Očekuje se da će se testiranje ove tehnologije obaviti između 2021. i 2025. godine u stratosferi prije nego što će se do 2030. godine u svemir poslati megavatni solarni uređaj

Utrka za kolonizacijom svemira se zahuktava, a tradicionalni igrači poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije stalno su ostavljeni u pozadini od strane novo pridošlih zemalja poput Kine i čitav niz neovisnih tvrtki koje očajnički žele biti na začelju kako bi ispunili svoje planove.

Kineski golemi godišnji proračun od 8 milijardi dolara za istraživanje svemira znači da je on drugi po redu iza SAD-a u smislu sredstava dostupnih za pobjedu u ovoj utrci, a azijska velesila je već postigla neke nevjerojatne podvige u svemiru.

Zemlja je nedavno učvrstila svoj ugled istraživača svemira na koji treba računati jer je prva zemlja koja se uspješno spustila na takozvanoj “tamnoj” strani mjeseca.

Sada je obećala postati prva zemlja koja će izgraditi svemirsku stanicu koja ima praktičnu vrijednost – izgradnjom prve solarne elektrane u svemiru.

Istraživači kompanije China Academy of Space Technology Corporation kažu da bi ova solarna stanica mogla pružiti “neiscrpan izvor čiste energije za ljude.”

Potraga za obnovljivom energijom se diže na nove visine

Kao što je izvijestio britanski Daily Mail, planirana solarna svemirska stanica bila bi u potpunosti pogonjena suncem i pretvarala bi sunčeve zrake u električnu energiju, koju bi zatim proslijedila na Zemlju. To bi osiguralo “gotovo stalnu opskrbu energijom” našeg planeta.

Kina već testira tehnologiju za ovu svemirsku postaju u manjem opsegu.

Kako piše Daily Mail, očekuje se da će se testiranje ove tehnologije obaviti između 2021. i 2025. godine u stratosferi prije nego što će se do 2030. godine u svemir poslati megavatni solarni uređaj, navodi se u izvješću o znanosti i tehnologiji.

Buduće misije bit će veće i učinkovitije, tvrde planovi Kineza.

Eksperimentalna baza za testiranje već je uspostavljena u zapadnom gradu Chongqingu koja radi na projektu.

Međutim, postoje praktična pitanja koja treba prevladati, uključujući težinu predložene solarne svemirske stanice.

Istraživači proučavaju može li tvornica u svemiru pomoću robota i tehnologije 3D printanja izgraditi elektranu u svemiru, izbjegavajući potrebu lansiranja teške konstrukcije sa zemlje.

Međutim, uzvišeni kineski planovi tu ne prestaju. Kina je također najavila namjeru izgradnje baze na Mjesecu uz pomoć tehnologije 3D printanja.

Kineska svemirska agencija se planira vratiti na Mjesec prije kraja ove godine, a daljnje tri misije pobliže će ispitati mogućnost izgradnje baza.

Dok planovi Kine izgledaju uzbudljivo na površini, oni također izazivaju zabrinutost. Zemlja nije baš model tolerancije i otvorenosti, a postoje stvarni strahovi da će kineska vlada iskoristiti svoju solarnu svemirsku stanicu da špijunira Zemlju. Tako tvrde Amerikanci.

Još jedna briga je činjenica da bi se mikrovalna ili laserska zraka koristila za prijenos struje iz stanice natrag na Zemlju. Znanstvenici su izrazili zabrinutost da će naš planet biti podvrgnut konstantnom mikrovalnom zračenju na ovaj način.

Uzimajući sve u obzir, dopuštajući Kini da preuzme kontrolu nad svemirom možda ipak nije tako dobra ideja, navodi američka vlada.

Znači, osuđeni smo na propast zbog nemogućnosti napretka kojeg koče politički sukobi. Što reći?

Novi-Svjetski-Poredak.com

Najpoznatiji distopijski roman ’1984.’ opisao je svijet čak i boljim od onog u kojem danas živimo

Idući mjesec proslavit će se 70 godina otkako je George Orwell napisao svoj čuveni distopijski roman ’1984′. Gledajući unatrag na njegova predviđanja, u mnogočemu je doista imao pravo. Ispostavilo se da su Orwellova predviđanja bila zastrašujuće točna, podsjetio je magazin Forbes.

U njegovoj ’1984′ država je odredila o čemu se može pričati ili pisati. I doista, danas nekoliko privatnih tvrtku u Silicijskoj dolini ima apsolutnu moć odrediti što se može pročitati ili vidjeti na internetu.

U ’1984.’ bilo je samo nekoliko zemalja kojima je pripadala većina svjetske populacije.

Godine 2019. postoji samo nekoliko imperija koje imaju društvene medije koje koristi većina svjetske populacije.

U 1984. država je provodila nadzor i cenzurirala govor.

Godine 2019., kompanije koje nadziru najveće društvene mreže imaju zaposlenu vojsku ljudi i algoritme koji nadziru svoje korisnike 24 sata na dan sedam dana u tjednu, te označavaju one koji počine prekršaj mislima i riječima, pa ih brišu. Oni koji imaju previše takvih prekršaja, iste te tvrtke daju im oznaku ‘nepostojećeg’ bez ikakve mogućnosti na žalbu

U ’1984.’ oni koji su počinili osobito teški prekršaj neprihvaljivim razmišljanjem ili su takve prekršaje ponavljali, nestaju.

Društvene mreže u 2019. godini mogu zabraniti bilo koga u bilo koje vrijeme iz bilo kojeg razloga. Oni koji su prognani iz društvenih mreža izbrisani su zauvijek i njihov ni jedan post više ne postoji, svaki trag o njihovom postojanju je nestao.

U ’1984′ vlada neprestano mijenja i briše, pa ponovno piše povijest ako ona postane neugodan svjedok.

