NATO upozorava da Rusija namerava napraviti vojnu bazu u Bosni i Hercegovini, točnije u Republici Srpskoj i da će ona biti pretnja njihovom Bondsteelu na Kosovu

Oni tvrde da je američka baza na Kosovu, koja je jedna od najvećih njihovih baza izvan granica SAD-a, na meti Rusije i da Putin po svaku cijenu želi da se vojno ustoliči u gotovo u srcu Europe.

Ruska baza mogla bi biti u Mahovljanima, kod Banjaluke. Sa te pozicije Moskva raketama može kontrolirati gotovo čitavu Europu, a posebno Jadransko more. Rusija na ovaj način, saznajemo, želi kompenzirati ulazak Crne Gore u NATO.

Podsjetimo, Rusija ima već humanitarni centar u Nišu, za koji NATO uporno tvrdi da je tajna baza Rusije u ovom dijelu Europe i Balkana.

Velike zapadne sile, zbog toga, od Srbije traže da se zatvori Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu, jer je, kako tvrde, to baza za ruske špijune, a ne objekt za pomoć stanovništvu u izvanrednim situacijama i obuku.

S druge strane, Moskva od Beograda zahtjeva da riješi status njihove baze u Nišu, na isti način na koji je se riješava transport NATO vojnika, što znači da i ruski vojnici imaju diplomatski status i da biti izuzeti od kaznenog progona u Srbiji.

Ovu priču aktualizirao je ministar vanjskih poslova Ivica Dačić koje rekao da je sporazum na čekanju od 2014. godine i da će o njegovom potpisivanju s premijerom Aleksandrom Vučićem razgovarati ovih dana.

On je naglasio da Rusija više ne izdvaja novac za centar u Nišu zbog neriješenog diplomatskog statusa i da bi trebalo to riješiti ili ga zatvoriti.
 

(informer.rs)

U svojoj knjizi “Vukovi u magli – Kosovo i UN taoci mafije i Sjedinjenih Država”, koja je prevedena na njemački, dok se engleski prijevod ne može pronaći, autori Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano opisuju sve ono što se u nas, a izgleda i u anglo-američkim medijima sustavno prešućuje

U prilogu Hrvatske radio-televizije o terorističkom napadu u Makedoniji je voditeljica stidljivo rekla “kako je naoružana skupina u Kumanovo došla iz jedne susjedne države”. Cijeli svijet zna da je teroristička skupina u Kumanovo došla s Kosova i da riječ je o ljudima koji su se 1999. borili u takozvanoj “Oslobodilačkoj vojsci Kosova”, a kasnije su sudjelovali u ratu 2001. u Makedoniji u redovima albanske “Oslobodilačke nacionalne armije”.

Među napadačima su bili Dene Shehu i Beg Rizaj, članovi osiguranja predsjednika makedonske Demokratske unije za integraciju Alija Ahmetija, ali su njihove veze puno jače s bivšim premijerom Kosova i predsjednikom kosovske stranke AAK, Ramushem Haradinajom. Među napadačima se ističe i ime jednog od bivših zapovjednika OVK, Fadila Fejzullahija, koji je imao prijatelje na visokim mjestima u američkoj diplomaciji.

Nevjerojatno je koliko se hrvatsko novinari boje spomenuti Kosovo u negativnom kontekstu, valjda iz razloga de se slučajno ne bi zamjerili Washingtonu i potvrdili očiglednu činjenicu da je Kosovo mafijaška država i američki protektorat, te da su upravo vladari koji iz sjene Kosovom upravljaju iza zidina Bondsteela najveći neprijatelji autohtonom albanskom stanovništvu, koje će zbog njihovih i kriminalnih i terorističkih aktivnosti svojih političara i bivših zapovjednika OVK, gospodara života i smrti na Kosovu, na kraju platiti najveću cijenu.

Zar je optužba protiv svih kosovskih Albanaca priznati da je skupina terorista od 50-80 ljudi, koliko ih je likvidirano i uhićeno u Kumanovu, došla s Kosova?

