Neki od mještana tvrde da je najezda insekata samo pokazatelj da dolazi “smak svijeta”

Na plažama u blizini Buenos Airesa pojavili su se milioni buba, a ova najezda je začudila mnoge. Neki su nazvali ovu pojavu “nesrećom biblijskih razmera” dok su drugi imali znanstvena objašnjenja za aktuelna događanja.

Turisti su bili užasnuti, dok su milijuni kukaca pokrivali kilometre obale nakon što su nahrupili na plažu.

Invazija buba biblijskih razmjera pogodila je plaže u Argentinskom ljetovalištu, no postoji li razlog za to?

Mještani su reagirali s užasom nakon što su uočili milijune buba kako se šeću na plažama u turističkom mjestu Mar de Ajo, 50 kilometara od glavnog grada Buenos Airesa.

U scenama poput horor filma, slike objavljene na društvenim medijima pokazuju plaže koje su pocrnile od pošasti kukaca koji su prekrivali kilometre plaža.

Iako nitko nije točno siguran što stoji iza ovog fenomena, društvene mreže su eksplodirale sa teorijama.

Neki vjeruju da je to predznak kraja svijeta uz komentatore koji tvrde da je priliv buba “zloslutno upozorenje na predstojeću propast” i “kraj vremena je blizu … oni to mogu osjetiti.”

Drugi su pak uvjerenja da je to povezano sa potresom koji je pogodio to područje prije invazije buba.

Jedan komentator je rekao: “Izgleda kao Crna kukuruzna buba (Heteronychus Arator), koji je poznata po masovnim letovima u ljeti / u jesen, gdje se pare, i to je to.

“Ili je to neka slična vrsta kukca. Oni žive pod zemljom i samo naa nekoliko dana u toj fazi izlaze van iz zemlje.”

Znanstvenici kažu da su kukci žive oko dvije godine pod zemljom i izlaze radi parenja. Oni samo žive još četiri dana tijekom ovog ciklusa.

Ovaj događaj se održava svake godine, a iako se u prošlosti to obično odvijalo u siječnju, u posljednjih nekoliko godina, to se dešava kasnije, no nitko ne zna zašto.

Sada lokalne vijesti prenose da mještani pokušavaju prodati kukace online. Prema jednom oglasu, čovjek prodaje za 46 funti po kilogramu.
 

 
(preveo:NSP)

Argentina klizi ka scenariju da njome upravljaju velike multinacionalne kompanije, bankarski i financijski magnati koji su je ranije i doveli do bankrota. MONSANTO preuzima ministarstvo poljoprivrede!

Ljudi za koje se smatra da su bliski velikim korporacijama će igrati ključnu ulogu u argentinskoj vladi novog konzervativnog predsjednika Mauricia Macria. Argentinski narod je u drugom krugu predsjedničkih izbora s 51,40% podržao Macria, dok su pristaše politike “kirchnerizma” Danielu Scioliu, gubitniku izbora, dali 48,60% glasova.

Iako za sada u oba doma Nacionalnog kongresa Argentine i dalje vlada “Front za pobjedu” bivše predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner, predsjednik Macri i nova vlada su već najavili “novi-stari” kurs argentinske politike.

Najava nove vlade je pravi udar za argentinski narod koji se tijekom godina “kirchnerizma” uspio oporaviti od ponora u kojeg je bio potonuo zbog neoliberalnog režima kojeg je karakterizirala iracionalnost i ekonomska politika podređena ostvarivanju ogromnih profita za korporacije i korumpiranu vladajuću elitu i dok su se pljačkali resursi zemlje, a narod je sve dublje tonuo u siromaštvo.

Svaka sumnja o stvarnoj volji Mauricio Macria da okrene leđa toj povijesti Argentine je izblijedjela najavom nekih ljudi koji će zauzeti važne pozicije u novoj vladi. Argentinu će voditi ljudi bliski velikim multinacionalnim kompanijama, bankarskoj i financijskoj eliti koji su je i doveli do neuspjeha i zloglasnog bankrota. Potrebno je navesti nekoliko imena kako bi se bolje razumjela novonastala situacija.