Godine 2019. vlade neprimjetno preuređuju press izvještaje da bi uklonile stajališta koja su se pokazala pogrešnima ili kako bi dodali izjave u prilog njihovim trenutačnim tvrdnjama. U međuvremenu EU je uvela ‘Pravo na zaborav’, kojim građani mogu zatražiti da se obrišu informacije i tekstovi koji su o njima nekoć napisani i objavljeni na internetu, što im daje mogućnost da se ‘ponovno rode’ bez tereta prošlosti i podsjetnika na njihove eventualne prijestupe.

U ’1984.’ sveprisutni “ekrani” služe i za prijenos informacija i kao nadzorni uređaji koji kontroliraju i privatne i javne prostore s kamerama i mikrofonima koje nadzire vlada.

U 2019. godini, pametni telefoni preuzimaju ovu ulogu, djelujući i kao naš prozor u digitalni svijet i sredstva kroz koja bezbroj privatnih tvrtki nadziru svaki naš pokret ili odluku. Ipak, naš svijet daleko nadilazi onaj koji je opisao Orwell, jer je sad moguće i naše satove, hladnjake, kućne termostate povezati s internetom i strimati naš svakodnevni život u stvarnom vremenu direktno u ta privatna informatička carstva.

U ’1984.’ država je iskoristila svoju moć nadzora da bi održala red.

Godine 2019. privane tvrtke stvaraju carstvo informacija o našim navikama, a ta arhiva je neprocjenjivo vrijedna i služi za manipulaciju.

U ’1984.’ vlada koristi državni nadzor da bi svakog člana potaknula da se ponaša onako kako ona to želi.

Godine 2019. privatne tvrtke čine isto, stvarajući široke profile ponašanja i interesa za svakog pojedinog korisnika, a na temelju toga potiču ih na ponašanje koje se može unovčiti.

U ’1984.’ vlada je uložila veliki novac u opremu i osoblje potrebno za održavanje stalnog nadzora nad svojim građanima.

U 2019. godini ljudi sami financiraju veliko nadzorno carstvo koje ih prati i njima manipulira. Građani kupuju najnovije digitalne uređaje, redovito ih nadograđuju i održavaju, plaćaju električne i internetske usluge potrebne za njihovo povezivanje i daju privatnicima neograničeni pristup najintimnijim informacijama.

U ’1984.’ krajnji cilj moćnog nadzornog carstva je održati i učvrstiti moć države. Godine 2019. krajnji cilj snažnog nadzora je održati i učvrstiti moć društvenih medija.

Danas, 70 godina nakon objavljivanja ’1984.’ izgleda da su se ostvarila sva Orwellova predviđanja i da je stvarni život i gori nego što je on to opisao u svom romanu.

Na kraju, dok jurimo prema orvelovskom svijetu nadzora i cenzure, možda bismo svi mogli uzeti vremena da ponovo pročitamo ’1984.’ kako bismo bolje razumjeli svijet u kojem živimo.

(express.hr)

Međunarodni monetarni fond (MMF) otkrio je da su kriptovalute poput Bitcoina zapravo alat za porobljavanje čovječanstva u ime Novog svjetskog poretka

Od 2009. godine javnost je prihvatila očiglednu “decentraliziranu i anonimnu monetarnu revoluciju” bez preispitivanja tko stoji iza toga.

Sumnja u priču o kriptovalutama je rasla još od 2009. godine, kada su se prvi put pojavili ljudi koji su tvrdili da su “predstavnici” Bitcoin-a i zatražili da postanu promoteri te tehnologije.

Nakon postavljanja nekoliko vrlo jednostavnih pitanja i bez zadovoljavajućih odgovora, ljudi su se odbijali pridružiti toj grupi ili djelovati kao vođa pokreta koji promiče Bitcoin.

“Valuta” nije bila potpomognuta ničim opipljivim (naravno, matematika nije opipljiv resurs). Svatko je mogao stvoriti kriptovalutu iz zraka, stoga nije postojala intrinzična vrijednost tehnologije i ništa što bi zaustavilo stvaranje tisuća sličnih valutnih sustava, što je na kraju učinilo Bitcoin bezvrijednim.

Argument o nedostatku kriptovaluta bio je lažan. A u slučaju nestanka interneta ili scenarija “zaključavanja” na internetu (kao što se dogodilo u prošlosti u zemljama pod krizom), kriptovaluta bi bila beskorisna jer baza kriptovaluta više ne bi bila dostupna.

Plaćanje virtualnim novčanicima nije imalo smisla. Koliko je vjerojatno da ćete naći ljude u svojoj zajednici sa Bitcoin novčanikom? Količina vremena i energije potrebne za akumuliranje tih digitalnih valuta činila se kontraproduktivnom u svjetlu činjenice da one možda ne bi bile tamo kad bi ih zapravo trebali.

Jedini atributi koji su zaista bitcoin učinili bitcoiniom bili su njegov branding i količina euforije koja je nastala oko njega.

No, brendiranje i euforija nisu dovoljni za održavanje valutne revolucije. Postoji još jedna vrijedna osobina – navodna anonimnost.

U 2009. godini nije bilo jasno da li su kriptovalute legitimne. Danas znamo da se svaka kripto valuta koja se temelji na blockchainu može pratiti. Nema anonimnih digitalnih transakcija bez obzira koliko pametni ljudi misle da jesu.

Također su ljudi bili sumnjičavi prema ponašanju nekih promotora Bitcoina na web forumima. Svatko tko je iznio konkretnu kritiku tehnologije naišao je na agresivne napade u stilu Alinskoga.

Bili su optuženi da su “neuki barbarski ulagači u zlato” koji su bili previše glupi da bi razumjeli “genijalnost” blockchaina i kako on djeluje. Dezinformacija je bila neobuzdana. Tvrdnje o anonimnosti koje su odavno bile razotkrivene iznesene su iznova i iznova u javnosti.