Nije i nikako ne može biti i to treba naglasiti jer je činjenica da ogroman dio kosovskog stanovništva ne želi rat, a još manje kriminalnu političku oligarhiju koja u sprezi s američkom vojskom zemlju drži u šah-mat poziciji. Srbija sa svojom vojskom od oko 26 000 ljudi, ne predstavlja nikakvu prijetnju Kosovu, a najveći neprijatelji kosovskih Albanaca su trenutno Hashim Thaçi, Ramush Haradinaj i svi znani i neznani bivši zapovjednici OVK koji sa svojim mentorima iz američke baze “Bondsteel” i američkog veleposlanstva u Prištini upravljaju životima skoro dva milijuna ljudi. Rezultati te “plodonosne suradnje” se vide u egzodusu kosovskih Albanaca i desetinama tisuća ljudi koji se na bilo koji način žele dokopati zapadnih zemalja i pobjeći iz “crne rupe” jugoistoka Europe.

Zbog teškog socijalnog stanja Kosovo je, prema izvješćima Europske unije, u posljednje vrijeme napustilo 50 tisuća ljudi. Nevladine udruge govore i o mnogo većem broju, a većina onih koji su otišli prodali su imovinu i ne misle se vraćati. Podaci su alarmantni – oko 17 posto građana živi s jednim dolarom na dan, a 45 posto aktivnog stanovništva je nezaposleno, a o tome sigurno nisu maštali kosovski Albanci kada su sanjali o vlastitoj državi.

Mnogi su istraživački novinari bili na Kosovu, ali se uvijek trebaju čekati rezultati rada zapadnih neovisnih novinara, naši jednostavno ne usuđuju dotaknuti gorućih problema, posebice kriminal u kojem sudjeluju američka vojska, kosovski političari i bivši zapovjednici OVK, tri skupine koje imaju “licencu” za nekažnjenu trgovinu heroinom i druge unosne kriminalne aktivnosti.

Veliku ulogu u svemu tome ima i enormno visoka proizvodnja opijuma u Afganistanu, koja se u toj zemlji provodi pod patronatom američkih snaga iz takozvane mirovne misije ISAF. No, Afganistan je jedna druga priča i zadržimo se na argumentima koji razotkrivaju kosovsku svakodnevicu.

U svojoj knjizi “Vukovi u magli – Kosovo i UN taoci mafije i Sjedinjenih Država”, koja je prevedena na njemački, dok se engleski prijevod ne može pronaći, autori Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano opisuju sve ono što se u nas, a izgleda i u anglo-američkim medijima sustavno prešućuje. Talijanski neovisni novinari od početka prate situaciju na Kosovu i Albaniji, a za to imaju posebnog interesa, jer Italija imaju veliku albansku dijasporu i sve više istraga talijanske Posebne uprave za borbu protiv mafije i organiziranog kriminala (DIA) vodi od Sicilije, Napulja i Kalabrije, do Tirane i Prištine.

Kosovo? Narko-država u kojoj je bivša OVK, nastala kao vojska za oslobođenje od srpske dominacije, sada rodbinski povezana s ‘Ndranghetom u Kalabriji i središte je međunarodne kriminalne mreže pod prešutnom zaštitom Washingtona. Heroin dolazi iz Afganistana, a jednom u Prištini, ide dalje ka europskom tržištu. Heroin, ali ne samo. Mafija iz kosovske vlade u talijanskoj pokrajini Campaniji posluje s napuljskom Camorrom i u drugim opasnim poslovima kao što je trgovina oružjem, pa čak i organima.

Izuzetno je zanimljiv dio knjige jednog drugog istraživačkog novinara, Roberta Saviana, koji u svojoj knjizi “Gomorra” (referirajući se na napuljsku mafiju – Camorra) prema podacima talijanske tajne službe SISMI opisuje utjecaj napuljskog klana Casalesi na albanske narko-bossove, kasnije političke zapovjednike OVK i kosovske političare,kao i na njihove veze Camorre s likvidiranim srpskim kriminalcem i bivšim zapovjednikom srpskih paravojnih postrojbi Željkom Ražnatovićem “Arkanom”.

Naime, klan Casalesi, između ostalog, živi i od ilegalne prodaje oružja zemljama pod embargom diljem svijeta, a Ražnatović Arkan se prijateljima u Napulju obratio s molbom “da smire Albance na Kosovu, jer svojim aktivnostima štete unosnom poslu”, trgovini oružjem koju je prvi čovjek klana, Francesco Schiavone “Sandokan” s Arkanom vodio najmanje od 1994. godine, kada je SISMI iz Verone došao do dokaza o njihovoj suradnji.