Investicijska banka JP Morgan će zauzeti Ministarstvo gospodarstva zahvaljujući Alfonso Prat-Gayu (50), argentinskom političaru i ekonomistu, bivšem zaposleniku američkog financijskog diva i predsjedniku Središnje banke Argentine u eri predsjednika Eduarda Duhaldea. Prat-Gray je napustio ured zbog velikih suprotnosti u načinu vođenja financija države kada je na vlast došao Nestor Kirchner.

Korisno je znati da je JP Morgan u izvješću od 2013. naveo potrebu da se politički intervenira u zemljama južne Europe kojima je nužno nametnuti politiku oštrih mjera štednje, tvrdeći da su u tim zemljama ustavi usvojeni nakon poraza fašizma “neprikladni za postizanje veće europske integracije”, te da su prožeti “snažnim utjecajem socijalističkih ideja”.

Shell, multinacionalna kompanija u sektoru nafte, izravno će preuzeti Ministarstvo energetike u Argentini sa svojim čovjekom. Naime, Mauricio Macri je za ministra imenovao Juana Joséa Arangurena, predsjednika argentinske podružnica Shella od 2003. do 2015. Treba reći da između Shella i vlade Nestora i Cristine Kirchner nikada nije bilo razumijevanja i još uvijek postoje mnogi neriješeni predmeti. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se bivši čelnik Shella ponašati kao ministar energetike sada kada bi trebao raditi “s druge strane barikade”.

Ministarstvo proizvodnje će preuzeti još jedan čovjek povezan s velikim kompanijama. Tamo dolazi Francisco Cabrera koji je prije ulaska u politiku bio dužnosnik najvećeg ranga financijske grupe HSBC, jedne od najvećih i najvažnijih na globalnoj razini.

Pablo Avelluto, novinar i izdavač, preuzima Ministarstvo kulture, a istaknuti je član grupe Random House Mondadori Argentina. Avelluto je također bio na udaru mnogih kritika zbog njegovih nesuvislih izjava o nestalima u vrijeme vojne hunte i zbog prijedloga da se otpuste svi učitelji koji su prosvjedovali tražeći povećanje njihovih plaća.

Konačno na red dolazi i poljoprivreda gdje u ministarstvo praktično ulazi Monsanto, odnosno njihov čovjek Leonardo Sarquis, bivši generalni direktor sjemena u Ministarstvu poljoprivrednih resursa provincije Buenos Aires. U tom smislu Greenreport citira argentinski dnevni list El Federal.

“Buenos Aires, glavni grad i ekonomsko središte Argentine, ali i središte poljoprivredne proizvodnje dobiva osobu posebne prošlosti. Za paket genetski modificiranog sjemenja, koje trenutno ova multinacionalna korporacija uvozi u našu zemlju, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je priopćila da sadrži potencijalno kancerogene tvari, kao što je glifosat koji uzrokuje oštećenje DNK i kromosoma u analiziranim ljudskim stanicama”, piše El Federal i naglašava vezu između novog visokog dužnosnika Ministarstva poljoprivrede u Argentini i kompanije Monsanto.

Novi ministar agrarnih poslova u Buenos Airesu je radio za Monsanto i bilo je generalni direktor odjela biljnih sjemenki u Argentini, Urugvaju i Paragvaju. Sarquís je vodio poslovanje Monsanto sa sjemenjem u cijeloj Latinskoj Americi koju je za dvije godine i osam mjeseci, od 2005. do 2007. godine, kako se sam hvali, “doveo do održivog rasta”, piše Infocampo.

Osim unutarnjeg zaokreta u Argentini, novi desničarski predsjednik je izjavio kako bi Venezuelu trebalo izbaciti iz skupine Mercosur pomoću tzv. “demokratske klauzule”, na što je dobio oštar odgovor od ekvadorskog predsjednika Rafaela Corree.