Vrijednost bitcoin-a je izgovorena kao krajnji argument i razlog zašto su kritičari pogriješili. Cijena Bitcoina je skočila; dakle, bitcoin je prema njima bio ozakonjen.

To su bile vrste taktika koje su u prošlosti koristili agenti za širenje lažnih informacija… da se ljudi se zalažu za federalne rezerve ili globalizam općenito, ili da se zalažu za to da je globalno zagrijavanje koje je stvorio čovjek – “očito”.

To nije bilo ponašanje koje sam očekivao od aktivista za slobodu, koji su se u to vrijeme usredotočili na činjenice i dokaze za osvajanje informacijskog rata, a ne za nepoštene igre uma i laži.

Zaključak – postojala je zajednička kampanja koja je poticala aktiviste da više “pritisak na vrišnjake” kako bi usvojili pro-kripto-stav. Ali tko zapravo ima koristi od toga?

Neki investitori u kriptovalute su neko vrijeme ostvarili značajnu zaradu na bitcoinu i drugim digitalnim valutama, ali danas mnogi od njih gube svoje živce jer bitcoin i većina kriptovaluta pada na vrijednosti.

Možda nije slučajnost da kripto valute djeluju kao da su usidrene na tehnološkom balonu na tržištima dionica. Kako su dionice u tehnološkom sektoru padale, tako su i padale kriptovalute. Mnogi od nas koji su bili nespremni na bitcoin euforiju često su koristili nizozemsku analogiju tulipana zbog toga što su procjene krptovaluta bile apsurdne i očito ta analogija nije bila daleko od istine.

Kriptovalute su također bile djelotvorna na odvlačenju pažnje od ljudi koji su pokušavali izgraditi alternativne vrijednosti na bazi plemenitih metala u sadašnjem ekonomskom okruženju.

Bitcoin je isisao aktivističku energiju i preusmjerio je u nešto beskorisno, a ne u sustav koji bi doista mogao ugroziti establišment središnjeg bankarskog sustava.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zapitajte se što ja mogu napraviti da učinim Hrvatsku boljim mjestom za život? Jer jednog dana, ako se ovi scenariji stvarno obistine, a vi ništa ne poduzmete da to spriječite – kako ćete moći pogledati svojoj djeci u oči

Dr Dejan Kovač doktorirao je na prestižnom američkom institutu CERGE i postdoktorand je na Sveučilištu Princeton. Član je American Economic Associationa i Royal Economic Society – Velika Britanija.

Radi na velikom broju međunarodnih projekata, a posebno je usmjeren na analize mikro i makro ekonomskih politika u tranzicijskim zemljama i postkonfliktnim područjima. Povremeno piše kolumne s ekonomskom tematikom za portal Index.

U novom tekstu što ga je pripremio za Index, Kovač je predvidio kako bi Hrvatska mogla izgledati već 2025. ako hitno ne provede vrlo ozbiljne reforme. Naravno, popisao je ključne reforme koje Hrvatska treba provesti ako ne želi doživjeti potpunu propast.

Crna SF priča dr. Kovača! Pripremite se…

U jednom alternativnom svemiru u ne tako dalekoj budućnosti.

Moje ime je Hrvoje Hrvatina i ovo je moja priča.

Veliki sam Hrvat i stvarno sam vjerovao u projekt Hrvatske ’91., kao i svi mi. A što je moglo krenuti po krivu? Dobili smo prekrasnu zemlju, s prekrasnim morem i prirodnim bogatstvima na kojima bi nam svaka zemlja pozavidjela. Trebalo je samo znati “živjeti”.

Prošlo je nekoliko desetljeća od naše neovisnosti i suverenosti, a Hrvatske više nema. Geografski smo još tu, ali od bankrota stvari nisu iste. Sve se doslovno promijenilo preko noći. Uslijedila je globalna recesija. Jednog dana, zbog sustavnog provođenja loših politika, našli smo se u nemilosti naših kreditora koji su odlučili staviti ključ u bravu. Sve je otišlo na bubanj da se vrate krediti.

Agrokor je bio samo prva u nizu palih velikih firmi prije bankrota, svi veliki su uslijedili ubrzo. Naše firme, koje stranci nisu preprodali, zatvorili su i prebacili proizvodnje u zemlje gdje im je trošak rada niži. U procesu “restrukturiranja” uslijedili su masovni otkazi. Politički podobnici koji su mislili da će biti mirni do mirovine ako potpišu za HDZ ili SDP i dobiju posao u državnom sektoru, gadno su se prevarili. Strani konzultanti koje su zaposlili naši kreditori prodali su većinu javnih firmi i podijelili otkaze čak i najvećim političkim uhljebima. Tko bi rekao da će mi smeće na zagrebačkom Trnju odvoziti firma iz Londona?

Nakon otkaza uslijedili su masovni protesti, ali, jasno, bez učinka jer posla jednostavno nema. Oni koji se nisu odselili do tada, odselili su se u novom valu put Irske i Njemačke.

Hrvatska broji manje od 3 milijuna stanovnika.

Kako smo se uopće doveli u ovu situaciju?

Djece u školama više nema, opet smo za ovu akademsku godinu otpustili 1000 profesora i učitelja, 3. godinu zaredom. Hrvatska U-14 nogometna reprezentacija nije imala dovoljno igrača za sudjelovanje na svjetskom prvenstvu, ali zato mlade reprezentacije Irske nastupaju s Ivanom, Bornom, Antom i Lukom.

U firmama se govore samo strani jezici. Velike strane firme koje su sad vlasnici naših nekad velebnih firmi, uvoze jeftinije radnike iz inozemstva.

Sin mi dolazi iz škole i veli da je od iduće godine hrvatski jezik izborni. Ravnateljica je rekla da se prilagođavaju tržištu rada i da je hrvatski jezik jednostavno nepotreban.

