Znanstvenici su otkrili da financijske brige uzrokuju smanjenje kvocijenta inteligencije (IQ) za 13 bodova, što je ekvivalent padu zbog kroničnog alkoholizma. Hrvatska je na samom dnu europskih zemalja prema visini koeficjenta iteligencije, navodi istraživanje.

Financijski problemi mogu oslabiti mentalne sposobnosti te utjecati na donošenje loših odluka, zaključak je dviju studija britanskih i američkih znanstvenika, objavljenih u prestižnom časopisu Science. Istraživanja, provedena među kupcima u američkom šoping-centru te među uzgajivačima šećerne trske u Indiji, prvi su eksperimentalni dokaz da siromaštvo može utjecati na ljude tako da im ostavlja manje mentalnog kapaciteta za važne, ali složene zadatke poput učenja.

Koristeći standardizirane testove, znanstvenici su otkrili da financijske brige uzrokuju smanjenje kvocijenta inteligencije (IQ) za 13 bodova, što je ekvivalent padu intelektualnih sposobnosti zbog učinka kroničnog alkoholizma ili cijele neprospavane noći. Znanstvenici smatraju da to može objasniti zašto siromašni ljudi češće griješe ili donose loše odluke koje samo pogoršavaju njihove financijske nedaće.

Manja briga za zdravlje

Opseg učinka siromaštva na kognitivne sposobnosti za nas je bio iznenađujući. Siromaštvo utječe na informacijsku protočnost ljudskog uma tako da ostavlja manje prostora za ostale stvari – izjavio je za indijski Telegraph jedan od autora istraživanja dr. Eldar Shafir, profesor psihologije na Princetonu, koji proučava kako ljudi donose odluke u nesigurnim uvjetima.

Od sredine 90-ih godina do danas objavljeno je nekoliko studija koje pokazuju povezanost siromaštva i onoga što znanstvenici nazivaju kontraproduktivnim ponašanjem, primjerice neučinkovitim gospodarenjem novcem i vremenom, lošim roditeljstvom i slabom produktivnošću na poslu. Siromašni se, također, manje brinu za svoje zdravlje.

Brojna takva ponašanja koja su se nekoć pripisivala manjku motivacije, snage volje ili inteligencije mogla bi biti prouzročena time što su smanjeni resursi za pažnju, a to je direktno potaknuto siromaštvom – rekla je dr. Anandi Mani sa Sveučilišta Warwick, prva autorica studija u Scienceu.

U jednom od eksperimenata znanstvenici su analizirali IQ 400 osoba slabe i srednje kupovne moći u jednom šoping-centru u New Jerseyju. Kupci su bili suočeni s četiri scenarija financijskih gubitaka, a dok su o tome duboko razmišljali, testirane su njihove kognitivne sposobnosti. Znanstvenici su zatim spoznali kako razmišljanje o financijskim problemima smanjuje kognitivne sposobnosti ispitanika, i to više kod onih slabijeg nego kod ljudi boljeg imovinskog stanja. Kod siromašnih ljudi zapažen je pad kvocijenta inteligencije za 13 bodova.

Ta razlika u kvocijentu inteligencije opaža se kad alkoholičara usporedimo sa zdravom odraslom osobom – rekla je Mani. – U terminima dobi, to je razlika u kvocijentu između 45-godišnjaka i prosječne osobe u 60-im godinama. U terminima nedostatka sna, ta se razlika opaža nakon cijele neprospavane noći – dodala je Mani.

U drugom eksperimentu znanstvenici su testirali 464 uzgajivača šećerne trske u 54 sela na području Tamil Nadu. Pritom su farmere testirali prije žetve, odnosno u razdoblju kada su imali smanjene financijske resurse, i nakon žetve, kada su prodajom šećerne trske zaradili novac. Pokazalo se da isti farmeri koji su prije žetve pokazivali smanjene kognitivne sposobnosti nakon žetve imaju bolje rezultate. Ti su rezultati bili slični kao u istraživanju u američkom šoping-centru, ali je učinak bio blaži.

Pratili smo iste ljude mjesec dana prije žetve i mjesec dana nakon nje te uvidjeli da kvocijent inteligencije raste kao i kognitivna kontrola, a pogreške se smanjuju. Zapazili smo rast kvocijenta za devet ili deset bodova – rekao je Sendhil Mullainathan, profesor ekonomije na Harvardu i koautor studije.

