Nogomet nije zabava za mase. To je proizvod tajnih društava osnovanih u čast raznih demona i bogova koji su stvorili nogomet kako bi proizveli emocije potrebne za održavanje božanstva.

Nogomet je izuzetno popularan, pa je kao stvoren za velike rituale u kojima se mogu hipnontizirati milijarde ljudi. Poganski bogovi tražili su ljudske žrtve u drevna vremena, a niti danas nije ništa drugačije.

Nogomet kao najvažnija sporedna stvar na planetu, možda je jedini sport koji može u istom trenutku okupiti više milijardi ljudi da pozorno, gotovo hipnotizirajuće, slijede loptu koja se kotrlja po zelenom terenu.

Naime, kao što sve u životu ima dvije strane, materijanu i duhovnu, dobru i zlu tako i nogomet, kojemu je vrhunac Svjetsko nogometno prvenstvo, ima svoje dvije dimenzije od kojih je jedna podosta strašna. U ovom tekstu predstavit ćemo vam okultnu stranu svjetskog nogometnog prvenstva, i činjenice koje dokazuju da iza realitetne strane prvenstva koji u ovom trenutku zaluđuje svijet, postoji i ona manje lijepa, i pomnalo zastrašujuća.

Sami zaključite je li riječ o pukim slučajnostima ili o pomno osmišljenom planu Iluminata, masona i drugih duhovno nabijenih, tajnih društva koji izviru iz svega što nas okružuje pa čak, i iz naoko benignog nogometa.

Nogomet je poganska igra žrtvovanja Sotoni; osnovali ga masoni!

Nogomet sam po sebi ima svoju okultnu povijest i pogansku narav. Pa zašto onda misliti da danas nije tako? Naime, povijest nogometa seže do poganskog,  drevne civilizacije Maye koji su prvi osmisli ovu, i ne tako lijepu igru.

Maje su igrali nogomet, također u dva tima, udarali su loptu onoliko dugo dok ona nije prošla kroz obruč koji je stajao na zidu. Gubitnički tim bio je žrtvovan za boga. Moramo li napominjati da su egipatski bogovi, demoni, vjerni Sotoni, baš kao i cijela egipatska kultura. Nogomet se u poganskim narodima igrao , i umjesto lopte, ljudskim glavama.

Kako se može pronaći na službenoj stranici FIFA-e, oni su nedavno objavili kako su nogometna pravila, ova koja mi danas poznajemo, i nogomet kakav danas igramo, osnovali masoni, odnosno tajno društvo Slobodnih zidara. U Londonu, prijestolnici masonerije, osnovan je nogomet, 1863. godine od strane Slobodnih zidara, u masonskoj gostionici, a tada je osnovan i prvi nogometni savez te su uobličena sva nogometna pravila.

screenshoot/FIFA.com

Zar nije čudno da su svi brojevi u nogometnim pravilima simbolični i vrlo temeljito uobličeni. Npr, igrača ima upravo 11, a sve u nogometu ima neke svoje specifične dimenzije. Sve je to dio numerološkog dijela Kabale i obreda kojeg se, javno je poznato, pridržavaju masoni.

Svjetsko nogometno prvenstvo 2014. u Brazilu – ritualni obred u čas boga Horusa

Pravi primjer da iza nogometa stoji puno viša duhovna sfera i ideja, Svjetsko je nogometno prvenstvo, koje se svake četiri godine održava u drugoj svjetskoj državi, ove godine u Brazilu. Krenemo li od početka ne možemo ne zamijetiti okultni simbolizam u svemu što ima veze s ovim, ali i prijašnjim Svjetskim prvenstvima.

Krenemo li od službenog plakata FIFA-e za ovo svjetsko prvenstvo vidjet ćemo dvije stvari. Na plakatu je naslikana glava ptice što na prvu ne mora biti sumnjivo, no ako pogledamo službeni logo svjetskog prvenstva, koji već dugi niz godina krasi ove plakate, također ćemo vidjeti ptičju glavu koja je tu subliminalno, i nikako ne i slučajno. Riječ je o simbolici i odavanju časti egipatskom bogu Horusu i egipatskom božanstvu, bogu RA.

Ra, ponekad izgovarano kao “Ri” po Koptima i “Fra”, i kasnije kao Amon-Ra, direktnog značenja je “Sunce”) bilo je glavno božanstvo u religiji Starog Egipta do pete dinastije. Ra je uglavnom identificiran kao Sunce, a središte njegovog kulta je bio Heliopolis, što na grčkom znači grad Sunca.