Zbog obostranog interesa i “poslovog prijateljstva” su kosovski mafijaški čelnici tada poslušali napuljsku Camorru, ali je klan Casalesi kasnije prodao oružje i militantima iz OVK, “poklonivši tako Arkanu još jedan vrlo unosan rat”. Zauzvrat su talijanski “poduzetnici” povezani s napuljskim klanom “po povoljnoj cijeni” dobili brojne tvornice, tvrtke, trgovine, klaonice i farme diljem Srbije, piše Roberto Saviano, pozivajući se na izvješća talijanskih tajnih službi do kojih je mogao doći nakon uhićenja Francesca Schiavonea “Sandokana” 1998. godine. Ova epizoda slikovito dočarava kako stvari funkcioniraju na najvišoj razini svjetskog organiziranog kriminala u kojem napuljska Camorra zauzima posebno mjesto, ali i kako “prijatelji prijatelja” znaju izgladiti nesuglasice među “zakletim neprijateljima”, naravno, ako od toga imaju koristi sve tri strane.

Međutim, knjiga koju su objavili Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano ne govori o likvidiranima ili osuđenima na kazne doživotnog zatvora, kao što je slučaj s Ražnatovićem Arkanom i “Sandokanom”. Naime, knjiga “Vukovi u magli – UN talac mafije i SAD-a” je prva knjiga objavljena u Italiji 10 godina nakon “oslobođenja” Kosova i osvjetljava šokantnu stvarnost koju vlade zapadnih zemalja ignoriraju ili se pretvaraju da ne je ne vide.

“Naše istraživanje se svodilo na činjenicu zašto je u deset godina uprava Ujedinjenih naroda na Kosovu proizvela samo bijedu i siromaštvo, legitimirala vladajuću klasu koja je čvrsto povezana s organiziranim kriminalom, što je vidljivo iz tajnih obavještajnih izvješća koja smo otkrili i odlučili objaviti”, rekli su istraživački novinari i suradnici kuće RAI, Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano, koji su kopali ispod površine i otkrili neugodne istine.

“Mafija želi maglu, poput vukova”, rekao je jedan policajac u Mitrovici, a aktualna situacija se može opisati kao “magla” neodređenosti kojoj se kreću “vukovi”, novi gospodari Kosova. Oni su međunarodni kriminalci protiv kojih je UN nemoćan jer uživaju američki zaštitu.

Knjiga započinje 1999. godine i intervencijom NATO saveza koj je odlučio “osloboditi” južnu pokrajinu bivše Jugoslavije. Nakon povlačenja srpske vojske dolazi UN, koji vraća red, obnavlja ceste i uvodi vladavinu prava sa silom od 14 000 vojnika. Deset godina su Ujedinjeni narodi s funkcijama vojne policije pokušali, u teoriji, iskorijeniti najveću pošast Kosova – organizirani kriminal. Rezultat?

“Svi sadašnji čelnici Kosova su mafija i pripadaju klanu koji trguje heroinom, pa čak i organima”, kaže Vittorio Romano.

Prema obavještajnom izvješću, kojeg Giuseppe Ciulla citira u knjizi, bivši premijer Ramush Haradinaj je najveći trgovac heroinom u zemlji.

Iza uprave Ujedinjneih naroda na Kosovu je ostao dugi krvavi trag koji vodi ravno do političkog vrha u Prištini. Svi svjedoci u procesu protiv Ramusha Haradinaja, ali i protiv drugih članova klana, su mrtvi. Pokajnik Nazim Blaca, ranije zaposlen kao obavještajac u stranci premijera Hashima Thacija, priznao je da je sam počinio 17 političkih ubojstava – bombaških napada, zasjeda i ciljanih atentata – pred očima UN-a i NATO saveza.

Nakon godina “propale prinudne uprave”, UN na Kosovu kontrolu formalno ustupa misiji EULEX, sastavljenoj od 2 000 stručnjaka, uključujući suce i policiju, sa zadatkom da se iskorijene klanovi. Nakon dvije godine i s oskudnim proračunom je pokrenuta samo jedna istraga, protiv ministra prometa.