Nakon bankrota, mirovine su pale na 50% prijašnjih mirovina. Bilo bi to još i dobro da se uvođenjem eura cijene nisu prilagodile i povećale na razinu EU prosjeka. Narod jedva preživljava.

Gledam TV, još jedna hrvatska obitelj izbačena je iz stana na ulicu zbog duga od 300 kn, dok su tajkuni iz 90-ih ugledni članovi našeg društva u novom poretku. Držali su ljestve da se ova situacija dogodi, a možda smo i mi sami to činili nedjelovanjem, načinom života u kojem se nikad nismo pobunili protiv nepravde, gledajući kako se loše stvari događaju drugima, a sebe uvjeravajući: “Ovo se meni neće nikad dogoditi.”

Uskoro će 100 godina od Drugog svjetskog rata, a na TV-u su i dalje svađe čiji je djed bio ustaša, a čiji partizan. Nitko se situacija iz 90-ih još nije ni dotaknuo, a kamoli da prijeđemo u 2000-e.

Djeca mi gladuju, nemam im što dati za jesti. Svakakve misli mi padaju na pamet, većinom žal za propuštenim vremenom. Možda sam se trebao i ja učlaniti u neku partiju 90-ih dok je bila privatizacija. Barem bih sada imao novca i kao većina bio na Bahamima ili Havajima i smijao se situaciji u Hrvatskoj.

Ali ne, ja sam veliki moralist i dok su drugi krali, ja sam stajao po strani. Da sam barem bio hrabar i rekao veliko NE toj krađi. Ali ne, ja sam samo stajao po strani. Da sam barem digao glas protiv nepravde. Ali ne, ja sam samo stajao po strani.

Na TV-u ponovno dokumentarac o Domovinskom ratu. Dok su jedni pogibali, drugi su se bogatili.

“Tata, a gdje si ti bio ’91. kad se sve ovo događalo?” pita me sin.

Neki ljudi već žive u ovoj SF priči

U ovoj SF priči, nažalost neki ljudi se već parcijalno nalaze, a svi Hrvati su u opasnosti da dođu u sličnu ako se ne dogode promptne strukturne reforme.

Scenarij koji je vrlo vjerojatan jer su za većinu spomenutih stvari kaskadni procesi već započeli i pitanje je dana kada će se sustav urušiti. Jedino što nam je potrebno je jedna mala globalna recesija i u Hrvatskoj vrlo lako možemo vidjeti scenarij Grčke.

Model za predviđanje kriza

U nedavno objavljenom znanstvenom članku zajedno s kolegama Stjepanom Begušićem, Zvonimirom Kostanjčar, Borisom Podobnikom i Eugene Stanley pod nazivom “Information Feedback in Temporal Networks as a Predictor of Market Crashes” razvili smo metodologiju predviđanja slomova financijskih tržišta putem sistemskog rizika u mrežama povezanih dionica.

Tim američkih i hrvatskih znanstvenika je u predviđanjima slomova financijskih tržišta koristio pojam entropije, koji je korišten u termodinamici i statističkoj mehanici, a mjeri stupanj neuređenosti ili kaosa određenog sustava. Financijska tržišta su ništa drugo nego sustav sastavljen od različitih financijskih instrumenata, gdje je stupanj povezanosti/korelacije između pojedinih dionica veći ili manji.

Sam tip industrije u kojem se poduzeće nalazi diktira stupanj korelacije s ostalim dionicama. Naravno, kada se događaju određeni šokovi u realnoj ekonomiji, oni se odražavaju i na financijski sektor, npr. porast cijena metala utječe na industriju brodogradnje, ali ne utječe na industriju plastičnih igračaka i obratno. Takve “vezane” dionice imaju određenu dinamiku sinkroniciteta koju smo mi pokušali procijeniti na podacima prikupljenima na američkim tržištima dionica od 1980. do 2016.

Kao što je vidljivo iz grafova, naša metodologija procijenila je velikom preciznošću sve velike svjetske krize od dot com iz 2001. do kraha iz 2008.

U ovom znanstvenom radu, zbog nedostatka kvalitetnijih podataka za procjenu, nismo pokušavali procijeniti vrijeme pada burze, već smo nastojali napraviti metodologiju koja je primjenjiva na svim burzama svijeta. U budućnosti kada takvi podaci budu dostupni, i to će se moći.

Krize su neizbježne

Generalno, padovi burze, a i recesije, “normalan” su dio jednog makroekonomskog ciklusa. Svaki makroekonomski ciklus može trajati od 4 do 10 i više godina, a sastoji se od faze ekspanzije i faze recesije. S obzirom na to da je kriza 2008. krenula upravo iz SAD-a, tj. da nama u Hrvatskoj krizu mogu “nametnuti” veliki svjetski igrači, moramo osluškivati situaciju kod njih kako bismo se mogli ispravno pozicionirati.

SAD bilježi najniže stope nezaposlenosti u zadnjih 50-ak godina i samo je pitanje vremena kada će prijeći iz faze ekspanzije u fazu recesije jer ekonomski rast već usporava. Hoće li se to dogoditi sutra ili za dvije godine, ne znamo, ali znamo da će se pad ekonomske aktivnosti sigurno dogoditi.

Već se događaju određene korekcije tržišta i povećava se volatilnost tako da su to obično prvi indikatori. Ono što nas treba plašiti je to da Hrvatska možda neće preživjeti sljedeću globalnu recesiju.

Od krize 2008. do danas sve zemlje provodile su ogromne reforme kako bi restrukturirale ekonomije i vratile se na stope ekonomskog rasta i razvoja prije krize. Sve osim Hrvatske, naravno. Mi smo se povodili za populističkim politikama HDZ-ovih i SDP-ovih vlada kojima je cilj bio zamaskirati problem, a ne provoditi stvarne reforme koje bi te probleme otklonile.

