Navodno, postoje izvještaji koji govore da je vatikanska komisija već donijela zaključak kako su čuda u Međugorju lažna. Međutim, smatra se da Crkva zasad mudro “šuti” zbog mogućeg “kaosa” koji bi nastao nakon objavljivanja izvještaja

Vatikanska Kongregacija za proučavanje vjere objavila je 2013. godine “smjernice” prema kojima se nalaže zabrana održavanja događaja koja promoviraju takozvana “međugorska ukazivanja”, prenosi bosanska N1 televizija – n1info.com.

Nakon što je kardinal Gerhard Müller, prefekt vatikanske Kongregacije, zabranio “nastup” Vicka Ivanković-Mijatović zakazan za 21. lipnja u talijanskoj Sestoli gdje je trebala govoriti o takozvanim “međugorskim ukazivanjima” i nakon što je američki nadbiskup Robert Carlson, po zahtjevu iz Vatikana, zabranio nastup Ivana Dragičevića, zakazanog u američkom St. Louisu, portal catholic.org navodi kako je moguće da je Sveta Stolica odlučila poduzeti konkretne poteze protiv Međugorja.

Utemeljaan je i posebna vatikanska komisija koja je završila svoj posao i izvješće predala Kongregaciji. Za sada nikakva nova službena odluka nije objavljena.

Iako je prošlo nekoliko godina od završetka izvještaja vatikanske komisije, čini se, barem su takve indikacije, da Sveta Stolica smatra kako navodna ukazanja nisu vrijedna vjerovanja.

Također, otkazan je i nastup Vicka Ivanković-Mijatović u Brazilu. Planirano je da Vicka svjedoči o “međugorskom fenomenu” u Sao Paolu.

Navodno, postoje izvještaji koji govore da je vatikanska komisija već donijela zaključak kako su navodna ukazanja u Međugorju lažna. Međutim, smatra se da Crkva zasad mudro “šuti” zbog mogućeg “kaosa” koji bi nastao nakon objave.

S druge strane, stanovnici Međugorja se nadaju da će Vatikan u bliskoj budućnosti priznati ukazanja.

“Međugorje je postalo leglo prostitucije, kocke, krijumčarenja i prodaje droge!”

“NEKA smo mi iz odavde, ali s pravom tvrdimo da je najveći kriminal, od droge, prostitucije, kocke, krijumčarenja u Međugorju, a vi koji ste zaduženi to riješiti samo kupite novac i zatvarate oči!”, stoji u pismu ogorčenih stanovnika Međugorja koji su se obratili javnosti otvorenim pismom, a koje je objavljeno u mostarskom Dnevnom listu (dnevni-list.ba), prenosi index.hr.

Napokon nekoga i zatvorite!
U pismu se naglašava kako je Međugorje postalo regija kriminala, kao i da nadležne inspekcije u jednom od najvećih katoličkih svetišta na ovim područjima rade selektivno odnosno da ne rade – pošteno.

“Svako malo dođete u kontrolu u Čitluk i Međugorje, neki se kazne, neki zatvore, a oni koji rade najveće nezakonitosti nastave još jače raditi i varati. Znamo da vaš posao nije lagan, ali ako hoćete nešto postići i napraviti red, onda dođite s deset auta pa po redu pogledajte jednako svima. Na internetu objavite koga ste kaznili i ti ljudi odu na loš glas, a drugi… nema što ne rade i – ništa!”, stoji u pismu mještana Međugorja.

Kriminal je u Međugorju postao posebno velik problem, a gotovo je nevjerojatna količina neprijavljenih gostiju te prodanih stvari i usluga bez da je izdan i jedan račun. Kada se kriminal i otkrije, sve se zataška.

Nisu prijavili mrtvog gosta
“Nedavno se u jednom pansionu dogodio jedan smrtni slučaj među turistima i nitko nije prijavio ni ‘skupinu’ ni da je netko umro, navedeno je u pismu. Navode nedavne primjere neprijavljenih hodočasnika, od kojih je jedan umro, a drugi su se otrovali hranom.

Jedna skupina gostiju, čitav autobus, ‘završila’ je sa želučanim tegobama nakon što su svi jeli burek, stoji u pismu. U Međugorju cvijeta prodaja alkohola, lažnih marka majica i obuće pa do cigareta.

“U jednom pansionu dogodio se jedan smrtni slučaj među turistima i nitko nije prijavio ni “skupinu” ni da je netko umro”, piše u pismu. A nedavno je cijeli jedan autobus pun gostiju završio je na “hitnoj”. Gosti su se žalili na želučane tegobe – svi su jeli pokvaren burek!

Anonimni Međugorci pismo će poslati i mostarskom biskupu Ratku Periću, pod čijom je nadležnošću od Vatikana nepriznato međugorsko svetište, te nadležnim tijelima, koje će upoznati s, kako kažu, pojedinim nepoštenim inspektorima, koje su u pismu naveli imenom i prezimenom.