“Svatko tko je pokušao pokrenuti ozbiljniju istragu je blokiran od strane Ujedinjenih naroda”, kaže se u izvješću OESS-a koje osuđuje “težak pritisak koji dolazi iz samog vrha Ujedinjenih naroda”, ne samo protiv domaćih sudaca, nego i istih sudaca koje je postavio UN, koji su, teoretski poslani da istražuju upravo organizirani kriminal. Konkretno, bile su blokirane sve osjetljive istrage koje su vodile do najvažnijih političara Kosova, od premijera na niže. Primjer?

Sami Lushtaku, bivši borac OVK, a zatim gradonačelnik Skenderaja, naselje u području Mitrovice, prije 1999. godine je bio na američkoj “crnoj listi” terorista. No, kako su Washingtonu bili potrebni saveznici za kopnenu operaciju, oni su rehabilitirali OVK. Problem je što se kosovska OVK financirala prodajom heroina, oružja i organa, a ova je praksa nastavljena i nakon “oslobođenja” Kosova intervencijom NATO saveza. Dakle, bivši gradonačelnik Sami Lushtaku sada radi nekažnjeno, prijeti da će ubiti suce i nitko ga ne može zaustaviti”, kaže Giuseppe Ciulla.

Kada god bi se naredila pretraživanja, svaki put bi bila blokirana iz vrha uprave Ujedinjenih naroda. Za albansko stanovništva Kosova su bivši borci OVK i dalje heroji, barem tako kažu Albanci s kojima su talijanski novinari razgovarali na komemoraciji pred grobnicom u selu Meje, gdje su 27. travnja 1999., samo dan nakon što je OVK iz zasjede ubio pet srpskih policajaca,pripadnici srpske policije i paravojnih postrojbi u odmazdi ubili skoro tri stotine albanskih civila.

“Naša knjiga nije protiv Albanaca, nego protiv Zapada koji surađuje s najgorim zločincima na Kosovu”, kažu Ciulla i Romano.

Osnovno pitanje je zašto je 10 godina UN zatvarao oči pred organiziranim kriminalom na Kosovu i zašto je dozvoljeno da čelni ljudi kriminalnih klanova dođu na vlast?

Dva novinara kažu “kako nisu sigurni da imaju stopostotni odgovor na to pitanje”, ali se on nameće sam po sebi, jer je “broj dva” u vrhu Ujedinjenih naroda uvijek bio Amerikanac s ovlastima da blokira istrage.

“U knjizi objavljujemo elektroničku poštu koja je trebala ostati tajna, a koja otkriva pritiske “broja dva” Ujedinjenih naroda na Kosovu da se zaustave procesi. Tada je Kosovo odlučilo ugostiti jednu od najvećih baza američke vojske izvan granica Sjedinjenih Država. Mi ne znamo što se radi u toj bazi, jer joj je nemoguće pristupiti. No, jedno je sigurno: sklopljen je dogovor s najgorim dijelom mafijaških ubojica i krijumčara heroina i postavljeni su na vlast u zamjenu za nešto”, zaključuje Giuseppe Ciulla.

Danas su obični Albanci ti koji najviše ispaštaju zbog potpuno promašene politike Ujedinjenih naroda, kasnije Europske unije koja još uvijek zatvara oči pred nespornom činjenicom da su u vrhu vlasti u Prištini ljudi koji su istovremeno o čelni ljudi kosovskih kriminalnih klanova.

Zbog toga kosovsko gospodarstvo i jeste na koljenima, a Kosovo je samu u proteklih nekoliko mjeseci napustilo preko 50 tisuća ljudi.

Zbog kriminalnog vrha kojeg štiti Pentagon oko 17 posto građana Kosova živi s jednim dolarom na dan, a 45 posto aktivnog stanovništva je nezaposleno. Zar je moguće da se na na cijelom Zapadu ne može naći nekoliko ulagača koji će potaknuti na oporavak posrnulo gospodarstvo Kosova, zemlje sa stanovništvom od jedva dva milijuna ljudi? Naravno da nema ništa lakše od toga, pogotovo ako se u obzir uzmu prirodni resursi Kosova.