Najviše što su obje vlade radile jest igranje poreznim politikama koje ne stvaraju nikakvu vrijednost. Štoviše, gomilali su svoje podobnike u državni aparat i nametali još veće poreze poduzetnicima. Stvarne rezove nitko nije htio provoditi jer bi to značilo i gubitak političkih glasova.

Trenutno se nalazimo na točki bez povratka, ili ćemo ODMAH napraviti potrebne rezove, a ne samo palijativne mjere kao dosad, ili nas čeka scenarij s početka priče. Jednom kad se ovaj scenarij dogodi, bit će kasno. Hrvatska neće nestati u doslovnom smislu, ali će izgubiti ekonomski suverenitet. Ono što hrvatski homo politicus ne razumije jest da je ekonomski suverenitet zapravo nacionalni suverenitet.

Ključne, a neophodne reforme

Hrvatskoj su potrebne sljedeće ekonomske politike i reforme:

(nemojmo ulaziti u zamku riječi reforme jer se zadnjih 20 godina provode nekakve “reforme”, samo nikako da vidimo rezultate)

1. Reforma pravosuđa – povećati transparentnost postupaka, smanjiti utjecaj politike na izbore na “neovisne” pravosudne pozicije, ubrzati rješavanje postupaka.

2. Smanjenje broja zaposlenih u državnim aparatima – kako je koja garnitura SDP-a ili HDZ-a dolazila na vlast, tako bi zapošljavala svoje članove u državni sektor na teret svih nas – od “Agencija za gledanje u prazno” do “Ministarstva za nadzor ministarstava”.

3. Provesti klirinške procese vezane za privatizaciju – i druge zemlje istočnog bloka su prošle vaučerske privatizacije, ali na puno transparentniji način – postoje brojne znanstvene studije o postupku i implikacijama. Skoro četvrt stoljeća nakon privatizacije, ne postoji nijedna relevantna studija, osim onih u kojima politički plaćenici brane proces kao fenomenalan uspjeh.

4. Smanjenje poreznih nameta – kad vam raste broj politički vezanih osoba u državnom sektoru, negdje se proračunski deficit mora pokriti. Zadnjih 25 godina vlade su to odrađivale tako da su povećavale poreznu bazu uvođenjem novih poreza ili podizanjem stopa postojećih poreza. Na kraju dana došli smo do hrpe smiješnih opravdanja da nas se lupi dodatno po džepu kako bi velik dio državnog sektora dobio nezaslužene plaće. Tako smo došli do različitih analiza naših “uglednih ekonomista” koji pravdaju takve porezne stope i uspoređuju nas sa Švedskom i njihovim stopama… No comment.

5. Kompleksnost prilaza rješavanju demografske politike – dosadašnje mjere su mazanje očiju, što se može vidjeti po migracijama i prirodnom prirastu. Za povećanje nataliteta nije dovoljno samo davanje jednokratnih naknada. Osobe žele dugoročnu stabilnost i plaće koje će im omogućiti dostojanstven život.

6. Promjena izbornog sustava – članak 39 Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor – “…broj birača u izbornim jedinicama ne smije se razlikovati više od + – 5%”. Ovdje postoji nekoliko tragikomedija. Prvo – Zakon o izbornim jedinicama napravljen je 1999. i sam dizajn upućuje na gerrymandering, tj. dizajnom izbornih jedinica se pogoduje isključivo velikim strankama. Drugo – migracije su uvelike poremetile broj birača te njihov tretman kao lokalnih birača, odnosno birača u dijaspori.

7. Reforma obrazovnog sustava – velika fama digla se oko kurikularne reforme, ali osnovno i srednje školstvo nije najveći problem u RH. Riba smrdi od glave. Iz iskustva studiranja i rada na najboljim svjetskim sveučilištima u zadnjih 10 godina svi pokazatelji pokazuju mi da najviše zaostajemo upravo u visokom školstvu. Nekonkurentnost i niska produktivnost hrvatskih firmi proizlazi iz neadekvatnog kadra stvorenog u visokom školstvu. Tu se događa specijalizacija koja osobu formira u specijalista radnika. To je činjenica koja bi posebno trebala dirati HUP, no vidimo da ih ne dira previše.

Sada ponovno pročitajte SF priču s početka. Počela je nova godina, rađenje novih ideja i novih ciljeva kroz koje želimo biti bolji u svakom pogledu: bolji roditelj, bolji supružnik, bolji djelatnik, bolji… Ako ne želite da gornja SF priča postane stvarnost, počnite djelovati, počnite se boriti sami za sebe.

Zapitajte se što ja mogu napraviti da učinim Hrvatsku boljim mjestom za život? Jer jednog dana, ako se ovi scenariji stvarno obistine, a vi ništa ne poduzmete da to spriječite – kako ćete moći pogledati svojoj djeci u oči kad vas budu pitali: “Tata i mama, a gdje si ti bio 2019. kada se sve ovo događalo?”

(index.hr)

Premijeri i predsjednici su među 30.000 ljudi iz cijelog svijeta koji su započeli pregovore u ponedjeljak na konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u gradu Katowicama u Poljskoj

Politička pozadina summita ukazuje na velike razlike između zemalja, kao i moguće probleme koje bi mogle spriječiti potencijalne dogovore

Klimatski summit Ujedinjenih naroda COP24 (Conference of the Parties) upozorava kako je današnja generacija posljednja koja može spriječiti globalno zatopljenje, ali i prva koja će osjetiti posljedice. Gotovo 200 zemalja susrest će se u iduća dva tjedna (od 2. do 14. prosinca) u poljskome gradu Katowicama gdje će dogovoriti posljednje detalje dogovora iz Pariza.

Glavni cilj Pariškog sporazuma iz 2015. jest smanjenje emisije stakleničkih plinova, posljedice korištenja fosilnih goriva (treset, ugljen, nafta, zemni plin) te ograničiti rast globalne temperature na razinu između 1,5 i 2 stupnja Celzijevih u odnosu na predindustrijsku razinu.

