Prema riječima ljudi koji sudjeluju u ovom projektu, karakteristike će biti prava avangarda u odnosu na postojeće zrakoplove

ska zrakoplovna korporacija MiG razvija novi borbeni avion pete generacije MiG-41, najavio je to izvršni direktor kompanije Ilja Tarasenko.

Riječ je o avionu koji će naslijediti presretača MiG 31, a koji je poznat pod radnim nazivima MiG-41 ili PAK DP. Još prošle godine Tarasenko je rekao da će MiG-41 imati dva motora, smanjenu vidljivost za radare i možda najvažnije, da će biti brži od svog prethodnika koji prema službenim specifikacijama može letjeti brzinom i do 3.000 km/h.

To bi ujedno značilo i da će novi presretač biti najbrži avion na svijetu, a prema najavama čak četiri puta brži od zvuka.

“MiG-41 bit će najbrži u svijetu, maksimalno neprimjetan za radare te će se moći izboriti ne samo sa standardnim malomanevarskim prijetnjama kao što su krstareće rakete, bombarderi i dronovi, već i s prijetnjom koju predstavljaju supersonične rakete”, najavili su iz kompanije.
 

 
Domet MiG-a 41 će se kretati u rasponu od 700 do 1500 kilometara, a bit će naoružan raketama R-37 klase zrak-zrak, kao i raketama nove generacije.

Tarasenko je rekao kako će MiG-41 moći ispunjavati zadatke i u bliskom svemiru te da se radi o potpuno novom zrakoplovu koji osim uloge neće imati puno sličnosti s MiG-om 31.

Prema riječima ljudi koji sudjeluju u ovom projektu, karakteristike će biti prava avangarda u odnosu na postojeće zrakoplove koji se trenutno nalaze u operativnoj uporabi. To se prije svega odnosi na brzinu, jer je osnovni zahtjev da PAK DP bude hiperzvučna letjelica.

Njegova projektirana brzina bi trebala iznositi oko 4500 km/h. Ovo će omogućiti učinkovitu borbu s perspektivnim hiperzvučnim projektilima koji će predstavljati okosnicu udarnog raketnog naoružanja u predstojećim desetljećima.

Zahvaljujući brzom razvoju upravljačkog softvera, zatim guste mreže orbitalnih i zemaljskih sustava ranog otkrivanja i javljanja, planira se da će ovaj zrakoplov postati i daljinski upravljana bespilotna letjelica.

Pored ovoga, jedan od osnovnih zadataka je da zrakoplov bude nevidljiv za protivničke radare što je odlika zrakoplova 5. generacije, kao i da bude osposobljen dostizati visine koje su za sada samo znanstvena fantastika.

Dakle, ovaj zrakoplov će, po svemu sudeći, pored presretanja hipersoničnih projektila koji dolaze iz svemira biti i “smrt” za strukturu neprijateljskih satelita koja se nalazi u zemljinoj orbiti.
 

 
(express.hr)

Šef ruske strateške korporacije za obrambenu industriju Rostec kaže kako je Moskva spremna prodati sustave protuzračne obrane S-400 svakom narodu koji se osjeća nesigurnim i želi osigurati svoj zračni prostor, uključujući i SAD ako to želi

Neposredno prije kraja godine, Moskva je pristala opskrbiti​Ankaru sa raketama zemlja-zrak S-400, čime je Turska prva država članica NATO-a koja će integrirati rusku tehnologiju u Sjevernoatlantsku obrambenu strukturu nakon što se isporuči sustav u vrijednosti 2,5 milijarde dolara.

U srijedu je Sergej Chemezov, šef ruskog državnog konglomerata Rostec, produljio ponudu za prodaju sustava S-400 Triumf, ili SA-21 Growler, kako je poznato od strane NATO-a, Pentagonu.

“S-400 nije napadački sustav, to je obrambeni sustav. Možemo ga prodati Amerikancima ako žele”, rekao je Chemizov za Wall Street Journal (WSJ) na pitanje o strateškom razmišljanju koje stoji iza prodaje S-400 Turskoj.

S-400, koji je razvio ruski ured Almaz Central Design Bureau, služi ruskim oružanim snagama od 2007. godine. Pokretni raketni sustav zemlja-zrak, može srušiti ciljeve u radijusu od 40 do 400 km. Postavljanje baterije sustava S-400 u Siriji je poslužilo kao jedan od stupova uspješne ruske obrane protiv Islamske države (IS, prije ISIS / ISIL).