Međutim, Washingtonu odgovara ovakva situacija, jer ako se pokrenu istrage protiv vrha kosovske vlasti i svih bivših zapovjednika OVK, tko će im ostati za ovakve zadaće poput terorističkog upada u Makedoniju? I recimo konačno da to nisu bili naoružani napadači “iz jedne od susjednih zemalja”, nego su u Kumanovu napad izvršili bivši pripadnici OVK koji su došli iz Kosova, zemlje, kako kažu Giuseppe Ciulla i Vittorio Romano, “guste magle u kojoj gospodare albanski vukovi pod američkom zaštitom”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova

• Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko-kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina
• Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje
• Kilogram heroina košta 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana, na Kosovu 10.000 eura, a u zemljama Zapadne Europe je njegova cijena dostizala 150.000 eura
• Profesor Peter Dale Scott, bivši kanadski diplomat: “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu”

CIA se bavi teškim i opasnim poslom. Jedan od zadataka paladina Imperije Dobra sastoji se u tome da sustavno traže, love, ubijaju i vješaju svoje bivše kolege koji su stali na put izdaje. Tako rade sve službe sa svojim odmetnicima.

Međutim, vanjska politika Sjedinjenih država ima jednu zanimljivu specifičnost. Na primjer, čim je Washingtonu bilo potrebno da u Afganistanu uglavi “demokraciju”, tu je odmah otkriven agent CIA, Osama bin Laden, koji je obznanio da je borba s Imperijom Dobra cilj njegovog života. Gospodina Osamu su uhvatili i ubili, a ekspedicijske snage US Army, kako su u Afganistanu bile, tako su i ostale.

Reklo bi se da je zadatak izvršen, zločinci poraženi, američki ratnici mogu pakirati osobne stvari i da se pozdrave sa afganistanskim prijateljima. A, eto, nije. Ništa od toga.

Da, brojno stanje kontingenta se smanjuje, troškovi za njegovo održavanje se umanjuju i to je apsolutno razuman potez s obzirom na nestabilnu financijsku situaciju SAD. Ipak, to ne znači da Amerikanci namjeravaju odlaze iz Afganistana. Možda će se to nekada i dogoditi, ali u bližoj budućnosti neće.

Zašto Washington ne gori od želje da svoje trupe ukloni iz Afganistana? Za odgovor na ovo pitanje treba postaviti drugo pitanje: što je realni razlog upada SAD u tu zemlju?

Pogledajmo neke brojke: Prema podacima bivšeg suradnika agencija Tadžikistana za kontrolu narkotika, Aydara Mahmadijeva, u Afganistanu je 1999. proizvedeno 4565 tona sirovog opijuma, 2000. godine. (U srpnju te godine Talibani su zabranili uzgajanje maka) proizvedeno je 3276 tona; 2001. (Godina trajanja zabrane) – 185 tona; 2002. (Nakon napada SAD na Afganistan i pada talibanskog režima) – 2.700 tona. Godine 2003. – 3.400 tona; 2004. – 4.200 tona; 2005. – 4.100 tona; 2007. – 8.200 tona, itd..

Najindikativniji datum u ovom nizu je 2001. kada je odlukom rukovodstva pokreta Talibana praktično obustavljena proizvodnja opijuma u Afganistanu. Što se zatim dogodilo?

Svima su poznati slučaj sa rušenjem WTC-a (blizanaca) u New Yorku 11. rujna 2001. i različite verzije o tome tko je stajao iza terorističkog napada. George Bush Jr. izjavio je da su to učinili Osama i Al-Kaida (koja se danas bori za demokraciju u Siriji) i od Talibana zahtijevao njihovo isporučivanje, ali, ili su Talibani stvarno odbacili zahtjev Busha mlađeg ili jednostavno nisu znali gdje se svi ti ljudi nalaze, uglavnom, 7. listopada 2001. krenule su krstareće rakete, strateški bombarderi i super teške bombe Daisy Cutter.

Sve te sprave su praskale, grmile, zavijale, fijukale i emitirale razne strašne zvukove. Afganistanski seljaci bili su zadivljeni impozantnošću Amerike.