Pregovori zemalja u Poljskoj dolaze u jeku katastrofalnih vijesti kako su u porastu globalne emisije koje bi trebale biti upola smanjene do 2030. godine, te kako su protekle četiri godine bile najtoplije otkada je započelo njihovo mjerenje, piše Guardian.

Politička pozadina samog summita donosi svoje izazove, s obzirom da američki predsjednik Donald Trump negira globalno zatopljenje, a nedavno izabrani brazilski predsjednik Bolsonaro kontinuirano napada UN. Neke promatrače brine činjenica što se summit održava upravo u Poljskoj koja je naklonjena ugljenu.

Međutim, inicijativa Europske unije da postane klimatski neutralna i da smanji trošak obnovljivih izvora energije predstavljaju pozitivni pomak, dok se očekuje kako bi nakon godine koju je obilježilo ekstremno vrijeme moglo pomoći u davanju na važnosti sporazumu.

“Mi smo poljednja generacija koja može promjeniti smjer globalnog zatopljenja, ali mi smo i prva generacija koja će osjetiti posljedice,” izjavila je direktorica Svjetske banke Kristalina Georgieva, piše The Guardian.

Banka je objavila kako će rekordnih 100 milijardi dolara u vremenskom periodu od 2021. – 2025. godine biti podijeljeno između projekata čiji je cilj smanjiti emisiju i zaštita ljudi od posljedica globalnog zatopljenja. Naime, samo je 5 posto sredstava na razini svijeta otišlo na zaštitu ljudi od posljedica globalnog zatopljenja. Međutim, 2018. godinu obilježili su požari, toplinski udari, poplave.

Nova normalnost

“Mi već vidimo katastrofalne posljedice klimatske promjene,” izjavila je Georgieva, “Mi imamo snažan stav kako je potrebna akcija i na adaptiranju čovječanstva na promjene i na ublažavanju globalnog zatopljenja.”
“Ekstremne temperature predstavljaju novu normalnost”, izjavio je profesor Patrick Verkooijen, direktor Globalnog centra za adaptaciju. “Rasprava o klimatskim promjenama ne može biti više o uzrocima, mora se i fokusirati na milijarde ljude koji su u opasnosti.”

Najmanje odgovorni, a najpodložniji posljedicama

Bogate zemlje su obećale 100 milijardi dolara na godinu do 2020. godine kako bi pomogle siromašnijim zemljama da se što lakše prilagode klimatskim promjenama i razviju ‘čistu energiju’.

“Mi predstavljamo gotovo milijardu ljudi, ljudi koji su najmanje odgovorni za klimatske promjene, ali su neki od najranjivijih.

Što duže siromašne zemlje čekaju na sredstva, to će biti veći trošak dugoročno”, smatra Gebru Jember Endalew, direktor grupacije koja predstavlja 47 najmanje razvijenih zemalja
Pregovarači koji moraju na stol dovesti dvije strane morat će napraviti i pravilnik koji će regulirati što i kako koja zemlja radi, te načine praćenja napretka.

Fosilne industrije

Zamjenik poljskog ministra energije Michał Kurtyka ustvrdio je kako će njihov fokus biti na korištenje šume koje bi trebale smanjiti emisiju ugljičnog dioksida u atmosferi, dok bi se pomoglo radnicima fosilnih industrija u pronalasku novog posla.

Naime, Poljska generira čak 80 posto svoje struje od ugljena, a sponzori summita o klimatskim promjenama su dvije kompanije fosilne industrije.

“Kada imate veliku fosilnu kompaniju kao sponzora summita o klimatskim promjenama šaljete najgoru moguću poruku u najgore moguće vrijeme,” tvrdi direktor Greenpeacea za središnju i istočnu Europu Robert Cyglicki, piše The Guardian. “To je jednako da Phillip Morris sponzorira zdravstveni kongres na kojem bi se zemlje trebale dogovoriti o zabrani cigareta. Znat ćemo je li ovo bio uspješan summit ako kompanije požale što su je sponzorirale.”

(net.hr)

Odrasli ljudi bez djece odjeveni kao pirat Johnny Depp ili Elsa guraju djecu u redu da dobiju prva mjesta u vožnji lunaparkom u Disney Worldu

Ta ista djeca od 30 godina se laktare pred malom djecom koja čekaju susret sa svojim omiljenim Disneyjevim likovima, prema osoblju koje upozorava da bijesni milenijalci “uništavaju Disney World za djecu”.

Disney World je sada potpuno preplavljen od strane odraslih milenijalaca tako da mnoga djeca nisu u mogućnosti sudjelovati u mnogim aktivnostima ponude u tematskom parku, uključujući susret i slikanje sa Disneyjevim likovima, popularne vožnje, a najpopularnija stvar svih milenijalaca je – predano bojanje slika omiljenih Disneyjevih likova.

Jedna je majka putovala sve od grada Memfisa sa svojim 5-godišnjim djetetom kako bi posjetila Disney World i izvijestila o ovoj sceni:

“Ovo je savršen dan u Walt Disney Worldu. Moj petogodišnjak je čekao ZAUVIJEK ovaj dan, a njegovo je malo srce prelijetala radost dok smo prolazili kroz Vrata Čarobnog kraljevstva i dobili naš prvi uvid u Pepeljugin dvorac. Moj sin je zatim vidio jednog od mnogobrojnih likova koji su hodali parkom i slikali se sa posjetiteljima. O moj Bože! To je Winnie the Pooh! Njegov najomiljeniji! Trčimo da se slikamo s njim.

Od niotkuda, tri milenijalca koja nose majice Mickey Mouse-a, izgurala su moje dijete na putu da se prvi put približi Poohu. Točno ste pročitli. Tri odrasle osobe osjetile su da je u redu pregurati se ispred djeteta da bi se slikali sa muškarcem / ženom odjevenom kao lik iz dječjeg crtića.