Kada ste zarobljeni novčanim problemima, razmi-šljanjima kako platiti račune, stanarinu i slično, rezultat je slabija usredotočenost na druge probleme. Zanemarujete druge stvari u životu koje zaslužuju vašu pozornost – objasnio je dr. Jiaying Zhao sa Sveučilišta British Columbia, koji je sudjelovao u istraživanju dok je bio student na Princetonu.

Prijašnji izvještaji o siromaštvu okrivljavali su siromašne za njihove osobne neuspjehe. Mi tvrdimo da siromaštvo oštećuje kognitivne funkcije jer sputava osobne sposobnosti u donošenju dobrih odluka. To može produbiti siromaštvo – naglasio je Jiaying Zhao.

Nove spoznaje britanskog i američkih znanstvenika zacijelo će obnoviti dugo vođenu i kontroverznu raspravu o povezanosti blagostanja i IQ-a. U kontroverznoj knjizi “IQ i bogatstvo nacija” iz 2002. britanski psiholog Richard Lynn i finski politolog Tatu Vanhanen na temelju dohodaka iz 81 zemlje pokazali su visoku povezanost između prosječnog IQ-a stanovništva i bruto nacionalnog proizvoda neke zemlje. Na toj ljestvici prednjačile su azijske države Japan, Hong Kong, Južna Koreja i Tajvan, a na začelju su bili Etiopija, Sijera Leone i Gana iz Afrike.

Upitna metoda

Listu europskih naroda predvodili su Nijemci i Nizozemci s prosječnim IQ-om 107, Hrvati su se s prosječnim IQ-om 90 našli na predzadnjem mjestu zajedno s Turcima, a na zadnjem je mjestu bila Srbija gdje je prosječan IQ 89. Lynnova lista izazvala je mnogo kontroverzi, a i metodologiju mnogi smatraju upitnom.

Loše rezultate Hrvata na listi Lynn je objašnjavao genetskim i čimbenicima okoliša, poput tople klime i života u komunizmu. Neki od stručnjaka odmah su to doveli u pitanje navodeći kako Kinezi, unatoč lošijoj prehrani i životu u komunizmu, imaju bitno veći IQ od Hrvata.

Hrvatska ima među najnižim koeficjentom IQ u Europi

Glavni su faktori genetika i okoliš. Koliko se ti faktori mogu primijeniti na pojedince, mogu i na narode. Po tom se kriteriju vidi kako se vi Hrvati hranite, čime se hranila vaša majka dok vas je nosila u trbuhu, u kakvoj klimi živite, koliki vam je standard i kada se vaša zemlja industrijalizirala – rekao je Lynn u razgovoru za Globus, predvidjevši Hrvatima rast IQ-a nakon ulaska u EU.

Kontroverzne razlike

Istraživanja o povezanosti IQ-a i blagostanja, odnosno siromaštva pojedinaca, ali i nacija uvijek izazivaju kontroverze zbog razlika koje se uočavaju među spolovima i različitim etničkim skupinama. Postoji više definicija inteligencije, no uvriježena je ona da je to mentalna karakteristika koja uključuje snalaženje u novim situacijama, sposobnost učenja na osnovi iskustva te razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova.

Inteligencija se mjeri IQ testovima koje je 1905. godine uveo francuski psiholog Alfred Binet kako bi mogao predvidjeti uspjeh djece u školi i identificirati one mališane kojima će u učenju trebati posebna pomoć.

Najinteligentnija etnička skupina na svijetu su Židovi Aškenazi čiji je prosječni IQ 115, a najslabije rezultate na IQ testovima postižu nacije iz subsaharske Afrike.

Razlike među rasnim skupinama prvi je uočio američki psiholog Arthur Jensen sa sveučilišta Berkeley koji je 1969. spoznao da afroamerička djeca imaju prosječan IQ 85, dok djeca bijelaca imaju IQ 100. Jensen je zaključio da je to velikim dijelom nasljedno, što je izazvalo skandal, a kritičari su tvrdili da je razlika rezultat različitih uvjeta odrastanja.