Correa je Macriu poručio da su njegove izjave “uplitanje u unutarnje poslove Venezuele”.

“Izjave Mauricia Macria o primjeni tzv. “demokratske klauzule” zajedničkog tržišta Južne Amerike, Mercosur, protiv Caracasa predstavljaju jasno uplitanje u unutarnje poslove Venezuele”, novom argentinskom predsjedniku je javno poručio ekvadorski predsjednik Rafael Correa.

Correa je objasnio da se “demokratska klauzula” neće primjenjivati ​​unutar Mercosura, još manje u okviru zajednice Unasur, jer je to mjera koja se aktivira kada treba osujetiti vojne udare i uspostavu diktature.

“U Venezueli postoji jaka demokracija i politički projekt koji je podržan tijekom godina od strane većine stanovništva, a što se pokazalo na izborima koje je uvijek osvajao “chavizam”, svidjelo se to ili ne Macriu”, rekao je Rafael Correa.

Na optužbe koje se odnose na politički progon protiv njegove zemlje, Correa kaže da je to prljava kampanja koja pogađa sve progresivne vlade Latinske Amerike.

U zaključku je predsjednik Ekvadora rekao da pobjeda Macri neće zaustaviti već pokrenuti proces regionalne integracije.

Bilo bi dobro da je Rafael Correa u pravu, jer su već spremni “novi konzervativci” kao što je Henrique Capriles u Venezueli, Aécio Neves u Brazilu, Mauricio Rodas u Ekvadoru i Luis Lacalle Pou u Urugvaju. Ako Macri uspije i na vanjskopolitičkom planu, više od desetljeća borbe Latinske Amerike, tijekom koje se uspjela otrgnuti smrtonosnom zagrljaju Washingtona zahvaljujući upornosti Huga Chaveza, Nestora Kirschera i drugih progresivnih lidera Latinske Amerike, a jednim dijelom i zbog fokusiranja američke vanjske politike na ostvarivanje strateških ciljeva u Afganistanu, Iraku i drugim dijelovima svijeta, biti će uludo potrošeno vrijeme i Latinska Amerika bi iznova mogla postati “američko dvorište”.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

U berlinskom podzemnom bunkeru 30. travnja 1945, pred najezdom pobjedonosne sovjetske Crvene armije, nije se ubio vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler zajedno sa svojom družbenicom Evom Braun, već su njegovi vjerni suradnici poubijali njihove dvojnike dobrovoljce – dočasnika Wehrmachta i jednu glumicu “treće klase”! Hitler je s Evom tri dana ranije u tajnosti izašao iz bunkera, ukrcao se u zrakoplov koji je sletio u nizozemski grad Tonder.

Par je potom mijenjao razna prijevozna sredstva i na kraju se u Španjolskoj ukrcao u podmornicu koja ih je odvela do obale Argentine gdje su stigli upravo u trenucima kada su u njihovom berlinskom bunkeru 30. travnja ubijeni njihovi dvojnici … Hitler je lagodno i sretno proživio u Argentini sve do 1962. godine i čak napravio potomstvo.

Nadživio je za čak 9 godina svog najljućeg protivnika u Drugom svjetskom ratu generalisimusa Josif Visarionovič Staljin-a čija je Crvena armija našla “njegove” ugljenizirane ostatke krajem travnja u Berlinu!

Sama činjenica da su se potajno prebacili svi raketni znanstvenici, i još puno više ostalih znanstvenika u Ameriku 1945. godine, daje vam na razmišljanje da se Hitler nije ubio u berlinskom bunkeru.

Deklasificirani FBI dokument koji govori da Hitler živi u Južnoj Americi

To tvrde britanci Gerrard Williams i Simon Dansten čija je knjiga “Sivi vuk – bijeg Adolfa Hitlera” ovih je dana ponovo uzburkala javnost i obnovila stare priče da vođa Trećeg Reicha nije završio život u Berlinu krajem Drugog svjetskog rata, već da je pobjegao u Južnu Ameriku.