Kasnije tog dana, vidjeli smo stol za bojanje koji je postavljen za djecu i bojaju slike svojih omiljenih Disneyjevih likova. Nakon što smo čekali petnaestak minuta u redu za stol, moje dijete je opet izgurano od strane milenijalaca, te smo odlučili samo krenuti dalje bez bojenja. Bio je uzrujan što nije zauzeo svoj red nakon tako dugo čekanja, ali objasnila sam sam mu da se ponekad na takav način “lome kolačići”.

Oh, jesam li spomenuola da su petorica za stolom za bojanje bila preko 20 godina?? Tona djece nije mogla doći do stola s bojicama, jer je hrpa odraslih željela bojati sliku Donalda Ducka.

Milenijalci bez djece, uništavate nam Disney World!

Činjenica da je Disney World tako usmjeren na djecu je jedan od razloga zašto volim ovo mjesto – kaže majka. Ljudi koji ovdje rade (Disney naziva svoje zaposlenike “članovima filmske ekipe”) se uvelike trude kako bi vaše dijete dobilo sjajno iskustvo.

Oni su vrlo demokratski i sa posebnim tretmanom, pazeći pritom na širenje Disneyjeve čarolije na svako dijete.

Dakle, kad vidim horde odraslih kako trče da bi bili prvi u redu vožnje za djecu, laktareći malu djecu, ja tu ne mogu pomoći, već samo uzdahnuti. Kako smo došli do ove situacija, milenijalci? Ja znam, ja znam. Previše smo kritični što se tiče ove generacije, i oni se obično krive za sve. Ali ipak.

Milenijalci, ovo je Amerika. Ne mogu vas spriječiti da dobijete svoj Disney World doživljaj, pa čak i ako mogu, ne bih željela. Sve što tražim je da duboko udahnete i stavite svoje ponašanje u odgovarajući kontekst. Zahvaljujemo na slušanju, a sada se možete vratiti slikanju selfija sa tostom od avokada, ili što god mladi ljudi rade u vašim godinama.” – zaključuje majka.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zbirka novootvorenih eseja koje je napisao Stephen Hawking prije svoje smrti otkriva kako je poznati fizičar vjerovao da bogati ljudi mogu stvoriti novu vrstu “nadljudi” uređivanjem DNK njihove djece

Zbirka članaka i eseja, koja se djelomično pojavljuje u Sunday Timesu, bit će objavljena u cijelosti kao knjiga pod nazivom: ‘Kratki odgovori na velika pitanja’ koja će biti objavljena 16. listopada.

Hawking, koji je umro u ožujku 2018. godine, piše da je siguran da će napredak u genetskom inženjerstvu omogućiti ljudima stvaranje nadljudske rase unutar ovog stoljeća.

Također je predvidio, iako će zakoni pokušati spriječiti, da bogati i pohlepni neće moći odoljeti ovom iskušenju.

“Siguran sam da će tijekom ovog stoljeća ljudi otkriti kako izmijeniti inteligenciju i instinkte poput agresije” – napisao je.

“Zakoni će vjerojatno biti protiv genetskog inženjeringa s ljudima. No, neki ljudi neće moći odoljeti iskušenju da poboljšaju ljudske karakteristike, poput pamćenja, otpornosti na bolesti i duljinu života.”

Hawking je dodao da će pojava nadmoćne rase uskoro dovesti do implikacija za “neunaprijeđene ljude” za koje je pretpostavio da će na kraju “izumrijeti ili postati nevažni”.

Također je upozorio da “kad se takvi superljudi pojave, doći će do značajnih političkih problema sa neunaprijeđenim ljudima koji neće biti u mogućnosti se politički nadmetati”.

Njegovo užasno predviđanje se nastavlja, i kaže kako će oni koji su nadmašeni u razvoju nove rase ljudskog društva ili će umrijeti ili postati nevažni, ostavljajući “utrku samodizajniranih bića koja će se sve više povećavati”.

Hawkingova predviđanja proizlaze iz tehnologije za uređivanje gena koja već postoji.

Metoda Crispr-Cas9, izumljena prije šest godina, jest sustav za uređivanje DNK koji omogućuje znanstvenicima da mijenjaju loše gene ili dodaju nove i koriste ju za liječenje djece koja su bila predisponirana za ozbiljne bolesti kao što je inače neizlječivi rak.

NoviSvjetskiPoredak.com

Moda je sada korištena za iskrivljavanje kulture i korumpiranje pristojnosti

Modeli u neonskim topovima i prozirnim haljinama obilježili su najnoviju modnu reviju inspiriranu cyberpunkom u Milanu u Italiji, sa bizarnim detaljem – tri dojke.

Modna revija branda GCDS-a za proljeće / ljeto 2019 podržala je žene sa tri dojke kao iz distopijskog filma Total Recall (Totalni opoziv) nadodajući treću protetičku dojku na nekoliko modela.

Brand tvrtke GCDS, ili “Bog ne može uništiti uličnu modu”, osnovali su braća Giuliano i Giordano Calza u 2015. godini, koja je tematizirana oko distopijske budućnosti, rekao je Giuliano, a njezini modeli će služiti kao “poziv na buđenje”.

“Mi smo mlada grupa – svi smo mlađi od 30 godina – i želio bih razgovarati s ljudima o našoj dobi o budućnosti i razmišljati o plastici, nedostatku vode i okolišu” – rekao je.

“Potpuna održivost je nemoguća, i želio sam da ovaj show bude poziv na buđenje”.

U filmu “Total Recall” iz 1990. godine u kojem glumi Arnold Schwarzenegger, žena u koloniji na Marsu je deformirana i ima tri dojke zbog industrijskog zračenja.

Posljednjih godina, moćnici su su postupno pretvorili modu u instrument koji je okultan i groteskan.