Naravno, talibanska konjica nije se mogla oduprijeti udarnoj mega moći SAD. Priča se da su Talibani imali avijaciju, PVO i tenkove na kojima su se voljeli fotografirati. U svakom slučaju, uspješno je izvršena jedna od najvećih operacija u povijesti Sjedinjenih Država u otpisivanju zastarjelog i ispitivanja najnovijeg naoružanja.

Režim Talibana je poražen, a američka vojska je vikala – hura! Afganistanski trudbenici nadahnuti demokracijom, povećali su normu u proizvodnji sirovog opijuma. U samom Afganistanu također je porasla potrošnja heroina.

Prema tvrdnji dopisnika Russia Today, Gajane Čičjakan, danas u Afganistanu 300.000 djece uzima narkotike.

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova.

Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina. Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje.

Na Kosovu je 2011. kilogram heroina koštao oko 10.000 eura, u zemljama Zapadne Europe njegova cijena dostizala je 150.000 eura (od 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana).

Od trgovine narkoticima kosovski mafijaši ne dobivaju veliki novac, (relativno, naravno), njihov prihod se procjenjuje na 3 milijarde dolara godišnje, a da bi sačuvali svoje prihode, od njih se zahtjeva da revnosno služe svoje gospodare i ne ponavljaju pogreške Medelinskog kartela. Ali, tko je pravi gazda albanskih “revolveraša”?

Pogledajmo neke činjenice.

Godine 2008. kosovski Albanci su jednostrano (naravno, uz podršku SAD i EU) proglasili neovisnost Kosova od Srbije. Na taj način je policiji Srbije onemogućen pristup za izvođenje operacija u toj regiji. Ipak, stvar nije čak ni u tome.

Novoformirani “narkobanditistan” nema vojne snage i bilo kakav politički utjecaj. Njegov takozvani suverenitet se održava na izravnoj vojnoj podršci Sjedinjenih Država.

Možda je to stil washingtonskog humora, ali prva država koja je priznala neovisnost Kosova bio je Afganistan, prije Kostarike, ako se računa razlika u satnim zonama. Očito su se mule umorile od predugog stajanja pod svežnjevima natovarenog heroina i trebalo je jadne životinje hitno rastovariti.

Sjedinjene Države imaju na Kosovu dvije vojne baze. Prva je Bondsteel (Camp Bondsteel), jedna od najvećih u Europi i nalazi se blizu Uroševca, koju su počeli graditi još 1999. U njoj se nalazi sjedište Multinacionalne operativne skupine “Istok” pod zapovjedništvom SAD. Druga baza je Monteith (Camp Monteith).

Predstavnik Rusije pri NATO-u, Dmitrij Rogozin, u intervjuu za “Rusku gazetu” 2008. g.. – Odgovarajući na pitanje “zašto se ispostavilo da je za Amerikance Kosovo najvažnija regija” – odgovorio je iskreno i emotivno: “Ni ja ne razumijem. Zašto ne Baskijci, ne Korzika, ne Kurdi, ne kavkaske republike, ne Sjeverna Irska, ni Tibet … zašto kosovski Albanci “?

Sve je vrlo jednostavno. O čemu god se vodio razgovor, uvijek se govori o novcu.

Razmislite, ima li Bijela kuća planove ili ona djeluje u okviru poimanja jednostaničnog stvorenja? Dakle, “projekt Kosovo” – to je projekt izgradnje i organizacije najvećeg u Europi narko-dozatora!

Kosovo – to su stotine milijardi dolara od trgovine narkoticima i to bez popunjavanja porezne deklaracije. Što je tu komplicirano?

Da donekle rezimiramo. Po riječima profesor Petera Dail Scotta, bivšeg kanadskog diplomata, napori CIA u promoviranju Afganistana za vodeću poziciju u svjetskoj trgovini heroinom bili su repriza onoga što se ranije dogodilo u Burmi, Laosu i Tajlandu u razdoblju od kraja 1940.-ih do 1970.-ih godina.

Zahvaljujući podršci od strane CIA te zemlje su postale najveći sudionici trgovine narkoticima. “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima se ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu” – tako tvrdi Peter Dale Scott.

Dakle, zapitajmo se još jednom: kakva je uloga SAD u organizaciji svjetske trgovine narkoticima?
 
(fakti.org, Konstantin Penzev, pisac, povjesničar (prevela Ksenija Trajković)/uredio: nsp)