Ra ima glavu orla, dok Horus, koji  je egipatski bog s glavom sokola, a koji se također povezuje sa Suncem. Zajedno s bogom Sunca Ra, Horus je udružen u Ra-Harakhtea. Na plakatu se ističe i jedno oko ptice, baš kao i kod ovih bogova.

To oko, koristi se kao simbol iluminata i masona, kao oko koje sve vidi i kontrolira, a na bogovima Horusu i bogu Ra, ono je predstavljalo božanstvo Sunca. Moramo li spominjati, da masoni osnivači nogometa, štuju upravo ove drevne, egipatske bogove, a zapravo samo inačice, demona.

Pehar svjetskog, nogometnog prvenstva, simbolično predstavlja božanstvo sunca i to je više nego vidljivo kao i simbol svjetske kontrole u rukama organizatora (masona i tajnih vladara svijeta).

Nadalje, sama ceremonija otvaranja nazvana je i službeno ceremonija što je samo druga riječ za ritual. Stvarnu pogansku simboliku mogli smo gledati na posljednjem otvorenju u Južnoj Africi, ali ni ovo otvorenje ne zaostaje za okultnim simbolima. Naime, Brazil, iako pretežito katolička zemlja, hipnotizirala je ove godine, dvije milijarde ljudi s kristalnom kuglom u sredini.

Kristalna kugla se u magijskim i masonskim krugovima koristi za duhovno otvaranje drugim dimenzijama. Ako dvije milijardi ljudi u istom trenutku gleda u kristalnu kuglu koja po sebi baca ljudima nerazumljive simbole, moguće je otvoriti duše milijardi za druge dimenzije.

Ako su ljudi nesvjesni, u tim dimenzijama moguće je ‘prtljati’ njihovim dušama, što je stvarnost hipnoze. Iako je Brazil između ostaloga, poznat po najvećem zemaljskom kipu Isusa Krista, on niti u jednom trenutku nije predstavljen, ali je predstavljena kristalna kugla, zastrašujuće stvarnosti. Kristalna kugla također može značiti i božanstvo Sunca kojemu su se milijarde poklonile.

Ceremonija je bila čista poganština obavijena psihodelijom, šamanstvom i magijom. U trenutku kada se kristalna kugla otvorila poprimila je stravičan obilk. Onako simbolično iz nje su izašli “pozemljari” koji su zabavili okupljeno mnoštvo, baš kao što to čini podzemlje, i u realnome svijetu.

Neizaostavni okultni brojevi

Broj 6, broj je Sotone i to svi znaju, a cijelo ovo prvenstvo obavijeno je brojem 6. Samo za primjer, ceremonija otvaranja ovogodišnjeg Svjetskog nogometnog prvenstva održala se 12. 6, 2014. u 15 sati po brazilskom vremenu! Kao što je vidljivo iz brojeva riječ je o brojevima 666. Nadalje, Trofej Svjetskog nogometnog prvenstva teži točno 12 kg i 57 grama, što je jednako broju 6.

Svaki ritual zahtijeva svoje žrtve

U davna poganska vremena, prave, fizičke bitke, odvijale su se u arenama (gladijatori itd.) i ljudi su se doslovno morali klati kako bi izazvali emocije i duhovnu energiju kod gledatelja. To se sve odvijalo u čast bogova Sunca (svijetlost, Luciferijanstvo), a to isto događa se i danas na nogometnim prvenstvima.

Nogomet nije zabava za mase. To je proizvod tajnih društava osnovanih u čast raznih demona i bogova koji su stvorili nogomet kako bi proizveli emocije potrebne za održavanje božanstva. Nogomet je izuzetno popularan, pa je kao stvoren za velike rituale u kojima se mogu hipnotizirati milijarde ljudi. Poganski bogovi tražili su ljudske žrtve u drevna vremena, a niti danas nije ništa drugačije.

Posljednje svjetsko nogometno prvenstvo održavalo se u Južnoj Africi, zemlji u kojoj milijarde nevinih ljudi umiru od gladi. Za nogomet u istom trenutku odlaze nesnosne količine novca. I dok milijarde bulje u loptu kao hipnotičku kuglu s druge strane , druge milijarde umiru zbog bešćutnosti zapadnog svijeta. I ove godine je tako u Brazilu.

