I u travnju se nastavlja buka neuobičajenih zvukova o čemu dolaze dojave iz svih krajeva svijeta. Stanovnici grada Cantona (država Michigan, SAD) prijavili su kako osjećaju čudno, neobjašnjivo brujanje

Zvuk (ili vibracija) je dovoljno jak da izaziva podrhtavanje vode u čaši, a u nekim slučajevima ruši temelje kuća.

Što bi moglo biti uzrok tako snažnih vibracija širom Michigana? Za sada, postoji vrlo malo teorija. Čini se da je ovaj fenomen sada najviše koncentriran na grad Canton, zapadno od Detroita.

Geološki zavod SAD-a potvrdio je da nije bilo seizmičke aktivnosti u tom području koje bi mogle objasniti vibracije ili zujanje, ostavljajući gradske dužnosnike da pretpostavljaju da bi misteriozni potres i buka mogli biti povezani s komunalnim uslugama, obližnjom deponijom ili čak s prometom na lokalnom autoputu I-275.

Međutim, stanovnici Cantona ne vjeruju ni u jedno od tih objašnjenja te kažu da tajanstvena vibracija zvuči drukčije od uobičajenih industrijskih zvukova te da se u posljednje vrijeme povećava učestalost.

Dugogodišnji stanovnik Cantona Mackey Howell kaže da je u svojih dvadeset godina u gradu čuo i osjetio vibracije iz lokalnih transportnih arterija godinama, ali ovaj najnoviji zvuk nekako se čini drukčijim.

“Poznajem sve te zvukove: zrakoplovi, vlakovi, autocesta… no ovo je nešto sasvim drugo. Ne mislim da sam to prije iskusio. To je uznemirujuće. Slike su nam padale sa zidova!”.

Zvuk je zabilježen od 1970-ih, ali mnogi stanovnici Cantona slažu se s Howellom da je ova najnovija anomalija te da je posljednjih tjedana sve glasnija.

#Neki su ljudi čak prijavili da u ušima osjećaju promjene tlaka u isto vrijeme kada čuju i osjećaju tajanstvenu vibraciju.

Što se krije iza ovih anomalnih zvukova? Nitko nema objašnjenja. Cijela priča podsjeća na prošlogodišnju istovjetnu situaciju u gradu Windsoru u Kanadi, gradu koji se nalazi točno nasuprot grada Detroita.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

“Nepotrebno buka je najokrutniji izostanak skrbi kojom se može kazniti bolesna ili zdrava osoba” – Florence Nightingale

U ovim vremenima, pritisnuti smo velikim pritiskom u pronalaženju nekoliko trenutaka bez kakofonije suvremenog života koja se kovitla oko nas.

24 sata dnevno, 7 dana tjdano, 365 dana u godini imamo pristup televiziji, streaming videu, radiju i svim vrstama digitalne glazbe, kroz bombardiranje raznim zvukovima, a da toga čak niti nismo svjesni.

Niti obično primijećujemo svakodnevno “lupetanje” naših suradnika, prijatelja i obitelji. Zatim su tu isto tako razni zvukovi koji nas konstantno obasipaju: zujanje kosilica, autocesta, vlakova, zrakoplova i automobila.

No, znanost je prinašla da nas “zagađenje bukom” može zaglupiti, narušiti zdravlje i dramatično povećati stres i prateće hormone – na žalost, ovo posljednje može dovesti do prekomjerne težine i bolesti srca.

Čak i niske razine buke mogu izazvati niz nuspojava. Dovoljno čak i da nas napravi ludima – doslovno.

U svijetu u kojem buka normalna i rijetko kada naš izbor, tišina se prodaje jer je tako neuobičajena.

Finska je izgradila turističku industriju oko marketinške tišine kao resursa, privlačne zemlje čiji je brand leži u porukama poput: “Tišina, molim” i “Ne govorite, već budite aktivni.”

Finski urar Rönkkö je prezueo palicu reklamiranje proglašavajući svoje proizvode kao “Ručni rad u finskoj tišini.” u traganju za sve nedostižnom tišinom, ljudi će platiti stotine dolara za slušalice koje poništavaju buku ili platiti tisuće dolara za tihe vježbe meditacije.

Iza jednostavne rijetke robe, znanstvenici dokazuju ono što već znamo na intuitivnom nivou – periodi šutnje su dobri za tijelo, um i dušu. No, tek je nedavno otkriveno kako je mir i tišina stvarno presudna za našu dobrobit.

Glamurozni svijet je nezdrav

Prijevod za latinskog korijena “buka” je mučnina ili bol – a to je upravo ono što se događa kada smo izloženi glasnim okruženjima, posebno ako smo osjetljivi na zvuk. Kada buka postaje kronični problem, naše zdravlje u konačnici pati.