Možete pogledati modnu reviju u cijelosti ako se usudite:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Osim planiranja vaše mirovine i buduće financijske sigurnosti, sada je vrijeme da stavite novac na stranu da bi jednog dana mogli platiti spramanje podataka iz vašeg mozga, prema jednom od vodećih futurologa koji kaže da ćemo do 2050. godine prisustvovati vlastitim pogrebima kao roboti

Dr. Ian Pearson, koji ima samoproglašeni rekord od 85 posto za projekcije u buduućnost od 10 do 15 godina, kaže da će se ljudi jednog dana (i u ne tako dalekoj budućnosti) prenijeti svoje misli u mašine koje će poboljšati njihovu inteligenciju, poboljšati memoriju i senzorske osobine.

Vanjske informatičke mogućnosti znače da se tehnologija neprimjetno povezuje sa vašim mozgovima pa se osjeća točno isto kao i prije, kaže Pearson. Štoviše, znanstvenik kaže da kada fizički umrete, gotovo cijeli mozak će moći i dalje funkcionirati … kao stroj.

“Do 2050. godine 99 posto vašeg uma će raditi na vanjskom stroju, prije nego u mesnatom mozgu vaše glave” – tvrdi Pearson u svom blogu, Futerizon.

Kada vaše ljudsko tijelo na kraju dovede do neizbježne smrti, Pearson kaže: “ako ste spremili dovoljno i dobro se pripremili”, jednostavno možete prebaciti svoje podatke iz vašeg mozga u robot, koji će prisustvovati vašem pogrebu, i zatim nastaviti dalje, samo u mlađem i visoko nadograđenom tijelu.”

“Neki ljudi možda trebaju pričekati do 2060. ili kasnije, sve dok se cijene robota ne spuste dovoljno da ćemo ih svi moći priuštiti”, kaže on.

“U principu, možete zamijeniti tijela onoliko često puta koliko vam se sviđa, jer vaš um ne prebiva više u tijelu, robot je privremeni medij, samo transport za senzore.”

Kao i sva predviđanja koja se čine previše dobra da budu istinita, Pearson objašnjava da će podaci biti pohranjeni na oblak, a ne vaš osobni poslužitelj, koji bi mogao moglo biti u vlasništvu Googlea, Facebooka, Applea ili nekog budućeg ekvivalenta.”

Kao da ste prodali svoje duše đavolu, potrošači će prodavati svoj rad, znanje i uspomene za jednu vrstu besmrtnosti: “Vi zapravo nećete biti pravi vlasnici svojeg uma”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U zadnje vrijeme se jako puno priča o automobilima bez vozača i njihovog potencijala da mogu promijeniti način na koji ljudi koriste ceste već jako dugo vremena

Međutim, u nadi da mogu promijeniti stvari na bolje, postoje i neki razlozi za bojazan i za vašu sigurnost dok ste u njima.

To je zaključak koji nam je Zach Aysan, kanadski znanstvenik i stručnjak za kibernetičku sigurnost htio naglasiti.

On je u članku „Samosudarajući automobili” naglasio da za njega vožnja automobila bez vozača može biti izvor nadahnuća i znak da velike stvari uskoro dolaze, no važno je biti svjestan nekih negativnih posljedica koje bi mogle zadesiti društvo u cjelini jer tehnologija koja stoji iza njih je napokon došla u masovnu uporabu.

Da bi se razumio njegov sveobuhvatni stav prema tome, prvo je važno znati točno što su to automobili bez vozača.

On je rekao da se autonomni automobili, ili automatizirani automobili ne bi trebali uopće zvati automobili.

Zbog jedne stvari, a to je da automobili bez vozača imaju jednu fundamentalnu razliku od običnih automobila. A to je činjenica da su oni zapravo ne trebaju vozača, jer, naravno, oni mogu sami voziti.

U stvari čovjek uopće nije potreban da sjedi u konvencionalnom vozačevom sjedalu. Jednostavno nije potrebno uopće da muškarac ili žena zauzimaju prostor unutar samovozećeg automobila da bi on funkcionirao.

A kako je to moguće? Pa, uglavnom zato što su automobili bez vozača zapravo samo visoko napredna vozila, povezana sa internetom, opremljena računalima i GPS-om na četiri kotača.

A to je, prema Aysanu, glavni srž problema – računalni automobili su jednako ranjiv na hakiranje kao i većina ostalih vrsta računala.

„Potrebno je samo jedna ulazna točke koja nije pravilno osigurana kako bi se omogućio javni pristup”, rekao je Aysan.

„Obrana svih ulaznih točaka i trajna sigurnost istih, unatoč promjeni organizacijskih zahtjeva, osoblja i beskrajnih računalnih ažuriranja softvera knjižnica, je skoro pa nemoguća.”

Po njegovom mišljenju, to bi moglo završiti kao jedan od uzroka velikih problema za automobile bez vozača.

Ako skupina sa zlim namjerama nekako uspije pridobiti pristup i daljinski kontrolirati samo jednu samostalnu vožnju vozilom, mogli bi ga jednostavno i učinkovito pretvoriti u samonavodeću bombu, upozorava Aysan.

„Potpuno napunjeni automobil Tesla putuje više od 200 kilometara na sat te se može zabiti u kemijsku tvornicu, električne podsustave ili benzinsku postaju te bi mogao napraviti veću štetu od bombe koje su napravili teroristi na Bliskom istoku”, rekao je.

Sada zamislite da hakiraju grupu automobila, stotine njih. Ili tisuću.

Postoji i bolja strana, na sreću. Aysan kaže da postoji u velikoj mjeri zbrka u industriji, više od bilo kojeg stvarnog straha ili nesigurnosti.

Ukratko, vrata su širom otvorena za preventivne mjerama koje bi mogle pomoći u zaštiti od potencijalne opasnosti koje bi mogle nastati ako grupa hakera počene ciljati autonomna vozila. (NN)
 
NoviSvjetskiPoredak.com