Dok razvojni ured Almaz sada razvija sustav S-500, inozemne narudžbe za kupnju sustava S-400 su mnogostruko porasle. Osim Kine i Turske koji čekaju isporuke, Indija, Katar i Saudijska Arabija trenutno pregovaraju o kupnji ruskog vojnog hardvera.

Rastuća potražnja može se pripisati visokoj pouzdanosti i dugoj povijesti obitelji S sustava proturaketne obrane. S-200, kojeg je dizajnirao Almaz u 1960-ima, danas služi mnogim narodima. U subotu je navodno upotrebljena sirijska S-200 Vega srednje-visinska raketa zemlja-zrak za presretanje izraelskog F-16.

“Dok je politička situacija u svijetu napeta, svaka zemlja nastoji osigurati svoju sigurnost i, naravno, osigurati sigurnost svog zračnog prostora. Zato je potražnja za sustavima proturaketne obrane vrlo velika” – izjavio je Chemezov za WSJ u intervjuu objavljenom u subotu.

“Mnoge zemlje žele kupiti takve sustave i imamo mnogo narudžbi. Ne govorim da se ne natječemo sa Amerikancima – naravno da to radimo. Ali prema mojim informacijama, naš sustav je bolji.”

Izravni konkurent S-400 je američki raketni sustav zemlja-zrak Patriot. No, ruski sustav može otkriti ciljeve u zraku u rasponu od 600 km, i pogoditi ih u radijusu od 400 km, dok je za Patriot sustav radijus od 180 km i 130 km.

Brzina sustava je još jedan ključni čimbenik. S-400 može pogoditi cilj pri brzini do 17.280 km/sat, dok Patriot može putovati brzinom od samo 7.920 km/sat. Nadalje, iako oba sustava imaju slične brzine reakcije kraće od 10 sekundi, S-400 je brži za implementaciju, od transporta do borbenog načina rada za oko pet minuta, dok kod sustava Patriot to traje 25 minuta.

Imajući to na umu, Chemezov je pomalo ironično ponudio SAD-u rusku inženjersku tehniku za zaštitu svojeg neba. “Stvarno nema problema sa strateškog gledišta. I ne vidim nikakve probleme za Rusiju s gledišta sigurnosti” – istaknuo je.

“Naprotiv, ako je zemlja sposobna osigurati sigurnost svog zračnog prostora, osjećat će se sigurnom”, kazao je Chemezov. “A oni koji možda imaju namjeru napasti tu zemlju, dvaput će razmišljati.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

NJEGOV “TATA” BIT ĆE TRENUTNO NAJBRŽI AVION NA SVIJETU MIG-31, A “DJED” – POZNATI MIG-25

AVION koji je istovremeno superbrzi lovac i presretač još uvijek ne postoji u prirodi. Međutim, Rusija je prepuna priče o njemu.

Čak se govori da će to biti MiG-41.

Ovo znači da budući čudo-avion biti projekt zavoda OKB Mikojna. Također: da će taj avion značiti daljnji razvoj već postojećeg čuvenog lovca MiG-31 koji se uspješno koristi u Zračno-kosmičkim snagama (VKS) RF.

Da će Rusija dobiti novi zrakoplov rijetkih mogućnosti, najavio je i zapovjednik VX general-pukovnik Viktor Bondarev. On je još prije godinu dana rekao da znanstvenici i inženjeri već rade na njemu, a da se za 2017. planira početak eksperimentalno-razvojnih radova na naprednom avio-kompleksu za “udaljeno presretanje”.

Taj avion bi trebalo da do 2025. godine ući u naoružanje avio-pukovnija.

Indirektno je sve ovo potvrdio i generalni direktor Ruske korporacije za proizvodnju zrakoplova “MiG” Sergej Korotkov, koji je dao značajnu izjavu da se već radi na razvoju najnovijeg lovca-presretača i da će od 2026. godine on ući u naoružanje VKS.

Nitko, kao što se vidi, ne govori o nekom konkretnom avionu, ali je savršeno jasno da se radi o MiG-41, koji će postati nasljednik najbolje tradicije lovca MiG-31.
 

 
Poznato je da se projekt lovca-presretača velikog dometa (napredni avijacijski kompleks dalekog presretanja – PAK DP) razvijenog na bazi MiG-31 realizira u OKB. “Mikojan” u suradnji s Nižnjegorodskim zavodom za proizvodnju zrakoplova “Sokol”.