Njih dvojica već nekoliko posljednjih godina u raznoraznim medijima tvrdoglavo i sa mnogo novih detalja i svjedočanstava brane svoje tvrdnje, a velšanin Gerrard Williams, koji je godinama radio za britanske TV postaje BBC i Sky News, potrošio je više od pet godina prikupljajući nove dokaze za knjigu “Sivi vuk” koja je u Velikoj Britaniji odmah postala najprodavanija knjiga.

Bijeg iz bunkera
Sovjetske trupe ušle su u Berlin sredinom travnja 1945. godine. Dvije osobe, čim je pao mrak, iskrala su se 27. travnja iz bunkera koji je bio spojen sa Reich-kancelarijom. Uskoro je par srednjih godina bio u avionu. Pilot Peter Baumgart je bio potpuno blijed i obliven hladnim znojem. Nije mu bilo lako: imao je zadatak da izvuče iz Berlina u plamenu osobno Adolfa Hitlera i Evu Braun!

Williams tvrdi u intervjuima za ruske medije da se Hitler, tri dana prije svoje službene smrti, složio da njegovo i mjesto Eve Braun u bunkeru zauzmu dvojnici.

Avion je iz Berlina odletio u nizozemski grad Tonder, odatle u njemačku bazu u Trevemundenu, a potom je Hitlera i Evu jedan Junkers 252 prebacio do baze Reus u Španjolskoj, nedaleko od Barcelone. Generalisimus Franko je tada velikodušno svom ratnom drugu stavio na raspolaganje zrakoplov s oznakama španjolskog ratnog zrakoplovstva koji je bjegunce prebacio do grada Fuertuventura na Kanarskim otocima. Sljedećeg dana, u cik zore, furer i Eva su se ukrcali u podmornicu koja ih je odvela do obala Argentine.

Dovezli su ih i u tada već poznato ljetovalište u podnožju Anda – Mar del Platu. Tamo su ga, kaže autor Williams, “primili sa suzdržanim entuzijazmom”. Williams tvrdi, pošto je, kako kaže obišao sva mjesta gdje je Hitler boravio do smrti u Argentini 1962, da je par bjegunaca živio u kući koja je bila replika njihovog ljubavnog gnijezda u bavarskim Alpima “Berghof”, koja postoji i dan danas u argentinskim planinama !

Replika Hitlrovog bavarskog ljubavnog gnijezda "Berghof" u Argentini, Mar del Platu

On također tvrdi da je Eva Braun napustila Hitlera 1953. i preselila se u gradić Neuquén na zapadu Argentine u kome i danas svi žitelji mogu pokazati – njenu kuću!
Teorija o bijegu Hitlera već gotovo 70 godina zaokuplja povjesničare koji se, s više ili manje žara, povremeno svađaju zbog takvih tvrdnji. Posebno žestoke polemike izazvale su tvrdnje da je Hitler umro prirodnom smrću oko tri sata poslije podne 13. veljače 1962. godine u svom argentinskom domu. U tom trenutku, kako su tvrdili pojedini povjesničari pozivajući se na svjedoke, bio je “slabouman”, ali je i dalje čvrsto vjerovao u konačnu pobjedu nacista …

NOVI DOKAZI?
“SSSR je od završetka Drugog svjetskog rata stalno iznosio proturječne tvrdnje i dokaze o posljednjim danima Trećeg rajha. Posebno što se događalo u Hitlerovom bunkeru” kaže Williams. Rusi su tvrdili i tvrde da su pronađeni ostaci Hitlera i Eve, odmah sahranjeni, a potom ekshumirani i odneseni na različita mjesta – samo zato da grob Adolfa Hitlera ne bi postao mjesto hodočašća! Nakon izvjesnog vremena, kaže on, ispostavilo se da su Sovjeti sačuvali dio njegove lubanje na kojoj se jasno vidio ulazni trag metka revolvera! Oni su tvrdili da su to dokazi, kaže Williams, da je Hitler izvršio samoubojstvo.