Svjetski skandal

Jensen je tada pokušao izolirati utjecaj okoline na IQ, provodeći studije na blizancima odvojenima nakon rođenja te djeci koju su posvojili pripadnici druge etničke skupine, ali je nasljedna komponenta inteligencije ostala.

Nobelovac James Watson koji je 1953. otkrio strukturu DNK, što je najveće otkriće u biologiji 20. stoljeća, izazvao je skandal planetarnih razmjera kada je u listopadu 2007. u razgovoru za Sunday Times izjavio: “Intimno sam veoma sumoran kad je riječ o perspektivi Afrike jer su naše socijalne politike zasnovane na činjenici da je njihova inteligencija na istoj razini kao naša, a svi testovi pokazuju da to nije istina”. Nakon toga je ekspresno umirovljen u Cold Spring Harbor Laboratoryju, instituciji u kojoj je proveo 40 godina.
 

 
(jutarnji, youtube.com.com/uredio: nsp)

Londonska Olimpijada će biti u minusu, kada se usporede prevelika ulaganja u izgradnju i tri puta manje turista nego se očekivalo, kažu stručnjaci. Prema preliminarnim ocjenama organizatora, prvoga tjedna Olimpijskih igara u Londonu je trebalo doputovati oko 300 tisuća turista. U britanski glavni grad je doputovalo samo 100 tisuća. Ako se uzme u obzir trajanje turnira, situacija se neće mnogo promijeniti. Ali, već je sada jasno kako Olimpijada neće dovoljno zaraditi.

“Organizatori londonske Olimpijade su računali na zaradu oko 10 milijardi funti sterlinga. Ali, ispada da neće zaraditi ni deseti dio te sume. Razlog za to je da su ulaganja u infrastrukturu i povećane mjere sigurnosti prešli planiranu sumu čak deset puta. Organizatori će biti u minusu. Odnosno, država. I kako je pokazalo iskustvo Pekinga, Olimpijada nije više način da se zaradi novac, već da se poveća prestiž države”.

“Organizatori Olimpijade u Londonu nisu uzeli u obzir specifičnost natjecanja. To je dug turnir, u kojem se istovremeno održava nekoliko natjecanja. Kako se ne bi mučili izborom gdje ići, mnogi su odlučili ostati doma i pratiti televizijski prijenos”, smatra profesor ekonomije Peter Opengeimer:

“Olimpijadu je jako lako i ugodno pratiti putem televizije: možete istovremeno pratiti nekoliko sportskih disciplina. Fizičko prisustvo je moguće samo na jednom natjecanju u jednom danu ili na određeno vrijeme”.

Ulogu je odigrala i činjenica da je Londonjedan od najskupljih gradova u svijetu. Uoči Olimpijade cijene u hotelima i barovima su očekivano skočile, cijene ulaznica na sportska natjecanja također. To je uplašilo turiste koje ne zanima sport, izjavio je glavni znanstveni suradnik instituta ekonomije Ruske akademije znanosti Vladimir Dimov:

“Cijena ulaznica je jedno, a cijena putovanja u London – drugo. Turističke usluge su u cjelini ispale preskupe za određenu grupu potrošača, zato turisti nisu samo odustali od ulaznica, oni su u principu odustali od putovanja u London”.

Najmanje su zadovoljni bankari. Oni su daleko od političke retorike i shvaćanja prestiža. Njih zanima samo novac. U drugom tromjesečju ove godine ekonomija Velike Britanije je pala za 0,7 posto.

Čitav svijet se bavi skandalom banke Barkley, čiji su direktor i nekoliko suradnika optuženi za manipulacije u međunarodnoj trgovini. U toj situaciji Olimpijada, pa čak i uspješna, neće izvući ekonomiju.

Vlastima Londona ostaje utjeha kako su ukrasili, očistili i ponovo izgradili istočni dio grada u kojem je većina sportskih objekata.

Kako je Olimpijada u Grčkoj 2004. pokrenula njezin pad !

Kako upravo gledaju OI u Londonu, mnogi se Grci pitaju kako je njihova zemlja otišla od međunarodne slave u Ateni 2004. godine i došla u stanje današnje krize. Oni su ugosteći Olimpijske igre imali trošak od gotovo  € 9.000.000.000 (11 milijarde dolara prema današnjem tečaju), što čini u tom trenutkum Olimpijadu  u Ateni 2004. najskupljom ikad . Grčki porezni obveznici su bili na udici za 7 milijardi eura, što ne uključuje troškove dodatnih projekata kao što su nove zračne luke i sustav metro-a .