Tko bi rekao da u malenom Međugorju, “oazi mira i molitve”, pored zastrašujuće prljavštine, katastrofalnih cesta s rupama, krivotvorenih proizvoda poznatih robnih marki i “domaćeg meda” u kojemu nema meda, te eksplozije nelegalnih ugostiteljskih objekata i “pansiona” postoji i kriminal?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(n1info.com,index.hr,objektivno.hr,youtube/uredio:nsp)

Romantične večere u skupim restoranima ili studentski doručci u pekarama bi vam se nakon ovog teksta mogli opasno zgaditi, s obzirom da je izvjesna Milanka otkrila zastrašujuću istinu koja se događa u kuhinjama ovih objekata

Naime, Milanaka i njezin bivši dečko su dugo vremena radili kao kuhari, odnosno pekari u restoranima po Beogradu i Pančevu, gdje su zatekli nevjerojatne uvjete u kojima se specijaliteti prave.

Ona je rekla kako nije neobično da se redovito bore s žoharima i štakorima na mjestima gdje se sprema hrana, te da gazde ovih objekata ne mare za higijenske uvjete dok god im dobro ide prodaja.

Milanka je svoje iskustvo prenijela i studentima svih beogradskih sveučilišta, koji su se bunili na kvalitetu hrane u menzama, te je htjela približiti zbog čega je to tako.

Strpljivo sam šutjela do sada, ali ne mogu, moram prokomentiram nešto u svezi s ovom kritikom na račun menze. Imala sam to zadovoljstvo da jedan period života radim u pekarama, a otprilike u isto vrijeme (sve je to bilo prije 3-4-5 godina) moj bivši dečko je radio u nekoliko restorana kao kuhar. Pobjegli smo iz te industrije i on i ja glavom bez obzira, a evo i zašto:

Ti bureci od 100 dinara (6.3 kune) i pice od 120 dinara (7.6 kuna) koje kupujete u pekari uglavnom se proizvode u prostorijama po kojima žohari gamižu doslovno u rojevima, a protrči tu i tamo neki miš, pa i štakor.

Radila sam u pekari u kojoj počneš praviti sendviče (oni fini “posni” i slični sendviči u celofanu koji koštaju preko 100 dinara (6 kuna) i ako ti uđe mušterija i moraš te napola spremljene sendviče ostaviti na 5 minuta, kada se vratiš, po njima gmiže 10-ak žohara – priča ona.

Ono što se napravi u takvoj situaciji je da rukom rastjeraš žohare, završiš sendvič i fino ga uviješ u celofan. Svaki kruh/kifla itd. koji padne na pod uredno se vraća na policu. One gljive na pici se nikada ne peru prije upotrebe (a ja se pitala zašto sve djevojke koje rade u pekari imaju crne nokte – ne, ta prljavština se ne može sprati).

Radila sam u četiri pekare u Pančevu, u tri je situacija bila ovakva, samo su u jednoj bili pristojni higijenski uvjeti. A znate zašto? Zato što su imali malu proizvodnju, samo nekoliko vreća s brašnom. Tamo gdje ima puno brašna ima i žohara i štakora, te dezinsekcija i deratizacija ne pomažu puno.

(Uvijek se sjetim jednog starijeg pekara iz Leskovca kada je pričao kako je ujutro zatekao “štakora kako hoda po tijestu kao čovjek”. Kada sam ga pitala je li svuda tako rekao je “da, apsolutno, na 100% mjesta gdje sam radio” , a čovjek je bio pred mirovinom).

Mislila sam da je u restoranima bolje, naročito po Beogradu-u, ali ne. Moj dečko je radio u jednom ekskluzivnom restoranu i sjećam se kada sam ga zvala i kada je on sav rastrojen rekao kako je sjeo da zapali cigaretu jer ga je mnogo uznemirio prizor tri štakora koja su odjednom protrčala kroz kuhinju. (Do tada su se pojavljali individualno).

Radio je u još nekim restoranima, od kojih je jedan bio sa tradicijom od 30-ak godina. Savjetovao me je od srca da nikada ne jedem tamo, jer se namirnice čuvaju na neadekvatan način (stoji oguljeni krumpir u vodi u hladnjaku po 2 dana, domaćice znaju kako to onda može izgledati, ništa se smije se baciti da se gazda ne baci u trošak), služe suhomesnate proizvode s isteklim rokom itd.

Dakle, mislim da sam bila dovoljno slikovita. Nisam radila u kuhinji studentske menze niti poznajem nekoga tko jest, ali taj moj bivši je bio kratko na zamjeni u kuhinji “Dječja radost” (predškolske ustanove) i tamo je stvarno sve po ps-u.

E sad, kada vi odete u restoran i kuhar spremi jelo za vas dvoje-troje, naravno da će zakamuflirati sve, spakirati u porculanski tanjur i uzeti vam 40 eura (30,20 – koliko već, nisam dugo jela u restoranu). Pomislite za koliko učenika se kuha u menzi, pa sljedeći put kada naiđete na jabuku koja je prezrela ili trula IZNUTRA, razmislite je li racionalno očekivati ​​da se to ne događa.

Također sjetite se priče o sendviču i bubašvabi kad vam dođe da uđete u pekaru. Uštedjet ćete novac i popraviti liniju.”

Ako mislite da je u drugim zemljama Balkana bolje, možda se i varate. No bilo kako bilo, najbolja kuhinja će uvijek biti i ostati, bakina kuhinja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)