Razvoj je počeo još 2013. godine – u početku po nredbi glavnokomandirajućeg VX (tada još VVS), a kasnije i po nalogu načelnika Generalštaba Oružanih snaga Rusije.

Avion će se razvijati u okviru programa naoružavanja do 2020. godine i zamijenit eskadrilu zrakoplova MiG-31, kojih danas u naoružanju VKS ima 120 (75 su već modernizirani, a ostali će to biti u naredne 2-3 godine). Uz sve prednosti “trideset jedinice” (on nema premca u svijetu, ne samo po brzini), rok eksploatacije ovih aparata završava 2028. godine i njima je zamjena jednostavno neophodna.

Ako napravimo mali izlet u povijest modernih domaćih presretača, nemoguće je ne podsjetiti se MiG-25, koji je bio “tata” sadašnjeg MiG-31 i, samim tim, biće “deda” MiG-41. Dakle, “deda” se prvi put proslavio u borbenim uvjetima u Egiptu tijekom jednog od izraelsko-arapskih ratova.

Njegova pojava u nebu iznad Izraela paralizirala je avijaciju Tel-Aviva. Prvo, zbog neobične brzine za ono vrijeme, drugo, zbog vrhunske radarske stanice REB “Smaljta”, koja je tog lovca činila nevidljivim za američke radare, kojima je raspolagao Izrael.

Postoji i jedna anegdota o brzinskim mogućnostima MiG-25.

Jedan mladi sovjetski pilot, primijetivši na zaslonu radara raketu ispaljenu ka njemu, iz straha je “stisnuo puni gas”. Lovac je dostigao takvu brzinu da je pobjegao raketi, ali se pilot uslijed ogromnog preopterećenja onesvijestio. Došao je svijesti tek iznad Krimskog poluotoka, gdje je sletio na vojni aerodrom “Beljbek”. Limarija lovca bila je nagorjela od brzine, ali letačke performanse nije izgubio.

Maksimalna brzina MiG-25 nikada nije izmjerena. Poznato je, da je pilot-kozmonaut Svetlana Savićka na tom lovcu dostigla brzinu 2700 kilometara na sat. Brzina, ograničena pravilima sigurnosti za sve tipove MiG-25 je 2.8M, to jest 3000 kilometara na sat. Bez prikačenog noružanja, koje “jede” 15 posto brzine, taj avion je, po mišljenju zrakoplovnih stručnjaka, sposoban i za 3,5 tisuća km/sat.

Rakete američkog raketnog sustava MIM104 Patriot u stanju su oboriti zračne ciljeve pri brzini od 1800 km/h do 5 Maha (ovo drugo nije potvrđeno u praksi) i, shodno tome, ne može svaka od njih uloviti ruskog lovca.

MiG-31 po brzinskim karakteristikama ne može značajno premašiti “dvadeset peticu”, ali ipak još uvijek nema premca. I u narednih 10-15 godina, teško da će se u nekoj zemlji pojaviti nešto slično.

Namjena MiG-31 je – detekcija i uništavanje balističkih i krstarećih raketa, različitih letećih aparata, počevši od nisko letećih bespilotnih letjelica, i završno s nisko letećim orbitalnim satelitima.

On je u stanju uspješno uništiti američke loveći 5. generacije F-22 i F-35.

Taj lovac-presretač obara zračne ciljeve pri brzinama do 5 Maha, koje je u stanju detektirati na udaljenosti od 280 kilometara – zahvaljujući anteni sa faznom rešetkom, koja u ovakvom obliku nema ni na jednom drugom zrakoplovu u svijetu.

Presretač nosi od 5 do 9 tona borbenog tereta, njegov arsenal obuhvaća razne tipove streljiva, uključujući i rakete dugog dometa kojima može nanositi udare samostalno, bez vanjskog navođenja. Uz to, MiG-31 može postati i leteći zapovjedni centar.

Međutim, unatoč ovakvim izvanrednim performansama i postojanju različitih modifikacija zrakoplova, njegov radni vijek (kao što je već spomenuto) stručnjaci ograničavaju na 2025-2026. godinu. Do tog momenta treba pojaviti lovac-presretač nove generacije MiG-41.

A glavna karakteristika tog presretača treba biti brzina – 4.500 km/h.

Taj hipersoničnom avion će nositi na trupu i hipersonične projektile. Najnoviji lovac će moći ponesti u orbitu i male satelite, što su u stanju odraditi i neke modifikacije MiG-31, međutim MiG-41 će imati mnogo veće mogućnosti.