Nakon Olimpijskih igara 2004. je krenuo pad Grčke

U sklopu dana završne svečanosti, Grčka je upozorila Eurozonu da će podaci javnog dug i deficit  biti još gori nego što se očekivalo. U 2004. godini deficit je došao na 6,1 posto bruto domaćeg proizvoda, dvostruko više nego limit euro-zone, dok je dug dosegao 110.6 posto bruto domaćeg proizvoda, najviše u Europskoj uniji. ((Danas, grčki dug je 165,3 posto BDP-a.) Grčka je postala prva zemlja EU-a koja je stavljena pod fiskalni nadzor od strane Europske komisije, u 2005.

S javnim dugom u iznosu 168 milijardi eura u 2004. godini, jasno je da Olimpijske igre nisu same dovele do ekonomskog kolapsa. Ipak, Olimpijske igre u Ateni su utjelovile strukturne probleme koje proganjanu zemlju već desetljećima. To nije samo pitanje koliko je novca potrošeno na Olimpijskim igrama, također  je pitanje kako su potrošene i od kuda je taj novac došao. Nakon razdoblja štednje kako bi zategnula svoje financije i ispunila uvjete za ulazak u Euro 2001., grčka vlada je opustila svoj novčanik nakon što je ušla u jedinstvenu valutu. Igre su samo jedno od nekoliko područja u kojima javna potrošnja bila nekontrolirana, i poticala neodrživo zaduživanje.

Kada su stotine tisuća posjetitelja došle u Grčku u 2004. godini biti dio Igara, i nakon toga se vratili u svoje rodno mjesto, u sljedećim godinama grčki udio turističkog kolača je rastao manje kada su se turisti odlučili za druge zemlje, poput Hrvatske i Turske, koji su imale niže cijene i bolji marketing. Mnogi od stadiona i objekata izgrađenih na tim ogromnim troškovima  su danas zapušteni. U južnom dijelu Atene, 2 kilometarksa šetnica uz more koja povezuje tri stadiona koji su se koristili za igre, su postale odlagalište za krš i otpad.

“Za Grčku, biti domaćin je značilo ulaganje u infrastrukturu, ljudske vještine, i branding”, kaže Stratos Safioleas, koji je bio šef za međunarodne medije grčkog olimpijskog odbora, te je radio kao konzultant za ponude gradova 2004. godine.  “Nažalost, dvije uzastopne vlade uporno odbijaju iskoristiti grčke olimpijske ostavštine.”

Tijekom igara u Ateni, jedan volonter je pozdravljao  posjetitelje na Olimpijskom stadionu sa zvučnika najavom “uživajte”. Kada će ikad vidjeli dana poput onih opet? “Zamuljen u gospodarsku depresiju, sumnjičavi prema europskim partnerima, njihova budućnost u euru im visi o nit, Grci mogu samo sanjati o još jednoj takvoj velebnoj prilici.

Dno dna: The € 9 milijardi Olimpijske igre u Ateni su istaknule grčku nemogućnost da upravlja svojim proračunom – nedostatak koji opsjeda Grke do današnjih dana.

Novčani kolaps Olimpijskih igara u Londonu će biti čak možda i dva do tri puta veći, ali kao bankarska zemlja i velesila, bivša kolonijalna sila, izvorište masonstva, Velika Britanija si neće dopustiti pad nalik na grčki.

Ovdje su neke od analitičkih podataka koje možda želite pročitati između glednja trčanja, skakanja, jahanja, kupanja i bacanja:

Velika Britanija je u takvom financijskom pada da će dovesti do krvi na ulicama u vrlo bliskoj budućnosti. U stvari ovdje je graf trenutne izloženosti neizbježnog financijskog sloma kakvog gledamo u Europi.

Zeleni dijelovi u grafovima je izloženost ove zemlje prema financijskim derivatima i proizvoda koji se upravo sada urušavaju. Velika Britanija ima vremensku bombu izloženosti koja visi nad njihovim glavama od 600 posto BDP-a. To je točno, zaduženost je 6x cijela njihova zarada godišnje ekonomije.
 
izvor: portaloko.hr, robinwestenra.blogspot.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10091"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]