Daniel A. Bruto piše u knjizi “Vaš mozak je tišina”:

“Studije o ljudskoj fiziologiji pomažu objasniti kako nevidljiva pojava (buka) može imati takvu izraženu fizičku snagu. Zvučni valovi vibriraju u kostima uha, koje prenose pokret u puževe u pužnici. Pužnica pretvara fizičke vibracije u električne signale koje mozak prima.

Tijelo odmah i snažno reagira na ove signale, čak i usred dubokog sna. Neurofiziološka istraživanja pokazuju da zvukovi najprije aktiviraju amigdalu, nakupine neurona smještenih u temporalnom režnju mozga, povezanom sa formiranjem pamćenja i emocijama.

Aktivacija amigdale traži neposredno oslobađanje hormona stresa poput kortizola. Ljudi koji žive u dosljedno glasnim okruženjima često doživljavaju kronično povišene razine hormona stresa.”

Ovi hormoni stresa imaju stvarni utjecaj na zdravlje potičući visoki krvni tlak, nesanicu, bolesti srca i pretilost.

Eskalirajuće razine buke su postale takav problem da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila u 2011. godini da zapadna Europa (populacija 340 milijuna) godišnje izgubio ekvivalent od milijun godina u vrijednosti zdravog života zbog buke.

WHO je također istaknuo da je 3000 smrti godišnje zbog bolesti srca povezano s prekomjernoj izloženosti  buci.

Daljnja istraživanja objavljeni u časopisu Psychological Science istražuju kako je preseljenje zračne luke u Münchenu utjecalo na zdravlje i učenje djece.

Gary W. Evans sa sveučilišta Cornell otkrio je da su djeca razvila odgovor na stres koji im je pomogao da se ignoriraju buku, ali oni su također ignorirali i druge poticaje, kao što je i – govor. Djeca obično blokiraju većinu podražaja kada su izložena buci, čak i područja u kojima su na koja bi trebala obraćati pozornost.

“Ova studija je među najjačim, definitivnim dokazima da buka – čak i na razinama na kojima se proizvode nikakva oštećenja sluha – uzrokuje stres i štetna je za ljude”, rekao je Evans.

Dodatna istraživanja podupiru ove nalaze. Utvrđeno je da zagađenje bukom negativno utječe na kognitivne performanse, na zadatake poput čitanja, pažnje, rješavanje problema, vještine učenja jezika i pamćenja. Djeca koja žive u kućanstvima ili pohađaju škole u blizini željezničke pruge, aerodroma ili ceste su posebno u opasnosti.

Slatka tišina

Dok bučna okruženja mogu oštetiti naše zdravlje, istina je upravo suprotna za tihe prostore. Studija objavljena u časopisu “Brain, Structure and Function” mjerila je učinke različitih tipova buke i periode tišine na miševima.

Tiha razdoblja su trebala djelovati kao kontrola, no dogodio se iznenađujući razvoj. Kada su miševi bili izloženi dva sata tišine dnevno, životinjama su zapravo izrasle nove stanice u hipokampusu (području mozga) – područje povezano s pamćenjem, emocijama i učenjem.

Tajna šutnje

Imke Kirste, regenerativni biolog na Sveučilištu Duke i jedan od glavnih istraživača, smatra da, s obzirom na ukupnu odsutnosti zvuka, okoliš je bio toliko umjetan – možda i alarmantan – da su miševi bili u stanju visoke pripravnosti, a potom je stvorio novi stanice u mozgu.

Ono što je zanimljivo kod ovog razvoja je da se su stanice koje su se pojavile, pretvorile u funkcionalne neurone. “Vidjeli smo da šutnja stvarno pomaže generiranju novih stanica neurona, koja se zatim integriraju u sustav”.

Kirste se nada će ti rezultati dovesti do mogućnosti liječenja za one koji pate od demencije i depresije jer su ovi poremećaji povezani s padom stope neurogeneze u hipokampusu. Tišina se u osnovi može koristiti kao terapija za ove slučajeve.

Druga studija objavljena u časopisu Heart otkria je da samo dvije minute tišine mogu pozitivno utjecati na krvni tlak i cirkulaciju krvi u mozgu. Tim je otkrio da su ovi efekti izraženiji u tišini nego kada se sluša opuštajuća glazba.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Važnost tišine u svakodnevnom životu je zanemarena i podcijenjena, gotovo zaboravljena, pa će se većina ljudi pri dolasku na neko potpuno tiho mjesto jako iznenaditi i reći: “Kakva tišina!” i paradoksalno će zaključiti kako je tako tiho da se gotovo čuje tišina

Navikli smo na to da stalno nešto čujemo, jer smo neprestano izloženi zvukovima, pa nam tišina jako neobično “zvuči”. Drugi je paradoks da smo toliko svakodnevno izloženi kakafoniji zvukova da to skoro da i ne primjećujemo, no sve to ostavlja tragove na našem duhovnom i mentalnom zdravlju.