S jedne strane milijarde ljudi troši enormne količine novaca za zabavu zvanu nogomet, a pritom kao hipnotizirane ovce ne vide jad i bijedu drugog dijela Brazila i milijune ljudi koji doslovno skapavaju od gladi. Prave ritualne žrtve su oni koje brutalni brazilski policajci do krvi mlate po brazilskim favelama ako je za vjerovati brazilskoj policiji koja je na facebooku objavila šokantne fotografije ubijene djece.

Kako Brazilci javljaju, brazilska policija pobijala je na brazilskim favelama djecu, fotografiju objavila na facebooku i napisala: Kako je težak i opasan naš posao, ne bojimo se da će nas ubiti, jer mi idemo ubijati”. To je prava istina o svjetskom prvenstvu...
 
 
(vestinet,kurir,dnevno/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17888"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Prema raspoloživim podacima, uoči Drugog svjetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posjedovala 84.574 kilograma čistog zlata.

Uviđajući opasnost u zemlji, knez Pavle je odobrio da veći dio zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u svibnju 1939. godine.

Transport je izvršio razarač “Beograd” i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna pričuva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata.

Nakon početka Drugog svjetskog rata (1. rujna 1939), dok se očekivao napad na Veliku Britaniju, Savjet zemaljske obrane Jugoslavije je donio odluku da se zlato hitno prebaci u Sjedinjene Američke Države. Uz veliki rizik, u Njujork je transportiran iz Engleske 33.683,51 kilogram čistog zlata. U trezoru Engleske banke do kraja rata ostalo je 11203,10 kilograma.

Narodna banka je organizirala još dva transporta. U svibnju i lipnju 1940. iz Švicarske, preko Atene, u Njujork je upućeno 344 sanduka, odnosno 14168,16 kilograma čistog zlata. Uoči bombardiranja Beograda, Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je kod Federalnih rezervi u SAD imala 47.851,67 kilograma čistog zlata.

Transport je izvršio razarač "Beograd" i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3379 zlatnih poluga.

Treba istaknuti da je Narodna banka 18. ožujka 1941. godine, na tržištu zlata prodala za devize 20.002 kilograma čistog zlata u korist depozita kod Brazilske banke u iznosu od 11.225.000 dolara.

U trezorima u zemlji ostalo je 10.701,11 kilograma zlata. Još 1939. godine iz Beograda je evakuirano svo zlato: u užičkom podzemnom trezoru 9611,30 kilograma, dok je u sarajevskoj podružnici Narodne banke ostalo je 1089,80 kilograma.

Ministar financija u Simovićevoj pučističkoj vladi, Hrvat dr. Juraj Šutej, naredio je 7. travnja 1941. da se zlato iz užičkog trezora (204 sanduka) premjesti u Mostar. Kad je 10. travnja u Zagrebu proglašena NDH, ovo zlato je 14. travnja hitno prebačeno u Nikšić i sklonjeno u pećinu Trebjesa. Ni tu nije ostalo, već je 15. travnja prebačeno na aerodrom Krapina polje, radi prebacivanja u inozemstvo. Zlato koje je ostalo u Sarajevu zaplijenile su ustaše.

Usred travanjskog debakla, pučisti su se odlučili za bijeg iz zemlje, a 14. travnja se u manastiru Ostrog patrijarh Gavrilo blagoslovio i odlazak mladoga kralja Petra II. A 15. travnja 1941. najprije su evakuirani pučisti civili, a 16. travnja časnici pučisti, pa je poslije polijetanja posljednjeg aviona za Grčku (tromotorni bombarder “Savoja marketi SM – 79″, kojim je pilotirao zrakoplovni kapetan Ivan Dominko), u kome se nalazio glavni organizator puča i bijega iz zemlje, general Borivoje Mirković, na nikšićkom aerodromu ostalo 190 sanduka državnog zlata.

U avione je ukrcano (zbog male nosivosti i premnogo klijenata za bijeg) svega 14 sanduka (674 kilograma zlata). Pučistička vlada je ponijela osam sanduka (385 kilograma), a generalitet šest sanduka (289 kilograma). U Mirkovićevom avionu bilo je najviše sanduka sa zlatom – tri. Blizu grčke luke Preveza, generalov avion je pogođen i razbio se prilikom prinudnog slijetanja. Mirkoviću su bile slomljene obje noge. Na grčki teritorij je bilo prebačeno 216 političara, pučista, ne računajući njihove žene, bližu i daljnju rodbinu.