Međutim, dodaje Williams, nedavno su američki molekularni biolozi izvršili DNK analizu ostataka “ruske” lubanje. Rezultat je poražavajući i iznenađujući: ostaci pripadaju ženskoj osobi mlađoj od 40 godina, a nikako Hitleru koji je 1945. imao 56 godina! Uz to, kako bilježi hiistoriografija, Eva Braun se ubila pošto je pregrizla ampulu sa cijankalijem. Logično, postavlja se pitanje odakle rupa od metka na djeliću te “njezine” lubanje?

Gerrard Williams je, kako kaže, godinama čitao i analizirao izvještaje agenata raznih zemalja o situaciji u Njemačkoj, posebno one u kojima se tvrdilo da se Hitler izvukao iz opsjednutog Berlina i pobjegao u Južnu Ameriku gdje je počeo novi život. Williams tvrdi da za takve tvrdnje ima niz gotovo neoborivih dokaza: izjavu pilota Petera Baumgart-a koji je izvukao par iz Berlina i koji je i danas živ, doduše neimenovani visoki japanski diploma u Berlinu u ondašnje vrijeme, liječnika, kuhara, tjelohranitelja koji je posljednjih dana Trećeg rajha radio u bunkeru, za furera … Williams se po vlastitim riječima, susretao sa svima njima i razgovarao – oči u oči – tijekom svojih istraživačkih boravaka u Argentini. Nisam im naveo imena, kaže, jer svi i danas strahuju za svoje živote!

Williams navodi da je za njega posebno šokantno bilo svjedočenje dvoje sugovornika koji su tvrdili da su njihovi rodtelji – uživo vidjeli Hitlera u Argentini! Najnevjerojatnije svjedočenje čuo sam, kaže on, od 78-godišnjeg Argentinca koji danas živi u Londonu. On tvrdi da se od 1953. do 1956. redovito u jednom hotelu u Buenos Aires-u susretao sa Hitlerom koji – nije imao čuvene, prepoznatljive brkove. Njegov opis firera se do tančina poklapa s tvrdnjama mnogih drugih svjedoka iz tog vremena.

Williams izdvaja još jedno svjedočenje: nekadašnjeg biznismena, sadašnjeg umirovljenika, koga je iz sigurnosnih razloga jednostavno nazvao John. On mi je, kaže Williams, rekao da je nazočio 1962. sahrani Hitlera u Argentini. Na sahranu se sjatilo mnoštvo ljudi, pričao je “John”, dodajući da je na okolne brežuljke pored groblja sletjelo na desetine helikoptera, a na obližnje polje nekoliko desetaka zrakoplova … Poslije sahrane gosti su se prosto davili nevjerojatnim količinama njemačkog piva i nacionalne hrane, a mjestom (čije ime Williams ne navodi) još nekoliko dana poslije sahrane orile su se njemačke pjesme iz grla pijanih “bivših” nacista!

ZAŠTO ARGENTINA?
Postavlja se pitanje zašto je za utočište Hitlera poslije propasti Trećeg rajha odabrana baš Argentina? Jednostavno, jer su vlasti ove zemlje i prije početka Drugog svjetskog rata veoma bile naklonjene Reichu i mnogo godina prije svjetskog sukoba snabdevale njihove vođe svojim, u suštini falsificiranim putovnicama.

Zbog toga utočište u Argentini su poslije završetka rata našli najokorjeliji nacistički zločinci: Jozef Mengele, Adolf Eichmann, Klaus Barbie. Iako je od vremena zločina nacista prošlo i više od 70 godina, ostarjeli zločinci, njih oko 1000, prema evidenciji centra “Simon Wiesenthal”, se i dalje krije u oko 20 zemalja diljem svijeta – prije svega u Boliviji, Čileu, Argentini, ali čak i Sudanu …

Gerrard tvrdi da je još 1943. najbliži suradnik Hitlera, Martin Borman, sastavio plan “dislokacije” iz Njemačke u Južnu Ameriku najvišeg nacističkog vodstva u slučaju da se ratna sreća okrene protiv Berlina. Uključujući stvaranje Četvrtog Reicha na tlu Latinske Amerike.