“Novi presretač u MiG-u su razvijali još početkom 90-ih godina pod šifrom “projekt 70″,  kaže avio-ekspert Valentin Dudin.

Nova koncepcija nije ličila na prethodne migovske lovce i po svojim karakteristikama trebalo je da postane najmoćniji borbeni zrakoplov PVO s predviđenom brzino do 7.000 kilometara. Ali, nije bilo dovoljno novca, a i odnos prema “obrambenoj industriji” tada je bio neodgovoran.

A sadašnji planirani novi presretač će najvjerojatnije biti razvijan na temelju MiG-31, što je sasvim logično. To je i brže, i ekonomičnije. A mogućnosti budućeg MiG-41 će višestruko premašiti prethodne modele. On će biti u stanju presretati hipersonične udarne bespilotne letjelice, koje amerikanci trenutno razvijaju, a koje su teoretski još uvijek u dometu S-500″.

MiG-41 se još uvijek nije pojavio na svjetlosti dana, nisu u potpunosti poznate ni njegove glavne karakteristike i naoružanje, međutim, taj lovac-presretač već iritira potencijalne protivnik Rusije.

Jer, zrakoplov koji prestiže rakete je – značajan je argument u odvraćanju agresije. I kroz 10 godina on će isto tako spokojno i bez straha letjeti nad teritorijem Amerike, kao što je to, prije 45 godina, radio njegov “djed” – MiG-25.

Ne može se protiv genetike.
 

 
(fakti.org)

Bivši pilot CIA-e, John Lear, potpisao je pismeno priznanje da neboderi blizanci u New Yorku nisu oboreni tako što su se avioni zabili u njih

Prema njegovom mišljenju, zvanična priča o tome da su dva zrakoplova oborila nebodere je “fizički nemoguća”.

Pošto je predsjednik Putin ovog tjedna naveo da će objaviti satelitske fotografije koje dokazuju da su se zgrade blizanaca uništene “kontroliranom eksplozijom”, izgleda da će doći do opovrgavanja zvaničnog izvještaja Komisije za 11. rujna, prenosi Yournewswire.

Pismeno priznanje je ozbiljna pravna stvar i vrijedi za “pravnu istinu” ukoliko se ne pobije. Sada protivnici Learove teorije moraju predstaviti svoje dokaze ako žele pobiti njegovu izjavu.

Ukoliko to ne učine, vlada SAD će morati priznati da službeni izvještaj Komisije za 11. rujan nije bio istinit.

Morate uzeti u obzir da John Lear nije bilo običani pilot.

On je unuk osnivača Learjet-a, Bilk Leara. Umirovljeni je zračni kapetan i bivši pilot CIA-e koji je upravljao više sa više od 100 različitih aviona tijekom 40 godina aktivnog letenja.

On ima više pilotskih certifikata nego bilo koji drugi certificirani pilot. On je letio u Aziji, Africi, istočnoj Europi i na Bliskom istoku.

Drugim riječima, Lear se razumije u letenje i zrakoplove. Ako je on rekao da avioni nisu srušili kule bliznakinje, onda je to sigurno tako.

Evo što je on napisao i potpisao u svom pismenom priznanju:

“Niti jedan Boeing 767 nije udario u tornjeve blizance kao što vlasti i mediji lažno tvrde. Takav sudar je fizički nemoguć iz nekoliko razloga.

U slučaju pravog udara, zrakoplov bi se počeo okretati kada bi njegov prednji dio udario u čelične stupove nebodera.

Zatim bi došlo do odvajanja vertikalnog i horizontalnog repa zrakoplova i njihovog padanja na zemlju. Motor aviona bi zadržao svoj oblik prilikom udara i bili bi pronađeni među ostacima srušene zgrade.

Niti jedan Boeing 767 ne može ostvariti brzinu od 810 km / h na visini od 300 metara iznad razine mora. Motor jednostavno ne može izdržati zapreminu gustog zraka pri tolikoj visini i brzini.

Dio trupa zrakoplova sa 3-4 rupe na prozorima nije mogao preživjeti udar u čelični stup kule na brzini od 800 km/h.

Mnogi dijelovi zrakoplova su morali pasti na zemlju jer se nisu mogli probiti kroz masivne čelične stupove tornjeva blizanaca, uključujući 3 jezgre motora ukupne težine 4,5 tone, koji nisu mogli nestati tek tako.

Nemoguće je da je čitav avion tek tako nestao u sudaru”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:NSP)