Tišina ima veliki utjecaj na način na koji mislimo, nad našim svakodnevnim akcijama i našim odnosima. Poznato vam je kako se često u nekim susretima dogodi „čudna tišina“ i kako tada ne znamo kuda bi sa sobom od nelagode. Mi smo jednostavno zaboravili na tišinu i ona nam je postala neugodna, što je potpuno iskrivljeno i neprirodno stanje, jer nam je opuštanje u tišini neophodno iz više razloga.

Psihološke promjene pri uživanju u tišini

Psiholozi kažu da kada se priviknemo na tu nama neobičnu tišinu, da ćemo doživjeti mnoge korisne promjene, jer ćemo imati vremena i mira posvetiti se sami sebi i opuštanju. Jedna od promjena je i povećanje radnih mogućnosti, što su shvatile neke tvrtke koje omogućavaju svojim uposlenicima da se u toku dana osame u tišini jer se pokazalo da to korisno utječe na razinu produktivnosti.

Prakticiranje povremenog osamljivanja i uživanja u tišini će također dovesti i do povećanja senzibiliteta, što će se odraziti na promjene svjesnosti u svim osjetilima, mislima, namjerama i osjećajima. Realnije ćemo se suočiti i s problemima, kada nas tišina fokusira na sadašnji trenutak, umjesto na frustracije i anksioznost koje su temeljene na budućim mogućim ishodima, što je zapravo iluzija.

Tišina je često ukomponirana i s boravkom u prirodi, za što se pokazalo da utječe na pamćenje jer šetnja u samoći i tišini omogućuje mozgu neprekinuti fokus i pomaže kod integriranja memorije. Ona također jača namjeru i izaziva akciju jer naš um tada ima najveću mogućnost njegovanja svjesne namjere koja kasnije motivira na akciju. Dakle, ona nas stavlja u stanje mentalnog promišljanja i oslobađa naš intelektualni um što znači da ćemo prilikom obrade podataka i pokušaja rješavanja problema imati drugačiji pristup i ideje.

Boravak u tišini nam omogućava povećanje samosvijesti i dovodi nas u situaciju da postanemo promatrači svojih vlastitih misli. Ovo se posebno odnosi na situacije u kojima postupamo isključivo nagonski, bez razumnog promišljanja, nakon čega većinom požalimo zbog reakcije. To je poput onog brojanja do deset kada smo ljuti, zato će tišina omogućiti našoj samosvjesti da ima kontrolu nad našim akcijama, umjesto da to bude obrnuto. Dokazano je da je ljudska volja jača svaki puta kada odaberemo da ne odgovorimo na svaku misao koja potiče na radnju.

Kod kreativnosti, ključna faza u rađanju ideja je inkubacija, gdje će se sve što smo upili procesuirati i sazriti. Tako dolazimo do onog „A-ha!“ trenutka. Najlakše ćemo do toga doći ako se odvojimo od onoga što radimo i opustimo u tišini. To je ujedno i eliksir za mentalne blokade. Jednako tako, tišina će posredovati u emocionalnom čišćenju. Svi smo mi skloni zakopavanju negativnih emocija, što će rezultirati stresom, ljutnjom i nesanicom, a kako bi to preduhitrili potrebno je da sagledamo suštinu onoga što nas muči, u tišini, pomoću vizualizacije, kao da sagledavamo nekog drugog u problemu.

Fizičke promjene mozga pod utjecajem tišine

Tišina je zaista izrazito djelotvorna, a njeni su učinci znanstveno mjerljivi. Među mnogima, istraživanje provedeno 2013. godine proučavalo je utjecaj buke i tišine na mozgovima miševa. Tišina se koristila kao kontrolna komponenta no upravo je u toj skupini došlo do iznenađujućih rezultata.

Naime, znanstvenici su otkrili da su miševi, koji su bili izloženi tišini kroz dva sata dnevno, razvili nove stanice u hipokampusu, području mozga povezanom s pamćenjem, emocijama i učenjem, koje su postale funkcionalni neuroni. Znanstvenici dodaju kako su nedvojbeno svjedočili da tišina pomaže novim generiranim stanicama pri diferencijaciji u neurone kao i njihovoj integraciji u sustav te da u tom smislu tišina može doslovno utjecati na rast mozga.