Plan je do najsitnijih detalja predvidio rute bijega, za svakog ponaosob, kao i sijaset drugih nužnih detalja – od osiguravanja novca, preko imena i adresa “pomagača”, do lokacija gdje će živjeti nacističke glavešine.

Prvi je Borman, kaže autor, upotrijebio vlastiti plan. Nürnberški sud koji je sudio nacističkim zločincima osudio ga je u odsutnosti na smrt. Nisu prestajale diskusije gdje bi se on mogao nalaziti? Tek po isteku 50 godina od Procesa, kako propisuju britanski zakoni rok za držanje u tajnosti pojedinih dokumenata, jedan od nekadašnjih britanskih agenata Christopher Creighton je ispričao novinarima da je Borman 1. svibnja navečer pobjegao iz bunkera.

Jedna od rijetkih slika prerušenog Hitlera

Nekoliko dana kasnije predao se saveznicima koji su ga odveli u Basel, a potom u Englesku. Plastičnim operacijama njemu je potpuno promijenjeno lice, hod, pa čak i glas. U Argentinu je odvezen 1956, a odatle u veliku koloniju nacističkih bjegunaca koji su se sakrili u Paragvaju. Borman je tamo, kaže Gerrard, i umro nakon nekoliko godina.

Za Bormanovo bijeg dobro su znali britanski premijeri, kaže Creighton, Winston Churchill, ali i Anthony Robert Eden. U knjizi “Sivi vuk” Gerrard tvrdi na temelju dokumenata koje raspolaže da je predsjednik SAD Harry Truman na konferenciji u Potsdamu 1945. pitao Staljina: “Je li Hitler umro?” Staljin je kratko odgovorio: “Ne”, a sljedeći predsjednik SAD Dwight Eisenhower je sredinom 50-tih godina izjavio: “SAD nisu uspjele otkriti ni najmanji dokaz da je Hitler zaista umro u Berlinu 1945. godine “…

Sivi vuk
Knjiga Williamsa i Dunstan nazvana je po pseudonimu vođe Reicha “Sivi vuk” koji mu je u svom planu za evakuaciju nadjenuo Bormann. Autori smatraju da su tajne službe SAD izvele iz Njemačke Hitlera i Evu u nadi da će imati lakši i brži pristup raznim njemačkim tajnama. Uz to, tvrde oni, američki obavještajci su od visokih nacističkih dužnosnika za spašavanje njihovih života dobili nevjerojatne količine novca!

Najkorisnija “akcija” američkih obavještajaca je, vjerojatno, “spašavanje” tvorca njemačkog raketnog programa Vernera fon Brauna. On je vjerno služio Hitleru, ali je po propasti Trećeg rajha osnovao i rukovodio – američkim svemirskim programom NASA!

Potomci
Vjerojatno najveća senzacija koju u knjizi iznosi autorski tandem je da su Hitler i Eva imali djecu! Oni neopozivo tvrde da je ovaj par imao dvije kćeri: najstarija se rodila u Berlinu još 1941, a druga u Argentini. Oni potkrepljuju svoju tvrdnju izjavom odvjetnika koji je vodio brakorazvodnu parnicu Adolfa Hitlera i Eve Braun u Argentini, a koji je danas jož živ i žitelj je Buenos Airesa! Odvjetnik kaže da su kćeri u početku živjele sa ocem i majkom, a po odlasku Eve od Hitlera, s majkom.

Po smrti majke napustile su Neuquén, a i dan-danas žive – negdje u Argentini …
Dunstan i Williams kažu i da su tijekom istraživanja za knjigu u Argentini razgovarali s nekoliko ljudi koji tvrde, a neki dokumentima potkrepljuju, da postoje unuci Hitlera i Bormana i da se, po svoj prilici loze najokorelijih nacista nisu ugasile.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12145"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]