Zlato koje su pučisti donijeli u Englesku su morali  deponirati u Engleskoj banci. Preračunato u dolare, to je iznosilo 4.000.000 dolara za količinu od 385 kilograma, po jednima, a po drugima 245 kilograma čistog zlata. Od te sume su isplaćivane plaće pučistima i službenicima u njihovim vladama u Londonu, kao i mjesečne prinadležnosti kraljici Mariji, kralju Petru II i njegovoj braći, kraljevića Tomislavu i Andreji (svi su dobivali istu sumu kao i predsjednici vlada do 1952. godine).

Ali to nije bilo sve. Pučističke vlade: generala Simovića, Slobodana Jovanovića (dvije), Miloša Trifunovića, Božidara Purića i Ivana Šubašića, imale su na raspolaganju depozit Narodne banke Kraljevine Jugoslavije u banci Federalnih rezervi u New Yorku u iznosu od 24.587.814,08 dolara. Na tom računu je poslije rata ostalo nepotrošeno svega 662.757,13 dolara. Depozit u Brazilskoj banci (11.225.000 dolara za prodanih 20.002 kilograma zlata) nigdje se ne spominje.

Prema svemu sudeći, pučisti su u emigraciji potrošili 27.925.056,95 dolara. Šest sanduka, koje je uzeo generalitet, bilo je odmah predmet spora među samim pučistima i zbog njih su padale teške optužbe za vrijeme takozvane Kairske afere.

Što se događalo sa zlatom koje je ostalo u Nikšiću? Talijani su uzeli 176 sanduka ili 8393,22 kilograma čistog zlata. Nijemci su u manastiru Ostrog zaplijenili četiri sanduka ili 188,45 kilograma. Četnici su pronašli i uzeli jedan sanduk. Ozna je pronašla pet sanduka i predala ih Josipu Brozu.

Od predratnih 84.574 kilograma čistog monetarnog zlata, poslije rata je preostalo 49.033 kilograma. Šta se desilo sa 35.541 kilogramom državnog monetarnog zlata? Ustaše su, vidjeli smo, ukrali 1089,80 kilograma. Tko je, poslije pučista, najviše uzeo? Odgovor je: Amerikanci! Evo kako.

Poslije rata SAD su procijenile da je konfiscirana imovina njihovih građana u Jugoslaviji vrijedna 17 milijuna dolara. Realno, to je bila suma između tri i pet milijuna dolara. Amerikanci su zahtijevali da Jugoslavija to isplati iz svojih zlatnih rezervi koje su bile čuvane u Federalnim rezervama. Profesor dr. Milan Bartoš je sastavio prigovor da je riječ o depozitu u nuždi, ali je prigovor odbijen. I tako su naši saveznici Amerikanci iz jugoslavenskog depozita od 47.851,67 kilograma monetarnog zlata uzeli sebi 15.649,22 kilograma.

Teško je vjerovati da su Amerikanci jednostavno, kao gusari, opljačkali Jugoslovene. Nisu oni naplatili samo imovinu koju su komunisti zaplijenili američkim građanima 1948. godine. Kao plutokratska, trgovačka nacija, oni su naplatili sve ono što su u vidu pomoći (oružje, uniforme, hrana, vozila, zrakoplovi …) za vrijeme rata isporučili Brozovim partizanima i Mihailovićevim četnicima.

Ni to nije bilo nešto novo. Poslije Prvog svjetskog rata, naši saveznici Francuzi i Englezi su zahtijevali da im se sva pomoć plati. Čak i pertle za cokule koje su bile isporučene srpskoj vojsci pred proboj Solunskog fronta, a da ne govorimo o topovskom streljivu većeg kalibra. Čak i pertle! Opanci na nogama tih junaka više nisu bili upotrebljivi. I plaćene su saveznicima njihove vezice na cipelama!

Amerikancima je poslije Drugog svjetskog rata uspjelo naplatiti sve bombe koje su pred kraj rata bacili na srpski gradove. Svaku bombu, svaki litar goriva za svoje leteće tvrđave koje su donijele smrt mnogim Srbima, uglavnom civilima u Podgorici, Beogradu, Leskovcu, Bihaću … Praktični Amerikanci su i za to imali pokriće: bombe na Srbe je tražio Josip Broz, preko svog generala Koče Popovića.
 
 
izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9341"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]