Mozak također aktivno evaluira informacije u tišini, kao što to pokazuju istraživanja. Ona navode da je mozak u stanju „odmaranja“ neprestano aktivan te da je zadani način rada mreže najviše uočljiv tijekom psihološkog zadataka samoreflesije, više nego tijekom procesa samospoznaje.

Kada se mozak odmara u tišini, u stanju je integrirati unutarnje i vanjske informacije u “svjesni radni prostor”, odnosno, kada nije ometan bukom, mozak ima slobodu koja mu je potrebna da otkrije svoje mjesto u našem unutarnjem i vanjskom svijetu. Jednostavno rečeno, tišina pomaže da razmišljamo o dubokim stvarima na više kreativan način.

Poznato je da buka utječe na porast razina hormona stresa, a smatra se da utječe na amigdalu što uzrokuje oslobađanje hormona stresa. No, treba znati da život u konstantno bučnom okruženju uzrokuje kronično povišene razine hormona stresa što se manifestira većinom na način da u takvim uvjetima ljudi jednostavno počinju ignorirati buku, no ne samo da ignoriraju te štetne utjecaje već prestaju obraćati pažnju i na podražaje na koje bi trebali obraćati pozornost, poput govora.

Nasuprot tome, tišina ima suprotan učinak. Dok buka može izazvati stres i napetost, tišina oslobađa mozak i tijelo od napetosti. Istraživanja otkrivaju da samo dvije minute tišine može djelovati više opuštajuće nego primjerice slušanje glazbe koja stimulira opuštanje, a ovi se nalazi temelje na osnovu uočenih promjena u krvnom tlaku i cirkulaciji krvi u mozgu.

Tišina je vrlo značajna i u pogled kognitivnih sposobnosti, jer je utvrđeno da buka šteti obavljanju zadataka na poslu i u školi. Također, buka može biti uzrok smanjenju motivacije i povećanju broja pogrešaka. Ponajviše su bukom ugrožena pažnja, pamćenje i rješavanje problema. No srećom, kognitivne se funkcije mogu obnoviti uživanjem u tišini, kada je mozak izložen manje podražajnom utjecaju.

Kao zaključak se nameće to da povremeni boravak u tišini može u potpunosti promijeniti naš život, zbog dobrobiti koje ona donosi bit ćemo zadovoljniji sa sobom, ali i zbog otkrića pravih vrijednosti. Naučit ćemo govoriti manje, ali izreći više. Shvatit ćemo pravu vrijednost odnosa s drugim osobama, otpustit ćemo sve ono što nam odvlači pažnju i usmjerit ćemo je na ono što je zaista bitno.

Primjetit ćemo stvari koje do sada nismo, čut ćemo razlike u zvukovima prirode, uočit ćemo i primiti svu mudrost i mir koju nam pruža. Doživjet ćemo nepojmljive senzacije koje nam odašilje vlastito tijelo, počet ćemo uočavati i razlikovati bitno od nebitnog. Učit ćemo sve ispočetka, iz suštine biti koju smo zaboravili – biti u miru i tišini sami sa sobom.
 
(nexus-svjetlost.com)

Prvi put u povijesti znanstvenici su uspjeli staviti mikrofon na najdublje mjesto u oceanu, Marijansku brazdu koja se nalazi 11 034 metra ispod površine mora

Kako bi izdržao tlak od čak 1,086 bara, mikrofon je bio obložen titanom te je na dnu mora više od tri tjedna snimao zvukove.

Iako bi se od najdubljeg mjesta u oceanu moglo očekivati da je u potpunoj tišini, to nije slučaj.

Štoviše, znanstvenici koji su bili dio projekta tvrde da su snimili cijeli niz različitih zvukova koji demantiraju ideju o tihom bezdanu.

Robert Dziak iz Nacionalne administracije za oceane i atmosferu nabrojao je što su sve čuli, piše iflscience.com:

Riječ o gotovo konstantnoj buci, što od prirodnih izvora, što od rezultata ljudske aktivnosti. Najglasnije se čuju potresi (Marijanska brazda je u trusnom “Vatrenom prstenu Pacifika”), a bučan je bio i tajfun 4. kategorije koji je prošao iznad brazde.

Osim toga čuli smo i pjesmu kitova usana. No, mnogo zvukova odnosilo se i na promet brodova – njih se lako razlikuje po dosta specifičnom zvuku propelera. – kazao je Dziak.

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje preciznih razina buke kako bi znanstvenici u budućnosti novim mjerenjima mogli utvrditi je li se ona povećala ili ne. Iduće godine uz mikrofon planiraju spustiti i kameru prilagođenu za duboki ocean.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)