajno povećao svoju prisutnost u svjetskoj trgovini žitaricama. Topher trgovački poslovi su bili u regiji Venecija-Švicarska-Amsterdam-Pariz uz jako partnerstvo Rothschild banke, najmoćnije banke londonske Krune i Vatikana.

Prvih pet su potpuno privatne tvrtke koje vode obitelji koje su vlasnici. One ne iznose u javnost veličinu kapitala kojim raspolažu, ne objavljuju svoj godišnji financijski izvještaj. Njih nema na raznim popularnim top-listama najbogatijih ljudi svijeta, baš kao što na njima nema Rothschilda, ni Rockefeller-a, Morgan-a …

Na tim popisima se nalaze samo njihovi uspješni djelatnici, poput Bill Gates-a, ruskih tajkuna i raznih egzotičnih “okrunjenih” glava kojima je na glavu krunu stavio upravo neki od ovih kartela. Njihovo poslovanje je tajna. Freeman vjeruje da samo Cargill i Continental kontroliraju čak 50 posto svjetske trgovine žitaricama.

Cargill je predstavnik svih žitnih kompanija i makar mali uvid u njegovo poslovanje otkriva i način rada drugih. Cargill je tvrtka broj jedan i u trgovini pamukom, najveći je američki vlasnik žitnih silosa (ima ih oko 340) broj jedan američki proizvođač kukuruzne baze, visoko proteinske hrane za životinje (preko svoje pomoćne tvrtke Nutrena Mills), pakira meso, najveći je proizvođač puretine itd. . .

Cargill ima vlastitu flotu od oko 420 barži za prijevoz žitarica 11 šlepera (remorkera), 2 velika broda koji plove Velikim Jezerima, 12 prekooceanskih brodova, 2000 željezničkih teretnih vagona i 2000 tankera.

Cargill stavlja svoje ljude na razne utjecajne pozicije u političke institucije diljem svijeta.

Daniel Amstutz koji je 25 godina radio za Cargill, bio je podtajnik SAD za poljoprivrdeu i izvoz poljoprivrdenih dobara i sa tog mjesta je odlučivao o američkoj eksportnoj politici žitarica. Kasnije je postao šef američke komisije za trgovinu u GATT-u (General Agreement on Tariffs and Trade). U međuvremenu, Nestor Rampaneli, bivši menadžer u tvrtki “Bunge i Born” postao je argentinski ministar za gospodarstvo kod predsjednika Karlos Menem-a 1989. On je inicirao tranziiju argentinske ekonomije od državnog nadzora ka “slobodnom” tržištu gdje vladaju moćne monopolističke “ajkule”. To se danas događa i sa zemljama bivše SFRJ. To je suština tranzicije. Sve postaje neovisno od države.

Iz ovoga jasno možete zaključiti zašto je tržište u Hrvatskoj uvijek puno, primjerice južnog voća, čiji uvoz vazalna država mora plaćati, iako nekim ljudima nije u stanju ni krumpir, ni brašno osigurati besplatno. Oni danas hrane i Srbiju i Hrvatsku i BiH i u tome im posao obavljaju lokalni tajkuni koje kontrolira i instruira masonerija.

“Njihove” (tajkunske) firme su zato i registrirane na raznim dalekim otocima. Na istim lokacji su registriranje njihove skupe jahte, koje moraju da kupuju jer na taj način vraćaju novac gazdama, kada “kupuju” basnoslovno skupe stanove, oni se obično nalaze u Londonu ili Monaco-u, gdje u stvari prenose ogroman novac svojim gazdama. Koji bi pravi biznismen iz hrvatske svoj novac ulagao u londonske nekretnine, kada na njihovu cijenu ni na koji način ne može utjecati.

Izgradnja silosa za žito u Ukrajni, koju je sebi pripisao MK Komerc je jedan takav posao koji je izvela ova oligarhija kako bi seljacima u Ukrajni preuzela žitarice i stavila ih pod svoju kontrolu. Naši “veliki” tajkuni su samo sitni pilićari ove stare oligarhije, a mnogi zapravo i ne znaju za koga uu velikoj piramidi rade. Njihov rad kontrolira i osigurava lokalna takozvana služba “državne sigurnosti” (u stvari vlastelinske sigurnosti) dok savjetodavnu funkciju i financijsku i drugu operativu obavlja lokalna masonerija. O velikom pranju novaca MK Komerca dosta toga je istražio i objelodanio pokojni Otporaš, Branimir Nikolić. I, naravno robovske (takozvane demokratske) pravosudne i sigurnosne institucije su sve morale zataškaju.

Normalno bi bilo da sve zemlje koje imaju viškove hrane svoje proizvode izvoze. I to bi cijenu hrane na svjetskom tržištu drastično smanjilo. Zato ovi moćni karteli raznim smicalicama čine sve da ih u tom poslu marginaliziraju.Tako se nameću razni standardi u korištenju određene vrste sjemena, pakiranju hrane, težini pojedinih artkala kako bi se dobila dozvola za prodaju na primjer na EU tržištu.

Sad shvaćate zašto Hrvatska koja može hraniti pola Europe, hranu mora uvoziti. Tako su sve male zemlje u stvari vazalne zemlje. One moraju uvoziti hranu preko ovih kartela po njihovoj cijeni ili mogu gladovati. Individualna mala poljoprivredna gospodarstva su u Srbiji posljednjih deset godina najviše uništena.

I tu Hrvatska nije usamljena.

Freeman navodi da su za dvadeset godina (do 1995) milijuni poljoprivrednika u SAD, Kanadi, Australiji i Argentini zbrisani. Isto je urađeno u Indiji. Primjerice 1982., SAD je imala 600 tisuća nezavisnih farmera. Već 1995. taj broj je bio manji od 225 000. Tržište hrane je skoro potpuno monopolizirano. Poljoprivrednici su plaćeni ispod paritetne cijene, a to je cijena koja pokriva troškove proizvodnje plus višak dovoljan za investiciju u sljedećem pozvodnom procesu.

Koliko državnici u SAD o ovome ništa ne znaju i ne pitaju se govori podatak da je 1983. Robert Bergland, američki ministar za poljoprivredu (kod Jimmyja Cartera 1976 – 1980) u jednom intervju izjavio:

“Cargill ima stav da SAD tretiraju kao svoju žitnu koloniju … Kada su 1970. Rusi okupirali Afganistan i kada je Jimmy Carter tražio informale koliko je žitarica Rusija kupila od SAD … mi nismo mogli da mu kažemo, jer nismo znali “.

Ali Cargill i druge kompanije iz kartela to su znale. Kada su 1976. Cargill, Continental i drugi prodali Rusima rekordnih 12,4 milijuna tona američkog i kanadskog žita (i tako stvorili nestašicu u SAD) administracija predsjednika Gerald Ford-a saznala je o toj prodaji tek nakon što je posao završen. Ove žitaice se očito uzgajaju u SAD, ali Anglo-nizozemsko-švicarski kartel na čijem čelu je britanska Kruna raspolaže s tim kako njemu odgovara.
 
 
(ivonazivkovic.net/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata, osiguranje